REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-114/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ČK, protiv tuženika HRVATSKI CRVENI KRIŽ, OIB 72527253659, Ulica Crvenog križa 14, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku JK, radi Radno - (prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa), 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 04.12.2023., kojom je tuženik HRVATSKI CRVENI KRIŽ, Zagreb, Ulica crvenog križa 14, OIB: 72527253659, tužiteljici RK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 04.10.2023 te da radni odnos nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. sistematizacije radnih mjesta uz uvjete utvrđene ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom dana 04.10.2023., a ukoliko takvog radnog mjesta nema onda na odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati neisplaćene plaće i to za siječanj 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.2.2024.g., za veljaču 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.3.2024.g., za ožujak 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.4.2024.g., za travanj 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.5.2024.g., za svibanj 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.6.2024.g., za lipanj 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.7.2024.g., za srpanj 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.8.2024.g., za kolovoz 2024.g., iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.9.2024.g., za rujan 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.10.2024.g., za listopad 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.11.2024.g., za studeni 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.12.2024.g., za prosinac 2024.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.1.2025.g., za siječanj 2025.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.2.2025.g., za veljaču 2025.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.3.2024.g., za ožujak 2025.g. iznos od 1.530,41 euro, sa zateznom kamatom tekućom od 16.2.2024.g. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke imale zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata od 4.10.2023. Dana 8.12.2023. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Osporava da bi počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da bi se neprimjereno ponašala i da bi na bilo koji način povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa, stoga smatra predmetni otkaz nedopuštenim.

1.1. Ističe da postupak proveden prije donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu nije proveden sukladno zakonskim odredbama. Iako je tužiteljica zaprimila poziv na iznošenje obrane te je doista dana 01.12.2023. dala svoje očitovanje, provođenjem takvog postupka ne može se smatrati da je tužiteljica konzumirala svoje pravo na iznošenje obrane sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu. Naime tužiteljici nikada nije bilo predočeno za što ju se točno tereti (iako je izrijekom tražila pojašnjenje), odnosno nisu joj predočeni dokazi na kojima poslodavac temelji svoj zaključak o postojanju razloga za izvanredni otkaz. Tuženik je tužiteljici dana 30.11.2023. poslao e-mail kojim ju poziva na iznošenje obrane dana 01.12.2023. „vezano za događaj od dana 23.studenog 2023. u kojem ste sudjelovali, s korisnikom Prihvatilišta…“ Potom tuženik na zapisniku od dana 01.12.2023. spominje obavijest i bilješku voditeljice Službe za zaštitu migranata te voditelja Odjela za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, te da je događaj zabilježen nadzornim kamerama. Budući da tužiteljici nikada nisu predočeni niti bilješka niti obavijest a niti video zapis, ona se nije mogla točno očitovati u odnosu na njezino navodno ponašanje uslijed kojeg je „Poslodavac izgubio povjerenje“ i donio pobijanu Odluku.

1.2. Iz obrazloženja pobijane Odluke ne može se zaključiti o tome koje je to točno ponašanje tužiteljice uslijed kojeg je „Poslodavac izgubio povjerenje, pa nastavak radnog odnosa više nije moguć“. Tuženik je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje uslijed kojeg je donio Odluku o otkazu.

1.3. U obrazloženju predmetne Odluke navodi se samo da je uvidom u nadzorne kamere utvrđeno da je tužiteljica „stajala na vratima službene prostorije i korisniku davala upute o načinu kretanja gestikulirajući rukama“. Preostali dio obrazloženja odnosi se prepričavanje obavijesti koju je tuženik zaprimio, obrane tužiteljice i nabrajanje odredbi koje su primjenjive na tužiteljicu u smislu njezinih dužnosti. Osim što je nejasno koje je to ponašanje tužiteljice zbog kojeg je tuženik izgubio povjerenje, u cijelom postupku ostalo je u potpunosti nejasno i koji je sadržaj bilješke koju je sastavio EK, voditelj Odjela za programe pomoći migrantima i izbjeglicama. Pri tome se ukazuje na činjenicu da tuženik u obrazloženju Odluke nije pojasnio temeljem čega je utvrdio da činjenično stanje koje je tužiteljica iznijela nije istinito.

1.4. U obrazloženju svoje Odluke tuženik pogrešno utvrđuje da tužiteljica ne demantira događaj. Razmatrajući izjavu tužiteljice danu na Zapisnik, vidljivo je da ona u cijelosti drugačije iznosi tijek predmetnog događaja od onoga što se u predmetnom zapisniku navodi kao sadržaj obavijesti gospođe VK, pa je nejasno zbog čega je konstatirano da „radnica ne demantira bilješke voditelja“. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, sve i da se uzme kao utvrđen događaj koji se navodi kao sadržaj obavijesti gospođe VK, tužiteljica smatra da takvo ponašanje tužiteljice ne bi predstavljalo tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužiteljica je uzoran radnik koja je svoj posao uvijek obavljala sukladno sklopljenom ugovoru o radu, uputama tuženika kao svog poslodavca te sukladno propisima, pravilniku o radu i drugim propisima koji se primjenjuju na ovdje tuženika. Tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, nije se neprimjereno ponašala, niti je na bilo koji način povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa. Tuženik do sada nikada nije opominjao tužiteljicu niti je ikada ukazivao bilo kakve propuste ili nedostatke u radu tužiteljice. Unatoč povećanom obujmu posla tužiteljice uslijed povećanog priljeva migranata odnosno „migrantske krize“ tužiteljica je s osobitom pažnjom i profesionalnošću obavljala svoj posao.

1.5. Stoga predlaže donijeti presudu kojom bi se utvrdio nedopušten otkaz ugovora o radu, naložilo tuženiku povratak na posao te isplatu bruto plaće mjesečno od 1.530,41 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelost Opreza radi, osporava da bi zahtjev za zaštitu prava radnika bio podnesen u zakonskom roku, budući iz povratnice nije jasno vidljiv datum predaje zahtjeva, odnosno isti datum je ispravljan.

2.1. U cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne spori da je 4. prosinca 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, gđi. RK i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se sastoji u neprimjerenom ponašanju radnika na radnom mjestu koje je u potpunoj suprotnosti s temeljnim ciljevima i načelima rada Hrvatskog Crvenog križa, a zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u radnicu te nastavak radnog odnosa više nije bio moguć.

2.2. Naime, tuženik je 28. studenoga 2023. obaviješten kako je tužiteljica 23. studenoga 2023. na svom radnom mjestu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin, zajedno s još jednom radnicom tuženika, gđom. KK, nagovarala jednog od korisnika, tražitelja međunarodne zaštite, da protrči hodnikom u crnom plaštu glumeći „ R“, što je korisnik i učinio, a tužiteljica mu je zauzvrat dala novac. Za vrijeme spornog događaja, u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin, u neposrednoj blizini samog događaja i u organizaciji Službe za prihvat i smještaj, boravila je belgijska delegacija koju su činili zamjenik veleposlanika Belgijskog veleposlanstva i časnik za vezu za migracije iz Belgijskog Ministarstva unutarnjih poslova, a sa čime je tužiteljica bila upoznata i što nedvosmisleno potvrđuje u iznesenoj obrani. Cijeloj situaciji, kao i buci i vrisci iz hodnika, nazočili su predstavnici belgijske delegacije te djelatnici tuženika koji su prevodili delegaciju kako bi im pokazali aktivnosti koje Hrvatski Crveni križ provodi u prihvatilištima. Uvidom u snimke nadzorne kamere utvrđeno je kako je tužiteljica stajala na vratima službene prostorije i korisniku davala upute o načinu kretanja gestikulirajući rukama, dok je druga radnica stajala pokraj nje na vratima službene prostorije i držala u ruci mobilni telefon kojim je pratila kretanje korisnika koji je protrčao hodnikom obučen u crni plašt. Tužiteljica u svojoj obrani potvrđuje kako je druga radnica, gđa. KK htjela snimiti događaj kako bi se kasnije istome mogle smijati te da to nije prvi put da snimaju korisnike. U odnosu na navode da je korisnik samonicijativno uzeo plašt, čak i da su ti navodi istiniti, a što tuženik osporava, isto je irelevantno, budući da je nesporno da su tužiteljica i druga radnica tako obučenog korisnika uputile na hodnik, poticale na neprimjereno ponašanje, davale mu upute kako da „glumi“, snimale mobitelom, što je sve vidljivo iz snimke nadzorne kamere, te su mu u konačnici za to dale novac, a što sve tužiteljica i priznaje.

2.3. Tužiteljica je u trenutku spornog događaja bila zaposlena na radnom mjestu stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, a na kojem radnom mjestu je osobito obavljala poslove psihosocijalnih, socijalnih i edukativnih aktivnosti namijenjenih tražiteljima međunarodne zaštite te je pružala psihosocijalnu podršku ranjivim skupinama migranata i korisnicima, sudjelovala u provedbi programa prevencije diskriminacije i ksenofobije, surađivala s državnim tijelima i partnerskim organizacijama u brojnim aktivnostima i edukacijama te obavljala druge poslove sukladno svom radnom mjestu i nalogu poslodavca. Budući je tužiteljica primarno bila zadužena za pružanje psihosocijalne podrške i rad s korisnicima koji su posebno ranjiva skupina, često izvrgnuta diskriminaciji i nerazumijevanju okoline, tim više je ponašanje tužiteljice neprimjereno i nedopustivo. U situaciji kada upravo tužiteljica treba štititi dostojanstvo korisnika, iste se degradira. Navedenim postupanjem tužiteljica je izdala povjerenje korisnika i zloupotrijebila svoj položaj radi osobne zabave. Čak i da sam korisnik nije svjestan da je takvo postupanje ponižavajuće i da na njega nikada ne treba pristati, upravo je tužiteljica ta koja bi ga od istog i sličnog ponašanja trebala štititi i ukazati mu da isto nije prihvatljivo, a ne poticati ga. Tužiteljica je djelovala protivno temeljnim načelima, dostojanstvu i ugledu Hrvatskog Crvenog križa, a činjenica da je tužiteljica bila svjesna prisutnosti belgijske delegacije te je svejedno poticala korisnika na neprimjereno ponašanje (koji uz to prema navodima tužiteljice ima ADHD), pokazuje nemarno i nesavjesno izvršavanje radnih obveza, ali i postupanje suprotno temeljima struke.

2.4. Tužiteljici su optužbe koje joj se stavljaju na teret bile prezentirane u cijelosti te je imala mogućnost očitovati se o njima i iznijeti obranu, a što je i učinila 1. prosinca 2023. i u potpunosti potvrdila izneseno činjenično stanje. U odnosu na navode kako nije imala dovoljno vremena za pripremiti obranu, tuženik takve navode smatra paušalnim budući da se tužiteljica detaljno očitovala prilikom iznošenja obrane, a s istom je nadređeni, g. CK obavio razgovor još 27.11.2023. o čemu je sastavljena bilješka, stoga je tužiteljica bila upoznata sa svom problematikom svog postupanja i prije službenog poziva na iznošenje obrane. Opreza radi, tuženik ističe kako tužiteljica nije niti zatražila dodatno vrijeme za pripremu obrane već je samo potvrdila dolazak na iznošenje obrane.

2.5. Tuženik ukazuje kako, suprotno navodima iz tužbe u kojima tužiteljica tvrdi kako se nije neprimjereno ponašala niti je na bilo koji način povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa, sama tužiteljica prilikom iznošenja obrane niti u jednom trenutku nije demantirala izneseno činjenično stanje niti bilješke, nije poricala da je postupila kako je navedeno u bilješkama, kao i da je bila svjesna prisutnosti belgijske delegacije. Tužiteljica niti u jednom trenutku prilikom iznošenja obrane nije osporila izneseno činjenično stanje, dapače isto je potvrdila, već samo ističe kako je njezina percepcija takvog činjeničnog stanja bila drugačija, odnosno njezin subjektivni osjećaj o navedenom događaju, budući da je isto smatrala „benignom zafrkancijom“ - što ukazuje na to da tužiteljica ne shvaća ozbiljnost situacije i počinjene greške.

2.6. Kako je tužiteljica postupila protivno temeljnim načelima Hrvatskog Crvenog križa, povrijedivši dostojanstvo samog korisnika, a osobito uzimajući u obzir radno mjesto na kojem je bila zaposlena i važnost uloge koju je imala u odnosu s korisnicima, kao i činjenica da je svojim nemarom svjesno naštetila ugledu Hrvatskog Crvenog križa, tuženik je kao poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u radnika, te nastavak radnog odnosa više nije moguć, stoga tuženik u cijelosti ostaje kod donesene Odluke o izvanrednom otkazu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 04.10.2023., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 04.12.2023., zahtjev za zaštitu prava s povratnicom, zapisnik od dana 01.12.2023., e-mail od dana 30.11.2023, obračun plaće 20230503, obračun plaće 20230304, snimku nadzorne kamere od 23.11.2023., zapisnik o iznošenju obrane od 01.12.2023., službenu bilješku voditelja Odjela za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, CK od 27.11.2023., službenu bilješku voditeljice Službe za zaštitu migranata, VK od 28.11.2023. i ostalu dokumentaciju u spisu. Stranke su se na ročištu 1.4.2025. usuglasile da se koriste iskazi KK i ĆK iz predmeta ovog suda posl.br. Pr-112/2024. Saslušani su svjedok CK te tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika kao stranke u postupku.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku nije sporno kako su stranke imale zaključen ugovor o ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4.10.2023.g. za radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. sistematizacije radnih mjesta te kako je tuženik dana 4. prosinca 2023.g. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

6. Sporno je da li je izvanredni otkaz ugovora o radu zakonit i dopušten.

7. Prema odredbi čl. 116.st.1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema st.2. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8. Prema odredbi čl. 119.st.1.ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati u na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema st.2. dužan je omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi se slijedeće: "Poslodavac je dana 28. studenog 2023. elektroničkim putem obaviješten od strane voditeljice Službe za zaštitu migranata o neprimjerenom ponašanju Radnice na radnom mjestu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin. Obavijesti je priložena snimka nadzorne kamere u Prihvatilištu, službena bilješka voditeljice Službe za zaštitu migranata te voditelja Odjela za programe pomoći migrantima i izbjeglicama. Služba za zaštitu migranata o događaju koji se zbio dana 23. studenog 2023. te poduzetim radnjama neposredno nadređenih. Sukladno obavijesti Poslodavac je obaviješten kako je Č dana 23. studenog 2023. zajedno s još jednom radnicom Poslodavca nagovarala jednog od korisnika – tražitelja međunarodne zaštite – da protrči hodnikom u crnom plaštu, glumeći pritom " R", što je ovaj potom i učinio, a za što mu je Č dala novac (5,00 Eura). Dodatno, za vrijeme spornog događaja, u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin, u neposrednoj blizini, boravila je belgijska delegacija koju su činili zamjenik veleposlanika Belgijskog veleposlanstva i časnik za vezu za migracije iz Belgijskog Ministarstva unutarnjih poslova u organizaciji Službe za prihvat i smještaj Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a s čime je Č bila upoznata.

Voditelj Odjela za programe pomoći imigrantima i izbjeglicama s J je obavio razgovor 27. studenog 2023. te je upozorio na neprihvatljivost i neprofesionalnost ponašanja.

Uvidom u snimke nadzorne kamere utvrđeno je kako je Č stajala na vratima službene prostorije i korisniku davala upute o načinu kretanja gestikulirajući rukama, dok je druga radnica stajala pokraj nje na vratima službene prostorije i imala u ruci mobilni telefon, kojim je pratila kretanje korisnika koji je protrčao hodnikom obučen u crni plašt.

Poslodavac je sukladno članku 64 Pravilnika o radu te članku 119 stavku 2 Zakona o radu pozvao dana 30. studenog 2023. Radnicu da iznese svoju obranu te je ista dana 01. prosinca 2023. godine u službenim prostorijama Poslodavca iznijela usmenu obranu o čemu je sačinjen zapisnik, KLASA:112-02/23-11/22, URBROJ: 101-02-22-02 koji je ista potvrdila svojim potpisom, te je preuzela svoj primjerak. Iznoseći svoju obranu Č je u bitnome istakla kako ne demantira događaj koji joj se stavlja na teret, kako su takve situacije njima svakodnevne, da je korisniku dala dio obećanog novca dok je kolegica dala ostatak, da je svjesna neprofesionalnosti svojih postupaka, ali da je to u tom trenutku shvaćala kao benignu zafrkanciju te da ne postoji oštra granica u odnosu prema korisnicima, a kako bi im pomogla treba ostvariti dublji kontakt i odnos povjerenja, što često uključuje humor. Poslodavac i Č su 04. listopada 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. Iz sistematizacije radnih mjesta sukladno Pravilniku o radu, Radnica na radnom mjestu stručnog suradnika obavlja sljedeće poslove: sudjeluje u provođenju psihosocijalnih, socijalnih i edukativnih aktivnosti namijenjenih tražiteljima međunarodne zaštite u prihvatilištu Zagreb te psihosocijalnoj podršci ranjivim skupinama migranata; zagovara rješavanje problema i ostvarivanja prava tražitelja međunarodne zaštite i migranata u potrebi, surađuje s radnicima Ministarstva unutarnjih poslova i drugim partnerskim organizacijama, sudjeluje u izradi edukativnih i informativnih materijala i publikacija, sudjeluje u provedbi programa prevencije diskriminacije i ksenofobije, sudjeluje u edukaciji ciljanih skupina, sudjeluje u savjetodavnom radu i psihosocijalnoj podršci korisnika te pomaže kod ostvarivanja njihovih socijalnih i drugih prava, sudjeluje na stručnim usavršavanjima, seminarima i konferencijama, prema potrebi organizira i provodi aktivnosti sa lokalnom zajednicom, surađuje s relevantnim institucijama, zakladama, nevladinim organizacijama i drugim inicijativama civilnog društva, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenih.

Poslodavac utvrđuje da je Č počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te smatra da za ponašanje Radnice nema valjanog opravdanja te da je takvo ponašanje diskvalificira za daljnji rad kod Poslodavca. Kao radnica u humanitarnoj udruzi te napose kao pružateljica psihološke pomoći tražiteljima međunarodne zaštite koji su posebno ranjiva skupina, svojim ponašanjem izdala je povjerenje korisnika, iskoristila težak položaj korisnika za svoju zabavu te izdala povjerenje Poslodavca kao i načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenom križu u obavljanju svojih javnih ovlasti i djelatnosti. Djelovala je protivno dostojanstvu i ugledu Hrvatskog Crvenog križa, svjesno je propustila svoje obveze ispunjavati profesionalno, odgovorno, savjesno, razborito i korektno. Bez obzira na Radničino osobno viđenje gore opisanog događaja pa čak i bez obzira na to kako je događaj doživio sam korisnik, to je situacija za korisnika s obzirom na njegovo svojstvo tražitelja međunarodne zaštite te primatelja psihološke pomoći od E objektivno ponižavajuće, imajući u vidu da je u vrijeme gore opisanog događaja u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin boravila belgijska delegacija koju su činili zamjenik veleposlanika Belgijskog veleposlanstva i časnik za vezu za migracije iz Belgijskog Ministarstva unutarnjih poslova u organizaciji Službe za prihvat i smještaj Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a s čime je Č bila upoznata. Radničina povreda obveze iz radnog odnosa time je još teža. Radnica je postupala protivno osnovnim ciljevima propisanim člankom 3 Zakona o Hrvatskom Crvenom križu, koji među ostalim, kao jedan od osnovnih ciljeva Hrvatskog Crvenog križa propisuje ublažavanje ljudskih patnji kao i protivno Statutu Hrvatskog Crvenog križa koji u svojoj preambuli određuje da je jedna od svrha Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca osiguranje poštivanja ljudske osobe.

Slijedom navedenog, Poslodavac je uslijed gore opisanog ponašanje Radnice izgubio povjerenje uslijed čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Člankom 62 stavkom 1 Pravilnika o radu na određeno da se kao razlozi za otkaz ugovora o radu izvanredni otkaz ili otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, ovisno od svih okolnosti, smatraju osobito, među ostalim nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih obveza i zloupotreba položaja.

Radnici se Ugovor o radu otkazuje bez otkaznog roka jer se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, te stoga sukladno članku 116 Zakona o radu poslodavac nema obvezu poštivanja propisanog niti ugovorenog otkaznog roka. S obzirom na to da je ova Odluka o izvanrednom otkazu uvjetovana ponašanjem radnika, Radnica prema odredbi članka 126 stavak 2 Zakona o radu nema pravo na otpremninu.

10. Zakonski zastupnik tuženika BK u svom iskazu navodi kako je zakonski zastupnik tuženika od 02. siječnja 2014. te smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužiteljica postupala suprotno od uloge za koju je zadužena, a to je briga za korisnike, pomaganje i uključivanje u integraciju korisnika. Neposredni očevidac nije bio, a saznanja o spornom događaju ima od EK koji mu je poslao snimku i obavijestio ga se dogodio incident na način da su tužiteljica i njena kolegica KK njemu nepoznatu osobu nagovarale i tražile od njega da trči po hodniku, a za uzvrat su mu dale novac. Nepoznata osoba je glumila R i to je ocijenio kao ponašanje neprikladno za djelatnike HCK-a i ulogu koju HCK ima u društvu te je taj događaj okarakterizirao kao neprihvatljivi. Iz snimke se vidi da ta osoba trči po hodniku u jednom pravcu, pa u drugom pravcu i da ima neki plašt. Potom su uzete izjave od EK i VK kao voditeljice službe te od samih djelatnica i sve to dovelo do zaključka da je donio odluku o izvanrednom otkazu. Nema saznanja da li je bilo nekih očevidaca tog trčanja po hodniku i misli da se ne vidi iz snimke da li je bilo očevidaca, no o tome ima saznanja od kolegica koje su davale izvještaj. U to vrijeme u prihvatilištu je bila belgijska delegacija u obilasku centra koja je zbog galame prvo izbjegla tu sobu, no poslije su blizu tom događaju prošli tamo što je sve bio dodatan reputacijski rizik za tuženika. Osoba koja je trčala po hodniku bila je korisnik usluga tuženika, a po njegovoj procjeni riječ je o mlađoj osobi između 20 i 30 godina koja nije hrvatski državljanin. Saznanja da bi tužiteljica nagovarala korisnika da trči za novac i da mu je dala novac ima od EK, koji mu je rekao da je razlog bio novac i samih izvještaja. Da je za vrijeme spornog događaja bilo bučno zaključio je iz izvještaja EK. Centar je velik za 540 trenutno smještenih korisnika na 4 kata, a ne zna točno površinu po katu.

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je radila kod tuženika od 2019. i smatra da nije povrijedila etička načela tuženika te da je radila savjesno i profesionalno kao psiholog u prihvatilištu s korisnicima. Spornom događaj prethodi težak period iznimnog priljeva korisnika i otežanih uvjeta rada, a korisnici su bili inficirani stjenicama, zaraznim bolestima, vrlo nehigijenski uvjeti rada, spavali su po svim prostorijama uključujući hodnike i atrije na prljavim madracima. Na tim madracima su živjeli, plakali, smijali se, molili i trčali okolo. Zbog tih teških uvjeta rada svih zaposlenih 15-ak djelatnika tražilo je od nadređenih da im se olakša nekako rad. Nakon toga su zatražili vanjski pravni savjet što su nadređeni saznali i od tada putem EK počinju dobivati prijetnje o otkazima, da postoji određeni stupanj radnika na burzi i slično. Ističe da je zahtjevnost posla kao psihologa u prihvatilištu je izuzetno visoka, korisnici su pod teškim stresom i u tom trenutku se moraju snalaziti na sve moguće kreativne načine jer nije bilo alata za posao, a njihova prostorija koja je uvijek morala biti otvorena i gdje su imali savjetovanja je bila veličine 9m2. Korisnici su dolazili s raznim pitanjima, od toga kako se snaći u gradu do pronalaska članova obitelji kao i suicidalnih misli. Pri tome nije bilo nikakve supervizije, a kada bi obavljali savjetovanje trebali bi ipak pronaći neku volju za životom korisnika, a to je često bio smijeh i zabava kako bi oni mogli svrsishodno funkcionirati u budućnosti. Sjeća se prije samog spornog događaja da su dobili nalog da počiste prihvatilište iznutra i izvana što su radili zajedno s korisnicima i morali su se maknuti svi madraci gdje su bili korisnici iz hodnika i atrija i smjestiti ih u već prekapacitirane sobe. Nije bilo neuobičajeno da korisnici trče po hodniku i da se smiju i vrište. Naloženo im je kada je bila ta delegacija da svi budu u svojim prostorijama i da njihova soba bude otvorena. Došla su dva korisnika iz Čečenije u našu sobu na savjetovanje i kolegica i ona su vidjele delegaciju i u to vrijeme pred vratima je bio ĆK, njima nadređeni i zamolila ga je da ih delegacija zaobiđe jer imaju savjetovanje. Nekih 30-tak minuta kada je delegacija otišla i savjetovanje se bližilo kraju i taj korisnik je uzeo ogrtač koji je stajao na kauču jer ga je donijela kolegica iz neke igraonice. Tražila ga je da se prestane igrati jer je savjetovanje završilo, na što je on rekao da će izaći van ako mu se da 10 Eura, a na to mu je u šali rekla da mu ne da 10 Eura, već 5 Eura. On je nakon toga pitao kako ide R, to mu je pokazala na vratima ispred sobe i on je otišao van no poslije se vratio i protrčao po hodniku, vratio se kod njih u sobu i rekao da mu daju njegovih 5 Eura, na što mu je rekla da nema 5 Eura već nešto sitno što je on uzeo i otišao. Na hodniku su u vrijeme njegovog trčanja bili su jedan član udruge Rauf, no nitko nije na to obratio pažnju niti su se osjetili nešto ugroženim i produžili su dalje. Slijedećeg dana je bila slobodna no od kolegice V čula je da je u prihvatilište došla VK i da je jako vikala na nju. U ponedjeljak je susrela EK koji ju je kasnije pozvao u svoj ured i rekao da takvo ponašanje nije bilo u redu i da to smatra kao upozorenje. S njim je bio i ĆK koji je rekao da sada to sve puste i da idu raditi i da je to tad sve riješeno. Međutim, za koji dan je dobila e-mail od pravne službe da dođe dati obranu, a kada je došla na taj sastanak su joj rekli da ne iznaša obranu već samo svoje viđenje situacije. Nakon par dana dobila je pisani izvanredni otkazu. Prije tog otkaza nije dobila nikakvu pisano upozorenje na povredu iz radnog odnosa. Niti jednog od ta dva korisnika koji su bili u sobi nikada nije poticala na bilo kakva neprimjerena ponašanja. Nije niti mogla pretpostaviti da će korisnik pretrčati po hodniku jer je on zapravo išetao iz sobe i otišao svojim putem, a taj cijeli događaj koji se odvijao izvan sobe na hodniku je mogao trajati maksimalno 30 sekundi. U tih 30 sekundi nije bilo nikakve buke i galame kao posljedice tog događaja. Prema njenoj stručnoj procjeni kada se korisnik vratio u sobu djelovao je veselo. Osim kolegice KK i nitko nije bio prisutan razgovoru s korisnikom, a misli da nitko nije bio od nadređenih osoba bio prisutan na hodniku da bi mogao čuti razgovor i slično. Na upit da li je dala upute korisniku kako da maše rukama odgovorila je da ju je korisnik pitao kako leti R i to mu je pokazala. Taj korisnik redovito je dolazio na razne tretmane, od toga kako se nositi sa nostalgijom, odvojenošću od obitelji, teretom čečenske kulture, pa do sastavljanja životopisa. Na upit da li je takvoj osobi primjereno nuditi za bilo šta, odgovorila je da takvoj osobi nije nudila novac, a na daljnji upit zašto bi u svojoj obrani na drugoj strani zadnje dvije rečenice, a kada su mi iste pročitane to izjavila napomenula je da je u vrijeme davanje obrane bila jako uznemirena i u strahu za svoje radno mjesto.

12. Svjedok EK, sjeća se da je spornog dana u prihvatilištu prihvatilištu bila delegacija Belgije i da su im se u obilasku prihvatilišta pridružio zajedno sa ĆK. Prošli su kraj ureda broj 138 gdje su se nalazile kolegice KK i tužiteljica sa korisnicima, ne znam točno dva ili tri korisnika i uglavnom u tom uredu se čula buka, graja i smijeh. U dogovoru s kolegom ĆK odlučili su produžiti dalje da ne obiđemo taj ured i nakon toga udaljili su se do informatičke radionice nekih 20-tak metara. U jednom trenutku se čuo krik i vrisak te je korisnik trčao niz hodnik prema prostoriji 138 i na sebi je imao neki plašt, ne sjećam se da li je crveni ili crni i mahao s njim i trčao niz hodnik i ušao u ured 138, a za to vrijeme je drugi korisnik virio iz ureda. Voditelj prihvatilišta je na to tražio zaštitara da provjeri što se događa i zadužio mene i kolegu ĆK da vidimo što se dogodilo. Nakon obilaska tražio sam od zaštitara snimku nadzorne kamere i pregledom snimke vidi se da iz ureda 138 vire tužiteljica i kolegica KK, nadalje da daju sugestije korisniku kako da maše rukama, a kolegica KK je to snimala i u jednom trenutku se povlači prema vratima. Jednako se vide na kameri i tužiteljica i kolegica KK jer kamera snima prema ulazu. Na to sam poslao snimku VK da pogleda što se dogodilo i poznato mi je da je idući dan došla u prihvatilište i obavila razgovor s kolegicom KK, a kako je taj dan kolegica bila slobodna tražila je od njega da slijedeći ponedjeljak obavi razgovor s tužiteljicom. Postupio je po tom traženju te s tužiteljicom obavio razgovor u prisutnosti ĆK i tužiteljica je tada navela da je to bila šala i da nije trebalo otići u smjeru u kojem je išlo i da je to pokušala spriječiti. Nakon razgovora s tužiteljicom, voditeljica je zatražila da napravim bilješku, odnosno izjavu i to joj pošaljem, što je i učinio. Potom ga je kolegica VK obavijestila da će i tužiteljica i radnica KK dobiti disciplinske kazne, a ni ona u tom trenutku nije znala koje bi to bile disciplinske kazne, a kasnije je saznao da je odlučeno o davanju otkaza.

Vezano uz uvjete rada, naveo da je su bili poprilično loši, pogotovo vezano uz higijenske uvjete na što tuženik ne može utjecati, jer je zgrada u vlasništvu MUP-a, najčešće u uredima i boravimo i obavljamo aktivnosti, a osobe koje borave u uredu trebaju si čistiti taj ured i održavati ga čistim. Korisnika na dnevnoj bazi ima između 350 - 500, a nije mi poznato koliko bi korisnika dolazilo na jednog psihologa. Nije mu poznato da li bi tužiteljica imala neko upozorenje u vezi povreda radne obveze ili slično. Smještajni kapacitet prihvatilišta oko 600 mjesta. Za vrijeme kada je tužiteljica bila u radnom odnosu, npr. cijelo prošlo ljeto je bilo više korisnika nego što je kapacitet prihvatilišta za nekih 60-80 korisnika više od kapaciteta. Tada su se korisnici smještali i po hodnicima s madracima i strunjačama po nalogu MUP-a. Korisnici su spavali po hodnicima i koristili ostale zajedničke prostorije za wc i kupaonicu. Bilo je bučno, ali ne pretjerano, a većinom su korisnici dolazili prespavati za noć, a koliko je njemu poznato jelo se u restoranu. Točno ne zna koliko bi bilo zaposlenih psihologa u prihvatilištu, a za vrijeme povećanog priljeva nisu bili zapošljavani dodatni psiholozi. Naveo je da su ih iz MUP-a molili da vrata ureda budu otvorena kako bi se na taj način pokazalo korisnicima da je osoblje dostupno i da dolaze na aktivnosti. Prilikom trčanja korisnika osobno nije mogao čuti razgovor između tužiteljice i korisnika. Iz snimke na kameri crpi saznanje da bi tužiteljica davala korisniku sugestije pokreta. Po njegovoj procjeni taj događaj trčanja korisnika je trajao nekoliko sekundi koliko je potrebno da se pretrči taj hodnik.

13. Svjedok ĆK u svom iskazu navodi da je u jednom trenutku sa delegacijom stajao pred informatičkom radionicom i da su se čuli nekakvi neartikulirani glasovi, odnosno buk, da je inače kad dolazi delegaciju prihvatilištu mirnija atmosfera i vidio je da po hodniku trći jedan korisnik s plaštom. U tom vrijeme su radili i radionici za UK i od tuda je plašt. Na hodniku tijekom trčanja korisnika nije vidio radnice KK i RK.

14. Iskaz radnice KK koja izvanredni otkaz osporava u predmetu Pr- 112/2024 u bitnom je suglasan iskazu tužiteljice.

15. Analizirajući iskaze svjedoka, u bitnom je utvrđeno kako su uvjeti rada u prihvatilištu bili teški, kako to navodi tužiteljica. Da je u prihvatilištu bio veći broj korisnika od kapaciteta prihvatilišta, te da su korisnici spavali i po hodnicima na madracima i strunjačama potvrđuje svjedok CK. Isti svjedok potvrđuje i tzv. politiku otvorenih vrata, da se prilikom rada s korisnicima vrata ne zatvaraju. Tužiteljica nije mogla birati s kojim korisnicima će raditi, a korisnici su prihvatilište dolazili i sa zaraznim bolestima, bez dokumenata, većina nisu bili obrazovani i najčešće drugačije kulture i vjerske pripadnosti. U tom smislu sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice i svjedokinje KK pa i CK da je u prihvatilištu bilo bučno i teško raditi. Čak se povremeno u dnevnim glasilima (Jutarnji List, Večernji List) zna prenijeti i vijest o prosvjedu stanovnika u kojem traže izmještanje tražitelja azila iz hotela Porin, zbog sigurnosnih razloga. Dakle, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice u kojem opisuje teške uvjete rada, te je jasno kako tužiteljica (pa i ostali psiholozi) nisu imali niti sredstva niti mogućnosti sprječavati razna ponašanja korisnika. Pri tome smijeh i humor je bio način kako mogu raditi s korisnicima te se isti ne može smatrati povredama stručnog ponašanja, jer što državljanima RH prihvatljivo, nekome drugome nije prihvatljivo s obzirom na različitu kulturu i vjerske razloge. Sam opis događaja, da je pri kraju konzultacije korisnik uzeo ogrtač koji je stajao na kauču, da ga je tužiteljica tražila da se prestane igrati jer je savjetovanje završilo, na što je on rekao da će izaći van ako mu se da 10eura, a da mu je u šali rekla da mu ne da 10 eura, već 5 eura ne znači da bi tužiteljica ponižavala korisnika. Kada je korisnik nakon toga pitao kako ide R, što mu je tužiteljica pokazala na vratima ispred sobe i on je potrčao po hodniku, nakon čega je bio veseo ne znači da bi tužiteljica počinila osobito tešku povrede u obveze iz radnog odnosa. Nema nikakvih dokaza da bi tužiteljica poticala korisnika da trči kao R (niti se korisnik bilo kome žalio na odnos tužiteljice), uostalom, kada je tuženik uzimao izjave tužiteljice i njenih nadređenih, trebao je uzeti i iskaz korisnika. Pri tome treba imati u vidu i značenje imaginarnog lika R (izvor - Wikipedija): izmišljeni lik, stripovski junak, za razliku od mnogih superheroja R nema supermoći - on koristi svoju inteligenciju, detektivske sposobnosti, znanost i tehnologiju, bogatstvo, borilačke vještine, nesavladivu volju i zastrašivanje u neprestanoj borbi protiv kriminala. Dakle, ako se i korisnik u svom životu želio identificirati s R, znači da se želio identificirati s nekim tko se bori protiv nepravde, što može biti samo pozitivna stvar, a ne negativna. Pri tome tužiteljica osobno nije snimala korisnika u ¨akciji¨ i to se tužiteljici ne može stavljati na teret. Tužiteljica navodi da je korisnik bio dobre volje te nema dokaza da korisnik sve to ne bi shvatio kao igru i poticaj, imajući u vidu iskaz tužiteljice da je tom istom korisniku pomagala sastavljati životopis radi traženja posla. Tužiteljici se stavlja na teret postupanje protivno etičkim i moralnim načelima, no zanimljivo, tuženik prekapacitiranost prihvatilišta i spavanje korisnika na hodnicima i stepenicama u tom istom prihvatilištu ne smatra postupanjem protivno moralnim i etičkim načelima. Iz snimke kamere nije vidljivo niti da je belgijska delegacija bila prisutna spornom pretrčavanju, a reputacijski rizik je uvjerljivo veći samim nespornim utvrđenjima da ljudi spavaju na hodnicima i stepenicama.

16. VK u svojoj službenoj bilješci od 28.11.2023.g. kao sankciju za ovakvo ponašanje predlaže uputi pismeno upozorenje.

17. U službenoj bilješci broj 27112023 CK navodi kako je tužiteljica upozorena kako se ovakvo ponašanje koje se kosi sa poslovnom etikom i kodeksom ponašanja neće tolerirati i biti će sankcionirano od srane nadležnih osoba. Upozorena je kako sa korisnicima koji su učestvovali u navedenoj situaciji od sada mora biti na distanci i sa njima komunicirati isključivo na profesionalnoj razini i to kada iskažu pravu potrebu za psihosocijalnom podrškom.

18. Dakle i nadređene osobe tužiteljici cijeli događaj ne smatraju takvim da bi isto bio razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i da bi poslodavac izgubio povjerenje u radnika - tužiteljicu. Stoga i ovaj sud smatra da nije postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužiteljici, tim više što tužiteljica ranije nije nikada bila upozorena na bilo kakve povrede obveza iz radnog odnosa i možebitno otkazivanje ugovora o radu.

19. Vezano uz prigovor prekluzije, iz dostavnice priložene spisu proizlazi kako je tužiteljica uputila zahtjev za zaštitu prava 22. ili 23.12.2023.g. (koja oba datuma su u roku od 15 dana od primitka otkaza ugovora o radu), a tuženik je isti zaprimio 28.12.2023. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ukoliko je tuženik sumnjao u datum kada je poslan zahtjev za zaštitu prava, mogao je tražiti provjeru od Hrvatske pošte d.d., nadalje isti primitak je morao biti od strane ovlaštene osobe tuženika i potpisan u izvješću HP-a te nema obveze suda da provjerava navode stranke radi eventualnog odbačaja tužbe kada sama stranka može i treba o tome iznijeti valjanu činjenicu.,

20. Kako je sud utvrdio da ne postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, to je naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto sukladno ranijem ugovoru o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto stručne suradnicu u Odsjeku - Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata. Između stranaka nije sporna visina plaće 1.530,41 euro pa je naloženo tuženiku da isplati mjesečne plaće tužiteljici, do zaključenja glavne rasprave.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (tužitelj je naznačio VPS u tužbi s 1.327,22 euro) i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje: OT).Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro, (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 22.3.2024. 200 euro (tbr. 8/1 OT), pristup roč. 13.6.2024. 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristup roč. 15.10.2024. i 1.4.2025. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznos 900 euro, na koji iznos pripada PDV 225 euro, odnosno ukupno 1.125 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja

21.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Podnesak od 27.5.2024.g. je nastavak podneska od 22.3.2024.g., dok je podnesak od 31.3.2025. upućen samo dan prije ročišta 1.4.2025. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku .

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika