REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7345/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Bićan iz Zagreba protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB 81793146560 kojeg zastupa odvjetnik Tomislav Čizmić iz Zagreba, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha broj Ovrv-3070/2006 od 21. rujna 2006. godine.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 553,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. svibnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi ističe da je saznao od Financijske agencije da je tuženik zatražio izravnu naplatu u predmetu Ovrv-3070/06, te je podnio zahtjev za odgodu i obustavu iz razloga zastare, pa je zaključkom ovog suda broj Ovr- 4239/2021 upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe kako je po rješenju o ovrsi protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, jer sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijekom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Također naglašava da je na Zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom 27. studenog 2019. g. na Vrhovnom sudu RH zaključeno da nije dopušten takav prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno to rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati, pa navedeno znači da ovrhovoditelj nije bio ovlašten zahtijevati ponovno zavođenje iste osnove plaćanja nakon njezinog brisanja. Kako dakle temeljem čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a ovršenik može tražiti da se pljenidba i prijenos putem FINE proglasi nedopuštenim to predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi istoj i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka. Ističe kako se nije dogodila situacija koju opisuje tuženik, jer je prijedlog podnesen 21, rujna 2006. g. radi naplate potraživanja i rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno 15. prosinca 2008. godine. Na izvansudsku ovrhu je isto predano 3.ožujka 2009. godine u Zagrebačku banku d.d. Kako naplata nije realizirana ponovno je isto rješenje predano na ovrhu 17. travnja 2014. godine na FINU. FINA je 17. travnja 2014. godine obavijestila tuženika o vraćanju osnove za plaćanje iz razloga što za navedeni OIB ovršenika niti jedna banka nije dostavila podatak o računima s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Ponovnom dostavom iste osnove za plaćanje 8. srpnja 2021. g. konačno se uspijeva naplatiti potraživanje iz 2006. godine. Temeljem odredbe iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina. Prema odredbi iz čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju to znači da rok od 10 godina za podnošenje pravomoćnog rješenja o ovrsi od 21.09.2006. g. na izvršenje nadležnom tijelu isticao 21.09.2016. g. Prema odredbi čl. 242. st. 1. prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom radi naplate potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koje je poduzeo, dok prema stavku 2. smatra se da nije bilo prekida zastare ako tužba ili zahtjev budu odbačeni ili odbijeni. Kako je rješenje o ovrsi predano na ovrhu prvi put 2009. godine kada zbog nedostatka sredstava nije moglo biti naplaćeno, pa zatim 2014. g. kada nisu dostavljeni podaci o računu ovršenika, to je očito da je ovrhovoditelj, pokušavao pred nadležnim tijelima naplatiti svoje potraživanje poduzimanjem potrebnih radnji. U smislu odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a svakom radnjom poduzetom radi naplate potraživanja, prekida se zastara i nakon poduzete radnje, ona počinje ponovno teći, a proteklo vrijeme se ne računa u zastarni rok. Prema st. 6. zastara koja počinje teći iznova poslije prekida, navršava se kada protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Dakle, podnošenjem prijedloga za izvansudsku ovrhu kod nadležnih tijela prekinut je tijek zastare i ona je svaki puta započela teći iznova. Prijedlogom iz 2014. g. zastara je počela teći iznova i nastupit će tek 2024. g. Kako je radnja za naplatu potraživanja izvršena 8.7.2021. g., to je očito da je ista poduzeta unutar roka od 10 godina, računajući početak od 17.4.2014. g. Stoga tuženi predlaže odbiti tužbu uz naknadu troška postupka.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-692/2024-2 od 20. studenog 2024. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P- 7282/2021-17 od 15. svibnja 2024. g. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak uz uputu da sud nije odgovorio na pitanje dopuštenosti podnošenja novog prijedloga za ovrhu nakon što je na temelju čl. 12. ZPSN Financijska agencija prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka zatražio od javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba predmet Ovrv-3070/2006, koja je odgovorila dopisom od 23. studenog 2022. godine da je navedeni predmet uništen. Sud je navedeni predmet zatražio iz razloga što su stranke tijekom postupka dostavile preslike rješenja ovog suda posl. br. Ovrv-4239/2021-2 od 1. rujna 2021. g. kojim je tužitelj upućen u roku od 15 dana od primitka rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3070/2006 od 21. rujna 2006. g. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 46. st. 1. t. 11. OZ-a zbog kojih je izjavio žalbu nakon proteka roka, te je sud utvrdio da je ova tužba u roku jer je podnesena ovom sudu 15. rujna 2021. godine. Također je sud izvršio uvid u presliku prijedloga za ovrhu od 21.9.2006. i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 3070/06 od 21.9.2006.g. s istaknutom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti 15.12.2008.g.(list 7-8), izvansudsku ovrhu od 3.3.2009. (list 9-10), izvansudsku ovrhu od 17.4.2014. (list 20), obavijest o vraćanju osnove za plaćanje FINE od 17.4.2014. (list 21), i zahtjev za naplatu od 8.7.2021. (list 22-23).

6. U ovom predmetu sporna je činjenica da li je nastupila zastara vođenja ovršnog postupka, imajući u vidu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-3070/2006 od 21.9.2006. g. koje pravomoćno i ovršno postalo 15. prosinca 2008. godine.

7. Mjerodavno pravo je Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05) koji u Razdjelu četvrtom propisuje "Sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi“ i to člancima 252.a. do 252.g.

8. Prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ-a ako se rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će rješenjem odrediti da se ovrha nastavlja u skladu s ovrhovoditeljevim prijedlogom. Prema st. 4. prijedlog u skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka ovrhovoditelj može podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kad je saznao da se rješenje o ovrsi ne može provesti, jer će sud inače obustaviti ovrhu.

9. Odredbe Ovršnog zakona su kogentne odredbe, dakle ius strictum, ius cogens i kao takve predstavljaju naredbu za izričitim postupanjem propisanim Ovršnim zakonom i Ustavom RH.

10. Dana 27. studenog 2019. godine na Sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod brojem Su-IV-245/2019-3 usvojen je zaključak da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

11. Nadalje, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivnika. Dakle, tuženik je bio dužan, u slučaju da je javni bilježnik uništio spis, dostaviti sudu ovršni spis sam, jer je nedvojbeno upoznat s činjenicom da se ovršni postupak vodi od 21. rujna 2006. g. kada je podnio prijedlog za ovrhu, a također je bio dužan i osigurati da napravi presliku ovršnog spisa od javnog bilježnika, jer je upoznat s činjenicom o rokovima u kojima je javni bilježnik dužan čuvati ovršne spise. Dakle, ukoliko se spis na temelju kojeg se ovršni postupak vodi više ne može čuvati kod javnog bilježnika, a ovrhovoditelj je upoznat s činjenicom da se ovršni postupak i dalje vodi, odnosno svojim radnjama pokušava prekinuti tijek zastare, sam je ovrhovoditelj, koji je pokretač navedenog postupka, dužan sačiniti presliku ovršnog spisa i isti čuvati, prema mišljenju ovog suda. Sve navedeno sud nalazi imajući u vidu pravilo o teretu dokazivanja, razmatrajući stanje spisa i provedenog postupka.

12. Nadalje, sud nalazi da je u ovom slučaju potrebno provesti t e s t r a z m j e r n o s t i, odnosno test legitimnog interesa, za koji sud nalazi da se radi o jednom od temeljnih pravnih načela Europske unije, te je sastavni dio hrvatskog pravnog poretka, kao ustavno načelo i kao dio domaćeg zakonodavstva. Odnosno potrebno je utvrditi legitimnost mjere, odnosno cilja koji se želi postići mjerom ograničenja prava, a mjera mora biti propisana zakonom ili podzakonskim aktom, potom nužnost mjere za ostvarenje cilja koji se želi postići ograničenjem prava, odnosno odgovara li mjera ostvarivanju legitimnog cilja i utvrđivanje razmjernosti, odnosno proporcionalnosti u užem smislu što se očituje u pronalaženju balansa.

