P-231/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz [adresa], OIB: 02535697732, zastupana po OD Leko i Partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4., čl. 7.2. i dr. Ugovora o kreditu br. 9011618601 od 30. 06. 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kreditiranju građana, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini iznosa od 26.634,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita, i tužene Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak ugovorne strane.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu br. 9011618601 od 30. 06. 2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu.

III/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732., da tužitelju LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 910,73 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 11,75 eura od 15.08.2007. godine pa do isplate,

- 11,61 eura od 15.09.2007. godine pa do isplate,

- 11,28 eura od 15.10.2007. godine pa do isplate,

- 11,47 eura od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- 11,16 eura od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- 11,40 eura od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- 19,57 eura od 15.02.2008. godine pa do isplate,

- 19,90 eura od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- 19,66 eura od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- 18,83 eura od 15.05.2008. godine pa do isplate,

- 18,86 eura od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- 18,52 eura od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- 18,28 eura od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- 18,24 eura od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- 18,61 eura od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- 18,84 eura od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- 18,55 eura od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- 19,38 eura od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 19,18 eura od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 18,45 eura od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 18,37 eura od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 18,12 eura od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 17,88 eura od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 17,58 eura od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 17,22 eura od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 17,09 eura od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 16,71 eura od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 16,71 eura od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 16,42 eura od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 16,59 eura od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 16,49 eura od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 16,25 eura od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 16,30 eura od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 16,40 eura od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 16,34 eura od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 16,26 eura od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 15,99 eura od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 15,93 eura od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 15,87 eura od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 16,02 eura od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 12,59 eura od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 12,95 eura od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 12,58 eura od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 12,14 eura od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 12,16 eura od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 11,73 eura od 15.05.2011. godine pa do isplate,

- 9,89 eura od 15.06.2011. godine pa do isplate,

- 10,00 eura od 15.07.2011. godine pa do isplate,

- 10,32 eura od 15.08.2011. godine pa do isplate,

- 8,54 eura od 15.09.2011. godine pa do isplate,

- 7,64 eura od 15.10.2011. godine pa do isplate,

- 7,23 eura od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- 7,06 eura od 15.12.2011. godine pa do isplate,

- 6,93 eura od 15.01.2012. godine pa do isplate,

- 6,86 eura od 15.02.2012. godine pa do isplate,

- 6,70 eura od 15.03.2012. godine pa do isplate,

- 6,44 eura od 15.04.2012. godine pa do isplate,

- 6,23 eura od 15.05.2012. godine pa do isplate,

- 6,04 eura od 15.06.2012. godine pa do isplate,

- 5,87 eura od 15.07.2012. godine pa do isplate,

- 5,61 eura od 15.08.2012. godine pa do isplate,

- 5,37 eura od 15.09.2012. godine pa do isplate,

- 5,07 eura od 15.10.2012. godine pa do isplate,

- 4,95 eura od 15.11.2012. godine pa do isplate,

- 4,76 eura od 15.12.2012. godine pa do isplate,

- 4,52 eura od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- 3,82 eura od 15.02.2013. godine pa do isplate,

- 3,65 eura od 15.03.2013. godine pa do isplate,

- 3,47 eura od 15.04.2013. godine pa do isplate,

- 3,28 eura od 15.05.2013. godine pa do isplate,

- 3,00 eura od 15.06.2013. godine pa do isplate,

- 2,79 eura od 15.07.2013. godine pa do isplate,

- 2,58 eura od 15.08.2013. godine pa do isplate,

- 2,38 eura od 15.09.2013. godine pa do isplate,

- 2,20 eura od 15.10.2013. godine pa do isplate,

- 2,00 eura od 15.11.2013. godine pa do isplate,

- 1,79 eura od 15.12.2013. godine pa do isplate,

- 1,56 eura od 15.01.2014. godine pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732., da tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF iznos od 3.483,42 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,30 eura od 15.09.2006. godine pa do isplate,

- 1,29 eura od 15.10.2006. godine pa do isplate,

- 8,16 eura od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- 8,49 eura od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- 3,00 eura od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- 4,73 eura od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- 4,46 eura od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- 4,37 eura od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- 3,72 eura od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- 2,26 eura od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- 3,49 eura od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- 1,81 eura od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- 4,87 eura od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- 4,33 eura od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- 9,54 eura od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- 11,59 eura od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- 11,78 eura od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- 16,06 eura od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- 21,00 eura od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- 24,02 eura od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- 26,83 eura od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- 26,93 eura od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- 30,35 eura od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- 33,96 eura od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- 40,81 eura od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- 38,99 eura od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- 50,91 eura od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- 48,79 eura od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- 45,30 eura od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- 51,16 eura od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- 47,77 eura od 15.05.2011. godine pa do isplate,

- 56,73 eura od 15.06.2011. godine pa do isplate,

- 66,16 eura od 15.07.2011. godine pa do isplate,

- 81,37 eura od 15.08.2011. godine pa do isplate,

- 98,12 eura od 15.09.2011. godine pa do isplate,

- 73,78 eura od 15.10.2011. godine pa do isplate,

- 66,13 eura od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- 66,85 eura od 15.12.2011. godine pa do isplate,

- 69,91 eura od 15.01.2012. godine pa do isplate,

- 75,31 eura od 15.02.2012. godine pa do isplate,

- 77,52 eura od 15.03.2012. godine pa do isplate,

- 75,23 eura od 15.04.2012. godine pa do isplate,

- 75,30 eura od 15.05.2012. godine pa do isplate,

- 76,79 eura od 15.06.2012. godine pa do isplate,

- 78,72 eura od 15.07.2012. godine pa do isplate,

- 76,63 eura od 15.08.2012. godine pa do isplate,

- 75,73 eura od 15.09.2012. godine pa do isplate,

- 70,88 eura od 15.10.2012. godine pa do isplate,

- 76,56 eura od 15.11.2012. godine pa do isplate,

- 78,71 eura od 15.12.2012. godine pa do isplate,

- 77,96 eura od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- 72,77 eura od 15.02.2013. godine pa do isplate,

- 75,10 eura od 15.03.2013. godine pa do isplate,

- 77,39 eura od 15.04.2013. godine pa do isplate,

- 79,03 eura od 15.05.2013. godine pa do isplate,

- 72,58 eura od 15.06.2013. godine pa do isplate,

- 71,83 eura od 15.07.2013. godine pa do isplate,

- 72,48 eura od 15.08.2013. godine pa do isplate,

- 73,31 eura od 15.09.2013. godine pa do isplate,

- 76,91 eura od 15.10.2013. godine pa do isplate,

- 78,29 eura od 15.11.2013. godine pa do isplate,

- 80,77 eura od 15.12.2013. godine pa do isplate,

- 77,51 eura od 15.01.2014. godine pa do isplate,

- 81,76 eura od 15.02.2014. godine pa do isplate,

- 82,85 eura od 15.03.2014. godine pa do isplate,

- 81,70 eura od 15.04.2014. godine pa do isplate,

- 79,67 eura od 15.05.2014. godine pa do isplate,

- 80,09 eura od 15.06.2014. godine pa do isplate,

- 81,95 eura od 15.07.2014. godine pa do isplate,

do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje; od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.643,96 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od dana 13. svibnja 2025., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

VI/ Utvrđuje se da je tužitelj HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] povukao tužbu za iznos od 220,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 30. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu, broj: 9011618601, na iznos od 26.634,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,35 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 30. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu, broj: 9011618601, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Draženki Omazić te proveo dokaz saslušanjem tužitelja HČ.

3.1. Podneskom od 22. travnja 2025. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka PČ.

3.1. Tužitelj HČ u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu za kupnju obiteljske kuće u kojoj i sada živi. Nitko mu posebno u banci nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula. Nitko mu nije rekao ni da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, a ne štiti u odnosu na valutu CHF. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta, nije imao trgovačko društvo niti poslovne udjele. Kuću koju je kupio nikada nije iznajmljivao i u njoj živi sa svojom obitelji. Može reći da kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Kada je došao u banku na potpisivanje ugovora, ugovor je bio unaprijed pripremljen, a jedino o čemu je eventualno mogao pregovarati je bila visina kredita. U vrijeme kada je sklapao ugovor o kreditu nije znao što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nitko mu nije ništa govorio o rizicima vezanim za promjenjiv kamatnu stopu i valutnu klauzulu odnosno da rata kredita može rasti ili padati. Kredit je otplaćivao on i to prve tri godine putem obustave na plaći, a nakon toga direktno u banci. Prve rate kredita su bile oko 1.500,00 kuna, a narasle su do oko 2.500,00 kuna. Da je znao da bi rate mogle rasti nikada ne bi zaključio ovakav ugovor. Može reći da koliko se sjeća u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu misli da su bili i kredit u valuti euro. Nitko mu u banci nije ponudio takav kredit.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Draženke Omazić od 20. rujna 2024. sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 910,73 eura, a razlika po osnovu tečajne razlike u kunama koja je izračunata kao svakomjesečna razlika po anuitetu između tečaja na dan korištenja kredita i anuiteta koji se mijenjao zbog promjene tečaja CHF na dan plaćanja iznos od 3.483,42 eura i predstavlja iznos koji je tužitelj više uplatio. Ukupno više plaćeni anuiteti zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja iznosi 4.394,15 eura.

4.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužiteljem je svojim podneskom od 27. rujna 2024. postavio tužbeni zahtjev kako je to opisano u izreci presude.

6. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

7. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,35 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. t. 1. citiranog Ugovora.

8. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

9. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i ako takva razumljiva je isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanje. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

9.1. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

9.2. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva.

9.3. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iskrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

9.4. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka I. ovoga članka kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

9.5. Odredba čl. 11.a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: " Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga zakona u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 11.b. ovoga zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11.b. st. 1. ovoga zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

9.6. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

9.7. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 4. Ugovora o kreditu sklopljenim između tužitelja i tužene da je samim time ista odredba, odnosno dio odredbe nepošten te da je sukladno tome u tom dijelu Ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. ZZP-a.

9.8. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika (kao drugo tužena bila je i tuženica iz ovog postupka) u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na drugotuženu (tuženica u ovom postupku) tužbeni zahtjev je glasio:

„4. Utvrđuje se da je drugotužena P.B.Z.. d.d. u razdoblju od 01.11.2004.. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora drugotužena P.B.Z. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena P.B.Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužena P.B.Z. d.d.. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena P.B.Z. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužena P.B.Z. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena P.B.Z. d.d.. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“.

9.9. U točki 9. izreke navedene presude nalaženo je svim tuženicima da prekinu s gore opisanim postupanjem te im je naloženo da u roku od 60 (šezdeset) dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda, dok im je u točki 10. izreke zabranjeno takvo ili slično postupanje u buduće.

9.10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.11. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

10. Uzimajući u obzir prednje utvrđeno, sud nije proveo dokaz saslušanjem osobnog bankara.

11. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

12. Iznos od 4.394,15 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, te razlika između obračuna rata koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i rata obračunatih prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita.

13. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da joj tuženik isplati na ime razlike iznos od 4.394,15 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

14. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

14.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-123/2024-5 gdje navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava prinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

15. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev (povukao tužbu) sa iznosa od 4.614,72 eura na iznos od 4.394,15 eura odnosno povukao je tužbu za iznos od 220,50 eura. Tuženik se na ročištu održanog dana 8. listopada 2024. izričito protivio povlačenju tužbe.

16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 30.03.2022., 08.10.2024. i 24.04.2025. za svako po 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 08.06.2021., 27.09.2024. i 03.10.2024. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak podnesaka od 04.04.2022. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda od 11.02.2025. i 13.05.2025. u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 1.650,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 412,50 eura, što čini trošak zastupanja iznosu od 2.062,50 eura.

17.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,38 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

17.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.643,96 eura.

17.3. Uvidom u troškovnik tuženika od 24. travnja 2025. utvrđeno je da tuženik nije potraživao trošak povlačenja tužbe tako da ovaj sud o tome nije niti odlučivao.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 13. svibnja 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika