Republika Hrvatska

P Ob-64/2024- 10

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sutkinji Iris Živković, u pravnoj stvari tužiteljice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, nakon ročišta glavne rasprave održane dana 23.travnja 2025.g, bez javnosti u nazočnosti tužiteljice i tuženika, na ročištu radi objave odluke dana 14.svibnja 2025.g.

P r e s u d i o  j e

Razvodi se brak stranaka sklopljen dana 30.travnja 1988.godine u Kninu, upisan u maticu vjenčanih, Matičnog ureda Knin, za matično područje Knin za godinu 1988. pod rednim brojem 27, između

- PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1968. u Kninu, državljanke Republike Hrvatske i

- NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1966. u [adresa], državljana Republike Srbije. i

R i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanjem u predmetnoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 03.lipnja 2024.g.kao i tijekom postupka navela da su stranke brak sklopile dana 30.travnja 1988.godine u [adresa], koji brak da je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Knin, za matično područje [adresa] za godinu 1988. pod rednim brojem 27.

Stranke da iz ovog braka nemaju zajedničke maloljetne djece.

Zadnje zajedničko prebivalište stranaka navela je da je bilo u Republici Hrvatskoj, u Tepljuhu, Općina Drniš.

Bračni odnosi stranaka da su teško i trajno poremećeni, što da je rezultiralo faktičnim prestankom bračne im zajednice prije više goidna.

Slijedom svega navedenog ista je predložila da sud presudom razvede brak stranaka.

2.Tuženik je prigovorio nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po predmetnoj tužbi, negirajući navode tužiteljice da bi zadnje zajedničko prebivalište stranaka bilo na teritoriju R.Hrvatske.

Isti je naveo da su stranke zadnje zajedno živjele u [adresa], u [adresa], na adresi prebivališta tuženika. Nije negirao činjenicu faktičnog prekida zajednice braka stranaka od prije više godina, odnosno od vremena otkako tužiteljica više ne živi na toj adresi, štoviše potvrdio je navode joj po pitanju prekida zajednice im braka.Dodao je da tužiteljica tamo dolazi kod djece, koja da i dalje žive u okviru obiteljske kuće tuženikova oca, ali stranke međusobno da nemaju kontakata, a i on sam da izbjegava te kontakte kako bi izbjegao eventualne sukobe jer ne želi imati problema na međunarodno razini, osobito zbog posla kojim se bavi..

Stranke po doseljenju u R.Srbiju da su dobile državljanstvo iste, tako da oboje imaju dvojno državljanstvo.

Dana 05.lipnja 2024.g. on da je podnio tužbu sudu u Republici Srbiji, radi razvoda braka stranaka, te isti smatra da je taj sud nadležan za odlučivanje u povodu takva zahtjeva.U tom postupku da je bilo zakazano ročište na koje da se tamo tužena nije odazvala.

3.U prilog svojem prigovoru o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj tuženik je spisu uz podnesak od dana 17.listopada 2024.g.priložio tužbu radi razvoda braka upućenog Osnovnom sudu u Šapcu, u R.Srbiji, s potvrdom primitka iste od strane toga suda na dan 05.lipnja 2024.g.

3.1.Svojim je iskazom potvrdio navode odgovora mu na tužbu, te je dodao da su stranke nakon operacije Oluja izbjegli iz R.Hrvatske te da su od 1995.g. pa do 2012.g. živjeli u bračnoj zajednici na adresi tuženikova prebivališta, koja adresa da je bila njihovo zadnje zajedničko prebivalište i boravište.Od 2012.g. otkako njihova zajednica braka više da nije funkcionirala, njemu da nije poznato pitanje daljnjih adresa tužiteljice, ali iz predmetne tužbe da je evidentno da je tužiteljica prijavila prebivalište na adresi oca joj.

Sama je tužiteljica iskazom potvrdila da je zajednicu braka napustila 2012.g. kada da se vratila u RH.

3.2.Navodi tuženika o dvojnom državljanstvu obiju stranaka potvrđuju činjenicu državljanstva im R.Hrvatske, koja je potvrđena i kroz JRO pretragu registra stanovnika MUP RH.

4.Shodno odredbi čkanka 48 Zakona o međunarodnom privatnom pravu(Narodne novine 101/17 -ZMPP-u ) pitanje nadležnosti suda u RH u stvarima koje se odnose na razvod, određuje se prema poglavlju II Uredbe Vijeća(EZ)br.2201/2003 od 27.studenog 2023.g., preinačene Uredbom Vijeća (EU) br.2019/1111 od 25.lipnja 2019.g. -dalje Uredba.

4.1.Primjenom članka 17 a Uredbe postupak pred sudom smatra se pokrenutim kad je pismeno kojim se pokreće postupak podneseno sudu.

Dakle tužba je u predmetnom postupku, ovom sudu podnesena dana 03.lipnja 2024.g., dok je pred sudom u R.Sbiji tužba protustranke podnesena dana 5.lipnja 2024.g., slijedom čega, a primjenom članka 20.st.1 Uredbe, ovaj sud , kao sud pred kojim je postupak pokrenut ranije, utvrđuje svoju nadležnost za postupanje u predmetnom postupku.

4.2.Cijeneći suglasne navode obiju stranaka po pitanju zadnjeg im zajedničkog prebivališta u [adresa] do 2012.g., od kada shodno navodima tužiteljice, u bitnom potvrđenim i navodima tuženika, ista ima uobičajeno boravište u [adresa], osim čega su obje stranke i državljani Republike Hrvatske u smislu članka 3.st.2 ZMPP, sud je primjenom odredbe članka 3 st.a t.VI , te stavka b istog članka Uredbe utvrdio svoju nadležnost za postupanjem po predmetnoj tužbi, slijedom čega je valjalo u povodu tuženikova prigovora nenadležnosti odlučiti kao u izreci rješenja.

5 U postupku su izvedeni dokazi pregledom vjenčanog lista stranaka, potvrde HZSR od 10. svibnja 2024. godine, dokaza dostavljenih od strane tuženika uz pisani podnesak od dana 17. listopada 2024., te saslušanjem stranaka.

6.Primjenjući pravilo članka 37 ZMPP-u, sud je utvrđujući da za određivanje prava mjerodavnog za razvod braka stranaka nije udovoljeno točci 1 istog, pri čemu je podredno, točkom 2. istog članka određeno kao mjerodavno pravo države u kojoj su stranke imale posljednje zajedničko uobičajeno boravište, ako jedan od njih još uvijek u toj državi ima uobičajeno boravište, dakle u konkretnom slučaju pravo Republike Srbije obzirom su stranke tamo imale posljednje zajedničko uobičajeno boravište do 2011.g. ili 2012.g. i u kojoj tuženik i dalje ima uobičajeno boravište.

6.1.Slijedom navedenog u konkretnom je slučaju valjalo primijeniti Porodični zakon(sl.glasnik RS br 18/2005, 72/2011 –dr.zakon i 6/2015).

7.Iz vjenčanog je lista stranaka razvidno da su isti sklopili dana 30.travnja 1988.godine u [adresa], koji brak da je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Knin, za matično područje [adresa] za godinu 1988. pod rednim brojem 27.

8. Tužiteljica PO u svojem je iskazu navela da se godine 2011. ili 2012. iz Republike Srbije vratila u Republiku Hrvatsku, na adresu na kojoj stanuje njezin otac, na kojoj adresi ona da ima prijavljeno prebivalište, odnosno u [adresa].Tada zapravo da je napustila zajednicu braka stranaka, obzirom je u život tuženika ušla druga žene, a prijateljica tužiteljice.Zajednica braka stranaka od tada nikad više da nije ponovo uspostavljena, a tuženik da i dalje živi s drugom ženom.

Potvrdila je da je zadnje zajedničko boravište stranaka bilo u [adresa] na adresi tuženika u [adresa], na kojoj adresi u zasebnu stanu obiteljske kuće, da živi i zajednički sin stranaka sa svojom obitelji, kojima ona da povremeno odlazi u posjet.

9. Tuženik NO negirao je navode tužbe da bi zadnje zajedničko prebivalište stranaka bilo u [adresa], dodajući da su tužiteljica i on sa obitelji, nakon Oluje izbjegli iz RH i od 1995. pa do 2012. godine da su živjeli u bračnoj zajednici na adresi na kojoj on i danas da prebiva u [adresa], na kojoj adresi da je bilo njihovo zadnje zajedničko prebivalište i boravište. Od 2012.g. pa nadalje zajednica braka stranaka da nije funkcionirala i njemu da nije poznato što je po pitanju daljnjih joj adresa tužiteljica učinila, ali iz tužbe da je evidentno da je ista prijavljena na adresi oca joj.

10.Obje su stranke bile suglasne u navodima o faktičnom im prekidu zajednice braka prije više od deset godina, odnosno 2011. ili 2012.g., kada je istu napustila tužiteljica, navodeći kao razlog drugu ženu u životu tuženika, tim više svoju prijateljicu. Ta je činjenica očigledno prouzročila teški poremećaj bračnih odnosa stranaka, koji je rezultirao napuštanjem bračne zajednice od strane tužiteljice, bez ponovne uspostave iste.

Sam tuženik tijekom povremenih dolazaka tužiteljice u krug obiteljske mu kuće u [adresa], u posjet zajedničkom im sinu i njegovoj obitelji, verbalizirao je izbjegavanje mu susreta s njom, radi spriječavanja mogućih im sukoba.I sam je pred sudom u R.Srbiji podnio tužbu radi razvoda braka stranaka, kako je to naveo i dokazao tijekom ovog postupka.

Razlog prekida zajednice braka stranaka, izostanak pokušaja ponovne uspostave iste, tuženikovo izbjegavanje susreta sa tužiteljicom radi izbjegavanja eventualnih sukoba, te protek vremena od prekida zajednice braka do danas tijekom kojeg nije bilo pozitivna pomaka, upućuju na zaključak da su bračni odnosi stranaka ozbiljno i trajno poremećeni i bez objektivne mogućnosti ostvarivanja im zajednice života, slijedom čega je, a primjenom odredbe članka 41 Porodičnog zakona valjalo presuditi kao u izreci .

U Šibeniku, 14.svibnja 2025.g.

SUTKINJA

Iris Živković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud

Dn-a:

-odluka o dostavi sadržana na zapisniku objave odluke