Posl.br. P-239/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Andrije Hebranga 9
20 350 Metković
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužiteljice ZOD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Perić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika [obrt], obrt za prijevoz, MBO: [matični broj osiguranika], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, a u nenazočnosti tuženika, dana 13. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 7.000,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate počevši od 01.lipnja 2024. pa do isplate koje teku po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.164,46 € s kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 09. veljače 2022. godine sklopila Ugovor o pozajmici u iznosu od 16.900,00 eura sa obrtom [obrt], obrt za prijevoz, vl. ŽO LO. Obrt [obrt], obrt za prijevoz, vl. ŽOD, sukladno zahtjevu vlasnika LO i Rješenju Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more Dubrovačko-neretvanske županije dana 01.rujna 2022. godine promijenio je naziv u [obrt], obrt za prijevoz, vl. LO, [adresa]. Dana 24. svibnja 2023. godine tuženik je sa tadašnjim vlasnikom obrta LO potpisao Ugovor o partnerstvu kojim je Ugovorom, člankom 3. ugovoreno da će tuženik u cijelosti preuzeti predmetni obrt, dok će LO sa **.**.2023. istupiti iz istog, te kojim Ugovorom, člankom 5. je ugovoreno da se tuženik obvezuje tužiteljici izvršiti povrat novčanih sredstava u iznosu od 13.000,00 eura, koje je ona na ime pozajmice uplatila na račun predmetnog obrta. Nadalje, člankom 6. Ugovora stranke ugovaraju da se isplata može obaviti i obročno putem prve isplate do 01. siječnja 2024. godine najmanje u iznosu pola financijske obveze, odnosno druge isplate do 01. lipnja 2024. godine čime bi se zatvorila cijela obveza prema tužiteljici. Tuženik je tužiteljici dana 24. svibnja 2024. godine uplatio iznos od 1.500,00 eura, dana 14. lipnja iznos od 1.500,00 eura, dana 03. srpnja iznos od 2.000,00 eura, te dana 20.09.2024. godine iznos od 1.000,00 eura, sveukupno iznos od 6.000,00 eura, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ostatak dospjele novčane obveze temeljem Ugovora o pozajmici u iznosu od 7.000,00 eura. Zbog svega navedenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica ZOD u tužbi tuži tuženika ZO radi isplate iznosa od 7.000,00 eura. Navodi da je ista temeljem ugovora o pozajmici obrtu čiji je vlasnik bio LO uložila 16.900.00 eura, a da se tuženik temeljem ugovora o partnerstvu obvezao isplatu do 01. 06. 2024. godine iznosa od 13.000,00 eura te navodeći da je isplatio 6.000,00 eura, a da je ostalo još 7.000,00 eura. Tužitelj nadalje navodi da je LO dana 06. 04. 2021. godine ušao u obrt sa ŽO a da se sa tuženikom ZO dogovorio kako će skupa poslovati, skupa ulagati i skupa dijeliti dobit. Dogovorili su se da će na obrt dignuti kredit i kupiti kamione. Osim kredita dogovorili su se da će položiti i svoje novce. Tako da je LO na žiro račun obrta položio 115.000,00 kuna, a ZO 85.000,00 kuna. Kako je LO tada bio vlasnik obrta on je napravio ugovor da je navedeni novac položila njegova supruga ZOD. Tuženik ZO je 85.000,00 kuna na žiro račun obrta novac položio u dobroj vjeri, a kako ZO nije imao uvida u žiro račun nije mogao vidjeti da je LO bez njega poslove obrta digli su četiri kredita. Kako je LO i dalje dizao novac bez njegovog (tuženikovog) znanja u mjesecu ožujku 2023. godine morao se dignuti još jedan kredit u iznosu od 30.000,00 eura. Navedenim novcem su se pokrili troškovi dugovanja prema bankama i troškovi goriva, troškovi prema poreznoj upravi. U petom mjesecu 2023. godine LO je odlučio izaći iz obrta u kojeg je ZO temeljem ugovora o ortaklu ušao u 3. mjesecu 2023. godine. Podjelom LO i ZO su se dogovorili da sva nenaplaćena potraživanja preuzme ZO kao i obveze prema bankama (5 kredita), a da ČO isplati 13.000,00 eura. Također su se dogovorili da skupa 11.000,00 eura isplate ŽO što je LO ustupio obrt (5.500,00 vratit