REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4179/2024-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Marinka Brajka, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tužene ĆEM, odvjetnice, dana 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU-760/2006, koja glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 749,80 eur s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. srpnja 2006. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:
Iznos od 0,01 eur počev od 01.07.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,01 eur počev od 01.08.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,09 eur počev od 01.09.2006.g. pa do isplate
Iznos od 0,07 eur počev od 01.10.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,03 eur počev od 01.11.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,23 eur počev od 01.01.2006.g. pa do isplate
iznos od 0,03 eur počev od 01.08.2007.g. pa do isplate
iznos od 0,01 eur počev od 01.09.2007.g. pa do isplate
iznos od 1,75 eur počev od 01.12.2007.g. pa do isplate
iznos od 3,73 eur počev od 01.01.2008.g. pa do isplate
iznos od 1,97 eur počev od 01.02.2008.g. pa do isplate
iznos od 1,97 eur počev od 01.03.2008.g. pa do isplate
iznos od 2,06 eur počev od 01.04.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,86 eur počev od 01.05.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,66 eur počev od 01.06.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,69 eur počev od 01.07.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,68 eur počev od 01.08.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,84 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,65 eur počev od 01.10.2008.g. pa do isplate
iznos od 7,23 eur počev od 01.11.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,49 eur počev od 01.12.2008.g. pa do isplate
iznos od 6,72 eur počev od 01.01.2009.g. pa do isplate
iznos od 8,90 eur počev od 01.02.2009.g. pa do isplate
iznos od 5,79 eur počev od 01.04.2009.g. pa do isplate
iznos od 7,84 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate
iznos od 12,95 eur počev od 01.05.2009.g. pa do isplate
iznos od 39,41 eur počev od 01.08.2009.g. pa do isplate
iznos od 32,94 eur počev od 01.11.2009.g. pa do isplate
iznos od 115,03 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate
iznos od 128,78 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 325,41 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate
III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU-760/2006, koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“
IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU-760/2006, koja glasi: „…Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“
V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili 25. svibnja 2006., ovjeren 29. svibnja 2006. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OU760/2006, koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednost…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo AlpeAdria-Bank d.d. na dan plaćanja“
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.474,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. kolovoza 2010. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:
Iznos od 144,12 eur počev od 01.08.2010.g. pa do isplate
Iznos od 134,31 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate
Iznos od 179,18 eur počev od 01.03.2011.g. pa do isplate
Iznos od 136,60 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 26,54 eur počev od 01.06.2011.g. pa do isplate
iznos od 279,16 eur počev od 01.09.2011.g. pa do isplate
iznos od 204,39 eur počev od 01.12.2011.g. pa do isplate
iznos od 221,37 eur počev od 01.03.2012.g. pa do isplate
iznos od 312,17 eur počev od 01.07.2012.g. pa do isplate
iznos od 836,86 eur počev od 01.06.2013.g. pa do isplate
VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 15.3.2019. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 25.5.2006. s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 016-1316/2006 temeljem kojeg joj je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 23.975,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,25% dekurzivno godišnje, sve kako je definirano čl. 2 st. 1, čl. 3 st. 2, čl. 4 st. 3 i čl. 6 st. 1 Ugovora o kreditu. Odredba predmetnog Ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i odredba kojom je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, sve kako je utvrđeno presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., potvrđene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt 249/14 od 9.4.2015. Pravomoćno je tako utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo kao posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži i valutnu klauzulu. Visoki trgovački sud RH je presudom poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju do 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je u ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskom franku, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli pretpostavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti tuženiku da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa te otplata bez valutne klauzule. Stoga je tužiteljica zbog ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta u CHF platila tuženiku okvirno oko 29.000,00 kn više no što bi platila da navedena odredba nije bila ugovorena, dok je zbog ugovorne odredbe prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, platila tuženiku oko 7.000,00 kn više nego što bi platila da navedena ugovorna odredba nije bila ugovorena. Zadržava pravo točno specificirati preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi nakon financijskog vještačenja koje predlaže provesti. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništenim dio odredbe čl. 2 st. 1, dio odredbe čl. 3 st. 2, dio odredbe čl. 4 st. 3 te čl. 6 Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 te naložiti tuženiku isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 solemniziran kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OU-760/2006 (list 7 - 13 spisa). Dostavlja i odgovor banke na njen zahtjev da joj se dostavi otplatni plan i druga dokumentacija tuženika vezana uz sklopljeni ugovor o kreditu, a koju dokumentaciju je tuženik odbio izdati (list 14 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-1316/2006, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja. Smatra da tužiteljici nije dopušteno pozivati se na presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH jer ovaj sud nije vezan za utvrđenje iz tih odluka budući tužiteljica potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete pa se ne radi o slučaju predviđenog čl. 502c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) i čl. 138a ZPP-a. Ugovorne odredbe ugovora o kreditu su jasne, razumljive i lako uočljive. Odredba ugovora koja uređuje valutnu klauzulu je lako uočljiva jer je ispisana standardnim slovima u ugovoru o kreditu te je u njoj na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Dakle, odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni su jasne, lako razumljive i lako uočljive pa nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno čl. 99 ZPP-a. Tuženik je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, a educirao je i sve svoje zaposlenika o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF te dao upute o prodaji navedenih proizvoda pa je tako i zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu priopćio moguće rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Ističe i da su guverneri HNB u više navrata u svojim javnim nastupila upozoravali na rizike vezane za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF i to zbog činjenice što HNB ne može utjecati na kretanje strane valute na svjetskim burzama te da valuta CHF, za razliku od EUR valute, nije ključan parametar u vođenju hrvatske tečajne politike. Stoga, a kako je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju, a što je očigledno utjecalo i na odluku tužitelja da sklopi ugovor o kreditu u navedenoj valuti, nije razumno za očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik niti istome nametati nemoguću činidbu da predvidi kretanje tečaja CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tuženik je tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu pružio sve informacije kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj švicarskog franka te stoga nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora na što u navodima tužbe aludira tužiteljica. Na konkretan ugovor nisu primjenjive naprijed navedene presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH niti u dijelu ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prilikom sklapanja ugovora o spornoj odredbi se pojedinačno dogovaralo, tužiteljica je bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope te je donijela odluku da je ista za nju prihvatljiva. Odredba je bila jasna, lako uočljiva jer je sastavni dio ugovora i izričito je navedena slovima jednakim kao i cijeli tekst ugovora o kreditu, a bila je i razumljiva jer je tužiteljica potpuno poslovno sposobna osoba koja pri tome razumije sadržaj dokumenta kojim svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu na period od više godina te je dužna primijeniti očekivanu pažnju. Navodima tužbe tužiteljica pokušava konstruirati da je kamatna stopa iz ugovora o kreditu fiksna (ili da bi trebala biti) što nije točno jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena pa nije niti ništetna. U konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111 i čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima koji tužiteljica navodi kao osnovu tužbenog zahtjeva za isplatu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Opreza radi navodi i da tužiteljica nije pružila nijedan dokaz da je osobno platila utuženi iznos tuženiku pa cijeneći sve navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku s pripadajućim zateznim kamatama o presuđenja do isplate. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže stručne članke o pitanjima kredita uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom, sudsku praksu u istovrsnim predmetima, rješenje Ustavnog suda RH U-I/392/20111, presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2462/03 od 12.12.2005., metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditno i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank (prednik tuženika) te podatke HNB-a o prosječnim kamatnim stopama banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom u CHF od 2006. do 2013.
3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže provođenje financijskog vještačenja kojim bi se izračunao preplaćeni iznos s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu i to između početno ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje i svih kasnijih povećanja kamatne stope kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova ništetne valutne klauzule, tj. tečajne razlike između tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o kreditu i svih kasnijih povećanja tečaja za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i istaknutih prigovora.
4. Presudom poslovni broj P-1371/2019-32 od dana 8.12.2021. sud je utvrdio da je ništetna odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 kojeg su tužiteljica i tuženik 25. 5. 2006 koja propisuje da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta. Usvojen je i zahtjev za isplatu neosnovano stečenog iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 5.649,41 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Sud je utvrdio da je ništetan dio odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“ , zatim dio odredbe čl. 3. st. 2. koja glasi: „…Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“ te dio odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu broj 016-1316/2006 koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednost…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“. Tuženiku je naloženo i da tužiteljici isplati neosnovano stečeni iznos s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 8.645,55 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.
5. Protiv opisane presude tuženik je podnio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Šibeniku svojim rješenjem poslovni broj Gž-180/2022-3 od dana 18.6.2024. Županijski sud u Šibeniku je uvažio žalba tuženika, ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1371/2019-32 od 8.12.2021. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Riješeno je i da će o trošku žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud ističe da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje budući nije saslušao svjedoka tuženika AE koji je po tvrdnji tuženika sudjelovao u obradi konkretnog Ugovora o kreditu i čije je saslušanje predloženo radi utvrđenja činjenice da su tužiteljici prilikom sklapanja ugovora priopćeni mogući rizici ugovaranja kredita s valutnom klauzulom te obrazloženo značenje odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što je bilo nužno kako bi se tuženiku omogućilo dokazivanje onih okolnosti koje nisu bile predmet rasprave u kolektivnom postupku Potrošač.
6. Tužiteljica je u nastavku postupka u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložila je svoje saslušanje na okolnost pregovora sa tuženikom prije sklapanja predmetnog ugovora. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Tuženik je odustao od prijedloga da se na okolnost pregovora sa tužiteljicom oko predmetnog ugovora sasluša ranije predloženi svjedok djelatnik banke PE.
7. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijsku struku Mariu Tkalecu (pisani nalaz i mišljenje na listu 136 - 150 spisa, dopunski nalaz i očitovanje vještaka na listu 168 - 170 spisa i usmeno očitovanje vještaka na listu 198 - 199 spisa). Na okolnosti sadržaja pregovara tužiteljice sa tuženikom prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je saslušana tužiteljica (list 260 – 261 spisa). Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1316/2006 namjenski, za kupnju motornog vozila, u iznosu od 23.975,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca. Nesporno je da je tužiteljica kredit otplatila.
9. Sporno je ima li tužiteljica status potrošača te jesu li joj prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni parametri temeljem kojih tuženik mijenja visinu kamatne stope. Sporno je da li je tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Sporno je koliko iznose pojedini i ukupno preplaćeni anuiteti te ima li tužiteljica pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od isplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Sporno je i mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara.
10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužiteljicu ĆE koja u svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 1.4.2025. ističe da je kod tuženika podigla kredit radi kupnje novog automobila. Auto je odabrala u autokući Autowill, tamo su joj rekli da surađuju sa prednikom tuženika, da preporučaju kredit u CHF, da su to najpovoljniji krediti na tržištu. Otišla je u banku, u bitnome su joj ponovili što su joj o tom kreditu rekli u autokući. Nitko nije spominjao valutnu klauzulu u CHF, ništa nisu posebno pojašnjavali. Vezano uz anuitete su rekli da može biti nekakva minimalna razlika od početno ugovorenog, beznačajna. Nije mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi jer su joj na potpis dali unaprijed pripremljeni ugovor. Dva primjerka je potpisala u banci jer nisu stigli pripremiti sva četiri primjerka pa su preostala dva donijeli kod javnog bilježnika gdje ih je potpisala. Napominje i da je inicijalno htjela podići kredit u eurima, ali to u konkretnom slučaju nije bila opcija. Dakle, nudili su joj samo kredit u CHF kao najpovoljniji. Rekli su i da imaju u ponudi kredit u eurima, da bi mi rata bila puno veća i da se najbolje isplati kredit u CHF. Auto je kupila za svoje osobne potrebe i koristila ga je za osobne svrhe te je bio registriran na njeno ime. Ugovor je pročitala u banci, kod javnog bilježnika je sve bilo na brzinu pa ugovor niti nije stigla ponovno pročitati, samo se potpisala. U vrijeme podizanja kredita se bavila astrologijom, imala je i svoju firmu registriranu za obavljanje te djelatnosti, to su usluge koje se pružaju telefonski, putem T-Com-a, 060. Firma više ne postoji, a zvala se Mollis.
11. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je kredit potrošački i da se odobrava za kupovinu novog motornog vozila, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tužiteljica nije mogla sa službenikom banke pregovarati o sadržaju pojedinih ugovornih odredbi niti su joj iste, posebno u spornim dijelovima koji se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF pojašnjenje. Tako joj nije objašnjeno što utječe na tuženikovu odluku o promjeni kamatne stope, a iz dostupnih informacija (ugovor o kreditu) tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da nije mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi jer su joj na potpis dali unaprijed pripremljeni ugovor, da joj nitko nije spominjao valutnu klauzulu u CHF, a vezano uz anuitete su rekli da može biti nekakva minimalna razlika od početno ugovorenog, beznačajna. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko jednostrano promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao niti valutne klauzule u CHF niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice.
12. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu kojem je rješenjem od 4.7.2019. dano u zadatak utvrditi razliku pretplaćenih anuiteta po osnovi dijela ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao razliku između ugovorene kamatne stope iz Ugovora o kreditu i kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom banke kroz razdoblje od sklapanja kredita do isplate kredita te razliku preplaćenih anuiteta po osnovi ništetne valutne klauzule.
13. U svom nalazu i mišljenju od 18.3.2020. stalni sudski vještak Mario Tkalec na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije daje mišljenje da je tužiteljica na ime otplate anuiteta radi promjenjive kamatne stope u razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita ukupno više platila 5.649,41 kn. Vještak daje tabelarni prikaz datuma i iznosa više plaćenih anuiteta (list 138 - 139 spisa). Na ime otplate anuiteta radi ugovorene valutne klauzule u CHF tužiteljica je u razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita ukupno više platila 18.764,05 kn. Vještak je specificirao datume i iznose više plaćenih anuiteta (list 139 spisa).
14. Tužiteljica nije imala prigovora na opisani nalaz i mišljenje vještaka te je prema izračunima istog specificirala dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu i to na način da s osnova preplaćenih iznosa zbog jednostrane promjene kamatne stope potražuje isplatu od 5.646,17 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate (list 155 spisa) te na ime preplaćenih iznosa s osnova promjene tečaja CHF potražuje isplatu iznosa od 18.764,05 kn uvećano za zateznu kamatu (list156 spisa). Tuženik je prigovorio metodi kojom je izvršen izračun razlike između visine anuiteta zbog promjene kamatne stope i promjene ugovorenog tečaja CHF za utuženo razdoblje. To stoga što iz nalaza i
1 0
mišljenja vještaka proizlazi da je izračun sastavljen primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, kao da je između ugovornih strana bio sklopljen ugovor o kreditu bez valutne klauzule. Pogrešno je primijenjena i kamatna stopa jer iz nalaza i mišljenja proizlazi kao da je ista fiksna, a što nije točno. Ističe i da tužiteljica nije dokazala da je osobno otplatila kredit pa se nalaz i mišljenje vještaka samo temelje na pretpostavci da je osobno izvršila uplate svih rata kredita. Također je vještak u nalazu i mišljenju primijenio tečaj od 4,64 kn, iako je tečaj iznosio 4,65 kn. Zbog pogrešnog tečaja rezultat je približno točan, odnosno vještak je izračunao veći iznos kunske protuvrijednosti anuiteta kredita pa tuženik predlaže da ga sud pozove da se na navedeno očituje. U odnosu na specificirani tužbeni zahtjev ističe da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe u odnosu na koju i dalje ostaje kod tvrdnje da nije osnovana.
15. Sudski vještak Mario Tkalec sačinio je dopunski nalaz i očitovanje (podnesak od 13.10.2020.) u kojem ističe da su točni navodi tuženika da je vještak prilikom izračuna više plaćenog iznosa radi ugovorene valutne klauzule primijenio pogrešan tečaj na dan isplate kredita. Omaškom je koristio tečaj 1 CHF = 4,646 kn, dok je srednji tečaj kreditora na dan isplate kredita, odnosno sa 30.5.2006. bio 1 CHF = 4,65 kn. Stoga vještak u prilogu nalazu (stranica 1-4 Priloga) daje izračun više plaćenih iznosa na ime anuiteta radi ugovorene valutne klauzule u CHF primjenjujući ispravan tečaj. Iz Izračuna više plaćenih iznosa na ime anuiteta radi ugovorene valutne klauzule u CHF (stranica 1-4 Priloga), proizlazi da je korisnica kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF na ime otplate kredita ukupno više platila 18.645,55 kn. Izračun više plaćenih iznosa radi promjenjive kamatne stope ne mijenja se te vještak u cijelosti ostaje kod istoga. Nadalje, vještak napominje da je i u osnovnom nalazu od 17.3.2020. i u dopunskom nalazu, prilikom utvrđivanja više plaćenih iznosa (u obje inačice) uvažavao zakonski redoslijed uračunavanja plaćanja te je obavljenim uplatama podmirio zaračunate troškove opomena i zateznu kamatu (stranica 1-2 Priloga osnovnog nalaza) i više plaćenim iznosima po anuitetima podmirio manje plaćene iznose po anuitetima te na taj način utvrdio ostatke uplata.
16. Tužiteljica je podneskom od 29.10.2020. konačno specificirala tužbeni zahtjev. Tuženik je ostao kod svih prigovora na nalaz i mišljenje i na dopunski nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg je razloga sud, sukladno čl. 260 ZPP-a zakazao ročište radi usmenog očitovanja vještaka.
17. Stalni sudski vještak za financije Mario Tkalec je na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 25.10.2021., u odnosu na primjedbe tuženika, pojasnio da je u osnovnom nalazu i mišljenju od 17.3.2020. i dopunskom nalazu od 13.10.2020. obavljene uplate na ime otplate kredita umanjio za zaračunate troškove opomena i zateznu kamatu te utvrdio ostatke uplata koji se odnose na podmirenje anuiteta, a sve prema zakonskom redoslijedu uračunavanja plaćanja. Nakon podmirenja troškova opomena i zatezne kamate od obavljenih uplata preostalo je ukupno 156.617,26 kn odnosno 29.672,37 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Preostalim iznosima uplata podmirene su obveze po kreditu u obje inačice nalaza, odnosno anuiteti utvrđeni po početno ugovorenoj kamatnoj stopi u jednoj inačici nalaza te anuiteti utvrđeni bez valutne klauzule, odnosno po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita u drugoj inačici nalaza. Prilikom podmirenja anuiteta u obje inačice nalaza vještak je uvažavao zakonske odredbe o uračunavanju plaćanja te su manje plaćeni
1 1
anuiteti podmireni ostacima nakon podmirenja, odnosno više plaćenim anuitetima tako da je utvrđeno sljedeće:
1. ukupna obveza na ime otplate anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 28.660,16 CHF, a na ime anuiteta je plaćeno ukupno 29.672,37 CHF pa je prema tome ukupno više plaćeno na ime anuiteta radi promjenjive kamatne stope 1.012,21 CHF odnosno 5.649,41 kn obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.
2. Ukupna obveza na ime anuiteta bez valutne klauzule odnosno obveza utvrđena po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita iznosi 137.971,71 kn, a na ime anuiteta ukupno je plaćeno 156.617,26 kn pa je ukupno više plaćeno na ime anuiteta radi ugovorene valutne klauzule 18.645,55 kn.
Prema tome, vještak je mišljenja da obzirom na prednost spora i radi zakonskog redoslijeda uračunavanja plaćanja nije potrebno iskazivati tzv. pozitivne i negativne razlike te ostaje u cijelosti kod osnovnog i dopunskog nalaza.
18. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik nije imao daljnjih pitanja niti prigovora na utvrđenja vještaka iz osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka Maria Tkaleca jer je jasan i pregledan. Istaknute prigovore vještak je prihvatio u dijelu u kojem je prigovor bio osnovan (omaškom pogrešno korišten tečaj 1 CHF = 4,646 kn, umjesto korištenja srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita, odnosno 30.5.2006. kada je tečaj 1 CHF = 4,65 kn) prema čemu je u dopunskom nalazu i mišljenju sačinio novi izračun preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule kojem tuženik nije prigovarao, dok je ostale prigovore tuženika vještak odbacio i za to dao jasno obrazloženje kojem tuženik također nije prigovorio. Stoga je vještak u cijelosti ispunio postavljeni zadatak suda i dao jasan nalaz i mišljenje prema kojem je postavljen tužbeni zahtjev.
19. U odnosu na navode tuženika da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe za istaknuti je da je tužiteljica u tužbi od 15.3.2019., a što je i dokazala priloženim odgovorom tuženika od 25.2.2019. (list 14 spisa) napomenula da je prije podnošenja tužbe zatražila od banke potrebnu dokumentaciju (otplatni plan, obavijest o promjenama kamatnih stopa, pregled prometa, specifikacija uplata) kako bi specificirala tužbeni zahtjev, a što nije mogla budući je banka njen zahtjev odbila. Stoga tužiteljica u tužbi ističe da je iznos zatraženih isplata na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu postavila okvirno te je isti, tek nakon dostave potrebne dokumentacije (zatražene sukladno čl. 186b ZPP-a) i provedenog financijskog vještačenja, mogla odrediti točno, kao što je to i učinila u podnesku od 29.10.2020. Tužiteljica je potom, nakon dostave drugostupanjske odluke, podneskom od dana 30.8.2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da po vještaku utvrđene anuitete izražava u službenoj valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 kn.
20. Tužiteljica se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim
1 2
odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U- III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13.12.2016. Ustavni sud RH djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Revt - 575/16-5 od 3.10.2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13.6.2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. Visoki trgovački sud RH je donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 14.6.2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Konačno, Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. st. 1. ZZP obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.
21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i
1 3
prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.
22. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da je dužnost tuženika bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule u CHF. Takvu je korist tuženik kao nepošten stjecatelj ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa iz kojeg je razloga dužan platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja, sve temeljem čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. poslovni broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15.3.2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO- a, zbog čega prigovor zastare nije osnovan.
24. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 6.5.2019., 2.6.2020. , 29.10.2020. i 30.8.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t. 1), podneska od 22.7.2020. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8 t. 4), zastupanja na ročištima 4.7.2019. i 25.10.2021. i 1.4.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1) te ročišta za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.3). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 437,50 EUR priznati trošak tužiteljice iznosi 2.187,50 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćeni trošak sudske pristojbe na presudu od dana 8.12.2021. koji potražuje u iznosu od 78,74 EUR te predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.531,69 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 13.5.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi
1 4
na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