13. Dakle, u ovom predmetu je Javnobilježničkim poslovnikom („Narodne novine“ broj 38/94, 82/94, 37/96, 151/05, 115/12) propisan rok za izlučivanje i uništenje predmeta i to u članku 87. stavku 5. navedenog poslovnika.

14. Sud nalazi da se radi o podzakonskom aktu koji je objavljen u „Narodnim novinama“ kao službenom listu Republike Hrvatske, slijedom čega, a radi utvrđivanja legitimnosti mjere kojom je određeno izlučivanje i škartiranje spisa, za koji se postupak i dalje vodi na FINI, i nakon što je predmetni spis izlučen i škartiran, pa sud zaključuje da cilj koji se želio i želi postići mjerom ograničenja prava, a to je ekonomičnost postupka javnog bilježnika na način da se predmet škartira nakon tri godine, ne predstavlja nužnu mjeru za ostvarenje cilja, a istim se ograničava pravo u ostvarivanju legitimnog cilja stranke i samog suda da utvrdi materijalnu istinu, dakle sporne činjenice, pa samim time bude ostvareno i načelo vladavine prava i pravičnog suđenja.

15. Slijedom navedenog sud nalazi da je tužitelj dokazao sve svoje navode da u ovom predmetu nisu postojale zakonske pretpostavke da, nakon što je pokrenut postupak izvansudske ovrhe 3. ožujka 2009. godine, na temelju rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-3070/06 od 21.09.2006. g., i nakon što je 17. travnja 2014. godine FINA vratila tuženiku osnovu za plaćanje 17. travnja 2014. godine, ponovo tuženik dana 8. srpnja 2021. godine podnese zahtjev za naplatu rješenja o ovrsi koje je pravomoćno postalo 15. prosinca 2008. godine. Sud nalazi da je tužitelj dokazao da je ovrha bila nedopuštena u ovom predmetu imajući u vidu 10-godišnji zastarni rok koji je počeo teći 16. prosinca 2008. godine, i istekao 16. prosinca 2018. godine. Naime, sud nalazi da nije u srazmjeru i nema legitimnog cilja da se ovršni predmet čuva 3 godina a da bi se prisilna ovrha mogla voditi u nedogled podnošenjem stalno novih zahtjeva za naplatu uz tumačenje da svaki novi zahtjev za naplatu prekida tijek zastare prisilne naplate.

16. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužitelj s uspjehom istaknuo prigovor zastare, odnosno da je zastara u ovom predmetu nastupila po istjeku 10- godišnjeg roka za ovrhu po ovršnoj ispravi, odnosno 22. rujna 2016. godine.

17. Kako je tužitelja zastupao odvjetnik to tužitelj ima pravo po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a na naknadu troška parničnog postupka pa je sud tužitelju priznao: trošak zastupanja po Tbr. 9.1. OT-a na ročištima: 27.10.2022., 9.4.2023., i 7.5.2024. g. svaki po 50 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznao 300 eura, potom trošak PDV-a od 25% u visini od 75 eura i trošak sudske pristojbe za tužbu od 26,54 eura kao i trošak sudske pristojbe za presudu od 26,54 eura, odnosno ukupno je tužitelju priznato 428,08 eura. Također je sud priznao i trošak zastupanja na glavnoj raspravi do 50 bodova s PDV-om od 125,00 eura, odnosno ukupno 553,08. Sud je priznao i zakonsku zateznu kamatu na trošak po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30 st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. svibnja 2024. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovoga Zakona (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu za presudu

2. Pun. tuženika