će LO i 5.500,00 eura vratit će ZO). ZO se složio sa navedenim te je ZOD i ŽO počeo isplaćivati dogovoreni iznos u ratama. U ugovoru o nastavku poslovanja gdje ZOD izlazi iz obrta, a ZO se obvezuje ZOD vratiti 13.000,00 eura i vratiti sve dugove prema bankama (4 kredita) nije navedeno što će se dogoditi ako se slučajno jedno vozilo pokvari. Kada je ZO postao vlasnik obrta, jedno vozilo se pokvarilo, nije se moglo popraviti, te se moralo kupiti novo vozilo. Kako nije bilo novaca ZO se morao ponovno zadužiti kod banke, te je morao kupiti novo vozilo na leasing, kao i što su kupljena i prethodna vozila. Kako su se obveze obrta povećale, smanjili su se prihodi te nije bilo sredstava da se preostali dug isplati ZOD. Tuženik u obrtu ima tri uposlenika ZO, FO i PO koja radi skraćeno radno vrijeme. Tuženik nadalje navodi da ne bježi od preuzete obveze, ali smatra da mora podmiriti prvo kredite jer su vozila kupljena na leasing, platiti gorivo, isplatiti plaće radnicima, a da čim bude sredstava na žiro računu isplatit će preostalu obvezu IO. Tuženik navodi da LO ništa nije isplaćivao ŽO dok je ZO isplaćivao. Dodaje da se boljem poslovanju nada u proljeće 2025. godine, a za sve navedeno da raspolaže sa materijalnim dokazima.
5. Na pripremno ročište održanom dana 15. travnja 2024. godine, nije pristupio tuženik, dok je zamjenik punomoćnika tužitelja predložio da se isto održi u odsutnosti uredno obaviještenog tuženika, te navodeći da izlaže i predlaže kao u tužbi, a da je iz odgovora na tužbu vidljivo da tuženik priznaje osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a s obzirom na isto kao i dokaze koji su priloženi tužbi predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na plaćanje parničnog troška.
6. Zamjenik punomoćnika tužitelja popisao je parnični trošak.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom dokumentacije u spisu i to: ugovor o partnerstvu (list 3-5), rješenje o upisu u obrtni registar (list 7), uplatnice, ugovor o pozajmici (list 8 – 9), uplatnice (list 10-13), te izvadak iz obrtnog registra (list 14).
7.a. Iz izvedenih dokaza koji su priloženi uz tužbu osobito iz Ugovora o partnerstvu, Ugovora o pozajmici, uplatnica te izvatka iz obrtnog registra- proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva kako u pogledu temelja tako i u pogledu visine tražbine. Sud je utvrdio da je tužiteljica putem valjanog pravnog posla prenijela novčana sredstva na račun tadašnjeg obrta, a daje tuženik kao novi nositelj istog obrta ugovorno preuzeo obvezu povrata predmetne pozajmice, čime je preuzeo pravnu obvezu isplate iznosa od 13.000,00 eura.
7.b. U tom smislu, i sadržaj odgovora na tužbu ukazuje na to da tuženik ne osporava niti osnovu niti visinu preostale obveze prema tužiteljici, već opisuje okolnosti u kojima nije bio u mogućnosti ispuniti svoju ugovornu obvezu, navodeći teškoće u poslovanju, ali pritom eksplicitno potvrđuje postojanje obveze povrata iznosa iz pozajmice. Takvi navodi tuženika sud ocjenjuje kao inplicitno priznanje tužbenog zahtjeva, budući da izostaje jasno osporavanje obveze, a argumenti koje tuženik iznosi odnose se isključivo na trenutačnu nemogućnost isplate, a ne na nepostojanje obveze.
7.c. S obzirom na sve navedeno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan te ga je valjalo u cijelosti usvojiti.
8. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/ 2022, 126/22). Tužitelju, koji je u ovom postupku zastupan po odvjetniku, je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 €, zastupanja na ročištima 25. veljače 2025. i 15. travnja 2025. po 200,00 eura, odnosno 400,00 €, što ukupno iznosi 600,00 € + PDV 25% , odnosno 750,00 €, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 58,23 € i presudu u iznosu od 58,23 €, a što sveukupno iznosi 1.164,46 €.
9. Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 13. svibnja 2025. godine
S u d a c:
Damir Ujdur
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Zoran Perić odvjetnik, Split
2. ZO, [adresa]
