REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-987/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja MITROVIĆ d.o.o., Zadar, Zagrebačka cesta 92, OIB: 21190903534, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, s danom objave 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 76,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na dosuđeni iznos iz točke I. izreke presude tekle na dan 11. listopada 2023., kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko stope priznate pod točkom III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 24. listopada 2022. nastala šteta na vozilu marke Opel, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika FK iz [adresa], kao i da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police automobilskog kasko osiguranja. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete dana 5. studenoga 2022., kao i da je potom utvrdio da je šteta pravno osnovana te poslao obavijest o izvršenoj uplati, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun broj 2574/01/8 u ukupnom iznosu od 459,50 eura s uključenim PDV-om. Predmetni račun tužitelj je poslao tuženiku putem e-maila te je tuženik po tom računu izvršio isplatu od 383,45 eura, dok razliku od 76,05 eura odbija podmiriti. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. studenoga 2023. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje dospjelo i nepodmireno potraživanje, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 76,05 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 27. lipnja 2024. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no naveo je da je on u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi naknade predmetne štete budući da je isplatio iznos od ukupno 383,45 eura. Osporio je osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj temelji na ugovoru o cesiji s oštećenikom te tijek zateznih kamata. Stoga, predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 16. srpnja 2024. tužitelj je osporio sve prigovore tuženika iz odgovora na tužbu te dodatno obrazložio pojedine navode.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 8.-9. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 33. -36. spisa), račun tužitelja broj 2574/01/8 od 11. listopada 2023. (list 50. -51. spisa), izvid štete od 5. studenoga 2022. (list 52. spisa), odgovor na odštetni zahtjev od 13. listopada 2023. (list 53. -54. spisa), odštetni zahtjev (list 55. spisa), potvrde o uplati tuženika (list 56.-57. spisa), cjenik tužitelja (list 58. spisa), ugovor o ustupanju tražbine od 29. studenoga 2023. s notifikacijom (list 59.-65. spisa) i dokumentaciju - račune i cjenike iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 72., list 76.-82. i 97.-110. spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu broj 2574/01/8 od 11. listopada 2023., na ime popravka vozila Opel, reg. znake [registarska oznaka], po osnovi police kasko osiguranja koju je osiguranik tuženika imao zaključenu s tuženikom.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, kao niti pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je oštećenik FK iz [adresa], u vrijeme u štetnog događaja s tuženikom imao zaključen ugovor o automobilskom kasko osiguranju. Iz navoda iz odgovora na tužbu proizlazi da nije niti sporna odgovornost tuženika za naknadu štete. Nije niti sporna količina radnih sati tužitelja kao niti činjenica da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu oštećenika. Nije niti sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe podmirio iznos od 383,45 eura po osnovi predmetne štete.

8. S obzirom na navedeno, sud nije proveo dokazne prijedloge tužitelja saslušanjem svjedoka FK te zakonskog zastupnika tužitelja, niti je od tuženika pribavljao policu kasko osiguranja te proveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnosti iz tužbe i odgovor na tužbu, iz razloga što izvođenje tih dokaza ne bilo svrhovito niti potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, imajući u vidu i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

9. Između stranaka je sporno pravo tužitelja da potražuje razliku u cijeni sata rada koju priznaje tuženik u odnosu na cijene istaknute službenim cjenikom tužitelja te je u tom smislu sporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Po izvršenom uvidu u izvid štete broj 29-AK-32616/2022 od 5. studenoga 2022. (list 52. spisa) proizlazi da je tuženik dana 5. studenoga 2022. izvršio pregled oštećenog vozila Opel Insignia.

11. Iz uvida u račun broj 2574/01/8 od 11. listopada 2023. (list 50. -51. spisa) proizlazi da je tužitelj predmetni račun ispostavio oštećeniku FK iz [adresa], za vozilo Opel Insignia reg. oznake [registarska oznaka], na temelju tuženikovog izvida štete broj 29-AK-32616/2022, i to na iznos od ukupno 459,50 eura.

12. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. studenoga 2023. (list 59.-65. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između FK kao ustupitelja tražbine tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u preostalom iznosu od 76,05 eura sukladno računu popravka broj 2574/01/8, koji je fakturiran na iznos od ukupno 459,50 eura, od kojeg iznosa je tuženik do dana sklapanja ugovora podmirio 383,45 eura (članci 1. i 2. tog ugovora).

13. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno notifikacijom o ustupanju tražbine od 29. studenoga 2023., koju je tuženik zaprimio elektroničkim putem 9. veljače 2024. (list 61.-62. spisa).

15. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police kasko osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Stoga, predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen.

16. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 29-AK-32616/2022 od 5. studenoga 2022. (list 52. spisa) proizlazi da je tuženik izvršio procjenu oštećenja nastalih na vozilu te je utvrdio dijelove za popravak i lakiranje (prednji branik), a ujedno je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 1,50 sati te lakirera u trajanju od 4,50 sati, kao i da potrošni materijal lakirera iznosi od 127,60 eura.

17. Iz uvida u račun broj 2574/01/8 od 11. listopada 2023. (list 50. -51. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj obračunao ukupno vrijeme popravka vozila na ime autolimarskih radova u trajanju od 1,50 sati te lakirerskih radova u trajanju od 4,50 sati, kao i potrošni materijal lakirera u iznosu od 127,60 eura, što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni navedenoj u izvidu štete od 5. studenoga 2022. Također, iz tužiteljevog računa vidljivo je da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirera i limara u iznosu od 40,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%.

18. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu popravka obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 58. spisa), koji je u primjeni od siječnja 2023., iz kojeg je vidljivo da tužiteljeva cijena sata rada autolakirera i autolimara iznosi 40,00 eura bez PDV-a, odnosno 50,00 eura s uključenim PDV-om.

19. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je zaključio da je tužitelj oštećeniku FK obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

20. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.).Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

21. Osim toga, iz dokumentacije iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano uz cijenu sata rada (list 72., list 76.-82. i 97.-110. spisa) proizlazi da su cijenu sata rada limara i/ili lakirera u iznosu koji se kreće u rasponu od od 40,00 eura do 60,00 eura (bez PDV-a) tijekom 2022., 2023. i 2024. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 40,00 eura bez PDV-a u to vrijeme prema mišljenju ovog suda bila tržišna cijena.

22. Dodatno, iz predmetne dokumentacije ujedno proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosu od 42,11 eura bez PDV-a tijekom 2022. i 2023. godine priznavala druga osiguravajuća društva, ali i sam tuženik (list 108. -110. spisa), slijedom čega je tužiteljeva cijena prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena.

23. Slijedom svega iznesenog, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan isplatiti utuženi iznos sukladno odredbi članka 921. i 943. ZOO-a i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 76,05 eura.

24. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenice na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a po stopi iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, budući da nije riječ o potraživanju po osnovi trgovačkog ugovora. Imajući u vidu da je na tužitelja preneseno utuženo potraživanje za nepodmireni dio računa koji je dospio na naplatu 11. listopada 2023., tuženik je pao u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 12. listopada 2023. (članak 300. stavak 1. ZOO-a), od kada tužitelju nastaje šteta, dok mu ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dan dospijeća računa.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

27. Tužitelju je stoga priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ime jednokratne nagrade za zastupanje tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (Tbr. 7.9. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura.

28. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

29. Na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (budući da nije riječ o trgovačkom ugovoru, već o troškovima postupka), koje teku od 13. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

30. Tužitelj, s druge strane, nema pravo na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prilikom podnošenja tužbe putem e-Komunikacije dana 10. svibnja 2024. (list 48. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

31. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).