P-1214/2021

P-1214/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I., protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay&Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 25. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Babića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika LĐ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Domagoja Olujića, dana 13. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 da tužitelju: MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.845,56 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,50 %, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25%, a od 01.01.2025.g. pa do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 1,47 EUR tekući počevši od 30.09.06. pa do isplate

- na iznos od 1,14 EUR tekući počevši od 31.10.06. pa do isplate

- na iznos od 0,11 EUR tekući počevši od 30.11.06. pa do isplate

- na iznos od 0,07 EUR tekući počevši od 31.03.08. pa do isplate

- na iznos od 10,34 EUR tekući počevši od 31.10.08. pa do isplate

- na iznos od 0,33 EUR tekući počevši od 24.11.08. pa do isplate

- na iznos od 12,89 EUR tekući počevši od 31.12.08. pa do isplate

- na iznos od 0,80 EUR tekući počevši od 27.01.09. pa do isplate

- na iznos od 15,62 EUR tekući počevši od 31.01.09. pa do isplate

- na iznos od 0,24 EUR tekući počevši od 23.02.09. pa do isplate

- na iznos od 16,66 EUR tekući počevši od 28.02.09. pa do isplate

- na iznos od 0,19 EUR tekući počevši od 26.03.09. pa do isplate

- na iznos od 14,21 EUR tekući počevši od 31.03.09. pa do isplate

- na iznos od 0,23 EUR tekući počevši od 27.04.09. pa do isplate

- na iznos od 14,65 EUR tekući počevši od 30.04.09. pa do isplate

- na iznos od 0,33 EUR tekući počevši od 27.05.09. pa do isplate

- na iznos od 10,51 EUR tekući počevši od 31.05.09. pa do isplate

- na iznos od 0,23 EUR tekući počevši od 24.06.09. pa do isplate

- na iznos od 7,42 EUR tekući počevši od 30.06.09. pa do isplate

- na iznos od 0,20 EUR tekući počevši od 30.07.09. pa do isplate

- na iznos od 8,35 EUR tekući počevši od 31.07.09. pa do isplate

- na iznos od 0,10 EUR tekući počevši od 28.08.09. pa do isplate

- na iznos od 10,03 EUR tekući počevši od 31.08.09. pa do isplate

- na iznos od 0,06 EUR tekući počevši od 23.09.09. pa do isplate

- na iznos od 9,88 EUR tekući počevši od 30.09.09. pa do isplate

- na iznos od 0,07 EUR tekući počevši od 27.10.09. pa do isplate

- na iznos od 8,25 EUR tekući počevši od 31.10.09. pa do isplate

- na iznos od 0,04 EUR tekući počevši od 26.11.09. pa do isplate

- na iznos od 11,41 EUR tekući počevši od 30.11.09. pa do isplate

- na iznos od 13,91 EUR tekući počevši od 31.12.09. pa do isplate

- na iznos od 17,46 EUR tekući počevši od 31.01.10. pa do isplate

- na iznos od 16,65 EUR tekući počevši od 28.02.10. pa do isplate

- na iznos od 21,47 EUR tekući počevši od 31.03.10. pa do isplate

- na iznos od 20,56 EUR tekući počevši od 30.04.10. pa do isplate

- na iznos od 22,34 EUR tekući počevši od 31.05.10. pa do isplate

- na iznos od 37,78 EUR tekući počevši od 30.06.10. pa do isplate

- na iznos od 34,60 EUR tekući počevši od 31.07.10. pa do isplate

- na iznos od 44,32 EUR tekući počevši od 31.08.10. pa do isplate

- na iznos od 40,96 EUR tekući počevši od 30.09.10. pa do isplate

- na iznos od 35,56 EUR tekući počevši od 31.10.10. pa do isplate

- na iznos od 46,95 EUR tekući počevši od 30.11.10. pa do isplate

- na iznos od 61,44 EUR tekući počevši od 31.12.10. pa do isplate

- na iznos od 51,18 EUR tekući počevši od 31.01.11. pa do isplate

- na iznos od 54,78 EUR tekući počevši od 28.02.11. pa do isplate

- na iznos od 50,20 EUR tekući počevši od 31.03.11. pa do isplate

- na iznos od 51,02 EUR tekući počevši od 30.04.11. pa do isplate

- na iznos od 70,44 EUR tekući počevši od 31.05.11. pa do isplate

- na iznos od 72,34 EUR tekući počevši od 30.06.11. pa do isplate

- na iznos od 88,32 EUR tekući počevši od 31.07.11. pa do isplate

- na iznos od 80,01 EUR tekući počevši od 31.08.11. pa do isplate

- na iznos od 70,91 EUR tekući počevši od 30.09.11. pa do isplate

- na iznos od 69,76 EUR tekući počevši od 31.10.11. pa do isplate

- na iznos od 69,06 EUR tekući počevši od 30.11.11. pa do isplate

- na iznos od 73,39 EUR tekući počevši od 31.12.11. pa do isplate

- na iznos od 77,17 EUR tekući počevši od 31.01.12. pa do isplate

- na iznos od 77,67 EUR tekući počevši od 29.02.12. pa do isplate

- na iznos od 75,06 EUR tekući počevši od 31.03.12. pa do isplate

- na iznos od 76,83 EUR tekući počevši od 30.04.12. pa do isplate

- na iznos od 78,03 EUR tekući počevši od 31.05.12. pa do isplate

- na iznos od 76,00 EUR tekući počevši od 30.06.12. pa do isplate

- na iznos od 76,54 EUR tekući počevši od 31.07.12. pa do isplate

- na iznos od 75,02 EUR tekući počevši od 31.08.12. pa do isplate

- na iznos od 71,73 EUR tekući počevši od 30.09.12. pa do isplate

- na iznos od 75,23 EUR tekući počevši od 31.10.12. pa do isplate

- na iznos od 76,04 EUR tekući počevši od 30.11.12. pa do isplate

- na iznos od 0,87 EUR tekući počevši od 14.12.12. pa do isplate

- na iznos od 74,67 EUR tekući počevši od 31.12.12. pa do isplate

- na iznos od 1,07 EUR tekući počevši od 22.01.13. pa do isplate

- na iznos od 68,21 EUR tekući počevši od 31.01.13. pa do isplate

- na iznos od 0,91 EUR tekući počevši od 18.02.13. pa do isplate

- na iznos od 73,73 EUR tekući počevši od 28.02.13. pa do isplate

- na iznos od 1,01 EUR tekući počevši od 26.03.13. pa do isplate

- na iznos od 74,22 EUR tekući počevši od 31.03.13. pa do isplate

- na iznos od 1,01 EUR tekući počevši od 26.04.13. pa do isplate

- na iznos od 71,96 EUR tekući počevši od 30.04.13. pa do isplate

- na iznos od 1,07 EUR tekući počevši od 20.05.13. pa do isplate

- na iznos od 65,22 EUR tekući počevši od 31.05.13. pa do isplate

- na iznos od 0,96 EUR tekući počevši od 24.06.13. pa do isplate

- na iznos od 65,06 EUR tekući počevši od 30.06.13. pa do isplate

- na iznos od 0,95 EUR tekući počevši od 17.07.13. pa do isplate

- na iznos od 66,81 EUR tekući počevši od 31.07.13. pa do isplate

- na iznos od 0,88 EUR tekući počevši od 22.08.13. pa do isplate

- na iznos od 69,51 EUR tekući počevši od 31.08.13. pa do isplate

- na iznos od 0,88 EUR tekući počevši od 01.09.13. pa do isplate.

II.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 2.398,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 13. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, istaknut od strane tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18. kolovoza 2006. godine sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 418-50-3612603., kojim ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 23.148,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i promjenjivom kamatnom stopom od 5,20 % godišnje.

2. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te budući je VTS RH donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom i u odnosu na tuženika, koja presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev koji je preciziran nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, te naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli razumljive i jasne i da je tužitelj bio upoznat sa ugovornim odredbama i suglasio se sa istima. Nadalje, da tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, konkretno GĐ kao sudužnika.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418-50- 3612603, otplatnog plana i prometa po tom kreditu, zadužnice i suglasnosti, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Anti Beusu, te saslušanjem svjedoka HĐ i tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50-3612603 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 23.148,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate u 84 mjesečnih anuiteta.

6. Vještak Ante Beus u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u razdoblju od isplate kredita pa do konačne otplate kredita zbog primjene valutne klauzule u CHF platio tuženiku više kredita u iznosu od 2.845,56 eura.

7. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile poštene i da li je tuženik u obvezi prema tužitelju.

8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

9. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22) dalje ZOO).

10. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

12. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

13. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

15. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. Tužitelj temeljem citirane odredbe ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

17. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ante Beusa obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, pa kako je provedenim vještačenjem u tvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznos od 2.845,56 eura , primjenom navedenog materijalnog prava obvezana je tužena isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci I. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

18. Sud je saslušao djelatnika banke HĐ koji je naveo da se ne sjeća konkretnog slučaja, niti je bio sudionik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je za navesti da okolnosti na koje je predloženo saslušanje svjedoka u smislu da bi tužitelj bio obaviješten o promjeni tečaja valute nisu dokazive iskazima svjedoka jer tuženik nije dokazao tijekom postupka da bi i on sam imao parametre i podatke na temelju kojih bi mogao predvidjeti kretanje valute CHF. Osim toga, obzirom da se radi o sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, to treba utvrditi jesu li osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom kupcu, a ne svakom pojedinom kupcu, koje okolnosti se utvrđuju pisanim dokazima i ne mogu se utvrditi saslušanjem bankovnih službenika. Standard „prosječnog potrošača odnosi se na utvrđivanje je li ugovorna odredba sastavljena na način koji bi bila jasna i razumljiva prosječnom potrošaču koji je uobičajeno informiran, pažljiv i razborit, dok zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija na način da u odnosu na ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja prosječan potrošač može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

19. Slijedom navedenog, a obzirom na iskaz tužitelja u kojem navodi da je kredit iskoristio za kupnju automobila i da prilikom ugovaranja kredita nije kao neuka stranka bio upozoren na posljedice sklapanja istoga, odnosno da mu je rečeno u banci da se radi o najpovoljnijem kreditu, to proizlazi da tuženik nije sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF , niti da bi tužitelja upoznao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na njegovu štetu, čime zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, obzirom da se radi o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Tuženik je istakao prigovor zastare, koji prigovor nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

21. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

22. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti.

23. Tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora (čl. 12. Ugovora o kreditu).

24. Tužitelj je naveo da se takva ugovorna odredba ima smatrati nepoštenom i da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja, kao i da je njome prouzročena znatna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, budući nije bio u poziciji pregovarati o istoj, nego mu je, s obzirom da je riječ o tipskom ugovoru, odredba unaprijed bila nametnuta od strane tuženika, te je kao takva ništetna.

25. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. toga članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

26. Iz odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke prilikom sklapanja istog ugovorile za slučaj sporova proizašlih iz tog ugovora mjesnu nadležnost suda prema sjedištu banke.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 96/2003 – dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

28. Odredbom čl. 82. ZZP propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu, a odredba čl. 87. st. 1. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

29. Identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), koji je na snazi u ovom trenutku, a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva).

30. Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2). Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (st. 1), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

31. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te R Editores SA protiv RĐT i dr. zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.

33. Prema odredbi čl. 2. st. 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine” broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015 i 102/2015 dalje - ZPK), potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je lex specialis u odnosu na odredbe ZPP.

34. Tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti ovog suda, koji je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pa kako bi vođenje postupka pred sudom ugovorene nadležnosti tužitelju prouzročilo visoke troškove i dovelo ga u neravnopravan procesno pravni položaj u odnosu na tuženika, to je prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika odbijen kao neosnovan.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 13. listopada 2021.g., 8. ožujka 2022.g., 8. lipnja 2022.g. i 25.ožujka 2025.g. po 100 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura, plus PDV 400 eura i trošak vještačenja 398,17 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 2.398,17 eura.

U Sinju, dana 13. svibnja 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Zajednički odvjetnički ured Josip Janković i Mate L Karlovac,

Vranicanijeva 5/I

2. Od vjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III