REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl.br. P-1063/2023-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Sanjinu Jovanoviću, odvjetniku iz Poreča, radi poništaja Ugovora o darovanju, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 03. travnja 2025. godine u prisutnosti stranaka osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 14. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Ugovor o darovanju ovjeren po javnom bilježniku Mariji Hrvatin, broj: OV-6318/2022 od 20. listopada 2022., sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i tuženice kao obdarenice, kojim je tužiteljica darovala tuženici:

- 4/12 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 4245 m2.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, izvršiti brisanje svih zemljišnoknjižnih upisa na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], izvršenih nakon provedbe Ugovora o darovanju ovjerenog po javnom bilježniku Mariji Hrvatin, broj. OV-6318/2022 od 20. listopada 2022. te zemljišnoknjižno stanje vratiti u stanje prije provedbe opisanog ugovora.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.421,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate sa zakonskom zateznom kamatom, prema kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 23. listopada 2023. godine podnijela tužbu protiv tuženice radi poništaja Ugovora o darovanju. U tužbi navodi da je stekla pravo vlasništva na 4/12 dijela k. č. [katastarska čestica] u naravi oranice površine 4245 m2, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1515/2021 od 30. rujna 2022. u ostavinskom postupku iza njezine majke pok. NM. Dana 20. listopada 2022. da je sa tuženicom zaključila ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod br. Ov- 6318/2022, kojim je tuženici darovala svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini bez naknade. Međutim predmetni ugovor da je pobojan zbog postojanja mana volje prilikom sklapanja. Dalje ističe da je dovedena u zabludu postupanjem tuženice i njezina supruga glede objekta ugovora, bitnih svojstava objekta ugovora, kao i okolnosti koje se po običajima u prometu i namjeri strana smatraju odlučnima, a inače da ne bi sklopila takav ugovor. Ističe da se radi o bitnoj zabludi u smislu čl. 280. Zakona o obveznim odnosima, a također i čl. 281. i čl. 284. istog zakona. Protiv tuženice i njezina supruga da je podnijela i kaznenu prijavu radi kaznenog dijela prijevare nadležnom Državnom odvjetništvu. Predmetni suvlasnički dio da je stekla iza pok. majke KM, ali da joj predmetna nekretnina nije bila poznata, niti točna lokacija iste, niti da bi predmetna nekretnina bila građevinsko zemljište, niti veličinu zemljišta nije znala. Međutim, tuženica i njezin suprug, kao vlasnici susjedne nekretnine, da su znali o kakvoj je nekretnini riječ te da su odmah po okončanju ostavinskog postupka iza majke tužiteljice započeli s postupanjem kako bi stekli suvlasnički udio tužiteljice, ali i za ostale suvlasničke dijelove predmetne nekretnine. Tuženica i njezin suprug da su kontaktirali s tužiteljicom koja ima 79 godina, a koja ne ne poznaje hrvatski jezik i pismo, a još manje pravo te da su zatražili od tužiteljice i njezine sestre BM, koja ima 78 godina, da darovnim ugovorom prenesu na tuženicu svoje suvlasničke udjele, prikazujući da se radi o bezvrijednoj nekretnini te da bi darovanjem na tuženicu prenijele neznatni dio nekretnine, koji se proteže uz njihovu kuću te da u naravi to čini tek okućnicu koja im je prijeko potrebna, a njima ne predstavlja nikakvu vrijednost. Na taj način da je dovedena u zabludu misleći da se radi o bezvrijednoj nekretnini, neznatnom dijelu te da je tužiteljica pristala s tuženicom zaključiti darovni ugovor kojim je, u bitnoj zabludi, besplatno prenijela vlasništvo 4/12 dijela predmetne nekretnine. I nakon što je tuženica stekla suvlasnički dio od tužiteljice, tuženica da je zajedno sa suprugom i dalje održavala tužiteljicu u zabludi dok je istovremeno putem sudskog postupka, protiv preostalih suvlasnika, pred ovim sudom pod posl. br. P-761/2022 vodila postupak radi stjecanja preostalog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine dosjelošću i na taj način tuženica da je ishodila donošenje presude zbog ogluhe temeljem kojeg je stekla preostale suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, tj. nekretninu u cijelosti, sve bez naknade. Da je tužiteljica dovedena u zabludu ukazuje i na činjenicu da je suprug tuženice RM u srpnju 2023. stupio u kontakt sa JM kako bi svim suvlasnicima, uključujući i tužiteljicu, ponudio kupnju predmetne nekretnine. Konačno predlaže da sud donese presudu u sadržaju kako je to opisano u izreci ove presude. Istovremeno je podnio i prijedlog za određivanje zabilježbe spora na 4/12 dijela predmetne nekretnine.

2. Rješenjem posl. br. P-1063/2023-5 od 14. studenog 2023. određena je zabilježba spora na 4/12 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju zabilježbu da će provesti Zemljišnoknjižni odjel Poreč – Parenzo, koja zabilježba da će biti uknjižena do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da je tužiteljica formalno pravno naslijedila svoju majku pokojnu KM (TM) Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1515/2022 od 30. rujna 2022. u 4/12 dijela te da je između tužiteljice i tuženice zaključen ugovor o darovanju za navedeni suvlasnički dio. Međutim, tuženica osporava da bi darovni ugovor bio pobojan zbog postojanja manje volje prilikom sklapanja istog, kao što osporava i da je tuženica svojim postupanjem dovela tužiteljicu u zabludu glede objekta ugovora, bitnih svojstava objekta ugovora kao i okolnosti koje se po običajima u prometu i namjeri strana smatraju odlučnima. Tvrdi da se ne radi o bitnoj zabludi u smislu odredbe čl. 280. ZOO-a. Dalje ističe da je davnih godina majka tužiteljice darovala predmetnu nekretninu u cijelosti svojoj sestri, ČM, udanoj ZM, koja je bila majka oca tuženice. Tuženica da je istu nekretninu zajedno sa svojom obitelji koristila i obrađivala kao svoju, neprekidno cijelo vrijeme, preko 90 godina. Tužiteljica da je jako dobro znala da predmetna nekretnina nije i stvarno njezina, kao niti od njezine obitelji i zato da je tužiteljica u dobroj namjeri htjela riješiti i formalnu stranu uknjižbe. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tužiteljica se podneskom od 18.12.2023. očitovala na navode tuženice iz odgovora na tužbu te osporava da bi još davnih godina majka tužiteljice darovala predmetnu nekretninu u cijelosti svojoj sestri ČM udanoj ZM, kao i da je tuženica zajedno sa svojom obitelji koristila i obrađivala predmetnu nekretninu kao svoju preko 90 godina. Za te tvrdnje tuženica da ne predlaže nikakve dokaze. Tužiteljica smatra nejasnim zašto tuženica niti njezini prednici onda nisu riješili tzv. formalnu uknjižbu i ranije ili pak samo zatražili od tužiteljice tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva na ime tuženice. Tužiteljica ističe da je njoj i članovima njezine obitelji bilo poznato da njezina majka ima nekretninu i da ju nikome nije darovala, ali joj nisu bila poznata obilježja nekretnine u smislu površine, granica, namjene i ostalo, a upravo za te okolnosti da ju je tuženica zajedno sa suprugom doveli u zabludu, lažno prikazujući da se radi o neznatnom dijelu bezvrijedne nekretnine. Tužiteljica također ukazuje i na činjenicu da ne poznaje hrvatski jezik, a ugovor da je zaključen isključivo na hrvatskom jeziku kao i na činjenicu da je tuženica zatražila stjecanje prava vlasništva cijele nekretnine temeljem dosjelosti. Tuženica da je od tužiteljice i od FM, i presudom zbog ogluhe u predmetu P-761/2022 ishodila upis vlasništva na cijeloj nekretnini što da ukazuje na modus operandi tuženice i njezina supruga kojima je krajnja svrha bila stjecanje predmetne nekretnine, po mogućnosti bez naknade, a kasnije da su ipak pokušali tužiteljici i njezinoj obitelji ponuditi naknadu kako bi izbjegli predmetni postupak i ostale možebitne posljedice.

5. Na ročištu 14. veljače 2024. tuženica je navela da se je upravo tužiteljica, zajedno sa GM, prvo obratila majci tuženice kako bi dogovorile formalno pravni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine te da su se iste s tom namjerom prve obratile majci tuženice posjetivši Tar – Vabrigu. Tuženici da nikada nije bila namjera predmetnu nekretninu preprodati te da je tužiteljicu upoznala s činjenicom da je na predmetnoj nekretnini planirala posaditi 60-ak stabala maslina. Pravna narav ugovora o darovanju da je bila tek formalno pravni prijenos prava vlasništva kako je to navedeno u čl. 4. Ugovora.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (7-12), rješenje (13-14), e-mail korespondenciju (15-18, 39-48),

izvršen je uvid u zbirku isprava pod br. Z-18912/2022 i Z-7376/2023 u sastavu kojih je rješenje o nasljeđivanju (63-67) i presuda zbog ogluhe (68-74), ovosudni spis P- 761/2022 i O-1515/2021, ugovor o darovanju (89-92) te su saslušani svjedoci GM, AM, ŠM, LM, ŽM, ZM, DM, RM i tužiteljica i tuženica kao parnične stranke.

7.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (7-12) utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana kao oranica površine od 4245 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženice, da je do listopada 2022. predmetna nekretnina bila upisana kao samovlasništvo NM, [adresa], da je 04. listopada 2022. temeljem rješenja o nasljeđivanju od 30. rujna 2022. posl. br. O-1515/2021 predmetna nekretnina upisana na tužiteljicu u 4/12 dijela, ŠM, AM, HM, na svakoga u 1/12 dijela te na UM i ĆM na svaku u 2/12 dijela. Dalje je utvrđeno da je dana 20.10.2022. tuženica upisana kao suvlasnica na suvlasničkom dijelu tužiteljice u 4/12 dijela, dana 27.10.2022. tuženica upisana kao suvlasnica na suvlasničkom dijelu BM, a na temelju presude zbog ogluhe posl. br. P- 761/2022 od 06.02.2023. na preostalim suvlasničkim dijelovima predmetne nekretnine tuženica je upisana 13.04.2023. Nadalje je utvrđeno da je upravo za predmetnu nekretninu dana 23.09.2022. treća osoba – MM podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (u kojem je tvrdio da je vlasnik predmetne nekretnine), ali je njegov prijedlog Rješenjem Z-18271/2022 od 26. rujna 2022., odbijen.

9. Uvidom u Rješenje (13-14) utvrđeno je da je na temelju pravomoćne Presude zbog ogluhe posl. br. P-761/2022 od 06.02.2023. dopušten upis prava vlasništva u prvenstvenom redu koji je osiguran zabilježbom spora za korist tuženice.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju (63-67) i u ovosudni spis O-1515/2021 utvrđeno je da je kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod posl .br. O-1515/2021 UPP- OS-87/21-7 vođen ostavinski postupak iza pok. TM od oca S, udovice pok. OM, majke tužiteljice, da su svi nasljednici bili zastupani po punomoćniku, te da je donijeto Rješenje o nasljeđivanju kojim su svi zakonski nasljednici po punomoćniku prihvatili svoj zakonski nasljedni dio te je donijeto rješenje o nasljeđivanju na temelju zakona prema kojem su nasljednicama proglašeni tužiteljica u 4/12 dijela, ŠM, AM, ŽM, svaki u 1/12 dijela te GM i ĆM svaka u 2/12 dijela.

11. Uvidom u Presudu zbog ogluhe (68-74), i ovosudni spis P-761/2022 utvrđeno je da je tuženica, po punomoćniku, podnijela tužbu protiv tuženika ŠM, AM, HM, te BM i ĐM radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva na njihovim suvlasničkim dijelovima, na temelju dosjelosti. Dana 06. veljače 2023. donijeta je Presuda zbog ogluhe te je tuženicima u tom postupku Presuda zbog ogluhe dostavljena putem punomoćnika za primanje pismena. U postupku povodom te tužbe određena je zabilježba spora koja je provedena u zemljišnim knjigama pod br. Z-20486/2022. A pravomoćna Presuda zbog ogluhe posl. br. P-761/2022 od 06. veljače 2023. provedena je Rješenjem Z-7376/2023 te je brisana zabilježba spora koja je bila upisana Rješenja P-761/2022.

11.1. Uz tužbu u predmetu P-761/2022 tuženica je priložila izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana. Uvidom u izvod iz katastarskog plana utvrđeno je da se predmetna nekretnina ne nalazi uz zgradne nekretnine, pa posljedično tome ne može se zaključiti (a što je relevantno za postupak P-1063/2023) da bi predmetna nekretnina predstavlja okućnicu budući da je znatno, više stotina metara, udaljena od zgradnih nekretnina. U predmetu P-761/2022 tuženicima je dostavljena tužba na odgovor te su pozvani da postave punomoćnika za primanje pismena u RH, u protivnom da će im sud postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika. Tuženici si nisu postavili punomoćnika za primanje pismena u RH te im je postavljen zastupnik za primanje pismena Tanja Ferenc, javni bilježnik u Poreču. Tuženici nisu dali odgovor na tužbu te je donijeta Presuda zbog ogluhe. Tuženici u tom postupku su po punomoćniku podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka. Rješenjem posl. br. P-761/2022-34 od 25. listopada 2023. odbačen je prijedlog tuženika za ponavljanjem postupka. Tuženici su podnijeli žalbu protiv rješenja. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci odbijena je žalba tuženika te je potvrđeno Rješenje posl. br. P-761/2022-34 od 25. listopada 2023.

12. Uvidom u e-mail korespondenciju (39-48) utvrđeno je da je u razdoblju između 17.07.2023. i 05.09.2023. vršena e-mail korespondencija između HM, nećaka tužiteljice i PM, supruga tuženice, da je ŽM **.**.2023. pisao PM, u ime svih nasljednika iza pok. CM (Pilato) vezano za prodaju k. č. [katastarska čestica] površine 4245 m2 društvu Landmark Adria d.o.o. u kojem je naveo da nitko od njih ne govori hrvatski te da piše na talijanskom jer da je SM rekla da RM razumije talijanski, za kupoprodajnu cijenu ne manju od 50 eur /m2. RM je dana 25.07.2023. i 24.08.2023. odgovorio da predlaže da se vide i čuju kako bi postigli dogovor za kupnju njegovog dijela k. č. [katastarska čestica]. A **.**.2023. RM je pisao HM da mu je žao što nije imao prilike ispričati mu cijelu priču oko predmetnog zemljišta i riješiti stvar s poštovanjem i na prijateljski način, da mu je puno toga imao za reći, a što misli da ne zna. A ako se predomisli da stoji na raspolaganju.

12.1. Iz navedene e-mail korespondencije proizlazi da je suprug tuženice u kolovozu 2023. predlagao HM kupnju njegovog dijela k. č. [katastarska čestica], iz čega sud zaključuje da nije jasno zašto bi IM, tj. suprug tuženice, od HM kupio njegov suvlasnički dio 558/4 budući da je njegova supruga EM, tj. tuženica, već upisana kao vlasnica na njegovom suvlasničkom dijelu u zemljišnim knjigama na temelju Presude zbog ogluhe. Nadalje iz e-maila PM, tj. supruga tuženice, od 05.09.2023. može se zaključiti da vezano za predmetnu nekretninu postoji već neka priča za koju ŽM nije znao. Dakle, sud iz navedenog utvrđuje da je tuženica, unatoč što je već upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne katastarske čestice u cijelosti, htjela platiti HM njegov suvlasnički dio.

13. Uvidom u ugovor o darovanju (89-92) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao darovateljice i tuženice kao daroprimateljice 20.10.2022., a predmet kojeg je 4/12 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Čl. 1. Ugovora navedeno je da su ugovorne strane suglasne da je darovateljica suvlasnica u 4/12 dijela predmetne nekretnine. Ne navodi se što predmetna nekretnina u naravi predstavlja i koju površinu ima. U čl. 2. navodi se da darovateljica daruje svoj suvlasnički dio daroprimateljici, a da daropimateljica dar prima sa zahvalnošću. U čl. 3. navodi se da darovateljica izjavljuje da predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim teretima. Međutim, stranke da su upoznate s upisom u zemljišnoj knjizi o postupku otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka na predmetnoj nekretnini pod br. Z-18271/2022. Također se navodi da su stranke učinile nespornim da su sada upisani vlasnici predmetne nekretnine nasljednici TM koja da je davnih godina cijelu nekretninu poklonila pravnom predniku VM, koja istu nekretninu neprekidno koristi kao vlastitu. Te konačno da darovatelj pristaje da daroprimateljica ishodi uknjižbu suvlasničkog dijela darovateljice na predmetnoj nekretnini, a da je daroprimateljica već u posjedu cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Čl. 5. je konstatirano da je ugovor sačinjen u jednom primjerku i dvije istovjetne kopije od kojih po jedan pripada svakoj ugovornoj strani. Potpis darovateljice je ovjeren istog dana pred javnobilježničkim prisjednikom kod javnog bilježnika Marije Hrvatin u Poreču.

13.1. Iz predmetnog ugovora utvrđeno je da je isti pisan na hrvatskom jeziku, da u istome nije navedena kultura predmetne nekretnine, što u naravi predstavlja, niti površina kat. čestice.

14. U ovom postupku nakon svih provedenih dokaza, među kojima su i iskazi svjedoka i stranaka nesporno je utvrđeno i to neposrednim utvrđenjem od strane uređujućeg suca da tužiteljica ne zna govoriti hrvatski jezik i ne razumije hrvatski jezik. Nadalje je nesporno utvrđeno, da tužiteljica nije primila ugovor o darovanju prilikom ovjere kod javnog bilježnika niti joj je ugovor o darovanju pred javnim bilježnikom preveden po ovlaštenom sudskom tumaču. Naime, iz iskaza same tuženice utvrđeno je da je sadržaj ugovora prevodio suprug tuženice, a sud navedeno cijeni kao neovlašteno prevođenje budući da suprug tuženice je imao i ima interes vezano za predmet ove pravne stvari tj. za uspjeh u ovom postupku, kao što je imao interes i da njegova supruga stekne vlasništvo predmetne nekretnine. Dakle, nije utvrđeno da bi tužiteljici bio pročitan tj. preveden sadržaj cijelog ugovora o darovanju.

