REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-601/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŽR, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: K-211/2023 od 14. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025., a objavljene 16. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Silvija Sušca, okrivljene ŽR i branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz [adresa],
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stav 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. u nastavku ZKP-a) kazneni nalog Općinskog suda u Vinkovcima broj K-104/2014 od 22. srpnja 2014., stavljen je izvan snage.
II. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene ŽR, preinačuje se prvostupanjska presuda na način,
okrivljena ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ŽRC i Ž rođene Š, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, VSS, zaposlena u OŽB Vinkovci, s primanjima od 1.300,00 eura, udana, majka jednog djeteta, vlasnica stana u [adresa], vlasnica automobila starog 30 godina, neosuđivana
k r i v a j e
što je:
31. svibnja 2013. u [adresa], u obiteljskoj kući u [adresa], u nakani da uznemiri i zastraši ŠR i UR koji žive u [adresa]
- dana 31. svibnja 2013. oko 04,00 sati nazvala ŠR na mobilni telefon te mu rekla "ubit ću te bacit ću ti bombu",
- dana 31. svibnja 2013. oko 10,00 sati nazvala UR na kućni telefon te joj rekla "sada bacam govna, poslije ću bombe"
- te potom istog dana dok su na terasi kuće u kojoj žive sjedili UR i ZR rekla istima "slijedeći put bacit ću bombe" što je sve kod ŠR i UR izazvalo strah za vlastiti život
dakle, drugima ozbiljno prijetila da će ih usmrtiti
čime je počinila dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11,144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11),
pa joj se na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11,
za kazneno djelo počinjeno na štetu ZR
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene UR
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju članka 51. KZ/11, okrivljena ŽR se
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
Na temelju članka 56. KZ/11, optuženoj ŽR se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, okrivljena ŽR je dužna platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos 150,00 eura (stopedeset eura), u roku 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
IV. U preostalom dijelu žalba okrivljene ŽR odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 544. stavak 1. ZKP-a, stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Vinkovcima broj: K-104/2014 od 22. srpnja 2014. Nadalje, okrivljena ŽR, proglašena je krivom zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi članka 51. i 52. KZ/11, pa joj je za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ŠR, na temelju naprijed citirane zakonske odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene UR kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 51. KZ/11, optuženica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
1.1. Nadalje, pod točkom IV. izreke pobijane presude, na temelju odredbe članka 56. KZ/11, okrivljenoj ŽR je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Pod točkom V. izreke pobijane presude, odlučeno je da na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, okrivljena ŽR je dužna platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 eura (stopedeset eura), u roku 15 (petnaest) dana, od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica putem branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025., vijeće je odlučilo da je žalba okrivljenice djelomično osnovana i to iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, pa da je na temelju odredbe članka 474.a stavak 2. ZKP-a, potrebno održati raspravu.
6. Žalba okrivljenice je djelomično osnovana.
7. Na raspravi održanoj 13. svibnja 2025., ovaj drugostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je izveo i prvostupanjski sud, pa su tako pročitani iskazi oštećene UR, sa zapisnika od 18. listopada 2019. i 14. svibnja 2024. svjedokinje ŽRC sa zapisnika od 31. siječnja 2024., svjedokinje TR sa zapisnika od 31. siječnja 2024., svjedoka RR sa zapisnika od 31. siječnja 2024. i oštećenog ZR od 18. listopada 2019., a prije ispitivanja okrivljenice pročitan je izvod iz KE, te je potom ispitana okrivljenica.
8. U pravu je okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.
8.1. Naime, pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom da je počinila kaznena djela prijetnje 31. svibnja 2013. u [adresa] u obiteljskoj kući u [adresa], u sve u cilju da uznemiri i ustraši oštećene ZR i UR koji žive u [adresa].
8.2. Nadalje, izmijenjenom optužnicom državnog odvjetnika nakon održane rasprave 14. svibnja 2024. državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis djela koje se okrivljenici stavlja na teret na način da se okrivljenici stavlja na teret da je u vremenskom razdoblju od 31. svibnja do 8. lipnja 2013. u [adresa] u obiteljskoj kući u [adresa], u nakani da uznemiri i zastraši ZR i UR istima uputila prijetnje i time počinila kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
8.3. Međutim, nakon izmijenjene optužnice prvostupanjski sud je okrivljenicu proglasio krivom za drugačiji činjenični opis djela od onog koje joj se stavlja na teret optužnicom, na način da je okrivljenicu proglasio krivom da je počinila kazneno djelo 31. svibnja 2013. u [adresa] u obiteljskoj kući na adresi [adresa]. Naime u pravu je okrivljenica kada tvrdi da prvostupanjski sud može izmijeniti činjenični opis djela u odnosu na onaj koje je državni odvjetnik stavio na teret okrivljenici, ali da to treba u razlozima presude navesti. Međutim, prvostupanjski sud to nije učinio već je okrivljenicu proglasio krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom ne stavljaju na teret, a u obrazloženju pobijane presude o tome nije iznio razloge.
8.4. Zbog navedenog počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je pobijana presuda nerazumljiva, te u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega je pobijanu presudu trebalo u tom dijelu preinačiti na način da je trebalo precizirati činjenični opis djela na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
9. Međutim, nije u pravu okrivljenica kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenica počinila kaznena djela prijetnje u odnosu na oštećene ZR i UR.
9.2. Okrivljenica poriče učin kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret navodeći da nikome nije prijetila, da postoje narušeni odnosi između nje i obitelji UR, međutim da istima nije prijetila već suprotno, da je bila napadnuta sjekirom i motikom od strane oštećenice 6. srpnja 2019.
9.3. Međutim, iz iskaza oštećenih ZR i UR proizlazi da su između njih i okrivljenice narušeni odnosi zbog međe, te je oštećeni ZR naveo da ga je 30. svibnja 2013. nazvala okrivljenica i rekla mu "Ubit ću vas, bacit ću bombu" i spustila mu slušalicu, što je čula njegova supruga da bi mu potom, dok je bio na terasi kuće zajedno sa suprugom ponovno rekla da će baciti bombu na njih zbog čega se osjetio ugroženim. Isto je potvrdila i oštećena UR navodeći da je čula da je njenom suprugu jedne večeri zazvonio telefon, da bi kasnije toga dana okrivljenica ponovno zvala na kućni telefon i vikala da će baciti bombu, a u tom trenutku su ona i suprug sjedili na terasi. Iskaz oštećenice potvrdila je i svjedokinja ŽRC koja je imala saznanja o učestalim sukobima između njezinih roditelja i okrivljenice, koji su zbog toga prodali kuću i odselili, a iz priče roditelja je saznala da ih je okrivljenica zvala na telefon i mobitel i govorila riječi "Ubit ću vas", ali ne zna kada je to točno bilo i da se događaj zbio 2013. s obzirom da su sjedili na terasi. Ispitana svjedokinja TR i RR nemaju saznanja o tome da bi okrivljenica prijetila oštećenicima.
9.4. Naime, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećenika koji iskazi su potvrđeni iskazom svjedokinje ŽRC jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iskazuje na osnovu onoga što se dogodilo između njih i okrivljenice, tim više što je iskaz oštećenice potvrđen iskazom svjedokinje ŽRC dok ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenice koja poriče učin kaznenih djela navodeći da nije prijetila oštećenicima te i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana okrivljenice usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
9.5. Stoga je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio uz sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenica počinila kaznena djela prijetnje u odnosu na oštećene ŠR i UR, zbog čega nije u pravu okrivljenica kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Međutim, u pravu je okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njenu štetu kada ju je proglasio krivom za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi članka 51. i 52. KZ/11.
10.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenicu proglasio krivom zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi članka 51. i 52. KZ/11, dakle, da je počinila dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u stjecaju, a potom i produljeno kazneno djelo. U razlozima pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je okrivljenici stavljeno na teret počinjenje dva produljena djela prijetnje, a da prema stavu sudske prakse nije moguća pravna konstrukcija produljenog kaznenog djela kod kaznenih djela kojima se štite osobna prava građana, a među ta kaznena djela spada i kazneno djelo prijetnje kojima se štiti sloboda pojedinca (Vrhovni sud Republike Hrvatske presuda broj Kr-61/08 od 22. listopada 2008.), no da je za napomenuti kako bi osudom okrivljenica za pojedinačna kaznena djela u odnosu na svakog od oštećenika sud okrivljenicu osudio za veću kriminalnu količinu od one koja joj se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom zbog čega ju je osudio upravo za dva produljena kaznena djela prijetnje.
10.2. Državni odvjetnik je na raspravi predložio da se okrivljenicu osudi za četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11.
10.3. Međutim, ističe se da je okrivljenica proglašena krivom da je 31. svibnja 2013. nazvala ZR na mobitel i rekla mu "Ubit ću te, bacit ću ti bombu" i istog dana nazvala UR na telefon te joj rekla "Sada bacam govna, poslije ću bombe", a potom istog dana dok su isti sjedili na terasi rekla im "slijedeći put bacit ću bombe". Takvim svojim postupanjem okrivljenica je počinila kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u odnosu na svakog oštećenika i to u odnosu na ZR i u odnosu na UR, zbog čega je okrivljenici trebalo utvrditi kaznu za svako kazneno djelo i potom osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora primjenom odredbe članka 51. KZ/11, pri čemu se ne može govoriti o konstrukciji produljenog kaznenog djela jer kazneno djelo prijetnje predstavlja napad na osobnu slobodu zbog čega se to kazneno djelo ne može pravno označiti kao produljeno.
10.4. Zbog navedenog trebalo je i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.
11. Međutim, iako se okrivljenica ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
11.1. Prilikom izbora o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je okrivljenici cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenicu, pa joj je kao olakotno cijenio dosadašnju osuđivanost, dok joj kao otegotno utvrdio upornost prilikom počinjenja kaznenog djela. Prvostupanjski sud je okrivljenici za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 6 mjeseci i potom ju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, a potom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
11.2. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio okrivljenici kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci za svako kazneno djelo i potom ju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci i izrekao joj uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se utjecati na okrivljenicu, da će se takvom osudom izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenicu i sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
12. Što se tiče odluke o troškovima postupka sud je imao na umu da okrivljenica ostvaruje prihode, te ju obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 eura za koji smatra da je razmjeran duljini i složenosti ovog kaznenog postupka, te je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno okrivljenici obvezana naknada troškova kaznenog postupka u naprijed navedenom iznosu koji je primjeren s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka te plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
U Zagrebu 16. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
