Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2159/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupan po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kos & partneri odvjetničko društvo j.t.d., protiv tužene FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Dinu Gliha, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha iz Zagreba, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-949/2022 od 9. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj P-949/2022 od 9. studenoga 2023.
II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužitelju Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB:69693144506:
- dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelama, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 iznos od 148.329,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 26.377,12 kn od 31.12.2015. do isplate;
- na iznos od 26.377,12 kn od 31.12.2016. do isplate;
- na iznos od 23.893,76 kn od 31.12.2017. do isplate;
- na iznos od 23.893,76 kn od 31.12.2018. do isplate;
- na iznos od 23.893,76 kn od 31.12.2019. do isplate;
- na iznos od 23.893,76 kn od 31.12.2020. do isplate;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
3. Nalaže se tuženiku FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB:69693144506, troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura.
2. Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tužena u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnina pobliže označenih u točki I. izreke pobijane presude te isplata s osnova korištenja predmetnih nekretnina.
6. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.
7. Suprotno žalbenim navodima, sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka pa niti po tužitelju predloženi dokaz "podataka od strane AZOP-a", ako ocijeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim, kako je sud prvog stupnja i učinio u ovom slučaju. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kako izvođenje toga dokaza pribave "podataka od strane AZOP-a" nije potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
10. Žalitelju valja istaknuti, da je zakonodavac u Zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.
Teret dokaza je na tužitelju.
11. Pravna načela se ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.
12. Također, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
13. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
14. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06 – dalje: ZV) i Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20).
15. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
16. Sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da tužitelj nije aktivno legitimiran kao predmnijevani, pretpostavljeni vlasnik predmetne nekretnine.
17. Kako tužitelj predaju u posjed predmetnih nekretnina temelji na pretpostavljenom vlasništvu pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 166. ZV-a koja regulira institute prave vlasničke tužbe i tužbe predmnijevanog vlasnika (actio Publiciana).
18. Odredbom čl. 166. st. 1. ZV propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Stavkom 2. toga članka propisano je da će predmnijevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao i on, dok je u stavku 3. toga članka propisano da predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. U stavku 4. istog članka se navodi kako predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. toga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni, odnosno nepošteni posjednik, kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom, niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnijevanog vlasnika.
19. Suprotno žalbenim navodima, za pokretanje vlasničke tužbe predmnijevanog vlasnika prema drugoj osobi, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da bi s tim zahtjevom mogao uspjeti "potrebno je da dokaže svoje pravo vlasništva, ali bi umjesto toga mogao pod određenim pretpostavkama svoje tvrdnje o vlasništvu temeljiti i na takvoj predmnijevi da je vlasnik, a koja predmnijeva ima ofenzivno djelovanje i ova predmnijeva postoji na temelju zakona i činjenica posebnog kvalificiranog posjeda, koji mora biti zakonit, istinit i pošten".
19.1. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da je vlasnik predmetnih nekretnina niti je dokazao da je predmnijevani vlasnik tih nekretnina, već isti, sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o šumama, na koji se sam poziva i u žalbi, tek gospodari predmetnim nekretninama kao javni šumoposjednik, dakle ne kao samostalni posjednik pa dakle niti predmnijevani vlasnik a niti vlasnik tih nekretnina.
19.2 Stoga, kako vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika može podnijeti samo predmnijevani vlasnik, a tužitelj to nije, nije niti odlučno što je tužitelj ovlašten upravljati predmetnim nekretninama.
19.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se radi o "nesamostalnom posjedu tužitelja, s obzirom na upis vlasništva na ime Republike Hrvatske u zemljišnim knjigama, zakonskih odredbi na koje se tužitelj poziva u tužbi, te utvrđene činjenice kako je tužitelj po zahtjevu tužene od 1. lipnja 2016. godine odgovorio da nije u mogućnosti sklopiti ugovor o zakupu šumskog zemljišta, već da će Ministarstvu poljoprivrede predložiti davanje šumskog zemljišta u zakup tužene, proizlazi kako je tužitelj kao nesamostalni posjednik poštivao takozvanu "višu vlast" druge osobe."
19.4. Kako je tužitelj odbijen, zbog promašene aktivne legitimacije u odnosu na točku I. izreke, to nije ovlašten niti zahtijevati isplatu s osnova korištenja predmetnih nekretnina te je pravilno odlučeno kao u točki II. izreke pobijane presude.
20. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe materijalnog prava na koje se pozvao u pobijanoj presudi.
21. Tek je za istaknuti, da se cjelokupan sadržaj žalbe tužitelja svodi na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu, dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.
22. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).
23. Sud prvog stupnja kod odlučivanja o parničnom trošku, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a.
24. Zbog svega izloženog žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.
25. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