15. Svjedokinja GM iskazala je: "Ja znam u vezi čega ću biti ispitivana budući da sam i ja sa tuženicom, istog dana kada i tužiteljica, sklopila ugovor o darovanju sa tuženicom. I ja vodim sudski postupak protiv tuženice radi poništenja ugovora o darovanju. Bili smo na izletu ovdje i vidjeli smo jedan putokaz na kojem je pisalo BLEK, baka nam je pričala da je ona tamo bila rođena i da tamo posjeduje još neko zemljište, međutim nismo znali koliko je ono veliko ni ništa o tome. Onog dana kada je zaključen ugovor došli smo na jedan ured, izgledalo je kao predsoblje sa stolićem i dvije stolice, ali nije nam rečeno gdje smo. Izašla je jedna osoba i zatražila je naše osobne dokumente, mi smo joj dali, pojavila se gospođa VM koja je nosila neke listove i pokazala mi gdje trebam potpisati. Ja nisam razumjela o čemu se radi jer ne govorim hrvatski, a nitko nam nije ni objasnio na talijanskom što. Pitali smo gospodina VM tri puta, muža tuženice, jer on govori talijanski, ima dvojno državljanstvo, da nam da kopiju tog ugovora, međutim nikad to nismo dobili. Taj gospodin koji je očito bio odvjetnik od gospodina VM nam je rekao da možemo otići van i da ćemo dobiti dokumente naknadno. Ja ne znam da li se radilo o javnom bilježniku jer se nije predstavio. Sa gospodinom VM bila je jedna ženska osoba, a iz ureda je isto izašla jedna ženska osoba koja se nije predstavila. Nemamo niti jednu kopiju toga ugovora. Nakon par mjeseci su neki dobili kopiju napisanu na hrvatskom jeziku, ali nitko od nas ne govori hrvatski i nismo znali što tamo piše. U Bleke je dolazila samo moja mama, gdje ju je dovozila jedna prijateljica. Ja nikada tamo nisam bila. A gospodina VM i gđu EM sam vidjela samo tog jednog puta. Tužiteljica i tuženica su daljnji rod. Gospodin EM je otišao kod gđe SD i rekao joj je da bi trebala nešto potpisati u Poreču, da bi neka osoba mogla kositi travu, jer da ta osoba kosi travi i da bi željela imati posjed od toga zemljišta. Mislim da je to bilo prije Korona virusa, s obzirom na moju životnu dob ne sjećam se točno. Gospodin EM je prvi otišao kod gđe SD. Ni gđa SD ni ja nismo vidjele o kojoj se parceli radi, niti o kojoj površini se radi, niti o kojoj karakteristici parcele. Meni nije poznato da bi moja baka VD, koju smo zvali V, a udata je bila SM, darovala predmetnu nekretninu bilo kome. Ona je o tome uvijek govorila "komad zemlje". Nisam sigurna da je tužiteljica znala da se radi o darovanju, mislim da je isto mislila da se radi o dozvoli za košenje trave. Sve je bilo napisano na hrvatskom. Moj neki bratić ŽM, koji je privatnik inače, je dobio jedan dopis gdje se spominjalo da postoji zainteresirana osoba za kupnju tog zemljišta i gdje se o kupoprodajnoj cijeni još moglo raspravljati. Nakon toga se vršila korespondencija između tog JM i te zainteresirane osobe, ali sve na hrvatskom jeziku. Gospodin EM je sve papire slao samo na hrvatskom jeziku. Dakle JM je nas, kao obitelj, uvijek o svemu informirao. Rekao nam da gospodin EM nudi istu cijenu kao što je bila ponudila ta firma za otkup tog zemljišta. Gospodin EM je slao i SMS poruke gđi SM, da je zainteresiran za kupnju tog zemljišta po istim uvjetima, ali su te poruke podlije nestale. Sve to što sam rekla vezano za JM bilo je nakon sklapanja darovnog ugovora sa tuženicom. Ne sjećam se ni dana ni godina kad je sklopljen darovni ugovor, od toga je prošlo dosta vremena. Gospodin EM je SD nudio isti iznos kao taj potencijalni kupac. Dakle, darovanje se odnosilo samo na jedan mali komadić te parcele, ostali nasljednici to nisu potpisali. I zato se razgovaralo o kupoprodaji. Kad smo bili u Poreču, Gospodin EM je rekao da kada drugi dobiju papire da ništa ne čine i da ništa ne poduzimaju jer da će se to sve srediti. Gđa SM mu je rekla da je naše pravo da dobijemo dokumente u ruke, a on je odgovorio da će stići ali da to nije važno. Iako je gđa. SM tri puta to pitala, mi nemamo nikakve papire u ruci. Najveća k.č. je bila od gđe. SM jer je ona bila kćer od gđe VD. Onda smo bile ja i moja pok. sestra i onda su slijedili ostali. Bilo ih je četvoro. Gospodin EM je rekao gđa. SM da bi svi trebali doći u Poreč potpisati, međutim neki su bili zauzeti poslom, moja sestra je bila bolesna, a zašto bi gubili jedan radni dan. Sve to je bilo nakon ugovora o darovanju. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice radi poništenja ugovora o darovanju jer nije razumjela šta piše, nismo imali nikakvu dokumentaciju u ruci, sve je bilo pisano na hrvatskom i nije znala o čemu se radi. SD ni ja nismo imale ništa u ruci od papira, nismo znale o čemu se radi. Ja ni danas ne znam što u tim papirima piše, jer ih nisam dobila. Moja mama je dolazila ovdje kod svoje rođakinje da je podsjeti, a mi ljeti ne dolazimo jer je velika gužva. Po zimi dolazimo svako toliko, kao kad se dolazi na izlet. Gospodin ND došao je kod SD u [adresa] nakon što smo mi bili na izletu ovdje i vidjeli tablu na kojoj je pisalo BLEK. Prvi kontakt između SD i VM bio je preko gospodina N koji je često dolazio u Trs i koji je telefonirao gđa SD da bi došao kod nje. Da bi došao kod nje da se razgovara o potpisivanju papira vezano za košenje trave. Gospodin ND zna talijanski jer ima dvojno državljanstvo. Kada smo bili izleti i vidjeli tabli K, mi nismo nikoga vidjeli niti posjetili. Rekli smo si idemo vidjeti taj K gdje je baka rođena. Na izletu tom prilikom smo bili SD sa mužem, i ja sa svojim mužem. Muževi su sjedili u autu, a SD i ja smo prošetale. Došle smo do velike kuće, za koju je baka pričala da je u njoj rođena, bila je polu uništena ograda i kući nije nitko živio. Kasnije smo čuli neki glas i kad smo pokucali u kući smo zatekle jednu staru osobu koja se zvala KD. Kada sam prije spominjala da smo bili u nekom predsoblju i da je izašla jedna ženska osoba, ona nam nije pročitala taj dokument što smo potpisale na talijanski jezik. Kada sam spomenula gđu KD želim samo još dodati da je ona rekla da joj je rodbina iz [adresa] uzela sve, samo da su joj ostavili uski dio prilaza. Sve drugo su prodali, na upit tko je prodao, iskazujem: neki rođak po imenu B, a ja tog R nisam nikad vidjela i ne znam tko je on."

15.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su ona i tužiteljica istog dana potpisale ugovor o darovanju sa tuženicom, svaka zasebno, za svoje suvlasničke udjele i tog dana da je prvi puta u životu vidjela tuženicu i njezinog supruga, da prilikom potpisivanja ugovora nije ništa razumjela jer ne govori niti razumije hrvatski jezik, da joj nije ništa objašnjeno, da ni ona ni tužiteljica nisu dobile primjerak predmetnog ugovora, da ona nikada nije vidjela predmetnu nekretninu, niti zna o kojoj je nekretnini riječ, suprug tuženice da je tužiteljici rekao da bi trebala nešto potpisati u Poreču, da bi neka osoba mogla kositi travu i da bi željela imati posjed. Nadalje, iz iskaza svjedokinje je utvrđeno da joj nije poznato da bi njezina baka VD (Pilato) darovala predmetnu nekretninu ikome, a baka da je govorila da ima komad zemlje. Od strane tužiteljice da je dobila informaciju po uputi supruga tužene, da ako dobiju neke papire, ostali suvlasnici da ništa ne potpisuju. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje vjerodostojnim jer je iskazivala razumljivo, sigurno i sukladno sa iskazima ostalih svjedoka, njezinih rođaka.

16. Svjedokinja AM iskazala je: "Ja znam što ćete me ispitivati. Ne znam točno godinu, ali bilo je to prije par godina, nakon Covida. Moja teta SD me je nazvala i rekla da je išla sa BM na izlet u [adresa]. Prošli su kroz [adresa] i htjele su vidjeli da li još postoji kuća od bake, tj. prabake NM. Ispričala mi je da su u vrtu jedne kuće vidjeli jednu jako staru žensku osobu – KD. Ta gospođa se požalila da su prodali svo zemljište oko njene kuće i bojala se da bi i mogli prodati i dvorište kuće sa tim izvorom vode, koje je tamo. Teta mi je ispričala da je postojao jedan "mali komadić zemljišta" sa puno kamenja, odmah blizu kuće. I da postoji mogućnost da se taj komadić zemlje ostavi toj staroj gospođi da bi ona tamo napravila vrt, jer njezin sin koji živi s njoj, je isto bez posla. Ja ne znam točno za koju parcelu se vodi spor, za koju je napravljen darovni ugovor. Znam da je to bilo od moje bake. Govorilo se da je moja baka imala zemljište blizu kuće. Teta mi je rekla da je taj komad zemljišta imao malu zanemarivu vrijednost. Rekla sam uredu, nakon par mjeseci došao je jedan dopis koji je bio preveden na talijanski jezik, a radilo se o nasljeđivanju nakon bake. Nije bilo rješenje o nasljeđivanju, već jedan dopis, punomoć, gdje smo četvoro braće AM i ĆM, koja je u međuvremenu umrla, trebali potpisati za ostavinski postupak. Potpisali smo. Nakon nekog vremena, ali ne sjećam se točno koliko, srela sam moju tetu SD i ona mi je rekla da su ona i BM otišle u Poreč potpisati, ali nije mi rekla što. Teta nije znala što je išla potpisati. Pitala sam je da li je razumjela što su potpisale, i da li su dobile kopiju toga što su potpisale, ali mi je odgovorila da je sve bilo napisano na hrvatskom jeziku i a ništa nisu razumjele. Ja ne bih ništa potpisala a da ne razumijem što potpisujem. Tek onda mi je teta rekla da ću nakon nekog vremena dobiti dokument na koji ne trebam dati nikakva odgovor i da će sve biti u redu. Dakle, u prosincu 2022. dobila sam plavu kovertu koja znam da se radi o kakvom poreznom ili sudskom spisu, i taj spis je bio debeo par stranica, pisalo je samo na hrvatskom jeziku, ja sam to odložila slijedom naputka tete da se na to ne treba reagirati. Meni nije poznato da bi moja baka poklonila zemljište ikome. Ne bih htjela pogriješiti ali mislim da u ostavinskom postupku nas je zastupao odvjetnički ured Jovanović, to sam vidjela u punomoći. Ja osobno ne poznajem nikoga iz tog ureda. Taj odvjetnički ured nas je zastupao jer je teta rekla da treba to potpisati da bi se taj komadić zemlje dao gđi KD. Nakon te plane koverte što je stigla, stizali su još drugi dopisi od općine i mislim porezne ali sve na hrvatskom. Krajem svibnja, početkom lipnja 2023. moj brat JM dobio je dopis OU Korotaj iz Poreča ili Pule, ne znam točno, gdje se govorilo o zemljištu od 4.200 m2 u kojem smo bili navedeni kao nasljednici mi četiri braće AM i SD i J. Malo smo ostali zatečeni kad smo vidjeli veličinu tog zemljišta jer se uvijek govorilo o tom malom komadićku zemlje uz kuću, i mislili smo da je to neko drugo zemljište. Nazvali smo tog odvjetnika jer smo na izvatku iz ZK vidjeli naša imena kao suvlasnika, a gore smo vidjeli neke brojeve pod oznakom Z- plombe, odvjetnik nam je objasnio da su to neki drugi sudski postupci u tijeku. I da su ti postupci sprječavali prodaju tog zemljišta. Kao da je u tijeku i jedna tužba u vezi darovanja tog zemljišta. Ja sam naknadno doznala da je između SD i VM napravljen ugovor o darovanju, a ja sam uvijek mislila da se radi o malom komadiću zemlje. Kasnije smo razgovarali s odvjetnikom i onda smo doznali da je bila napravljena jedna dosjelost sa gospođom ND, ali ja nisam ništa za to potpisala. Mislim da su oni (ND) zatražili dosjelost ali ne znam, ne vjerujem. Ja sam potpisala dokument koji je bio punomoć za odvjetnika Jovanovića za ostavinski postupak iza pok. BD, tamo se nije spominjalo ni darovanje niti išta drugo. Nakon one famozne plave koverte, dobila sam još dopisa sve na hrvatskom, ja ne znam o čemu se tamo radilo."

16.1. Iz iskaza te svjedokinje proizlazi da sve što zna zna po pričanju tužiteljice, da oni nikada nisu dobili rješenje o nasljeđivanju, već samo punomoć radi potpisivanja za potrebe ostavinskog postupka. Dalje proizlazi da je dobila kući kovertu iz Hrvatske, ali da je po uputi tužiteljice danoj od supruga tuženice, da ne reagira po toj koverti, da nije ništa poduzela. Ne zna da li je baka to zemljište poklonila ikome. Sud je prihvatio iskaz te svjedokinje vjerodostojnim jer je iskazivala razumljivo, logično i u skladu sa ostalim dokazima odnosno iskazima njezinih rođaka. Dalje je iskazivala vezano za razdoblje nakon spornog predmetnog ugovora o darovanju, a zbog dopisa koji je dobio njezin brat JM iz jednog odvjetničkog ureda, a u kojem dopisu da je bilo riječi o zemljištu od 4200 m2.

17. Svjedok ŠM iskazao je: "Ja znam što ćete me ispitivati. Jedinu stvar koju znadem što mi je ispričala moja teta SD da je bila na izletu ovdje i posjetila kuću gdje se rodila njezina mama, odnosno moja baka. Gospodina ND nisam nikad vidio, nikad ga nisam upoznao. Moja teta mi je samo ispričala da je srela osobu koja je zainteresirana za kupnju tog zemljišta ali ja ne znam gdje se ono nalazi niti išta o njemu. Ja nisam nikada potpisao nikome punomoć da me zastupa za bilo što. Meni nije poznato ništa vezano za pregovore o kupoprodaji nekretnine. Ja ne znam da bi naslijedio išta iza svoje pokojne bake. Meni nije ništa poznato da bi se protiv mene vodio ikakav sudski postupak u hrvatskoj. Ja sam jedino dobio neke dokumente, napisane na hrvatskom, a ne znam hrvatski, pa ne znam što u tim dokumentima piše. Ja živim u [adresa], što je dosta daleko i nisam uključen u bilo što vezano za predmet spora."

17.1. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da on apsolutno nema nikakvih neposrednih saznanja već sve što zna zna iz pričanja tužiteljice. S obzirom da živi u [adresa], nije bio uključen u predmet ovog postupka. I tom svjedoku je sud povjerovao u istinitost iskaza, međutim, iz njegovog iskaza nisu utvrđene relevantne činjenice za ovu pravnu stvar.

18. Svjedok LM iskazao je: "Ja znam što ćete me ispitivati. Potpisan je ugovor o darovanju, bez da se znalo da se radi o darovanju. Meni je teta SD ispričala da je potpisala dokument na hrvatskom jeziku, što je tamo napisano, jer nije znala hrvatski, a da se odnosi na jedan mali komadić zemljišta te da se odnosi na darovanje. Tuženicu ne poznajem. Nije mi poznato da bi moja baka za života darovala nekretnine. Iza pok. none BD se vodio ostavinski postupak i dobio sam neki dokument koji sam trebao potpisati i opunomoćiti ili odvjetnika ili bilježnika, ne znam, za taj ostavinski postupak. Radilo se o tisućinama, tj. malom suvlasničkom djelu koji sam trebao naslijediti. Tu punomoć u postupku nasljeđivanja sam potpisao ali ne za darovanje. Dobio sam neke dokumente koji su bili na hrvatskom jeziku. Možda smo dobili potvrdu da je zaprimljen ostavinski postupak ali ostavinsko rješenje na koje nismo trebali slat nikakav odgovor je bio samo na hrvatskom. Ja osobno nisam dobio nikakav dopis ili dokument vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine. Ja sam znao da se vode pregovori vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine. Na poseban upit zašto nije došlo do kupoprodaje predmetne nekretnine izjavljujem: da ne želim pogriješiti jer se ne sjećam."

18.1. I ovaj svjedok nema neposrednih saznanja o predmetu spora već što zna mu je ispričala teta, tužiteljica. Tuženicu ne poznaje, nema saznanja da je njegova baka T za života darovala nekretnine. Poznato mu je vezano za ostavinski postupak iza pok. T da je potpisao punomoć da ga odvjetnik zastupa u ostavinskom postupku ali Rješenje o nasljeđivanju nije nikada dobio. Sud je i njegov iskaz prihvatio vjerodostojnim, ali iz istog nisu utvrđene sve činjenice važne za ovu pravnu stvar.

19. Svjedok ŽM iskazao je: "Ja znam što ćete me ispitivati. Moja teta me je nazvala i rekla mi da je bila na izletu u [adresa], da je išla vidjeti kuću gdje je bila rođena baka i da je tamo srela neku gđu KD. KD joj je ispričala da su joj prodali svo zemljište oko kuće i da nema skoro ništa. Na to je moja teta rekla da bi joj mogli pokloniti taj vrt uz kuću, koji i tako malo vrijedi. Teta SD je rekla da se radi o malom zemljištu kao "maramica" i da bi joj to mogli dat, da joj služi kao vrt. Mislim da me je nazvala da mi to priopći, negdje 2021. godi. Malo nakon što su ovdje bili na izletu, gđa KD je umrla i teta mi je rekla da je gospodin ND stupio s njom u kontakt, i gospodin ND je rekao mojoj teti da treba potpisati neki dokument radi nasljeđivanja, a to je došlo i prevedeno na talijanski jezik. Potpisali smo punomoć za postupak nasljeđivanja, i rečeno nam je da će doći rješenje, da ne trebamo ništa poduzimati, da sve će biti u redu. U listopadu i prosincu 2022. smo primili te dokumente. U svibnju 2023., nazvao me jedan odvjetnički ured iz Pule vezano za kupoprodaju zemljišta. Pitali su me moju e-mail adresu i da li poznajem ostale suvlasnike. Početkom lipnja 2023., sam primio e-mail sa ponudom za kupnju zemljišta 4.200m2 po cijeni od 50,00 eura za kvadrat. Nazvao sam tetu i pitao sam da li ona zna nešto o tom zemljištu jer je uvijek bila riječ samo o tom malom komadićku zemlje uz kuću, taj e-mail sa ponudom sam poslao i SD i ND. taj odvjetnički ured nam je dostavio i izvadak iz ZK, jer smo bili mi svi upisani kao suvlasnici, ali mi nismo znali gdje se to zemljište nalazi, jer je bilo veliko zemljište. Taj odvjetnički ured nas je trebao zastupati u pregovorima i kad su pogledali taj izvadak vidjelo se da ima nekih predmeta pod slovom Z zabilježenih, najprije nam je rečeno da se to može lako riješiti ali kad smo pokazali papire koje smo imali na hrvatskom, rekli su nam da je u tijeku neka tužba. Kad je SD proslijedila tu ponudu ND on joj je rekao da se radi o nekim mešetarima, tog istog dana popodne, ju je opet nazvao i rekao da je spreman on platiti taj isti iznos iz ponuda, a da on to kupi. J vjerujem da je ugovor o darovanju bio zaključen prije, kada je bilo i nasljeđivanje. ali mi smo tek u lipnju ili srpnju 2023. doznali da se radilo o ugovoru o darovanju, tek naknadno nakon što smo primili tu ponudu. O tom darovanju smo doznali od odvjetničkog ureda s kojim smo pregovarali o prodaji. Ja mislim da su KD i EM bile majka i kćerka. Ne sjećam se imena odvjetničkog ureda koga smo ovlastili za zastupanje u ostavinskom postupku. Teta SD mi je rekla da je stupila u kontakt sa svim nasljednicima i da ćemo dobiti dokument preveden i na talijanski i da se radi o punomoći za ostavinski postupak tj. teta SD nam je ukazala na odvjetnički ured koji nas je zastupao u ostavinskom postupku. Ja sam po zanimanju tehničar za kompjutere i elektroniku, i po tome su me i našli u popisu gospodarskih djelatnika, odvjetnički ured iz Pule. Ja mislim, kako mi je SD pričala da je KD šogorica od pok. VD. Prema uputi tužiteljice a dobivenoj od supruga tuženice, kada dobiju određene dokumente (tužbu tuženice radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću) da ne trebaju ništa poduzimati i da će sve biti uredu."

19.1.Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je dobio mail od jednog odvjetničkog ureda iz Pule vezano za ponudu za kupoprodaju predmetne nekretnine po cijeni od 50 eur/m2. Nadalje proizlazi da do tada je smatrao da se radi o malom komadiću zemlje uz kuću, po pričanju tužiteljice i tek tada da je saznao da su tužiteljica i BM sa tuženicom sklopile ugovor o darovanju. Iskaz tog svjedoka sud je prihvatio vjerodostojnim jer je isti sukladan s ostalim saslušanim svjedocima, rođacima, te sud zaključuje da tužiteljica nije bila upoznata o kojoj nekretnini se radi prilikom sklapanja darovnog ugovora.

20. Svjedok ZM iskazao je: "Ja sam upoznat o predmetu spora, budući da mi je tuženica sestra. Moja majka KD umrla je u prosincu 2019. godine. Negdje u svibnju 2019. godine, SD i BM bile su u posjeti kod moje majke i mene na stanciji [adresa]. SD i BM su dolazile na stanciju [adresa] dok je bila živa njihova majka, a nakon toga nisu dolazile. Majka od tužiteljice zvala se VD, moja nona se zvala RD, rođena Č. Moja nona RD bila je sestra od VD. Moja nona je umrla 1983. godine. Ja i moj otac smo do očeve smrti, do 2016. godine, na predmetnoj nekretnini sijali pšenicu, kukuruz i sl. Ta parcela je bila jako kamenita. Kada su SD i BM, iznenada i nenajavljeno u 5 mj. 2019. godine došle kod nas (moje majke KD i mene) one su rekle mojoj majci da će joj darovati tu nekretninu koju smo nekad obrađivali ja i moj otac, a i mama nam je pomagala. Na upit da li su SD i BM pokazivale na licu mjesta što će darovati mojoj maci KD, iskazujem da se one imale samo taj teren i to se je znalo i nije bilo potrebe da pokazuju što će darovati mojoj majci. Mama od BM je znala taj teren, pa vjerojatno je znala i BM. BM ni SD došle su u kuću i rekle su mojoj mami da će joj darovati svoje imanje. U kući smo bili moja mama KD, ja, SD i BM. Kad su došle u kuću mi smo se pozdravili i one su nam to rekle. One su iz čistog mira rekle da će nam darovati njihovo imanje. One su se zadržale cca pola sata. Dale su nam svoje brojeve telefona. Ja sam otišao provjeriti parcelu u gruntovnicu i vidio sam da je sve u redu. Nazvao sam SD i rekao joj da je na parceli uknjižena njezina mama. Nakon toga ja sam zvao svoju sestru i kunjada i oni su dalje to rješavali. To je sve sa moje strane što bi imao reći. Kuća u kojoj smo se sastali je udaljena od prilike dvjesto metara od predmetne parcele. Ništa nije bilo spominjano u oko kuće odnosno o okućnici. U okućnici je više vlasnika ali SM i Ruđera nisu suvlasnici u okućnici, a niti VD nije imala suvlasništvo na okućnici. ja se ne sjećam da se je moja majka KD potužila SD i Z da joj je netko drugi oduzeo sve. Predmetnu nekretninu smo otac i ja počeli obrađivati negdje 1960.-tih godina. Kada su SD i Ruđera došle na Stanciju Blek u petom mjesecu 2019. godine moja mama i SD i Ruđera su se poznavale jer su SD i Ruđera dolazile na Stanciju Blek do 1983. godine. U petom mjesecu 2019. moja mama i SD i Ruđera prepoznale su se od prve. Za predmetnu parcelu ja sam znao da je točno ta parcela koja je bila predmet darovanja i da je na njoj upisana VD. VD je to bila naslijedila od svoje majke. Predmetna nekretnina se je mogla vidjeti od naše kuće, sada je sva zaraštena, ali nekada smo ju obrađivali kako sam već iskazao. Ja sam vlasnik kuće u kojoj živim, radi se o istoj kući u kojoj je živjela mama KD i u toj kući je živio i moj otac JD. Mi imamo kuću, okućnicu, okućnica nije podijeljena, ali meni će pripasti oko 400 metara. Imamo i jednu njivu od 800 metara. To je prije bilo imanje od none RD. Ja ne znam, tako je ispalo da je parcela da je darovanje napravljeno na sestrino ime. Ja sam mojoj sestri F rekao da sam ja na poslu i da nemam vremena to rješavati. Ja sam u mirovinu otišao 2022. godine u devetom mjesecu. Moja sestra je upisana kao suvlasnica i na kući, radi se o tri kuće u nizu, svaka kuća ima svoj broj parcele. Kao suvlasnica je upisana i još jedna osoba koja je umrla, ali to nije riješeno. Ta osoba je živjela u [adresa]. Moja sestra ne živi na Stanciji Blek, odnosno u [adresa], otkad se udala. SD i Ruđera rekle su da su namjerno došle kod nas i rekle su nam da mojoj majci žele darovati svoje imanje. Nakon što su SD i Ruđera bile kod nas, mi nismo imali namjeru predmetnu nekretninu kupiti. Ja ne znam tko je zvao SD za napraviti ugovor o darovanju, da li moja sestra EM ili njezin muž. Ja nisam ništa dobio na predmetnoj nekretnini jer je još uvijek VD uknjižena. Ja nisam oženjen."

20.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i BM u 5. mj. 2019. bile kod njega i njegove majke KD na Stanciji Blek, da su dolazile i do 1983. dok je bila živa majka tužiteljice, da su on i njegovi roditelji na predmetnoj nekretnini sijali i sadili povrtnu kulturu, da je predmetna nekretnina kamenita, da su tužiteljica i BM rekle njegovoj majci da će joj darovati predmetnu nekretninu, da se predmetna nekretnina nalazi 200 m udaljena od kuće. Sud nije prihvatio iskaz tog svjedoka vjerodostojnim kada je iskazao da su tužiteljica i BM znale točno o kojoj nekretnini je bilo riječ kada se razgovaralo o darovanju, a niti da im je bilo potrebno pokazivati jer da drugih nekretnina nisu ni imali. Naime, o darovanju da se razgovaralo u kući, a ne na terenu ili izvan kuće i tužiteljica nije vidjela predmetnu nekretninu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je on otišao u mirovinu u rujnu 2022., da njegova sestra tuženica živi u [adresa], od kad se udala (1987.), ne na Stanciji Blek, gdje živi on i gdje je živjela njihova majka te da su on i roditelji sijali i sadili na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza tog svjedoka sud je utvrdio da je njegov iskaz subjektivan, pristran, nije znao objasniti zašto darovanje nije izvršeno na njegovo ime odnosno zašto je izvršeno na ime tuženice, unatoč činjenici da je on u 10. mj. 2022. kada je i sklopljen sporni ugovor, već bio u mirovini te nije znao objasniti zašto je ugovor sklopljen na ime tuženice, već je na to samo odgovorio "tako je ispalo". Dakle, ako je taj svjedok obrađivao predmetnu nekretninu, kako je sam iskazao u svom iskazu, zašto u ugovoru o darovanju nije označen kao daroprimatelj.

21. Svjedok DM iskazao je: "Ja znam za ugovor o darovanju, ali ne znam o detaljima. Ono što znam od 02. travnja 2022. godine i to znam jer smo se tata, mama i ja uputili za [adresa] gdje su nas dočekali SD i njezin muž. Mi smo išli kod njih jer su oni nas pozvali, oni su nas pozvali jer su oni htjeli darovati mom pokojnom djedu parcelu na Stanciji Blek. Moj djed se zvao JD i umro je 2016. godine. Razgovarali smo o privatnom životu, muž od SD pričao je o poslu, pokazivao je slike, čime se prije bavio, nakon toga započeli smo proceduru što se tiče darovnog ugovora. Gospođa SD je rekla da će darovati mojoj mami i mom ujaku TD zemlju koju su ZM i djed JD obrađivali, više godina, ne znam točno koliko. Gospođa SD je rekla da nam poklanja, kako sam prije rekao kome, tu njivu koja se nalazi na Stanciji Blek, u znak zahvalnosti, primarno za pokojnog djeda JD i za njegovu suprugu KD i sina ZM i kćerka EM. Od te 2022. godine gospođa SD je više puta kontaktirala moju majku, a i ranije ali ja za detalje ne znam. SD je mom ocu davala sve detalje što je mom ocu trebalo za nastaviti proceduru koju je SD sama bila pokrenula za darovanje. Dana 02.04.2022. nas je dočekala u [adresa], već je imala pripremljene papire konkretno fotokopiju osobne iskaznice, ona je trebala u RH zatražiti OIB kako bi došlo do sklapanja ugovora o darovanju. Tog istog dana mi smo se vratili kući i ostali smo i dalje u dobrim odnosima. Čestitali smo si rođendane. Ja nisam imao nikakav direktan kontakt sa gospođom SD. Moji roditelji su i dalje, što se njih tiče, u dobrim odnosima sa SD. Ja ne znam zbog čega je onda došlo do ovog sudskog postupka. Kada sam iskazao u znak zahvalnosti mislio sam na to jer su i ranije moji bili u dobrim odnosima i jer su moji čuvali parcelu i obrađivali je, i čistili je dok je još parcela bila od VD. Ja se od djetinjstva sjećam da je nekretnina bila obrađivana. Ja bih znao pokazati o kojoj je nekretnini riječ. Parcela je kvadratna. Ja nisam znao da je moja majka podnijela tužbu protiv ostalih suvlasnika na predmetnoj nekretnini. Meni nije poznato toko je organizirao zaključenje ugovora o darovanju kod javnog bilježnika. Meni nije poznato da li su moji roditelji imali odvjetnika u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju."

21.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da on zna za postojanje ugovora o darovanju, ali ne zna o detaljima tog ugovora. Sa svojim roditeljima je otišao u [adresa] kod tužiteljice u travnju 2022., tužiteljica da je više puta kontaktirala tuženicu ali ne zna detalje o tom razgovoru, odnosno nisu mu poznate relevantne činjenice za ovu pravnu stvar.

22. Svjedok RM iskazao je: "Ja znam u svezi čega čete me ispitivati i iskazati ću, kunem se, sve što znam u vezi ovog spora. Pokojna VD bila je sestra od ženine none. Po pričanju moje žene znam da su davnih 1935-1940. godine obitelj od SD preselili u Italiju i tada da su obećali ČD kasnije udana TD prepisati imanje koje je ostalo na stanciji [adresa], zemlju da će prepisati. Obitelj moje žene je to imanje obrađivala sve do 2019. godine. Točnije te 2019. SD i Ruđera su došle na Stanciju Blek jer im je tamo bila rođena majka, a i ranije su dolazile jer su po pričanju moje žene, dolazile i za vrijeme ljeta na ljetovanje. ja sam se vjenčao sa ženom EM 1987. godine i od tada pa do 2019. SD nije dolazila na Stanciju Blek niti kod moje obitelji niti smo u tom razdoblju bili u telefonskom kontaktu. Te 2019. SD i Ruđera došle su na Stanciju Blek kod moje punice KD i one su mojoj punici rekle da bi htjele poštovati volju svoje mame koja je bila obećala da će svoje imanje na Stanciji Blek pokloniti njihovoj familiji tj. familiji TD. NM je imala tri kćerke i to SD, ZD i G. Svjedoci koji su danas došli iz Italije oni su nasljednici od ZD i A, a SD je nasljednica od NM. SD nema djece. Ja Ruđeru nisam nikada ranije u životu vidio. Ja kada sam telefonski razgovarao sa SD nikada je fizički nisam vidio. Meni je punica KD rekla da su SD i Ruđera ponudile da se riješi ostavinski postupak iza NM i nakon toga da će SD to prepisati na jednog od njih. Ali moj kunjado TD je rekao da je jako zauzet s poslom i da nema vremena to rješavati i da će to prepustiti sestri. Ja kao muž VM sam preuzeo nastaviti rješavanje papira. Ja sam tek 2021. godine kontaktirao SD telefonski jer je ona ostavila broj telefona kod moje punice KD, a i Ruđera je ostavila svoj broj telefona. U to vrijeme bio je kovid. SD je trebala poslati smrtni list iza pokojne mame NM i druge papire da se može provesti ostavinski postupak i tek nakon toga da se može izvršiti prijepis. Ja osobno nisam mogao te papire u [adresa] zatražiti pa je to sve učinila SD. Kada je SD sve to meni dostavila ja sam putem odvjetnika pokrenuo ostavinski postupak iza pokojne FD i taj postupak je okončan i nju su naslijedili njezini nasljednici, a to su i SD i Ruđera, ali i svi svjedoci koji su danas saslušani u ovom predmetu. Nakon toga su ti nasljednici uknjiženi kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini. Druge parcele nije bilo na Stanciji Blek, a koja bi izvorno bila od familije FD. Ugovor o darovanju se nije mogao napraviti a da prethodno SD nije zatražila OIB u RH. Godine 2022. sam prvi put u živo vidio SD kada smo moja žena, sin i ja otišli u [adresa] kod nje, a vezano za dokumentaciju konkretno OIB kako bi se mogao napraviti ugovor o darovanju. Tom prilikom SD mi je dala preslik osobne iskaznice i OIB, pričali smo, razgovarali u dobrom raspoloženju. Dana 02.04.2022. smo bili kod SD u [adresa]. Kako je još uvijek harao kovid, nismo odmah napravili ugovor o darovanju. Malo smo počekali da se ta bolest smiri. Među nama je bio dogovor da ćemo se telefonski dogovoriti o vremenu kada će se točno potpisati ugovor. Negdje u devetom mjesecu 2022. godine ovdje su došle SD i Ruđera kod javne bilježnice Marije Hrvatin, kojeg smo mi dogovorili da ćemo kod njega i potpisati ugovor. Kod javnog bilježnika bio sam i ja i naša odvjetnica. Ja znam talijanski jezik i sve sam objasnio SD i Z što piše u tom dokumentu kojeg su potpisali i one su dobro znale što su potpisale. Sve se odvijalo u dobroj atmosferi. Ruđeru Cerkvenic sam tom prilikom prvi puta u životu vidio. Ja Ruđeru nisam ni zvao i ona je sama, dobrovoljno došla. Nakon toga odveo sam ih na ručak i poklonio svakoj nekoliko boca ulja. Ja sam SD rekao da mi je jako drago to što nam želi darovati jer da ja već imam posađeno stotinjak maslina i da je ta parcela prema jugu pa da ću dopuniti sa maslinama i taj darovani dio. Otvorio sam si OPG. SD je izričito rekla da na ime toga ne želi ništa, ne želi da joj ništa dajemo jer da je to bila želja njezine majke. SD je rekla da je razgovarala sa svim ostalim nasljednicima i da su bili suglasni. Te ostale nasljednike – suvlasnike ja nikada u životu nisam vidio, niti razgovarao sa njima. Sve do ljeta 2023. godine nije bilo nikakvih problema. Međutim, tog ljeta ŽM mi je poslao poruke da li bi mi prodali to zemljište i napravio podjelu tko bi koliko od suvlasnika imao. Dobio je ponudu od neke agencije iz Pule da li bi prodali cijelu katastarsku česticu. U tim porukama ŽM je već bio podijelio tko bi koliko dobio. Prvom ponudom on je ponudio pedeset posto nama, pedeset posto njima. Drugom ponudom je ponudio 4/12 nama, a 8/12 njima. SD me nakon toga zvala i me pitala sto tisuća eura. Rekla mi je da one tj. ona i Ruđera nisu znale koliko to vrijedi. Ja sam joj odgovorio da kako joj ja mogu prodati kad je to već naše i da nemam tih novaca, a ona mi je odgovorila da podignem kredit pa da joj platim stopedeset tisuća eura. MM to je jedan koji je bio zainteresiran za tu parcelu iako nije nikada ništa na toj parceli radio i on je htio prisvojiti tu parcelu. ŽM se nije dobro ponio prema meni, ja smatram da me je vukao kao psa za lanac jer kada se on meni e-mailom obratio vezao za razrješenje problema, ja sam njemu pisao tri puta ali on mi nije odgovorio. U zadnjem e-mailu ja sam mu pisao da mi je žao što mi ne odgovara i što mi se ne javlja jer sam mu htio objasniti vezano za plombe u zemljišnoj knjizi za predmetnu parcelu. Ja sam htio objasniti JM da ta treća osoba koja se bori za tu parcelu da nije u redu da ta treća osoba dobije tu parcelu jer da mu po ni kojoj osnovi ne pripada i SD sam dao do znanja da mi je žao što mi se JM ne javlja. SD mi je odgovorila da će se možda dogovoriti sa svojim rođacima koji su suvlasnici. Ja sam lanjske godine ručno očistio cijelu parcelu i posadio neke voćke, pa sam zaorao i bio sam spremio da ću posaditi masline, ali kako sam vidio kako se stvar odvija samo sam poravnao teren i više ništa nisam sadio na njemu. obitelj od moje žene je već imala okućnicu uz kuću na Stanciji Blek i njoj nije trebala tj. obitelji moje žene nije trebala nikakva okućnica, a tužiteljica sada tvrdi da je mislila da ona daruje dio okućnice, ali to nije istina. Ja sam prije spominjao MM, a koliko je meni poznato njega je zastupao odvjetnik Puh. Ja ni moja obitelj nismo u narušenim odnosima sa SD, mi se nismo posvađali. Jedino više ne komuniciramo. Prije smo si slali slike gdje je tko bio, čestitali si blagdane, a više ne. Kada ja govorim mi, mislim na svoju ženu i mene. Mi smo podnijeli protiv ostalih suvlasnika tužbu, ali samo formalno tužbu, a o tome sam rekao i SD. SD je sve ostale suvlasnike držala zajedno i mi smo njoj rekli da ćemo formalno tužiti suvlasnike, a kojom tužbom da se potvrđuje da je predmetna nekretnina naša. ja mom odvjetniku nisam rekao da ti talijani znaju hrvatski jezik. Ja te talijane nisam nikada vidio pa to nisam mogao ni reći. Ako je to moj odvjetnik napisao ja ponavljam da ja to mom odvjetniku nisam rekao. Moja žena danas nije mogla doći jer imamo kćerku koja je jako bolesna i ne smijemo je ostaviti samu da joj se nešto desi."

22.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je upravo on, u ime svoje supruge, razgovarao sa tužiteljicom za sklapanje predmetnog ugovora o darovanju. Iskaz tog svjedoka je izrazito subjektivan, tj. pristran u korist tuženice budući da je iskazivao da mu je supruga pričala da je još 1935. – 1940. obitelj tužiteljice preselila u Italiju i tada da su obećali majci tuženice prepisati imanje na Stanciji Blek. Sud nije prihvatio vjerodostojnim te tvrdnje kao ni ostale tvrdnje vezano za darovanje predmetne nekretnine od strane majke tužiteljice iz razloga jer je od tada prošlo 90 godina, a nikada do prijenosa darovanja nije došlo na ime majke tuženice. Nadalje, njegov iskaz je nevjerodostojan jer je nelogičan i suprotan tvrdnji samog brata tuženice GD, da zbog zauzetosti na poslu kao daroprimatelj nije mogao biti AD, a to iz razloga jer u vrijeme kada je sklopljen sporni ugovor o darovanju AD je već bio u mirovini dakle, to nije razlog zašto je ugovor o darovanju sklopljen sa tuženicom, a sve s obzirom i na iskaz tužiteljice kada je pitala gdje je AD i kada joj je tuženica odgovorila "biti će i za GD". Dalje je iskazivao o razdoblju nakon sklapanja predmetnog ugovora kada se za spornu nekretninu putem e-maila dopisivao sa ŠD. Posebno nije jasan iskaz tog svjedoka kada je iskazao da se ŽM nije dobro ponio prema njemu i da ga je "vukao kao psa za lanac" jer da mu ŽM nije odgovorio na njegove mailove. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je njegov iskaz zaista pristran i da ne odražava pravo stanje kako je i zbog čega došlo do sklapanja predmetnog ugovora upravo između tužiteljice i same tuženice, a ne i GD.

23. Tužiteljica SM iskazala je: "Tražim da se ugovor poništi jer dogovorene činjenice nisu poštivane. Sa mojim suprugo i unukom sam došla na izlet u Poreč i prolazeći tom cestom vidjeli smo natpis Stancija Blek. Pošto je moja majka bila rođena na Stanciji Blek, pomislili smo da idemo to vidjeti. Ja dugo vremena nisam bila tamo, imala sam dvije sestre od kojih je jedna dosta često dolazila na Stanciju Blek. Od pravih vlasnika te imovine ostala sam ja i moji nećaci, djeca moje sestre. Tamo smo se okretali da nađemo Stanciju Blek i konačno smo našli jednu kuću koja mi je bila poznata jer sam pred puno godina bila tamo. Moja nećakinja je vidjela otvorena vrata i ušli smo tamo i tamo smo zatekli neku gospođu KD, to je bila moja sestrična. Gospođa KD mi je ispričala da su moja braća, koja su živjela u [adresa] i koja su umrla, da su njihova djeca prodala svo zemljište koje je bilo tamo okolo i kuću jer su sinovi naslijedili kuću a tri sestre su naslijedile samo zemljišta. Znala sam da je postojalo jedno malo zemljište koje je pripadalo mojoj majci. Gđa. KD je bila jako očajna jer su ti nećaci prodajom zemljišta došli sve do kuće, ostao je samo mali prostor. Ostalo je samo zemljište od moje majke a ja sam pitala gdje se ono nalazi, a KD je rukom pokazala: evo ono tamo. Moje sestre su bile više vezane sa rođacima ovdje jer su bile i 20 godina starije od mene i više su dolazile tu. Razgovarajući sa gđa. KD napravila mi je čisto žao jer se jadala da je sav taj prostor skučen. Rekla sam joj: zašto ne iskoristite to zemljište, mi živimo u [adresa], i nije nam interesantno, možete ga koristiti kao vrt. Tom razgovoru sa gđom. KD priključio se i njezin sin ZM, kojeg sam ja u djetinjstvu poznavala. Razgovaralo se o tome da teško žive, da imaju malo novaca i ja sam rekla da koriste to moje zemljište. Tog dana je završio razgovor o tome. Ostavila sam GD moj broj telefona i vratili smo se u [adresa]. Došlo je vrijeme kovida, sve je ostalo na tom razgovoru. Javio mi se telefonski g. RM kojeg ja nisam poznavala. Pitao me je da li još uvijek stojimo na tome da taj komad zemlje se dade, međutim da moramo znati da se on ne može obrađivati jer je pun kamenja i da ne može služiti za obrađivanje. Rekao mi je da postoji jedna osoba koja je zainteresirana za to zemljište, koje se u ovakvom stanju ne može obrađivati, ali da bi ga ona dovela u stanje da bude iskoristivo. I rekao je uz to da je zemljište upisano još uvijek na moju majku i da bi trebalo napraviti ostavinsku raspravu. Ponudio se je da će nam pomoći oko sređivanja te ostavinske rasprave jer mi ne govorimo hrvatski i nismo znali šta treba učiniti. Moji nećaci i ja potpisali smo punomoć da može u naše ime srediti tu ostavinu. Ostavinski postupak je proveden i nasljednicama su proglašeni ja, ŠM, AM, LM, LD i Š. Potom nas je pitao da li smo spremni ustupiti naše dijelove te smo moja rođakinja GM i ja pristale da ustupimo naše dijelove. I to sve jer smo htjeli pomoći gđu. KD i GD. G. Kokolo je rekao da se radi o jednoj hitnoći jer da druga strana (susjed koji je već vodio spor zbog dosjelosti) želi uzeti posjed. A g. Kokolo je tu postupio tako da ne dođe do toga. Nama koji smo živjeli u [adresa] nitko nije rekao da pazimo da postoji opasnost da to izgubimo. G. Kokolo je dogovorio kod bilježnika termin da bi ja i BM ustupile naše udjele. Došli smo u bilježnički ured, gdje nismo razgovarali s bilježnikom nego smo bile u nekom predsoblju, i tamo nam je predočen dokument napisan na hrvatskom, a nitko od nas ne govori hrvatski, i samo nam je rečeno da mi ustupamo to zemljište. Mi smo uvijek polazile od toga da činimo dobar čin gđi. KD i GD. Ja sam mislila da oni to mogu koristiti. Drugi supotpisnik je bila gđa. L, a ja sam pitala gdje je tu ZM i dobila odgovor da će biti i za GD. Htjela bi napomenuti, da sam naknadno doznala da je gđa. KD bila umrla. S time smo potpisali i završili. Iako nismo razumjeli tekst jer je bio napisan na hrvatskom, nismo niti dobili nikakav primjerak toga dokumenta. Odvjetnica g. Kokola koja je bila nazočna na potpisivanju je bila dosta u žurbi jer joj je netom bio umro suprug, a u tom predsoblju gdje smo potpisivali na vješalici za kapute je bio i šešir od pok. supruga, pa je to izazvalo nelagodnu atmosferu. I mi nismo možda pitale sve ono šta smo trebale pitati kod potpisivanja. Ali nakon toga sam par puta u telefonskom razgovoru pitala g. Kokola da dobijemo primjerak dokumenta kojeg smo potpisali. I g. Kokolo i odvjetnica su mi odgovorili da će drugi nećaci dobiti jedno pismo na kojega oni u svakom slučaju ne smiju odgovoriti. U jednom od tih razgovora sam opet pitala za taj dokument i g. Kokolo mi je rekao da dođem u Poreč i neka si ga uzmem na što sam ja odgovorila da sam stara i da nisam u mogućnosti. Uvijek je bila riječ o zemljištu koje je bilo skoro bezvrijedno no onda se dogodila jedna važna stvar. Jedan od mojih nećaka je primio dopis jednog trgovačkog društva koje je bilo zainteresirano za kupnju i nudilo za kupnju cijenu od 50,00 eur po m2 i pitali su da li su spremni za prodaju. Bila je riječ o zemljištu veličine cca 4200 m2. Taj me nećak nazvao i rekao da se ne radi o bezvrijednom komadiću zemlje nego se radi o zemljištu od 4200 m2 koje netko želi kupiti za cijenu od 50,00 eura. Moji nećaci nikad nisu potpisali da ustupaju svoje udjele. Na to sam ja nazvala g. Kokola i rekla mu da se ne radi o bezvrijednom zemljištu, a on mi je rekao da ne, to je lijepa površina, a onaj koji želi kupiti, spreman je platiti 50,00 eura i više jer da želi preprodati po puno većoj cijeni jer se radi o špekulatoru. Na to sam ja rekla g. Kokolu da me je prevario, a on je rekao: " Ma da. Radi se o velikoj površini. Prije je bila poljoprivredno zemljište, a sad je preimenovano u zemljište za turističke svrhe." Ja sam rekla: "Onda ako ovaj želi kupiti ćemo prodati njemu." Na što mi je Kokolo odgovorio: "Tog dana ne mogu odgovoriti." Tog istog popodneva me je g. Kokolo ponovno nazvao i rekao da je spreman svima nama platiti cijenu od 50,00 eur/m2. Moji nećaci su stupili u kontakt sa odgovornom osobom u tom društvu koje je bilo zainteresirano za kupnju. Ja moram priznati da sam bila malo nezainteresirana jer je to trebalo voditi mail korespondenciju sa tim društvom, nazivati ih, a to je meni bilo teško. Javio se ponovno g. Kokolo i rekao da on ima protu ponudu, još bolju. Rekla sam g. Kokolu da ja jesam stara ali da su moji nećaci isto u godinama jer imaju već djecu i da bi im svaki dinar dobro došao. G. Kokolo mi je rekao da je to sve istina i da on ima djecu i da se o tome treba voditi briga. Moji nećaci su se obratili odvjetniku, nisam sigurna odvjetniku g. Kokola, mislim da baš njemu, ali nikada nisu dobili odgovor. Radilo se o tome da se postigne kupoprodajna cijena od 80,00 eur/m2 ali nikada na tu ponudu nisu dobili odgovor. Zadnji puta kad sam razgovarala s g. Kokolom rekao mi je da spor susjeda još uvijek je u tijeku. Ako susjed dobije taj spor da mi sve gubimo. A tek kad taj spor se okonča ćemo biti u mogućnosti da odlučimo šta ćemo učiniti. Moj nećak je utvrdio da je u zemljišnim knjigama gđa. EM upisana kao vlasnica tog zemljišta. Ja nisam mislila da ću doći do toga da moram voditi spor, sve sam učinila u dobroj namjeri, ali kada sam saznala da je EM upisana kao vlasnica obratila sam se odvjetniku i podnijela ovu tužbu. Jer se je govorilo o stvari o kojoj da se tek treba odlučiti, a zapravo je već sve bilo odlučeno kada je tuženica upisana kao vlasnica. Moja majka nije nikada za života govorila da predmetno zemljište želi darovati bilo kome, cijenila je gđu. KD ali ništa drugo. Osim predmetnog zemljišta ja nemam drugih nekretnina u [adresa]. Gđa. KD mi je rukom pokazala zemljište tamo i ja sam mislila da je to uz kuću. Ja dugo vremena nisam bila na Stanciji Blek, tamo je izgrađeno novih kuća i ja nisam točno znala šta ona pokazuje. Kada mi je gđa. KD pokazala rukom zemljište u tom momentu ona je sjedila u kući i rukom pokazala u tom smjeru. Meni g. Kokolo nije rekao što on želi odnosno planira tuženica sa tom zemljom. Ja nisam pitala g. Kokola što on namjerava s tom zemljom. U međuvremenu je gđa. KD umrla a gđa. EM je sestra Ž i ja sam mislila da se ona o svemu tome brine. Ja sam zato pitala za GD i g. Kokolo mi je rekao da će biti i za GD. Zaključno želim reći da sam htjela učiniti jedno dobro djelo i osjećam se loše jer sam na kraju izigrana, prevarena. Ja za druge nisam mogla odlučivati, a moj dio sam možda i mislila pokloniti. Ja sam potpisala ugovor, znači ja sam poklonila, ali uvijek govorim o mom suvlasničkom dijelu. Ja sam prevarena jer mi je stalno predočeno da se radi o bezvrijednom zemljištu."

23.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice vjerodostojnim iz razloga jer je iskazivala sigurno, uvjerljivo i svojim stavom i načinom prilikom iskazivanja nastojala je objasniti i uvjeriti sud da je do sklapanja predmetnog ugovora došlo jer je bila u uvjerenju da je majka tuženice bila jadna, siromašna, bez zemljišta na kojem bi si mogla posaditi vrt uz kuću odnosno osnovno za domaćinstvo. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da tužiteljica zaista nije znala o kojoj nekretnini se radi, što u naravi nekretnina predstavlja, koje površine niti oblika niti koji je njezin status, a posebno je sud prihvatio njezin iskaz vjerodostojnim da joj prilikom sklapanja ugovora nije pročitan ugovor niti rastumačen, a ona je postupala u dobroj vjeri smatrajući da se radi o darovanju i to malog komadića zemlje odmah uz kuću, a koje darovanje da je bila obećala majci tuženice, a nikako ne tuženici. Iz iskaza tužiteljice sud je nesporno utvrdio da je ona bila u zabludi u odnosu na nekretninu i to o svim elementima nekretnine, kao i okolnostima koji se po običajima u prometu i namjeri smatraju odlučnima. Životno je nelogično da bi se u današnje vrijeme osoba odrekla odnosno da bi darovala nekretninu, veće vrijednosti, i to osobi kojoj nije ni obećala darovati niti je tu osobu vidjela posljednjih cca 40 godina.

24. Tuženica EM iskazala je: "Ja sam rođena na Stanciji Blek i zbog toga poznajem zemljište na toj stanciji. Ja sam tužiteljicu upoznala dok sam bila dijete jer je ona i njezine sestre dolazile na Stanciju Blek dok je bila živa moja nona ČD. Moja nona je umrla 1984. i nakon toga ja nisam vidjela tužiteljicu da je dolazila na Stanciju Blek. Tužiteljica je prije toga manje dolazila na Stanciju Blek, ali njezine sestre su dolazile više. Sve to iskazujem zato je želim potvrditi svoje tvrdnje da su tužiteljica i BM dobro znale gdje se nalazi predmetno zemljište. Tužiteljica tvrdi da je ona mislila da se radi o zemljištu – okućnici, međutim, to nije istina jer je ona dobro znala da se radi o zemljištu udaljenom od kuće. Tužiteljica i BM su došle na Stanciju Blek u 5. mj. 2019. kada je moja majka KD još bila živa. Moja obitelj je oduvijek živjela na Stanciji Blek. Moja obitelj je obrađivala zemljište na Stanciji Blek, pa tako i predmetno zemljište. Moj otac mi je pričao da sestra od moje pok. none svoj dio želi ostaviti mojoj obitelji koju je činila moja majka, moj otac, brat i ja. Moja majka i brat tj. KD i ZM su mi rekli da zaista D i BM žele svoje dijelove darovati mojoj majci KD i bratu GD. To su rekle u 5. mj. 2019. Pustile su i broj telefona. Kako je predmetno zemljište bilo još na ime ŽD (TM) trebalo je provesti ostavinski postupak da se utvrde njezini nasljednici te da se kasnije napravi dokumenat za prijenos vlasništva na ime moje majke, ali kako je ona u međuvremenu umrla u prosincu 2019. , a kako je moj brat ZM bio zaposlen i nije imao vremena za sređivanje papira, on je bio suglasan da ja sredim papire te da se prijenos izvrši na moje ime. Nakon toga je moj muž RM kontaktirao tužiteljicu i rekao joj je da bi on preuzeo obvezu za riješiti sve papire vezano za ostavinsku raspravu i za sklapanje ugovora radi prijenosa vlasništva. Tužiteljica je na to pristala te smo se 02.04.2022. moj muž i ja i naš sin DM, našli u [adresa] u stanu tužiteljice i ona nam je tada već imala spremne papire, njezinu dokumentaciju kako bi se mogao provesti ostavinski postupak, a kasnije i ugovor o darovanju. Tužiteljica je bila svjesna da se je radilo isključivo o darovanju jer je jako cijenila moju majku. A i tužiteljičina majka da je govorila kako jako cijeni moju majku i cijelu obitelj. Moj muž je dao na znanje tužiteljici da će na tom zemljištu posaditi masline. Vezano za površinu predmetnog zemljišta ja ne mogu govoriti jer ne znam, o tome je više znao moj muž jer je više kontaktirao sa tužiteljicom. S obzirom da je bilo vrijeme kovida, rekli smo da ćemo počekati da prođe i da prestanu zabrane. Nakon toga našli smo se 20.10.2022. kod javnog bilježnika Marije Hrvatin. Bila je prisutna i naša odvjetnica, ja, moj muž, gđa. SD i gđa. BM. Moj muž je na talijanskom objasnio njima što sve piše na ugovoru. Moj muž je rekao tužiteljici i BM da je to ugovor o darovanju. On im je objasnio da se radi o ugovoru o darovanju o suvlasničkim dijelovima SD i BM. Moj suprug tada kod bilježnika nije spominjao površinu predmetne nekretnine. Ali tužiteljica je imala i broj kat. čestice pa je mogla i vidjeti površinu. Javni bilježnik nije tog dana kada je izvršen potpis i ovjera ugovora o darovanju dao tužiteljici, ali je kasnije moj muž rekao tužiteljici da kada dođe da ćemo joj dati primjerak ugovora o darovanju. Ja ne znam da li je ugovor o darovanju sastavio odvjetnik ili javni bilježnik. Ja ne znam iz kojih razloga je moj muž 2023. zvao tužiteljicu i ostale nakon što je već bio sastavljen ugovor o darovanju i donijeta presuda zbog ogluhe, radi kupoprodaje. O tome zna sve moj muž jer ja o tome nisam vodila računa. Ja ne znam da li je tužiteljica na kraju i dobila ugovor o darovanju."

24.1. Iz iskaza tuženice sud zaključuje da je ista bila neuvjerljiva i nesigurna prilikom davanja iskaza i nije razložno obrazložila zašto je u ugovoru o darovanju upisana ona kao daroprimateljica, a ne njezin brat AD ili eventualno oboje. Neuvjerljiv je njezin iskaz da je njezin suprug objasnio tužiteljici sve što u ugovoru piše kao što je neuvjerljiv iskaz da je tužiteljica dobro znala o kojem zemljištu se radi odnosno da se radi o zemljištu udaljenom od kuće, a sve s obzirom na činjenicu da tužiteljica nije nikada ni vidjela predmetnu nekretninu.

25. Predmet spora je da li je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o darovanju, čiji potpis je ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod br. Ov-6318/2022 od 20. listopada 2022., a kojim je darovala tuženici 4/12 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila u zabludi, u objektu ugovora, bitnih svojstava objekta ugovora, konkretno da li je bila u zabludi o kojoj se točno nekretnini radi, na kojoj lokaciji, o kojoj površini, kojoj vrijednosti i sl.

26. Zabluda je pogrešna predodžba o činjenicama i osoba je u zabludi kad vjeruje da postoji nešto što ne postoji, ili kad vjeruje da ne postoji nešto što postoji. Glede sklapanja ugovora strana može biti u zabludi glede niza okolnosti, ovisno o tome na što se zabluda odnosi ili glede čega je strana u zabludi i zato je moguće razlikovati zabludu o pravu, zabludu o činjenicama i zabludu o motivu. Najvažnija od tih vrsta je zabluda o činjenicama jer se takva zabluda uvažava dok se zablude o pravu i motivu u pravilu ne uvažavaju odnosno ne utječu na valjanost pravnog posla. Za valjanost pravnog posla načelno je relevantna zabluda glede sastavnih elemenata, odnosno, sastojaka pravnog posla i ta se zabluda naziva pravnom poslovnom zabludom.

27. Pod objektom ugovora podrazumijeva se činidba odnosno objekt, a zabluda glede objekta znači zabludu glede identiteta objekta odnosno identiteta činidbe ili njezina objekta i svodi se najprije na pogrešnu predodžbu o tome što je sadržaj činidbe odnosno objekt činidbe. Zabluda o bitnim svojstvima postoji kad strana u zabludi ima pogrešnu predodžbu o onim značajkama činidbe ili objekta činidbe koje su odlučne odnosno o onim značajkama o kojima ovisi odluka o sklapanju ugovora. Okolnosti koje se smatraju odlučujućima pri donošenju odluke o sklapanju ugovora prema običajima u prometu ili prema namjeri te strane, sadržava objektivni i subjektivni kriterij jer odlučujuće okolnosti mogu biti neovisne o strani pravnog posla (običajima) i može biti u zabludi glede tih objektivno bitnih okolnosti. A mogu postojati i one okolnosti koje su odlučujuće prema volji odnosno namjeri strane u zabludi tj. ona može odlučivati o sklapanju ugovora, imajući na umu okolnosti koje su odlučujuće upravo za nju i ako je u zabludi glede tih subjektivno bitnih odlučujućih okolnosti, njezina će zabluda također biti bitna. Zabluda postoji i glede identiteta druge strane, ali samo ako se pravni posao poduzima s obzirom na osobu, tj. identitet druge strane što znači da strana vjeruje kako pravni posao poduzima prema konkretnoj osobi, a doista ga poduzima prema trećoj osobi.

28. Kod nenaplatnih pravnih poslova, kao što je u ovoj pravnoj stvari riječ jer se radilo o ugovoru o darovanju, zabluda je također bitna i ako je strana koja preuzima obvezu u zabludi glede pobude koja je bila odlučna za preuzimanje obveze. Radi se o odredbi čl. 281. ZOO-a.

29. Odredba čl. 280. ZOO-a propisuje bitnu zabludu: "(1) Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. (2) Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. (3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu. (4) Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo." Iz navedene odredbe proizlazi da se zabluda smatra bitnom kada se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnima, pa strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor te na pobudu kod bespravnog pravnog posla. Dakle, dovoljno je da je zabluda bitna tj. da se odnosi na slučajeve iz čl. 280. st. 1. ZOO-a. Zabluda ne mora biti bitna ako je riječ o prijevari kako propisuje odredba čl. 284. ZOO-a.

30. U ukupnosti provedenih dokaza nesporno je utvrđeno:

- da je majka tužiteljice DD udana ŽD, bila rođena 1903. u Poreču

- da je živjela u [adresa], u [adresa], gdje je i umrla **.**.1987.

- da je bila u braku sa HD iz kojeg braka su potekle kćeri SD (tužiteljica) te ZD, udana GM (a iza koje su ostale kćeri GM i ĆM), te UD, udana ŽM, (iza koje su ostali sinovi LM i ŽM, te kćer AM)

- da je iza majke tužiteljice 2021. vođen ostavinski postupak, u kojem je sve nasljednike zastupao punomoćnik odvjetnik te da je u tom ostavinskom postupku utvrđeno da je iza ostaviteljice ostala imovina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su njezini nasljednici kćerka tj. tužiteljica u 4/12 dijela i unuci ostaviteljice ŠM, AM, LM, JM, BM i ĆM, u preostalom suvlasničkom dijelu

- da je tuženica u svojstvu daroprimateljice sklopila zasebne ugovore o darovanju sa tužiteljicom i GM, temeljem kojih je tuženica upisana kao suvlasnica na njihovim suvlasničkim dijelovima u listopadu 2022.

- da je tuženica protiv ostalih suvlasnika predmetne nekretnine podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na njihovim suvlasničkim dijelovima te da je donijeta Presuda zbog ogluhe temeljem koje je tuženica upisana kao vlasnica na njihovim suvlasničkim dijelovima

- da tužiteljica ne govori i ne razumije hrvatski jezik

- da je predmetni ugovor o darovanju sastavljen samo na hrvatskom jeziku i da prilikom potpisivanja i ovjere potpisa tužiteljice kod javnog bilježnika nije bio prisutan službeni tumač za talijanski jezik

- da tužiteljica prilikom potpisivanja i ovjere ugovora kod javnog bilježnika od strane javnog bilježnika niti od druge strane niti od tuženice ni punomoćnika tuženice nije dobila primjerak ugovora o darovanju.

31. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari je da li je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bila u zabludi glede predmeta darovanja, bitnih svojstava predmeta darovanja tj. da li je znala da je upravo sporna nekretnina predmet darovanja.

32. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bila u zabludi budući da je bila uvjerenja da bi predmet darovanja bilo samo zemljište uz kuću u kojoj je živjela majka tuženice sa sinom GD i to male površine. U ukupnosti provedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica nije ni znala o kojem se zemljištu radi, što predmetna nekretnina u naravi predstavlja niti koje bi vrijednosti bila niti gdje se konkretno predmetna nekretnina nalazi. Nadalje, je nesporno utvrđeno da je dogovor vezano za darovanje bio između tužiteljice i majke tuženice s obzirom na činjenicu da je majka tuženice bila očajna da ima mali skučen prostor budući da je sve oko njezine kuće prodano.

33. S obzirom na činjenicu da tužiteljica zbog nepoznavanja hrvatskog jezika kao i da je ostavinski postupak iza majke tužiteljice vođen na način da su zakonski nasljednici bili zastupani po punomoćniku, a nisu dobili Rješenje o nasljeđivanju, tužiteljica je bila uvjerenja da tuženici daruje nekretninu koju je obećala darovati majci tuženice zbog činjenice da majka tuženice živi jako skromno, u skučenom prostoru u kojem nema zemljišta ni ispred kuće, tj. da joj daruje zemljište ispred kuće. U ukupnosti provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bila u zabludi u pogledu predmeta darovanja, bitnih svojstava predmeta darovanja, kao i okolnosti koje se po običajima prilikom darovanja i namjeri ugovornih strana smatraju odlučnima. Da je tužiteljica znala što je točno predmet darovanja, dakle, da je znala sva svojstva predmetne nekretnine kao i okolnosti i stvarnu namjeru tuženice, tužiteljica ne bi bila sklopila takav ugovor pa se u tom smislu radi o bitnoj zabludi u smislu odredbe čl. 280. ZOO-a.

34. Sud u parničnom postupku odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

35. Temeljem odredbe čl. 221a. ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja u svijetlu tog instituta sud je mišljenja da je tužiteljica dokazala potrebne činjenice na temelju kojih je sud utvrdio da je njezin tužbeni zahtjev osnovan.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovom postupku pa joj je tuženica dužna naknaditi trošak postupka. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 18.12.2023., za zastupanje na ročištima 14.02.2024., 15.04.2024. i 03.04.2025. za svaku radnju po 500,00 eura plus PDV u iznosu od 625,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 98,23 eura i presudu u iznosu od 98,23 eura te trošak prijevoda po tumaču za talijanski jezik u iznosu od 60,00 eura (trošak prijevoda na ročištu 15.04.2024.) i u iznosu od 40,00 eura (trošak prijevoda e-mail korespondencije), a što sveukupno iznosi 3.421,46 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8. 9., 46., 52., i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

37. Tuženica nije uspjela u ovom postupku pa joj ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove Presude.

U Poreču – Parenzo 14. svibnja 2025.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženice.