Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4931/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 6, zastupane po punomoćniku Davoru Pušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Novi Marof, OIB: 71070402969, Novi Marof, Trg hrvatske državnosti 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovaču, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Poslovni broj Pn-48/19-39 od 2. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Poslovni broj Pn-48/19-39 od 2. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.848,77 Eur / 36.533,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku pa do isplate, sve u roku od 15 dana. točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 855,66 Eur / 6.446,94 kn (slovima: osamsto pedeset pet eura i šezdeset šest centi / šest tisuća četiristo četrdeset šest kuna i devedeset četiri lipe) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.776,68 Eur / 13.386,40 kn zajedno sa kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod toč. I. i III. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sve odlučne činjenice pa tako i okolnosti štetnog događaja su pravilno i potpuno utvrđene, ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, za koju su navedeni logični i uvjerljivi razlozi.

6. S tim u vezi su neosnovani prigovori žalitelja o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da mjesto pada tužiteljice nije dio kolodvorske građevine, za koju bi odgovarali vlasnici i korisnici zemljišta i poslovnih prostora, već se radi o javnoj površini, za čije čišćenje i održavanje je odgovoran tuženik, koju ju je propustio održavati, odnosno nije na vrijeme počistio snijeg i led koji se je stvorio na kolniku. Sam tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da se radi o kolniku koji je smješten između kolodvorske zgrade i parkirališta koje nije u sastavu kolodvora.

7. Člankom 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni vjesnik Varaždinske županije br. 4/2003¸) koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da je održavanje javnih površina jedna od komunalnih djelatnosti propisana čl. 22. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 – dalje u tekstu: ZKG), prema čl. 2. ZKG, tuženik je dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, a prema odredbi čl. 61. Odluke, javne površine treba održavati tako da budu uredne i čiste te da služe svrsi za koju su namijenjene.

8. Temeljem navedenog, tuženik je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, obzirom je navedeni štetni događaj nastao zbog leda na javnoj površini koji nije bio uklonjen, a što je trebao učiniti tuženik temeljem čl. 61. Odluke o komunalnom redu, zbog čega postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju javne površine temeljem odredbe čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), pri čemu je prvostupanjski sud utvrdio doprinos tužiteljice za nastanak ovog štetnog događaja, obzirom je kolnik prelazila na mjestu koje je 15-ak metara udaljeno od obilježenog pješačkog prijelaza.

9. Dakle, nakon što je utvrđeno mjesto nastanka štetnog događaja, te utvrđeno da se ono ne nalazi u sklopu autobusnog kolodvora, pravilno je utvrđena odgovornost tuženika za štetu proizišli iz spornog štetnog događaja. U smislu odredbe čl. 22. st. 1. toč. 7. ZKG, među komunalne djelatnosti spada i održavanje čistoće javnih površina, čija je organizacija u nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje su u tu svrhu dužne donijeti i odluku o komunalnom redu (čl. 104. ZKG) i koje obavljaju nadzor nad provedbom odredbi te odluke putem komunalnog redarstva.

10. Ovaj sud je prihvatio odluku suda o suodgovornosti tužiteljice u obimu od 15%, obzirom je prelazila kolnik na mjestu koje nije predviđeno za prelazak pješaka, a 15-ak metara dalje je imala pješački prijelaz, a odgovornost tuženika je utvrđena u obimu od 85% obzirom je propustio čistiti površine javne namjene od snijega i leda, a kako je to predviđeno čl. 23. st. 7 ZKG.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda kako mjesto događaja nije bilo očišćeno, te navodi kako je Novokom d.o.o. u 2018., po pozivu Autobusnog Prijevoza, kao upravitelja kolodvora, četiri puta čistio snijeg na Autobusnom kolodvoru i to dana 8. veljače 2018., 13. veljače 2018., 23. veljače 2018. i 2. ožujka 2018. Međutim, ovaj sud prihvaća tvrdnju žalitelja da je Novokom d.o.o. čistio snijeg u dane kako to navodi tuženik, međutim, očito je čistio samo površine koje se smatraju dijelom kolodvorske građevine, a ne i javnu površinu na kojoj je pala tužiteljica.

12. Iz naprijed navedenoga proizlazi da je tuženik bio dužan brinuti o održavanju površinu javne namjene, pa uzimajući u obzir da je uzrok nezgode tužiteljice bila zaleđena površina kolnika, tuženik je sukladno odredbi čl. 1084. ZOO, u vezi s čl. 1045. st. 3. ZOO odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici.

13.1. Sud prvog stupnja je utvrdio, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom maleola desne potkoljenice uz iščašenje zgloba gležnja noge zbog koje ozljede je trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 21 dan i slabog intenziteta 60 dana, potom strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 30 dana. Kod tužiteljice je zaostalo naruženje slabog stupnja (vidljivo kada je tužiteljica bez odjeće).

13.2. Tuđa pomoći i njege bila joj je potreban prva dva tjedna ukupno 6 sati, od čega 2 sata na tuđu njegu zbog privikavanja na novonastalu situaciju i 4 sata za pomoć (kod pripreme jela, čišćenja, nošenja tereta, odlaska u kupovinu, odlaska k liječniku) ; sljedeća 3 tjedna ukupno 4 sata dnevno i to po 1 sat dnevno na njegu i 3 sata za pomoć, sljedeća 2 tjedna 10 tjedno pomoć, sljedećih 6 tjedana pomoć 3 puta tjedno po 2 sata i sljedećih 5 tjedana pomoć 5 sati tjedno. Prema mišljenju vještaka smanjenje životne aktivnosti iznosi 6%.

14. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud, prihvativši nalaz vještaka kao i dopunsko očitovanje na istaknute prigovore, zaključuje kako je tužiteljica zbog zadobivenih povreda trpjela bolove i strah, te je kod nje nastupilo naruženje slabijeg stupnja, smanjenje životne aktivnosti (6%) i potreba za tuđom pomoći i njegom, intenziteta i trajanja navedenih u nalazu vještaka.

15. Prvostupanjski sud, utvrđuje ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 5.043,50 Eur te imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 661,00 Eur, odnosno ukupno 5.704,50 Eur. Imajući u vidu utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u obimu od 15%, tužiteljici je dosuđena naknadu u iznosu od 4.848,77 Eur.

16. Izvan rečenog na navode žalbe tužitelja i tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), tako i visini dosuđenih troškova (čl. 155. ZPP).

18. Zbog navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis