REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-242/2021-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja AH iz [adresa], zastupana po punomoćniku Đorđe Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KH iz [adresa], zastupan po punomoćnici Dunji Budisavljević, odvjetnici u Zagrebu, i 3. HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku, DH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici, AH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.400,47 EUR (slovima: petnaest tisuća četiristo eura i četrdeset sedam centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-nih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-nih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-nih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se II. tuženiku, KH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici, AH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.020,31 EUR (slovima: tri tisuće dvadeset eura i trideset jedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-nih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-nih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-nih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se III. tuženiku, HH iz [adresa] isplatiti tužiteljici, AH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.020,31 EUR (slovima: tri tisuće dvadeset eura i trideset jedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-nih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-nih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-nih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženicima, solidarno isplatiti tužiteljici, AH iz [adresa], OiB [osobni identifikacijski broj] iznos od 33.601,04 EUR-a/253.167,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-nih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-nih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-nih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

V. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.338,21 EUR (slovima: devetnaest tisuća tristo trideset osam eura i dvadeset jedan cent) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-nih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VI. Odbija se tužiteljica za preostali traženi iznos troška od 64.632,53 eura koji čini razliku između priznatog i traženog troška postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi (str. 1-3 spisa) od 2. travnja 2002. tužiteljica je u bitnome navela da su tuženici, u vrijeme podnošenja tužbe naznačeni kao CH, UH, PH i HH, suvlasnici nekretnina koje u naravi predstavljaju kuću i tri zgrade sa dvorištem, voćnjakom i ogradom u [adresa], na adresi [adresa], upisani kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Riječ je o nekretninama njenog bivšeg supruga, ovdje prvotuženika, u koje je tužiteljica uložila znatna financijska sredstva, a kako tuženici traže njeno iseljenje iz predmetnih nekretnina, u ovom postupku traži povrat uloženih sredstava. Uz tužbu je tužiteljica predložila i donošenje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja predmetnih nekretnina.

2. U odgovoru na tužbu PH (str. 9-10 spisa) od 13. svibnja 2002. tuženica je u bitnome istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije jer, neovisno o tome što je suvlasnica predmetnih nekretnina, nikada nije ušla u njihov posjed. Navela je i da nema nikakvih saznanja o vršenim ulaganjima, kao i da su po navodima same tužiteljice neka ulaganja vršena nakon razvoda braka tužiteljice i prvotuženika. Dodatno se protivila tužbenom zahtjevu jer je tužiteljica za vršena ulaganja trebala imati suglasnost svih suvlasnika što nije imala u vrijeme vršenja ulaganja. Slijedom svega navedenog, predložila je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Odgovor na tužbu UH (str. 46 spisa) dan na zapisnik 20. lipnja 2008. u bitnome odgovara odgovoru na tužbu PH u cijelosti, posebno u dijelu kojim navodi da su sva ulaganja rađena bez njene suglasnosti.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. P-78/02-9 od 18. studenog 2002. (str. 18 spisa) odbačen je tužbeni zahtjev jer tužiteljica u dodijeljenom roku nije ispravila tužbeni zahtjev po uputi suda od 27. svibnja 2002. (str. 16 spisa).

4. Po žalbi tužiteljice predanoj 24. prosinca 2002. (str. 19-20 spisa), Županijski sud u Gospiću je rješenjem posl.br. 6/03-2 od 30. siječnja 2003. (str. 22-24 spisa) ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio na ponovni postupak nakon čega je rješenjem ovog suda posl.br. P-78/02-3 od 8. travnja 2002. prihvaćen zahtjev za izdavanjem privremene mjere koji je proveden rješenjem ovog suda posl.br. Z-324/02 od 16. listopada 2002. (str. 36 spisa).

5. U nastavku postupka, tužiteljica je u bitnome ostala pri navodima iz tužbe. Podneskom od 28. travnja 2004. (str. 31-33 spisa) tužiteljica je popisala provedene radove i izvršena ulaganja, kako svoja tako i ona izvršena od strane CH. Podneskom od 7. studenog 2005. (str. 41-42 spisa) tužiteljica je dodatno obrazložila radove i izvršena ulaganja po dostupnim novčanim sredstvima i godinama izvođenja radova te obrazlaganjem nepotpunosti financijske dokumentacije uslijed njenog gubitka protekom vremena te kupovanjem materijala i plaćanjem radnika za koja plaćanja više nema tragova u dokumentaciji tužiteljice. Podneskom od 17. srpnja 2008. (str. 53-54 spisa) tužiteljica je u bitnome ostala pri ranijim navodima, specificirajući zadatak vještaka i tražeći prethodno saslušanje predloženih svjedoka. Podneskom od 24. veljače 2011. (str. 85 spisa) tužiteljica je predložila da sud na teret vlastitih sredstava provede vještačenje u ovom predmetu, sasluša tužiteljica kao stranka i njena djeca u svojstvu svjedoka te da se pribavi zdravstveni karton tužitelja na okolnost njegova dugotrajnog bolovanja u vrijeme izvođenja radova koji su ga priječili da sudjeluje u ulaganjima u predmetne nekretnine. Podneskom predanim na ročištu 21. studenog 2013. (str. 140 spisa) tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev usklađujući ga sa iznosom u nalazu i mišljenju vještaka. Podneskom od 25. travnja 2016. (str. 142 spisa) tužiteljica je ponovila svoje stajalište u odnosu na navode tuženika CH vezano uz izvršena ulaganja bračnih drugova u odnosu na tvrtku Špilnik. Podneskom predanim na ročištu 1. srpnja 2016. (str. 151-152 spisa) tužiteljica je podnijela alternativno postavljeni tužbeni zahtjev. Podneskom od 11. srpnja 2016. (str. 159 spisa) tužiteljica je u bitnome ponovila svoje dotadašnje navode, pojašnjavajući ih i prema tvrdnji tuženika KH i SH oko ograničenja vrijednosti naslijeđene imovine.

6. U nastavku postupka punomoćnik PH je podneskom od 5. listopada 2005. (str. 37 spisa) obavijestio sud o smrti tuženice. Podneskom od 30. prosinca 2005. (str. 43-44 spisa) isti punomoćnik je obavijestio sud o nasljednicima PH: suprugu SH i sinu KH te dostavio rješenje o nasljeđivanju iza njene smrti. Podneskom od 9. prosinca 2013. (str. 141-142 spisa) tuženi CH je u bitnome ostao pri ranijim navodima, posebno glede ulaganja koja su vršena od strane poduzeća Špilnik u vlasništvu tužiteljice i nedostatak građevne dokumentacije i računa izvedenih radova. Podneskom od 1. srpnja 2016. (str. 145-148 spisa) tuženici KH i SH su ostali pri dotadašnjim navodima glede izvršenih ulaganja, ograničenja odgovornosti za dugove ostavitelja u prilog kome su dostavili rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba posl.br. O-2678/05, UPP-OS-64/05 od 18. rujna 2015. te nedostatak suglasnosti tuženika tužiteljici za izvođenje radova, kao i na nalaz i mišljenje vještaka. Podneskom od 30. lipnja 2016. (str. 154-157 spisa) tuženici KH i SH su ponovili dotadašnje navode, predlažući pritom dodatno građevinsko vještačenje na vrijednost njihovog naslijeđenog suvlasničkog dijela. Podneskom od 15. srpnja 2016. (str. 163-164 spisa) tuženici KH i SH su ostali pri ranijim navodima.

7. Stranke su u bitnome ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu tužene PH na pripremnom ročištu održanom 16. svibnja 2002 (str. 14 spisa) na kojem se CH pridružio navodima odgovora na tužbu PH, a u ostalom dijelu u bitnome osporio zahtjev za izdavanjem privremene mjere i oslobođenja tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi. Na ročištu održanom 10. lipnja 2003. (str. 27-28 spisa) prisutni tuženici su ostali pri protivljenju tužbenom zahtjevu zbog njegove neodređenosti po pitanju izvršenih ulaganja uslijed kojih nisu bili u mogućnosti podnijeti odgovor na tužbu. Na ročištu održanom 8. travnja 2004. (str. 29- 30 spisa) utvrđeno je da dostava sudskih rješenja i poziva nije uredno izvršena prema tužiteljici slijedom čega je ista izvršena na ročištu na kojem je pozvana dopuniti tužbeni zahtjev navođenjem činjenica i predlaganjem dokaza na kojima temelji tužbeni zahtjev, a ujedno su saslušane prisutne stranke na okolnosti privremene mjere i oslobođenja od plaćanja pristojbi. Na ročištu održanom 6. listopada 2005. (str. 38-39 spisa) stranke su u bitnome ostale pri ranijim navodima u postupku, kako glede glavnog tužbenog zahtjeva tako i privremene mjere, konstatirano je da je primljena obavijest o smrti PH te je odbijen prijedlog za oslobođenjem tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi. Na ročištu održanom 20. lipnja 2008. (str. 45-47 spisa) tužiteljica i tuženici CH i UH su u bitnome ostali pri ranijim navodima, dok je CH dodatno osporio ulaganja tužiteljice u predmetne nekretnine navodeći da je ulaganja vršila tvrtka Špilnik u vlasništvu tužiteljice te je UH podnijela odgovor na tužbu. Na ročištu održanom 5. ožujka 2009. (str. 57-58 spisa) tuženici CH i UH su se očitovali o saslušanju predloženih svjedoka i stranaka te su predložili provedbu knjigovodstvenog vještačenja tvrtke u vlasništvu tužiteljice radi utvrđivanja da li su ulaganja vršena od strane tvrtke a ne same tužiteljice. Na ročištu održanom 6. svibnja 2009. (str. 62 spisa) određeno je zamolbeno saslušanje tuženika HH i SH. Na ročištu održanom 15. travnja 2010. (str. 75- 78 spisa) saslušani su tužiteljica te tuženici CH i SH. Na ročištu održanom 9. veljače 2011. (str. 82 spisa) nasljednici pok. UH su istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nisu naslijedili predmetne nekretnine. Na ročištu održanom 10. svibnja 2011. (str. 86 spisa) istaknut je zahtjev za izuzeće uredujućeg suca koji je odbijen rješenjem ovog suda broj Su-308/11 od 24. veljače 2012. (str. 88 spisa). Na ročištu održanom 15. svibnja 2012. (str. 91-93 spisa) saslušani su svjedoci RH i MH. Na ročištu održanom 10. srpnja 2012. (str. 97-98, prijepis na str. 99-100 spisa) na licu mjesta, izvršen je uviđaj uz pomoć vještaka građevinske struke koji je izvršio njemu potrebna mjerenja i snimanja. Na ročištu održanom 21. studenog 2013. (str. 138 spisa) tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka dok su prisutni tuženici ponovno osporili tužbeni zahtjev prema visini naslijeđene imovine. Ročište održano 19. svibnja 2016. (str. 144 spisa) je odgođeno na suglasni prijedlog stranaka. Ročište održano 1. srpnja 2016. (str. 150 spisa) je odgođeno zbog preinake tužbenog zahtjeva i kasne dostave podneska tuženika KH i SH. Na ročištu održanom 19. srpnja 2016. (str. 165 spisa) zaključena je glavna rasprava te na ročištu održanom 4. kolovoza 2016. (str. 168 spisa) objavljena prvostupanjska presuda.

8. Presudom ovog suda posl.br. P-350/09-35 od 4. kolovoza 2016. (str. 169-176 spisa) odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Po žalbi tužiteljice od 19. kolovoza 2016. (str. 182-185 spisa) Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem posl.br. Gž-1196/2016-3 od 19. lipnja 2017. (str. 196-201 spisa) ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

10. Povodom žalbe tužiteljice od 7. rujna 2016. (str. 193-194 spisa) na rješenje ovog suda posl.br. P-350/09 od 1. rujna 2016. (str. 190-191 spisa) o sudskim pristojbama, Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem posl.br. Gž-1196/2016-2 od 19. lipnja 2017. isto ukinuo.

11. U nastavku postupka, rješenjem ovog suda posl.br. P-157/2017-10 od 18. travnja 2018. (str. 211-212 spisa) prekinut je postupak zbog smrti tuženika SH koji je nastavljen rješenjem ovog suda posl.br. P-157/2017-16 od 18. listopada 2019. (str. 221-222 spisa) kojim je KH stupio na mjesto umrlog. Rješenjem ovog suda posl.br. P-157/2017-18 od 9. travnja 2020. (str. 227-228 spisa) postupak je prekinut zbog smrti tuženika CH koji je nastavljen po obavijesti tužiteljice od 17. travnja 2020. (str. 230-235 spisa) rješenjem ovog suda posl.br. P-157/2017-20 od 15. svibnja 2020. (str. 236-238 spisa) kojim je DH stupio na mjesto umrlog te rješenjem ovog suda posl.br. P-157/2017-26 od 7. srpnja 2021. (str. 246-248 spisa). Rješenjem ovog suda posl.br. P-242/2021-18 od 30. rujna 2022. (str. 287-288 spisa) razdvojen je postupak u odnosu na umrlu UH.

12. Po ukidanju odluke prvostupanjskog suda, tužitelj je podneskom od 28. rujna 2022. (str. 283-284 spisa) obavijestio sud o smrti tuženice UH i predložio razdvajanje postupka u odnosu na umrlu tuženicu obzirom su tuženici solidarni dužnici. Podneskom od 4. studenog 2022. (str. 304 spisa) tužiteljica je dostavila liječnički karton za period nakon 2005. godine i podatke o liječnicima tuženika CH koje je dopunila zbog netočne adrese podneskom od 21. studenog 2022. (str. 352 spisa). Podneskom od 24. studenog 2022. (str. 359 spisa) tužiteljica je dostavila liječnički karton tuženika CH za period prije 2005. godine ističući pretežitost dijagnoza vezanih uz konzumaciju alkohola. Podneskom od 20. lipnja 2023. (str. 418 spisa) tužiteljica je obavijestila sud o svjedocima čije saslušanje traži u ovom postupku. Podneskom od 11. listopada 2023. (str. 581-584 spisa) tužiteljica se očitovala na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, ističući svoje poštenje posjeda i time pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova prema svim tuženicima te je prilagodila tužbeni zahtjev promjeni valute u euro. Podneskom od 21. kolovoza 2024. (str. 655-659 spisa) tužiteljica je u bitnome ponovila svoje prethodne navode, izražavajući frustraciju dugotrajnim trajanjem postupka. Podneskom od 4. rujna 2024. (str. 666 spisa) tužiteljica je obavijestila sud o objavi oglasa za prodaju predmetne nekretnine od strane tuženika u ovom postupku za iznos od 185.000,00 eura.

13. Po ukidanju odluke prvostupanjskog suda punomoćnik tuženika KH i SH je podneskom od 11. travnja 2018. (str. 209 spisa) obavijestio sud o smrti SH i dostavio smrtni list (str. 210 spisa). Po nastavku postupka, podneskom od 6. svibnja 2022. (str. 269-270 spisa) tuženik KH je u bitnome ostao pri ranijim navodima tuženika u ovom postupku, ponavljajući nepoštenje posjeda tužiteljice u odnosu na njegove prednike. Podneskom od 14. rujna 2022. (str. 277 spisa) tuženik DH je obavijestio sud da je punoljetan i time parnično potpuno sposoban te je ujedno obavijestio sud o smrti tuženice UH. Podneskom od 20. listopada 2022. (str. 293 spisa) u dijelu koji je nije prekriven potpisom te je time čitljiv, tuženik KH je ostao pri prethodnim navodima, posebno pri nepoštenom posjedu tužiteljice. E-mailom od 26. listopada 2022. (str. 294 spisa) tuženik DH je obavijestio sud da ne zna što je predmet postupka. Podneskom od 28. studenog 2022. (str. 370 spisa) tuženik DH je istaknuo prigovor zastare. Rukom pisanim podneskom od 2. kolovoza 2023. (str. 419-420 spisa) tuženik DH se očitovao o osobnim odnosima tužiteljice i CH kao i općenito obiteljskim odnosima njega i njegovih polusestara te vlastitim saznanjima o izvedenim radovima koji su svi vršeni prije njegova rođenja. Podneskom od 22. listopada 2023. (str. 589-590 spisa) tuženi KH je ostao pri ranijim navodima tijekom postupka usmjerenima prvenstveno na nepošteni posjed tužiteljice predmetnih nekretnina i pozivu da tužiteljica dostavi konkretnu građevinsku dozvolu za provedene radove. Rukom pisanim podneskom od 16. travnja 2024. (str. 630-631 spisa) tuženik DH se ponovno osvrnuo na obiteljske odnose, trenutno stanje nekretnine i nepoštenje posjeda tužiteljice, sa zahtjevom da dostavi građevinsku dokumentaciju u spis.

14. Po ukidanju prvostupanjske presude, na ročištu održanom 12. svibnja 2022. (str. 272 spisa) odgođeno je ročište zbog kasnog primitka podneska tuženika KH. Na ročištu održanom 15. rujna 2022. (str. 278 spisa) stranke su pozvane dostaviti dokaz o smrti tuženice UH. Na ročištu održanom 27. listopada 2022. (str. 295-296 spisa) provedeno je pripremno ročište po ukidnoj odluci na kojem je uslijed navoda tužiteljice da je pri njenom „izbacivanju“ iz predmetnih nekretnina ostala samo sa torbom u ruci slijedom čega je sva dokumentacija, uključujući svu dokumentaciju vezanu uz gradnju, ostala na predmetnim nekretninama te joj time više nije dostupna, pozvao sve stranke na dostavu građevinske dozvole ili podatka o tijelu koje je izdalo građevinsku dozvolu kako bi ju sud pribavio po službenoj dužnosti, dok je u odnosu na navode tužiteljice o tome da je isključivo ona ulagala u predmetnu nekretninu za vrijeme braka sa CH određena pribava liječničke dokumentacije. Na ročištu održanom 28. studenog 2022. (str. 371 spisa) određeno je saslušanje liječnika tuženika CH. Uslijed nemogućnosti dostave poziva za ročište tuženiku DH, ročište održano 11. siječnja 2023. (str. 393 spisa) je odgođeno. Na ročištu održanom 27. ožujka 2023. (str. 398-400 spisa) ponovno je saslušana tužiteljica na okolnosti izvedenih radova i dobivene suglasnosti od strane ostalih tuženika njenom pok. suprugu, njegovog alkoholizma i nasljeđivanja imovine, nakon čega je zakazano ročište za objavu presude koje je odgođeno i glavna rasprava preotvorena rješenjem ovog suda posl.br. P-242/2021-56 od 15. lipnja 2023. (str. 412-414 spisa). Na ročištu održanom 11. kolovoza 2023. (str. 421-424 spisa) utvrđeno je da nije uplaćen predujam za predloženo knjigovodstveno vještačenje te su saslušani svjedoci RH, MH i ĆH. Na ročištu održanom 16. travnja 2024. (str. 632 spisa) određeno je usmeno saslušanje vještaka u ovom postupku. Na ročištu održanom 4. lipnja 2024. (str. 636 spisa) određeno je saslušanje vještaka na sljedećem ročištu zbog njegovih zdravstvenih problema. Na ročištu održanom 8. srpnja 2024. (str. 640-642 spisa) utvrđeno je da je zdravstveno stanje vještaka takvo da nije moguće provesti njegovo usmeno saslušanje na okolnosti istaknute od strane tuženika KH. Na ročištu održanom 23. travnja 2025. tužiteljica je ostala pri dotadašnjim navodima te je određeno ročište za objavu presude.

15. Nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz navoda samih parničnih stranaka, kao i priloženih spisa posl.br. P-458/09 i P-11/01 kako su tužiteljica i tuženik, sada pokojni, CH, bili u braku i za vrijeme trajanja braka živjeli u predmetnim nekretninama. Nesporno je i da su za vrijeme trajanja braka i zajedničkog života tužiteljice i pok. CH vršena ulaganja u predmetne nekretnine.

16. Sporne su u ovom predmetu aktivna legitimacija tužiteljice, zastara potraživanja, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, i solidarnost odgovornosti tuženika, iznos i omjer nužnih i korisnih troškova koji bi eventualno pripadali tužiteljici u odnosu na svakog pojedinog tuženika uzimajući u obzir poštenje posjeda tužiteljice za vrijeme izvođenja radova te sa time povezani pasivna legitimacija i ograničenje odgovornosti tuženika KH.

17. U smjeru razrješenja spornih činjenica, izvršen je uvid u spise ovog suda posl.br. P-11/01 i P-75/02 (priloženi u pomoćnom omotu ovog spisa). Proveden je očevid na licu mjesta (str. 97-98, prijepis na str. 99-100 spisa) sa vještakom građevinske struke te je izvršen uvid u njegov nalaz i mišljenje (str. 105-134 spisa) te nadopune nalaza i mišljenja sastavljene za potrebe ponovljenog postupka (str. 559- 569, 579-580, 599 spisa). Saslušani su tužiteljica (str. 75-76, 398-399 spisa) i tuženici HH (str. 67 spisa), CH (str. 76-77 spisa), SH (str. 77 spisa) te svjedoci RH (str. 91-92, 421-422 spisa), MH (str. 92- 93, 422-423 spisa) i ĆH (str. 423 spisa). Dalje, sud je izvršio uvid u sljedeće isprave: izvadak ZK uloška PL-1111 k. o. [katastarska općina] (str. 5, 153 spisa), potvrdu o imovnom stanju BH od 11. ožujka 2002. (str. 6 spisa), dokumentaciju o ulaganju u nekretnine (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju), liječničku dokumentaciju CH (str. 305-342, 354-369 spisa) i ispis web oglasa za prodaju predmetnih nekretnina (str. 667 spisa).

18. Nije provedeno predloženo knjigovodstveno vještačenje dokumentacije tvrtke Špilnik d.o.o. (str. 57 spisa) obzirom da nasljednik tuženika DH, pozvan na uplatu predujma kako bi se predmetno vještačenje provelo temeljem dostupnih podataka, isto nije uplatio (str. 421 spisa) slijedom čega je temeljem članka 153. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u nastavku teksta: ZPP) sud odustao od njegova izvođenja. Nisu saslušani svjedoci LH, ĐH, ŠH, ZH, ČH, JH i VH jer je tužiteljica odustala od njihova saslušanja podneskom od 19. lipnja 2023. (str. 415 spisa) uslijed toga što su svi umrli (str. 421 spisa).

19. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Aktivna legitimacija tužiteljice je bila osporena od strane pok. CH još podneskom od 9. prosinca 2013. (str. 141-142 spisa), osporavajući da je tužiteljica ulagala vlastita financijska sredstva u uređenje predmetnih nekretnina i navodeći da su sva ulaganja izvršena od strane tužiteljice zapravo učinjena preko tvrtke u njenom vlasništvu, Špilnik d.o.o., pri kojem prigovoru je ostao i u naknadnim podnescima do svoje smrti.

21. Ostali tuženici su tijekom postupka navodili kako nemaju saznanja o ulaganjima tužiteljice u predmetne nekretnine ali nisu povezivali svoje navode sa navodima ŽH o ulaganjima izvršenima od strane Špilnik d.o.o.

22. Iz dostavljene dokumentacije o ulaganju u nekretnine (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju), utvrđeno je da su CH i tužiteljica za vrijeme trajanja njihova braka i boravka na predmetnim nekretninama u više navrata podizali kredite u bankama. Tužiteljica je 7. travnja 2000. i 27. siječnja 1997. zaključila ugovore o nenamjenskim kreditima na ukupni iznos od 21.000,00 DEM, a CH je 27. kolovoza 1998. zaključio ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos od 6.000,00 DEM te 16. siječnja 1995. ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 30.000,00 DEM. Dodatno, CH kao ugovaratelj i tužiteljica kao solidarna dužnica su 9. prosinca 1992. zaključili ugovor o kreditu na iznos od 1.610.000,00 HRD za kupnju građevnog materijala radi popravka obiteljske kuće oštećene u ratnim razaranjima. Još ranije, tužiteljica je 11. listopada 1984. zaključila ugovor o namjenskom kreditu u iznosu 269.000,00 DIN za adaptaciju obiteljske kuće u vlasništvu tada GH, dok je CH **.**.1984. zaključio ugovor o namjenskom kreditu u iznosu od 469.000,00 DIN zbog istog razloga.

23. Saslušani svjedoci RH (str. 91-92, 421-422 spisa), MH (str. 92-93, 422-423 spisa) i ĆH (str. 423 spisa) su potvrdili u svojim iskazima da je tužiteljica ulagala isključivo vlastita sredstva u uređenje predmetnih nekretnina. Neovisno o tome što su RH i MH kćeri tužiteljice i kao takve objektivno imaju interes za uspjehom svoje majke u postupku, iskazi su dani detaljno i životno te nepristrano, kako po pitanju samih ulaganja, tako i po pitanju života sa njihovima ocem CH i djedom GH. Potvrđeni su i iskazom TH koji, mada polubrat tužiteljice, nema direktne koristi od iskazivanja u bilo čiju korist, slijedom čega su svi iskazi svjedoka prihvaćeni kao istiniti.

24. Stranka koja nešto tvrdi u postupku treba takvu tvrdnju i dokazati primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanim člankom 7. stavkom 1. ZPP-a.

25. Tuženik CH je tijekom cijelog trajanja postupka, do svoje smrti, tvrdio da tužiteljica nije ulagala vlastita novčana sredstva u predmetne nekretnine već novčana sredstva tvrtke u njenom vlasništvu, Špilnik d.o.o., pri čemu nije podnio nijedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode. Usprkos postavljenom prijedlogu za provedbom knjigovodstvenog vještačenja dokumentacije tvrtke Špilnik d.o.o. (str. 57 spisa), njegov nasljednik DH, pozvan na uplatu predujma kako bi se predmetno vještačenje provelo temeljem dostupnih podataka, isto nije uplatio (str. 421 spisa) slijedom čega je temeljem članka 153. stavka 3. ZPP-a sud odustao od njegova izvođenja pri čemu obzirom na prethodna utvrđenja vezana uz kredite i iskaze svjedoka i tužiteljice, neovisno o potencijalnom manjku dokumentacije koji je općenito prisutan u spisu glede cjelokupnih ulaganja u predmetne nekretnine, ovaj sud zaključuje da su navedeni prigovori postavljeni prvenstveno paušalno, u pokušaju da se suprotna strana u parnici navede na povlačenje tužbenog zahtjeva.

26. Ovo posebno jer je već iz dostavljene dokumentacije o zaključenim kreditima tužiteljice i pok. CH (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju), jasno vidljivo da je sama tužiteljica i prije rata podignula namjenski kredit na svoje ime radi ulaganja u predmetne nekretnine, a za vrijeme ratnih zbivanja je bila sudužnik CH za kredit podignut zbog popravaka kuće uslijed ratnih oštećenja.

27. Neovisno o tome što navedeni krediti uključuju i nenamjenske kredite koje su podizali kako tužiteljica tako i CH, čak i da su bili korišteni za druge svrhe a ne ulaganja u predmetne nekretnine, iz dostavljenih namjenskih ugovora o kreditu, kao i iskaza svjedoka, utvrđeno je da su kako tužiteljica tako i tuženik ulagali vlastita sredstva u predmetne nekretnine, dok su navodi tužitelja o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice utvrđeni neosnovanima u cijelosti.

28. Prigovor zastare potraživanja je istaknut od strane tuženika DH podneskom od 28. studenog 2022. (str. 370 spisa) te je utvrđen neosnovanim slijedom članka 164. stavka 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. u nastavku teksta: ZV) koji je vrijedio u trenutku podnošenja tužbe a koji propisuje zastarni rok od tri godine za naknadu nužnih i korisnih troškova. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. travnja 2002. a rješenjem ovog suda posl.br. P-458/09-19 od 23. travnja 2007., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Gospiću posl.br. Gž-340/09-2 od 18. kolovoza 2009. (spis P-458/09 priložen ovom spisu) utvrđeno je da je posjed tužiteljice na predmetnim nekretninama prestao 24. lipnja 2004., to je utvrđeno da zastara nije nastupila obzirom da je predaja stvari prestala nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu.

29. Pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva je u konkretnom slučaju usko povezano sa pitanjem visine tužbenog zahtjeva i omjera nužnih i korisnih troškova koji bi pripadali tužiteljici u odnosu na svakog pojedinog tuženika, ovisno o utvrđenom poštenju tužiteljice u smislu članaka 165. i 166. ZV-a, koji po svojem sadržaju odgovaraju odredbama članaka 38. i 39. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 91/96., u nastavku teksta: ZOVO) koji su i jedni i drugi bili na snazi, svaki u dijelu izvršenih ulaganja uslijed dugotrajnosti odnosa tužiteljice i CH i izvršenih ulaganja u predmetne nekretnine, a kako proizlazi iz kreditnih obveza tužiteljice i CH vidljivih iz dokumentacije o ulaganju u nekretnine (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju).

30. Osnovanost tužbenog zahtjeva dijelom proizlazi iz istog činjeničnog osnova iz kojeg je utvrđena aktivna legitimacija tužiteljice na podnošenje tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

31. Kao što je prethodno navedeno, iz dokumentacije o preuzimanju kreditnih obveza tužiteljice i CH i iskaza saslušanih svjedoka, utvrđeno je da su oboje zaključili kredite nužne za popravke i adaptiranje predmetnih nekretnina, što nužno proizlazi iz činjenice da su sklapali namjenske kredite slijedom kojih je banka dobila odobrenje za upis hipoteke u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu CH. Sama činjenica ulaganja sredstava tužiteljice i CH je u tom dijelu utvrđena, kao što je i prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, posebno jer tuženici nisu dokazali svoje suprotne tvrdnje.

32. Bitni element koji dodatno utječe na osnovanost i visinu zahtjeva je kao što propisuju članci 165. i 166. ZV-a i članci 38. i 39. ZOVO-a poštenje posjednika tuđe stvari.

33. Tužiteljica je od početka postupka tražila naknadu nužnih i korisnih troškova za izvršena ulaganja na nekretninama u vlasništvu tuženika te je u cijelom postupku ostala pri navodu da je bila poštena posjednica predmetnih nekretnina čiji su vlasnici tuženici u ovom postupku, koje poštenje su joj tuženici osporavali već u odgovoru na tužbu PH (str. 9-10 spisa) od 13. svibnja 2002. i odgovoru na tužbu UH (str. 46 spisa) danom na zapisnik 20. lipnja 2008. te se nastavio tijekom cijelog postupka.

34. Decidirani odgovor o postojanju ili nepostojanju odobrenja svih tuženika za izvršena ulaganja nije bilo moguće utvrditi tijekom trajanja postupka jer jedina mogućnost za definitivno utvrđivanje postojanja suglasnosti svih tuženika bi bila dostava građevinske dozvole za izvršena ulaganja u predmetne nekretnine.

35. Nijedna od stranaka takvu dozvolu nije dostavila usprkos rješenju suda kojim su pozvani kako tužiteljica tako i tuženici na dostavu građevinske dokumentacije za izvršene radove doneseno na ročištu održanom 27. listopada 2022. (str. 295-296 spisa), a koje je bilo vezano uz navod tužiteljice da je cjelokupna dokumentacija vezana uz gradnju na predmetnim nekretninama ostala u predmetnim nekretninama nakon što joj je onemogućen pristup istima.

36. Navod tužiteljice o nemogućnosti pristupa predmetnim nekretninama je utvrđen istinitim uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-458/09-19 od 23. travnja 2007., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Gospiću posl.br. Gž-340/09-2 od 18. kolovoza 2009. (spis P-458/09 priložen ovom spisu) kojim je utvrđeno da je postupanjem CH došlo do smetanja posjeda tužiteljice na način da joj je svojim postupanjem zapriječio pristup predmetnoj kući promjenom brave na ulaznim vratima, ali je ujedno utvrđeno da se neće uspostavljati prijašnje stanje posjeda uslijed, u međuvremenu donesene odluke suda u postupku Ovr-199/04 i time promijenjenih okolnosti slijedom kojeg je utvrđeno kako tužiteljica od 2004. godine nema pristup predmetnim nekretninama.

37. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke (str. 105-134 spisa), kao i njegovih kasnijih dopuna i očitovanja (str. 559-569, 579-580, 599 spisa) utvrđeno je da tijekom izrade nalaza i mišljenja nije bila dostavljena građevinska dozvola ni jedne od stranaka u postupku, a da je sama građevina, u postojećim gabaritima, evidentirana kao izgrađena prije 1968. godine slijedom čega nema građevinsku dozvolu kao takvu već se prema članku 184. stavku 1. Zakon o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24., u nastavku teksta: ZG) smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, koja odredba je vrijedila i u vrijeme trajanja braka tužiteljice i CH obzirom da je dio zakonske odredbe članka 92. Zakona o izgradnji objekata ("Narodne novine" br. 52/81., u nastavku teksta: ZIO) u vrijeme njegova donošenja te je ostao na snazi kroz sve naknadne promjene propisa.

38. Stoga, a kako iz navoda tužiteljice niti ne proizlazi da se ikada za predmetne nekretnine ishodovala građevinska dozvola za provedene radove već i u svom iskazu (str. 75-76, 398-399 spisa) govori o dokumentaciji o gradnji, niti iz navoda u spisu, kao ni provedenog vještačenja ne proizlazi da je predmetnim radovima došlo do takve adaptacije koja bi zahtijevala ishodovanje građevinske dozvole, jer kako proizlazi iz podataka o kreditima koje su tužiteljica i CH sklopili (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju), namjenski ugovori o kreditu sklopljeni tijekom 1980-ih godina i 1992. godine su bili sklapani ili za popravak kuće zbog oštećenja u ratnim razaranjima ili za druge popravke i adaptacije, koji nisu radovi za koje je bila potrebna građevinska dozvola sukladno članku 25. ZIO-a.

39. Stoga, kako nijedna od stranaka u ovom postupku, neovisno o pozivu suda, nije dostavila građevinsku dozvolu za provedene radove, a predmetne nekretnine u svojoj površini, izgrađenosti i ostalim karakteristikama kako su utvrđene u nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke (str. 105-134 spisa), kao i njegovih kasnijih dopuna i očitovanja (str. 559-569, 579-580, 599 spisa) u cijelosti odgovaraju uvjetima za priznanje njene legalnosti u smislu članka 184. stavka 1. ZG-a obzirom da je kao takva evidentirana prije 1968. godine, utvrđeno je da nikakva građevinska dozvola nikada nije bila niti tražena za izvršene radove slijedom čega se suglasnost suvlasnika u ovom postupku nije mogla utvrđivati temeljem takve dokumentacije.

40. Utvrđeno je međutim, ponovno iz iskaza saslušanih svjedoka RH (str. 91-92, 421-422 spisa), MH (str. 92-93, 422-423 spisa) i TH (str. 423 spisa), kao i iz kreditne dokumentacije sklopljene tijekom 1980-ih godina (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju), da je u vrijeme početka zajedničkog života na predmetnim nekretninama tužiteljice i CH na istoj već živio EH, a da ga je naslijedio CH.

41. U svojim iskazima tužiteljica je navela (str. 75-76, 398-399 spisa) da prije pokretanja ovog postupka nije niti poznavala druge tuženike osim svog supruga CH za kojeg je navela da je komunicirao sa ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine koji su mu dali suglasnost za provedene radove.

42. Takav iskaz tužiteljice je prihvaćen kao istinit obzirom da je životan i logičan, posebno imajući u vidu da negiranje postojanja suglasnosti ostalih suvlasnika koje je ponavljano tijekom cijelog postupka, uopće nema smisla ako se uzme u obzir da je nužno morala postojati barem njihova prešutna suglasnost za život najprije GH a zatim i CH i tužiteljice na predmetnim nekretninama koja za sobom povlači i očekivanje da će osobe koje žive na nekoj nekretnini preko 20 godina, obzirom da je utvrđeno da je prvi kredit podignut 1984. godine (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju) a tužiteljica je isključena iz posjeda 2004. godine (priloženi spis posl.br. P-458/09), morati nužno uložiti određena sredstva u održavanje nekretnine a svakako će uložiti i u prilagodbu nekretnine svojim potrebama.

43. Pritom, kako je riječ o nekretnini koja je u trenutku sklapanja braka već nesporno bila u suvlasništvu tasta tužiteljice GH a zatim i supruga tužiteljice CH te je tužiteljica nakon sklapanja braka došla živjeti sa svojim suprugom i tastom, logično je da će takva osoba očekivati da za izvršena ulaganja ima dopuštenje članova obitelji svojeg supruga ili da je njen tast ili suprug dobio takva dopuštenja, a ne da će posebno ići ispitivati članove obitelji svojeg supruga i tasta da li je on od njih zatražio dopuštenje za izvođenje određenih radova, obzirom da bi takvo njeno ponašanje pokazivalo jedan stupanj nepovjerenja prema svom suprugu i tazbinskom srodstvu koji bi sam po sebi priječio zajednička ulaganja, posebno u nekretninu za koju je sama tužiteljica bila svjesna da nije dio bračne stečevine i kao takva, tuđa.

44. Stoga, navod tužiteljice da je njen suprug CH dobio dopuštenje ostalih suvlasnika za provedbu radova na predmetnim nekretninama, kako onih nužnih tako i onih korisnih, je prihvaćen u cijelosti kao istinit čime je utvrđeno poštenje posjeda tužiteljice u odnosu na provedene radove te time i pravo naknade svih nužnih i korisnih troškova prema svim tuženicima u smislu članka 164. ZV-a. Ovim zaključkom se ne ulazi u poštenje CH prema ostalim suvlasnicima i njegovo traženje njihova dopuštenja koje je moglo i nije moralo postojati, ali potencijalni nedostatak poštenja jednog od suvlasnika prema ostalim suvlasnicima i svom bračnom drugu koji je potencijalno doveden u zabludu ne može imati negativne posljedice po tog bračnog druga sukladno članku 61. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.) koji je vrijedio za vrijeme trajanja braka tužiteljice i CH.

45. Naglašava se pritom da takva pretpostavka djeluje i u slučaju da je tužiteljica i nakon prestanka braka uložila bilo kakva sredstva u održavanje ili unapređenje predmetnih nekretnina, obzirom da bi se takva pretpostavka nastavila sve dok ju netko od suvlasnika ne bi upozorio na suprotno, što nijedan od tuženika u ovom postupku nije iskazao da je učinio do početka postupka.

46. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim.

47. Po pitanju visine tužbenog zahtjeva, po izradi nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke (str. 105-134 spisa), kao i njegovih kasnijih dopuna i očitovanja (str. 559-569, 579-580, 599 spisa), tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev na način da ga je postavila u visini određenoj kao polovica procijenjene vrijednosti izvršenih nužnih i korisnih radova.

48. Nalazom i mišljenjem je tako utvrđeno da je vrijednost izvršenih radova u ukupnom iznosu od 506.334,01 tadašnjih kuna što preračunato u euro sukladno Odluci Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku (Službeni list Europske unije L 187/18 od 14. srpnja 2022.) po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 67.202,07 eura.

49. Nalaz i mišljenje je prihvaćen kao vjerodostojna procjena obzirom da niti tužiteljica niti tuženici nisu imali konkretnih prigovora na sam iznos procjene vrijednosti izvršenih radova a sam nalaz i mišljenje su razloženi po pojedinačnim ulaganjima i potkrijepljeni smislenom analizom vještaka.

50. Tužiteljica je podneskom od 11. listopada 2023. (str. 581-584 spisa) dostavila ispravljeni tužbeni zahtjev kojim traži isplatu polovice tog iznosa, 33.601,04 eura.

51. Članak 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94., 162/98., u nastavku teksta: ZBPO) a koji je vrijedio u najvećem dijelu trajanja braka i zajedničkih ulaganja tužiteljice i CH propisuje da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

52. Vezano uz navedeno, kako je prethodno utvrđeno uvidom u kreditnu dokumentaciju (str. 34 spisa koja označava originalni omot koji sadržava cjelokupnu dokumentaciju) i tužiteljica i CH su podizali kredite za popravke i adaptaciju predmetnih nekretnina ali konkretni iznosi o mjesečnim prihodima, ulaganjima, pomoći obitelji ili drugih elemenata koji su mogli utjecati na održavanje i povećanje vrijednosti predmetnih nekretnina nisu priložene niti od strane tužiteljice niti tuženika.

53. Tužiteljica je tijekom cijelog postupka a tako i u svom iskazu (str. 75-76, 398- 399 spisa) navodila da je skoro u cijelosti ona ulagala svoja sredstva u predmetne nekretnine dok CH to nije bio u mogućnosti zbog svojeg zdravstvenog stanja, manjih prihoda i alkoholizma. Navedeno su djelomično svojim iskazima potvrdili i saslušani svjedoci RH (str. 91-92, 421-422 spisa), MH (str. 92-93, 422-423 spisa) i ĆH (str. 423 spisa), ali iz svih iskaza nije bilo moguće konkretno utvrditi doprinos tužiteljice i CH na način da se odredi postotak doprinosa svakog pojedinačno.

54. Tužiteljica je pritom dostavila liječničku dokumentaciju CH (str. 305- 342, 354-369 spisa), ali ovaj sud nije dovoljno stručan u tumačenju liječničke dokumentacije da bi se mogao decidirano odrediti o postojanju alkoholizma ili drugih zdravstvenih problema CH, niti uopće ima na raspolaganju podatke o prihodima tužiteljice i CH iz kojih bi mogao utvrđivati konkretan doprinos svakog bračnog druga zajedničkoj imovini i ulaganjima.

55. Stoga sud, odgovarajućom primjenom članka 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/98.) koji propisuje kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a koji zakon je vrijedio u vrijeme razvoda braka tužiteljice i CH te koji ovaj sud u nedostatku konkretnih iznosa primanja i ulaganja a uzimajući u obzir da je utvrđeno da su oba bračna druga ulagala u predmetne nekretnine, smatra pravičnim u smislu članka 287. ZBPO-a, prihvatio tužbeni zahtjev u visini kako je specificiran podneskom tužiteljice od 11. listopada 2023. (str. 581-584 spisa).

56. Po pitanju pasivne legitimacije i ograničenja odgovornosti tuženika KH i njegovih prednika u ovom postupku na čije je mjesto stupio, PH i SH, prigovor je bio iznesen u dva navrata te vezan uz dvije različite okolnosti: osporavanja u cijelosti pasivne legitimacije sada pok. PH kako je iznesena još u odgovoru na tužbu (str. 9-10 spisa) od 13. svibnja 2002. te ograničenja odgovornosti tuženika za dugove ostavitelja istaknutu još u podnesku od 1. srpnja 2016. (str. 145-148 spisa).

57. U odgovoru na tužbu (str. 9-10 spisa) pok. PH je otklanjala svoju odgovornost od eventualnih dugova prema tužiteljici time što je priznala da je upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina, ali da nikad nije bila u njihovom posjedu slijedom čega je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije.

58. Navedeni prigovor nedostatka pasivne legitimacije je utvrđen neosnovanim obzirom je iz izvatka ZK uloška PL-1111 k. o. [katastarska općina] (str. 5, 153 spisa), utvrđeno kako je PH bila upisana kao suvlasnik predmetnih nekretnina slijedom čega je, neovisno o faktičnom posjedu istih, ostvarila korist od povećanja njihove vrijednosti jer svaki suvlasnik sukladno članku 47. stavku 1. ZV-a ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno te mu to pravo ne zastarijeva, pri čemu sukladno članku 42. stavku 1. ZV-a suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti i na drukčiji način.

59. Neovisno o načinu razvrgnuća, kako je iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke (str. 105-134 spisa), kao i njegovih kasnijih dopuna i očitovanja (str. 559-569, 579-580, 599 spisa), utvrđeno da je radom tužiteljice i CH došlo do povećanja vrijednosti predmetnih nekretnina a svaki suvlasnik je vlasnik idealnog dijela cijele nekretnine sukladno članku 36. ZV-a te kao takav i korisnik svakog povećanja njihove vrijednosti, prigovor promašene pasivne legitimacije je utvrđen neosnovanim.

60. Prigovor KH o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije prihvaćen osnovanim obzirom da neovisno o rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Milana Glibote posl.br. O-2678/05, UPP/OS-64/05 od 26. travnja 2005. (str. 44 spisa) i rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba posl.br. O-2678/05, UPP- OS-64/05 od 18. rujna 2015. dostavljenog podneskom od 1. srpnja 2016. (str. 145-148 spisa), nasljednici ostavitelja nasljeđuju u trenutku smrti sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.), neovisno o odlukama nadležnih tijela, slijedom čega je njegova pasivna legitimacija u ovom predmetu utvrđena postojećom.

61. Nije prihvaćen ni njegov prigovor o ograničenju njegove odgovornosti vrijednošću nasljednog dijela obzirom da je, kako je ranije navedeno, tužbeni zahtjev postavljen na način da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje polovicu vrijednosti uloženih sredstava u predmetne nekretnine kako je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka, slijedom čega proizlazi da je prigovor neosnovan jer je tužbeni zahtjev postavljen u polovici vrijednosti uloženih sredstava koji se odnosi na svakog pojedinačnog suvlasnika.

62. Naknada nužnih i korisnih troškova tužiteljice, čija osnovanost i visina su utvrđene opravdanima sukladno prethodnim utvrđenjima, potpadaju pod članak 38. stavak 2. ZV-a koji određuje kako se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

63. Stoga, kako takvog sporazuma nema u ovom postupku, a tužitelj je postavio eventualno kumulativni tužbeni zahtjev u smislu članka 188. stavka 2. ZPP-a, to je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kako je bio definiran podneskom od 11. listopada 2023. (str. 581-584 spisa) i prihvatio drugi tužbeni zahtjev u cijelosti kao sukladan članku 38. stavku 2. ZV-a, a sve vezano uz opravdanost tužbenog zahtjeva kako je utvrđen temeljem članka 164. ZV-a.

64. Napominje se strankama da u sklopu ovog postupka nije donesena odluka prema nasljednicima UH, obzirom da je glede nje postupak razdvojen odlukom ovog suda posl.br. P-242/2021-18 od 30. rujna 2022. (str. 287-288 spisa).

65. Tužitelj potražuje parnični trošak. Tužitelj je u cijelosti uspio u eventualno kumulativno postavljenom zahtjevu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. i 2. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa), dok je za svaku navedenu radnju odbijen u preostalom traženom iznosu kako je naveden u troškovniku tužitelja (str. 678-679 spisa).

66. Tužiteljici je priznat zatraženi trošak tužbe u iznosu 250 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife.

67. Tužiteljici je priznat trošak žalbe 24. prosinca 2002. i 19. kolovoza 2016. u iznosu 312,5 bodova svaki sukladno Tbr. 10.1. Tarife što čini zbroj od 625 bodova.

68. Tužiteljici je priznat i trošak sastava prigovora i žalbe od 24. kolovoza 2016. i 6. rujna 2016. u iznosu 100 bodova svaki, što čini zbroj od 200 bodova.

69. Tužiteljici su dalje priznati troškovi obrazloženih podnesaka od 28. travnja 2004., 7. studenog 2005., 17. srpnja 2008., 24. veljače 2011., u iznosu 250 bodova svaki sukladno Tbr. 8.1. Tarife, dok je za preostale obrazložene podneske od 18. studenog 2013., 30. lipnja 2016., i 11. srpnja 2016. priznato ukupno 75 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife, što čini zbroj od ukupno 1.075,00 bodova.

70. Tužiteljici su dalje priznati troškovi obrazloženih podnesaka u ponovljenom prvostupanjskom postupku od 17. rujna 2018., 16. travnja 2020., 29. rujna 2022. i 7. studenog 2022. u iznosu 250 bodova svaki sukladno Tbr. 8.1. Tarife, dok je za preostale obrazložene podneske od 24. studenog 2022., 9. listopada 2023., priznato ukupno 50 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife, što čini zbroj od ukupno 1.050,00 bodova.

71. Tužiteljici je priznat trošak ostalih podnesaka od 15. lipnja 2010. sukladno Tbr. 8.4. Tarife u iznosu 25 bodova.

72. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 21. studenog 2022. za kojeg je utvrđeno da je riječ o dostavi adrese svjedoka za kojeg je prethodno sama dala pogrešni podatak o točnoj adresi.

73. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja na ročištima od 6. listopada 2005., 20. lipnja 2008., 5. ožujka 2009., 15. travnja 2010., 15. svibnja 2012., 21. studenog 2013., 27. listopada 2022., 27. ožujka 2023.,11. kolovoza 2023., 8. srpnja 2024. i 23. travnja 2025. u iznosu od 250 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife što čini ukupno 2.750 bodova.

74. Tužiteljici su priznati troškovi pristupa na ročišta od 6. svibnja 2009., 9. veljače 2011., 1. srpnja 2016., 19. srpnja 2016. i 16. travnja 2024., u iznosu od 125 bodova svaki sukladno Tbr. 9.2. Tarife što čini ukupno 625 bodova.

75. Tužiteljici su priznati troškovi pristupa na ročišta od 10. svibnja 2011., 12. svibnja 2022., 15. rujna 2022., 28. studenog 2022., 11. siječnja 2023. i 4. lipnja 2024. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od 50 bodova svaki sukladno Tbr. 9.5. Tarife što čini ukupno 150 bodova.

76. Zbroj svih navedenih bodova iznosi 6.750 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 13.500,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi 16.875,00 eura.

77. Tužiteljici je dodatno priznat trošak predujma za građevinsko vještačenje, njegove dopune i očevid u iznosu stvarnog troška od 1.941,49 eura.

78. Tužiteljici je dodatno priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 260,86 eura svaki sukladno Tar.br. 1.1. i 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) u vezi članka 4. točke 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.).

79. Zbrojeno čini ukupni iznos priznatog troška od 19.338,21 eura.

80. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

81. Tužiteljici nije priznat trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice, obzirom da su troškovi zastupanja priznati po gore navedenim stavkama, a ukoliko bi bila riječ o troškovima izbivanja iz pisarnice uslijed puta od Zagreba do Gospića, odluka o davanju punomoći odvjetniku izvan mjesta sjedišta suda u kojem su dostupni odvjetnici je odluka same tužiteljice koja ne može imati kao posljedicu dodatni trošak tuženicima te je kao takav trošak utvrđen neopravdanim u smislu članka 154. stavka 1. i 2. ZPP-a.

U Gospiću 14. svibnja 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

- AH pp

- DH osobno

- KH pp

- HH osobno

U Gospiću 14. svibnja 2025.