Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-321/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Pušić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Agram life osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2478/2022-124 od 27. ožujka 2023. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2478/2022- 129 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Agram life osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2478/2022-124 od 27. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice AP kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2478/2022-124 od 27. ožujka 2023. preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 22.131,25 eur[1] /166.747,90 kn i sudi:

Tuženik Agram life osiguranje d.d. iz Zagreba dužan je tužiteljici AP iz [adresa] platiti daljnji iznos od 22.131,25 eur/166.747,90 kn sa zateznom kamatom od 3. veljače 2016. do isplate, s time da zatezne kamate teku po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice AP kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2478/2022-129 od 5. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 12.232,28 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplati tužiteljici iznos od 18.340,12 eura/138.183,63 kune sa zateznim kamatama od 3. veljače 2016. pa do isplate po stopama, kako je pobliže navedeno u točki I. izreke, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 5.833,02 eura/43.948,88 kuna sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2023. do isplate (točka I. izreke). Tužiteljica je odbijena za dio zahtjeva u iznosu od 22.131,25 eura/166.747,90 kuna (točka II. izreke). Rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za donošenje dopunske presude (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 37,31 eur sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te protiv rješenja suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te zbog povrede iz čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. Europske komisije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija) i povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 137/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 150/13, 5/14) i čl. 6. Konvencije. Tužiteljica predlaže pobijani dio presude i rješenja preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka i troškova žalbi.

3. Tuženik se žali protiv dijela navedene presude u točki I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijani dio presude preinačiti i odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice protiv rješenja smatra da su žalbeni navodi neosnovani i predlaže odbiti žalbu tužiteljice uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Suprotno iznijetim sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda i rješenje sadrže jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima.

7. Pri donošenju pobijane presude i rješenja, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Prije svega valja istaknuti, da sud sudi na temelju Ustava Republike Hrvatske i zakona Republike Hrvatske. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, glede povrede Konvencije i Ustava Republike Hrvatske, odmah valja istaknuti da na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske samo sud tumači i primjenjuje pravne propise.

10. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote po polici osiguranja života kao nasljednice iza pok. ĆP.

12. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-7052/04 od 16. lipnja 2008. naloženo je tuženiku isplatu osiguranu svotu u iznosu od 50.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 30. rujna 2003. pa do isplate. Presudom i rješenjem ovog višeg suda poslovni broj Gž-1716/09 od 18. siječnja 2011. prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata od 50.000,00 eur, a ukinuta u dijelu u kojem je naložena isplata zateznih kamata na taj iznos. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1160/11 od 3. veljače 2015. revizija tuženika odbijena je kao neosnovana te je iznos od 50.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prisilno ustegnut tuženiku 29. kolovoza 2011.

13. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljici pripadaju kamate na navedeni iznos glavnice od 50.000,00 eura za razdoblje od 30. rujna 2003. pa do dana plaćanja glavnice odnosno do 29. kolovoza 2011.

14. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica dispozicijom iz podneska od 3. veljače 2016. zahtjev za isplatu zateznih kamata smanjila na iznos od 18.340,12 eur u kunskoj protuvrijednosti da bi podneskom od 21. srpnja 2017. ponovno disponirala tužbenim zahtjevom te je na ime zakonske zatezne kamate na kunsku protuvrijednost iznosa od 50.000,00 eur za razdoblje od 30. rujna 2013. pa do 29. kolovoza 2011. zatražila isplatu iznosa od 304.930,76 kn, dok je na ročištu održanom 13. veljače 2023. naznačila da traži isplatu iznosa od 40.471,27 eur sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te je polazeći od stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Rev-1449/21 od 18. siječnja 2022. prema kojem je tužiteljica dispozicijom iz podneska od 3. veljače 2016. zahtjev za isplatu kamata smanjila na iznos od 18.340,12 eur time da isticanje zahtjeva preko tog iznosa predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, zaključio da je tužiteljica postavljanjem zahtjeva, kao u podnesku od 21. srpnja 2017., kada je zatražila isplatu iznosa od 304.930,76 kn (40.471,27 eur), preinačila tužbu.

15. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za donošenje dopunske presude te je tužiteljici dosudio daljnji parnični trošak glede troška za pristup na ročište za objavu i uručenje presude.

16. U žalbenom postupku tužiteljici je prijeporan pravni stav suda prvog stupnja glede zastare i glede shvaćanja izraženog u rješenju kojim je odbijen njen zahtjev za donošenje dopunske presude, dok je tuženiku prijeporan dio tumačenje podnesaka tužiteljice kojim je preinačavala tužbeni zahtjev.

17. Sud je pravilno primijenio odredbu čl. 919. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje: ZOO) i čl. 277. ZOO u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 35/05 i 41/08) kada je utvrdio osnovanim predmetni zahtjev za isplatu iznosa od 40.471,27 eur, ali je, kako to osnovano smatra tužiteljica pogrešno zaključio da je djelomično osnovan tuženikov prigovor zastare.

17.1. Postavljanjem zahtjeva podneskom od 21. srpnja 2017. kada je zatražena isplata iznosa od 304.930,76 kn (40.471,27 eur), došlo je samo do preciziranja tužbenog zahtjeva ali ne i do preinake tužbe. Zahtjev u dijelu kojim se traži isplata iznosa preko iznosa od 18.340,12 eur (za iznos od 22.131,25 eur) ne množe se smatrati novopostavljenim zahtjevom za isplatu. Dakle, zahtjev za isplatu kamata preko iznosa od 18.340,12 eura preciziran 21. srpnja 2017. nije postavljen protekom trogodišnjeg zastarnog roka. Stoga je nepravilno tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva u iznosu od 22.131,25 eura. Sukladno odredbi čl. 376. ZOO u svezi sa odredbama čl. 361. st. 1. ZOO i čl. 362. ZOO, pravilno je dosuđen iznos od 18.340,12 eur.

17.2. Ovdje valja reći da nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu štete preinačen, odnosno preciziran određenim generičnim novčanim zahtjevom bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev a ne preinakom tužbe za preinačeni, odnosno precizirani dio zahtjeva. Ovo stoga jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu štete a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

17.3. Prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U ovom je slučaju tužiteljica zahtijevala od tuženika da ispuni obvezu naknade štete isplate osigurane svote za smrt svoga supruga ĆP, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 27. lipnja 2003., tužbom podnesenom 16. rujna 2004. pa evidentno zastara potraživanja tužiteljice nije nastupila.

17.4. Za istaknuti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

18. U odnosu na pobijano rješenje, prvostupanjski sud je istaknuo da je tužiteljica zajedno sa žalbom na presudu podnijela i zahtjev za donošenje dopunske presude uz tvrdnju da sud nije odlučio o postavljenom objektivno kumuliranom zahtjevu iz podneska od 3. veljače 2016. godine. Suprotno žalbenim navodima, ovaj viši sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da kada je prvi (glavni) zahtjev tužitelja prihvaćen pa makar i djelomično, kao u konkretnoj situaciji, nema mjesta donošenju odluke o drugom eventualno kumuliranom zahtjevu a osobito uzevši u obzira pravnu prirodu tako postavljenog zahtjeva pri čemu se eventualno kumulirani zahtjev mora razlikovati od glavnog zahtjeva kvalitativno a ne samo kvantitativno u smislu zatraženog novčanog iznosa.

19. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao podneske tužiteljice dostavljene tijekom prvostupanjskog postupka. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno zaključio da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos od 18.340,12 eura, zatražen podneskom od 21. srpnja 2017., kako je odlučeno u pobijanoj točki I. izreke prvostupanjske presude.

20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz članka 166. stavka 2. ZPP-a u svezi sa odredbom iz članka 154. stavka 1. ZPP-a te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14,118/14,107/15, 37/22, dalje: Tarifa).

21. Odredbom članka 155. ZPP-a, propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, da će prilikom odlučivanja o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti, da će troškove odmjeriti prema tarifi ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove. U konkretnom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio troškove tužiteljice u ukupnom iznosu od 17.474,68 eura kao i trošak vještačenja u iznosu od 590,62 eura te trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 37,31 eura. Osnovano tužiteljici nisu priznati troškovi pobliže navedeni u točki 23.1. obrazloženja prvostupanjske odluke.

21.1. Kako je tužiteljica uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom, to ukupan iznos troškova zastupanja po odvjetniku iznosi 17.511,99 eura što s troškom financijskog vještačenja od 590,62 eura čini ukupan parnični trošak tužiteljice u iznosu od 18.102,61 eur. Kako je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 5.870,33 eura, to valja dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 12.232,28 eura, kako je odlučeno u točki II. izreke rješenja. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak teku od donošenja drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tbr. 48. točku 3. Tarife kojom je propisano da kada se odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

22.1. Tuženik prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu primjene Tarife, neosnovano se pozivajući na odredbu čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, na koji način samo suprotstavlja vlastito pravno shvaćanje, pravilnoj primjeni Tarife od strane suda prvog stupnja.

22.2. Naime, na temelju članka 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) i čl. 18. st. 1. točke 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 115/13, 64/18, 67/19 i 81/22) te odluke Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 8. srpnja 2022. i suglasnosti ministra pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, klasa: 011-02/21-01/592, ur. broj:

514-03-02/01-22-16 od 11. listopada 2022., Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na sjednici održanoj 24. listopada 2022., donio je izmjenu Tarife koja je stupila na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama", a žalitelj niti na koji način nije dostavio dokaz da bi protiv navedene izmjene pokrenuo kakav spor pred nadležnim tijelom.

23. Zbog svega izloženog žalba tuženika odbijena je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao neosnovana te je odlučeno kao u stavku I. izreke, dok je žalba tužiteljice osnovana te je pobijana presuda djelomično preinačena na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u stavku II. izreke presude. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u rješenju.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin