Poslovni broj: Ps-26/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gabriela Banić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OP da se iseli iz nekretnine opisane kao 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-44) dvosobni stan br. 2 na IV (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a i hodnika površine 47,54 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi u stambenoj zgradi [adresa]-37E kčbr. [katastarska čestica] površine 988 m2 broj ZK uloška: [broj ZK uloška] katastarska općina: 335444, KLARA te da tužitelju HP i HPU, [adresa], Northvilla Benoni 1501 Južna Afrika, OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed predmetnu nekretninu, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 234,84 Eura za svaki puni mjesec koji se kao nepošteni posjednik nalazi u nekretnini tužitelja, počam od 22.12.2021. pa do predaje predmetne nekretnine suvlasnicima slobodne od osoba i stvari sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 23.12.2021. do isplate, ili da isti iznos položi u sud ili kod javnog bilježnika nadležne prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, a sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 28.09.2023., koja je ispravljena podnescima od 04.10.2023. (str. 43- 47 spisa) i od 06.10.2023. (str. 52-55 spisa), a potom i djelomično povučena u pogledu

Poslovni broj: Ps-26-2023-34

zahtjeva za isplatu podneskom od 02.04.2024. (str. 69-71 spisa), tužitelj HP zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku OP naložilo da se iseli iz stana br. 2 na IV. katu površine 47,54 m2, [adresa], te da taj stan preda u suposjed njemu i HPU kao drugoj suvlasnici, kao i da mu za razdoblje od 22.12.2021. pa nadalje plati po 234,84 EUR mjesečno na ime naknade za korištenje njegove polovice nekretnine.

2. Tuženik OP je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor promašene aktivne legitimacije i navodeći da zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine nije dospio, dok je u podnesku od 29.04.2024. istaknuo da nekretninu koristi na temelju dogovora sa HPU te da tužitelj nema njenu suglasnost za podnošenje zahtjeva za predaju u suposjed.

3. Nisu osnovani tuženikovi navodi iz podneska od 30.11.2023. o tome da tužbu u ovoj pravnoj stvari treba odbaciti. Naime tužitelj je postupajući po rješenju suda u skladu sa čl. 109. ZPP podnescima od 04.10.2023. i 06.10.2023. ispravio tužbu, i to na način da je u konačnici jasno kako se na strani tužitelja u ovoj parnici javlja samo HP, a ne i HPU, pa je time otklonjen nedostatak iz tužbe od 28.09.2023. te nema mjestu njenom odbačaju po čl. 109. st. 4. ZPP.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave iz spisa i to zk izvadak (str. 9-10, 74-95 spisa), rješenje o nasljeđivanju (str. 11-12, 72-73 spisa), presuda posl. br. P- 1137/2017 od 28.05.2021. (str. 13-28 spisa), presuda posl. br. Gž-1461/2021 od 22.12.2021. (str. 29-34 spisa), dopis od 19.06.2023. (str. 35-40 spisa), Izvješće o tržištu nekretnina za 2023. (str. 96-134 spisa) te su saslušani svjedokinja SP (str. 166-167 spisa), tužitelj (str. 156-157 spisa) i tuženik (str. 157-158 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev za iseljenje tuženika iz stana br. 2 na IV. katu, [adresa], te za njegovu predaju u suposjed tužitelju i HPU, uz daljnji zahtjev za isplatu naknade za korištenje tužiteljeve polovice stana za razdoblje od 22.12.2021. pa do dana predaje u posjed.

7. Analizom dokumentacije u spisu, čija vjerodostojnost u tijeku postupka nije bila sporna, sud je utvrdio sljedeće činjenice:

– da je pok. ŠP bio vlasnik stana br. 2 na IV. katu, [adresa], s time da je preminuo **.**.2016.;

– da se tuženik uknjižio kao vlasnik tog stana tijekom 2015. godine, i to na temelju Ugovora o kupoprodaji od 13.03.2015. u kojem je navedeno da taj stan kupuje od ŠP;

– da je presudom ovog suda posl. br. P-1137/2017-49 od 28.05.2021., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 1461/2021-2 od 22.12.2021., pravomoćno utvrđeno da je navedeni kupoprodajni ugovor ništetan te je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a sve iz razloga što pok. ŠP nije potpisao taj ugovor kao prodavatelj odnosno radilo se o krivotvorenom ugovoru;

– da se temeljem navedenih presuda u zemljišnim knjigama izbrisalo pravo vlasništva tuženika, uz ponovni upis prava vlasništva pok. ŠP; Poslovni broj: Ps-26-2023-34

– da su rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1660/17 UPP/OS-101/17 od 21.01.2022. nasljednicima pok. ŠP utvrđeni tužitelj (sin) i HPU (kćer), svako u ½ dijela;

– da su pravomoćnim rješenjem o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O- 1660/2017 UPP/OS-101/2017 od 29.01.2024. tužitelj i HPU utvrđeni kao nasljednici pok. ŠP u pogledu predmetnog stana;

– da su se temeljem tog rješenja tužitelj i HPU uknjižili kao vlasnici predmetnog stana, svako u ½ dijela.

7.1. Tuženik je u svojem stranačkom iskazu (str. 157-158 spisa) potvrdio da se on još uvijek nalazi u posjedu predmetnog stana (počevši od 2015. godine).

8. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da su tužitelj i njegova sestra HPU vlasnici predmetnog stana, čije vlasništvo su stekli nasljeđivanjem iza svojeg oca pok. ŠP, a njihovo vlasništvo je uknjiženo i u zemljišnu knjigu, dok je Ugovor o kupoprodaji od 13.03.2015. kojim je tuženik kupio taj stan pravomoćnom sudskom presudom utvrđen ništetnim te se temeljem te presude u zemljišnim knjigama izbrisalo njegovo pravo vlasništva.

9. Po čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15; dalje: ZVDSP) pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1.) te ono obuhvaća, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2.).

9.1. Po čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9.2. Po čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9.3. Po čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

9.4. Po čl. 46. st. 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

9.5. Po čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

Poslovni broj: Ps-26-2023-34

10. Tužitelj je suvlasnik predmetnog stana, pa stoga u skladu sa citiranim zakonskim odredbama ima pravo zahtijevati iseljenje tuženika i predaju stana u suposjed njemu i drugoj suvlasnici HPU.

11. S druge strane tuženik nema pravo na posjed jer je Ugovor o kupoprodaji stana od 13.03.2015., u kojem je navedeno da on od ŠP kupuje taj stan, pravomoćnom sudskom presudom utvrđen ništetnim te se temeljem te presude izbrisalo tuženikovo pravo vlasništva iz zemljišne knjige, nakon čega su se temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠP uknjižili tužitelj i njegova sestra HPU.

12. Iako iz iskaza tuženika i svjedokinje SP (tuženikove supruge) proizlazi da je tuženik u posjed predmetnog stana ušao i prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 13.03.2015., i to na temelju dogovora sa pok. ŠP o tome da će se tuženik brinuti o njemu, navedeno ne utječe na pravo tužitelja da danas zahtijeva iseljenje tuženika i predaju u posjed stana. Naime, navodno odobrenje koje je pok. ŠP dao tuženiku za posjedovanje stana, a koje odobrenje je bilo dano neovisno od (i prije) sklapanja ništetnog kupoprodajnog ugovora, ne obvezuje tužitelja kao današnjeg suvlasnika stana jer je po iskazu samog tuženika to odobrenje bilo uvjetovano pružanjem pomoći pok. ŠP i brigom o njemu, a on je preminuo još 2016. godine.

13. Nadalje, sud ne prihvaća kao istinitu tuženikovu tvrdnju iz podneska od 29.04.2024. o tome da se on u posjedu predmetnog stana nalazi na temelju dogovora sa drugom suvlasnicom HPU. Naime, sam tuženik je u svojem stranačkom iskazu (str. 157-158 spisa) naveo da se njegov jedini kontakt sa HPU odvio na način da je on bio prisutan u staračkom domu kada je djelatnica doma telefonski zvala HPU da ju obavijesti o smrti pok. ŠP te da tom prilikom nije sa njom razgovarao, nego je samo bio prisutan u istoj prostoriji iz koje ju je djelatnica doma zvala. Iz ovakvog iskaza tuženika jasno proizlazi da on nikada nije uspostavio kontakt sa HPU, što znači mu ona nakon smrti pok. ŠP niti nije mogla dati odobrenje za posjedovanje stana, kako on tvrdi u podnesku od 29.04.2024. Osim toga, tuženik je u svojem stranačkom iskazu naveo da je HPU znala za njega jer ga joj je pok. ŠP spominjao, pa da po tome zna da ona nije imala nikakvih problema da on bude u stanu i da ga koristi. Ovakvo tuženikovo objašnjenje samo dodatno potvrđuje da mu HPU nikada nije dala svoje odobrenje za posjedovanje predmetnog stana, a pogotovo ne u vrijeme kada je ona postala suvlasnica (nakon smrti pok. ŠP), nego tuženik samo pretpostavlja da ona za vrijeme života pok. ŠP nije imala ništa protiv da tuženik koristi stan. Čak i da je pok. ŠP svojoj kćeri HPU spominjao tuženika i čak da je ona bila upoznata sa time da je pok. ŠP odobrio tuženiku da koristi stan u zamjenu za pružanje pomoći i vođenje brige o njemu, to se na nikako ne može tumačiti na način da mu je ona nakon smrti pok. ŠP, kada je postala suvlasnica, u svoje ime odobrila posjedovanje stana.

14. Prema tome, sud utvrđuje da u odnosu na današnje vlasnike stana – tužitelja i njegovu sestru HPU – tuženik nema nikakav stvarno-pravni ni obvezno-pravni temelj koji bi ga ovlašćivao na posjedovanje predmetnog stana.

Poslovni broj: Ps-26-2023-34

15. Iako je tužbu u ovom predmetu podnio samo tužitelj HP, a ne i druga suvlasnica HPU, navedeno ne dovodi u pitanje pravo tužitelja da zahtjeva iseljenje tuženika, jer on postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio da se stan preda samo njemu u posjed, nego je zatražio da se stan preda njemu i drugoj suvlasnici HPU u suposjed, što je u skladu sa čl. 46. st. 2. ZVDSP u vezi čl. 64. st. 2. ZOO. Pritom tužitelju za postavljanje takvog zahtjeva nije potrebna suglasnost drugog suvlasnika, jer to ne proizlazi iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi, zbog čega su u cijelosti irelevantni navodi tuženika o tome da tužitelj nema suglasnost HPU za traženje predaje u suposjed.

16. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da se tuženik dužan iseliti iz predmetnog stana te da ga je dužan tužitelju i drugoj suvlasnici HPU predati u suposjed, zbog čega je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Tužitelj od tuženika zahtijeva i isplatu naknade koristi koju je ostvario posjedovanjem njegove polovice predmetnog stana bez pravne osnove, s time da po toj osnovi zahtjeva isplatu 234,84 EUR mjesečno za razdoblje od 22.12.2021. pa sve do predaje u posjed.

18. Kao što je već obrazloženo Ugovor o kupoprodaji od 13.03.2015. u kojem je navedeno da tuženik kupuje predmetni stan od pok. ŠP pravomoćnom presudom utvrđen je ništetnim jer pok. ŠP nije potpisao taj ugovor, odnosno jer se radilo o krivotvorini.

18.1. Iz stranačkog iskaza tuženika jasno proizlazi da je on jako dobro poznavao pok. ŠP i prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 13.03.2015.

19. Slijedom navedenoga tuženiku nije moglo ostati nepoznato da Ugovor o kupoprodaji od 13.03.2015. sklapa sa osobom koja nije ŠP.

20. Budući da je Ugovor o kupoprodaji od 13.03.2015. kojim je tuženik kupio predmetni stan pravomoćno utvrđen ništetnim i da tuženiku nije moglo biti nepoznato da taj ugovor nije potpisao pok. ŠP, proizlazi zaključak da tuženik ima status nepoštenog posjednika predmetnog stana.

21. Po čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik dužan je vlasniku naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

22. Stoga bi tuženik kao nepošteni posjednik bio dužan tužitelju kao suvlasniku isplatiti naknadu koristi za posjedovanje predmetnog stana bez valjane pravne osnove, i to razmjerno tužiteljevom suvlasničkom dijelu.

23. Iznos koristi koju je tuženik ostvario posjedovanjem stana bez pravne osnove, odgovara iznosu kojeg je realno na tržištu bilo moguće postići iznajmljivanjem predmetnog stana. Navedeni iznos predstavlja korist koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju kao suvlasniku (razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu).

24. U skladu sa navedenim, tužitelj je u ovoj parnici bio dužan dokazati visinu koristi koju je tuženik ostvario.

Poslovni broj: Ps-26-2023-34

25. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 16.05.2024. na tu okolnost predložio provođenje građevinskog vještačenja, međutim po pozivu suda iz raspravnog rješenja od 13.12.2024. (str. 167 spisa) nije uplatio predujam koji je potreban za vještačenje. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 04.04.2025. (str. 178 spisa) u skladu sa čl. 153. st. 3. ZPP odustao od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem.

26. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio Izvješće o tržištu nekretnina za 2023. godinu za područje – Zagreb (str. 96-134 spisa), iz čijeg sadržaja proizlazi da je ono doneseno sukladno čl. 16. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine br. 78/2015), a u njemu su sadržani podaci o pravnom prometu raznih vrsta nekretnina na području Grada Zagreba (stanova, poslovnih prostora, obiteljskih kuća, građevinskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, šumskog zemljišta) te su iskazane prosječne cijene po m2 za kupoprodaju, najam i zakup.

26.1. Međutim pod točkom 3. navedenog Izvješća (str. 99 spisa) izričito je navedeno da je samo za 19% ugovora iz Zbirke kupoprodajnih cijena (ZKC) provedena potpuna evaluacija, zbog čega da nije moguće izraditi cjelovito i točno izvješće o tržištu nekretnina na način propisan Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina, pa da to Izvješće treba uzeti sa rezervom. Nadalje, i pod točkom 6. navedenog Izvješća (str. 119 spisa), u rubrici "Najam nekretnina" također je navedeno da je u 2023. godini samo 976 ugovora povezano u ZKC, dok je 13994 ugovora ostalo neriješeno, zbog čega da se radi o premalom uzorku za kvalitetan izvještaj.

26.2. Tuženik se na pripremnom ročištu od 16.05.2024. (str. 141 spisa) usprotivio utvrđivanju visine koristi na temelju navedenog Izvješća.

26.3. Stoga, budući da se s jedne strane tuženik protivio utvrđivanju visine koristi na temelju predmetnog Izvješća, a s druge strane u samom tom Izvješću autori su izričito naznačili da njegovi podaci nisu dovoljno kvalitetni i da se moraju uzeti sa rezervom, sud visinu koristi ne može pouzdano utvrditi na temelju tog Izvješća.

26.4. Osim toga taj Izvještaj sadrži podatke o prosječnim cijenama najma po m2 samo za Zagreb kao cjelinu, a notorno je da se realne cijene najma razlikuju između gradskih četvrti. Tužitelj nije predložio ni provođenje uviđaja, pa je današnje stvarno stanje stana ostalo u cijelosti nepoznato, zbog čega sud nije bio u mogućnosti ni neposrednim opažanjem eventualno utvrditi da je stan u takvom stanju koje upućuje na razuman zaključak da se za njega može postići prosječna cijena najma.

27. Slijedom navedenoga – budući da tužitelj nije uplatio predujam za građevinsko vještačenje, da se tuženik nije usuglasio sa utvrđivanjem visine koristi na temelju dostavljenog Izvješća o tržištu nekretnina za 2023. godinu za područje – Zagreb, da je u tom Izvješću navedeno da njegovi podaci nisu dovoljni kvalitetni i da ih se mora uzeti sa rezervom te da k tome nije predloženo ni provođenje uviđaja – proizlazi zaključak da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao visinu koristi koju ju tuženik ostvario bespravnim korištenjem predmetnog stana, odnosno nije dokazao da je tuženik bespravnim posjedovanjem njegove ½ stana ostvario korist od 234,84 EUR mjesečno (kako je utuženo), pa je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Poslovni broj: Ps-26-2023-34

28. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje HPU jer su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju isprava u spisu i tuženikovog stranačkog iskaza. Njeno saslušanje je bilo relevantno utoliko što je tuženik u podnesku od 29.04.2024. naveo da se u posjedu stana nalazi na temelju dogovora sa njom, međutim potom je sam tuženik u svojem iskazu potvrdio da sa njom nikada nije imao kontakt, pa se stoga njeno saslušanje pokazalo nepotrebnim.

28.1. Što se tiče tužiteljevog prijedloga za dodjelu dodatnog roka za uplatu predujma za provođenje građevinskog vještačenja, valja istaknuti da se u skladu sa čl. 111. st. 3. ZPP prijedlog za produljenje sudskog roka mora podnijeti prije isteka roka čije produljenje se traži. U konkretnom slučaju sud je raspravnim rješenjem od 13.12.2024. (str. 167 spisa) naložio tužitelju uplatu potrebnog predujma u roku 30 dana, a tužitelj unutar tog roka nije tražio njegovo produljenje, već je takav zahtjev stavio tek na glavnoj raspravi od 04.04.2025. (str. 178 spisa). Glede tužiteljevog obrazloženja da nije uspio prikupiti novčana sredstva koja su potrebna za uplatu predujma, valja istaknuti da je tužitelj za slučaj teškog imovinskog stanja imao mogućnost ostvarenja prava po Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine br. 143/2013, 98/2019) podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva nadležnom upravnom tijelu, što mu nije moglo ostati nepoznato jer je zastupan po kvalificiranom punomoćniku. U svakom slučaju, da je tužitelj imao stvarnu namjeru uplatiti potrebni predujam, onda bi pravovremeno reagirao i unutar dodijeljenog mu roka od 30 dana tražio njegovo produljenje i iznio opravdane razloge za to. Budući da je sve navedeno izostalo, sud smatra da produljenje ili dodjela novog roka za uplatu predujma ne bi bili na zakonu utemeljeni niti procesno opravdani.

29. Obzirom da je tužitelj uspio u parnici sa zahtjevom za predaju u posjed (točka I. izreke), dok je odbijen za zahtjevom za isplatu naknade koristi (točka II. izreke), sud ocjenjuje da su obje stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, pa je u skladu sa čl. 154. st. 4. ZPP točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Gabriela Banić;

2. odvjetnica Vesna Rogulj.