Poslovni broj: Us I-1493/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) MB, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-560-01/24-01/152, Urbroj: 512-2501-24-2 od 15. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-560-01/24-01/152, Urbroj: 512-2501-24-2 od 15. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/22-01/536, Urbroj: 512M2-6504-24-8 od 19. ožujka 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 21. siječnja 1991. do 01. svibnja 1991. te od 31.kolovoza 1991. do 05. veljače 1992. u ONZ MZ „Bajagić“.

2.Tužitelj u tužbi dijelom citira obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja te u bitnome navodi da je notorna činjenica da sve do kolovoza 1991. godine na području Cetinske krajine nije bilo ratnih operacija, međutim, da je postojalo stanje neposredne ratne ugroženosti od strane tzv. JNA. U tom pravcu da su osnovani naoružani odredi Narodne zaštite po bivšim MZ širom Cetinske krajine u svrhu obavljanja raznih dužnosti onemogućavanja eventualnog napada odnosno prodora agresora na područje Cetinske krajine pa da su se tako čuvali vitalni objekti, zaprečivale prometnice, vršile straže, vršila blokada vojarni «JNA“ a koji poslovi da su bili vezani direktno za obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj da je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, da je bio naoružan lovačkim naoružanjem pripravan za borbeno djelovanje, da je izvršio pripremu i obuku za bojevo gađanje te da je cijelo vrijeme bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju kontrole i praćenja aktivnosti neprijatelja pa da je time obavljao poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Tužitelj da je istakao, a to da je potvrdio i svjedok HB, da su pored obavljanja stražarskih i drugih organizacijskih poslova, isti, a među njima i tužitelj, bili angažiranu u napadu na vojarnu „JNA“ u Sinju, gdje da je bilo ranjenih i poginulih osoba te da je tužitelj time obavljao poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja, kao i poslove oružanog otpora tadašnjem agresoru (bivša „JNA“). Nadalje se u tužbi citiraju odredbe članka 47. stavak 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", br. 47/09, 110/21-u nastavku: ZUP), 51. stavak 1. i 52. stavak 1. i 2. kao i odredba članka 98. stavak 5. istog Zakona. Ujedno se ističe da obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR (odnosno odredbe članka 2. st.2.(starog) ZOPHBDR) te da nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje shvaćanje da je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2350/127-2 od 24. kolovoza 2017. Tužitelj ukazuje i na presudu Upravnog suda u Splitu, br. 8 Uslmio-109/19-7,od 16. rujna 2019. te ističe da tuženo tijelo nije obrazložilo pobijano rješenje u smislu odredbe članka 98. stavak 5. ZUP-a, iz razloga što da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu utvrđene sve relevantne činjenice zbog kojih je, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja u vremenu od 21. siječnja 1991. do 01. svibnja 1991. te od 31. kolovoza 1991. do 05. veljače 1992. u ONZ MZ „Bajagić“. Tužitelj da je dokazao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja da uopće nisu odgovarajuće tretirane, odnosno da nisu dovoljno uzete u obzir te da se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da nije razvidno zbog čega je iz priloženih dokaza nedvojbeno izveden zaključak da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom vremenskom razdoblju, što da navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5.ZUP-a, a samim time i da pobijano rješenje tuženika nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navodi tužitelja neutemeljeni. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. stavak 1.a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4.U sporu je održavanjem rasprave 16. travnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tuženik je po svom opunomoćeniku naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu a time i kod zahtjeva da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka te saslušanjem svjedoka PB, jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

7.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 05. prosinca 2022. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 21. siječnja 1991. do 01. svibnja 1991. te od 31. kolovoza 1991. do 05. veljače 1992. temeljem činjenice pripadnosti Naoružanim odredima Narodne zaštite u MZ MZ „Bajagić“ a sukladno odredbi članka 3. stavak 1. podstavak b. u svezi s odredbom članka 179. stavak 1. podstavak a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19, 84/21 - dalje: ZHBDR).

11.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

12.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je dao svoj doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u predmetnom vremenu ali da mu to razdoblje nije bilo priznato kao razdoblje sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da nije uvedeno u službene evidencije dok da je njegovim suborcima svojedobno priznata cijela 1991.godina kao vrijeme provedeno u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

15.Iz podataka u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno da tužitelj, prema službenim evidencijama, evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata od 01. svibnja 1991. do 25. kolovoza 1991. U ONZ-Dos te od 06. veljače 1991. do 14. ožujka 1992. u 126 br/Sinj, da je regulirao vojni rok i imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu, međutim, tužitelj nije pronađen na popisu članova ONZ MZ Bajagić.

16.Spisu tuženog tijela prileže zapisnici o saslušanju tužitelja te uzimanju izjave svjedoka HB.

17.Tužitelj u svom iskazu navodi da je naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ Bajagić pristupio 01. rujna 1991. te u istima ostao sve do kraja 1991. nakon čega se po pozivu priključio 126. brigadi HV. Nadalje, da je glavni koordinator u odredima Narodne zaštite bio ZB, da su se skupljali u obiteljskoj kući na platou Žura Penić gdje su dobivali raspored dežurstava, da je od naoružanja imao svoju lovačku pušku te da je po završetku smjene istu ostavljao na korištenje drugim pripadnicima. Naveo je da su se njegove aktivnosti kao pripadnika odreda Narodne zaštite Bajagić sastojale od stražarenja kod Penića kuća, da je dežurao po selu, da je sudjelovao u blokadi i napadu na bivšu vojarnu u Sinju te da pri provođenju svih navedenih aktivnosti nije bilo borbenog djelovanja, osim pucnjave prilikom napada na vojarnu. Naveo je da je u to vrijeme bio u radnom odnosu u poduzeću Konstruktor d.d., da je sve gore navedene aktivnosti obavljao po potrebi i u smjenama te da mu nije poznato je li vođena evidencija prisutnih pripadnika odreda niti da li je on osobno evidentiran kao pripadnik.

18.Svjedok HB u bitnome potvrđuje navode tužitelja. Navodi naime da mu je tužitelj poznat kao pripadnik dragovoljačkih seoskih straža od svibnja 1991. i dalje do formiranja 126. brigade u koju se uključio. Tužitelj da je kao pripadnik seoskih straža obavljao straže oko određenih objekata i bio na položaju u kafiću potajno kako bi pratio tijek situacije jer da se moglo pretpostaviti da će Jugo vojska izvršiti napad na mjesto. Potvrđuje navode tužitelja da je isti imao vlastitu lovačko oružje koje je predao na korištenje prilikom straža te da tada nije bilo oružanog sukoba osim što su bili angažirani prilikom napada na vojarnu u Sinu s pripadnicima MUP-a i ZNG koji je trajao jedan dan jer je postignut dogovor te je JNA napustila vojarnu.

19.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje da je tužitelj kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u predmetnom vremenskom razdoblju te da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje traženog statusa iz članka 3. stavak 1.b. i 2. ZHBDR-a. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

20.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

21.Naime, ovdje je sporno ne/priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Bajagić kroz razdoblje od 21. siječnja 1991. do 01. svibnja 1991. te od 31. kolovoza 1991. do 05. veljače 1992. Nije sporno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Satrić. Iz izjave tužitelja i saslušanog svjedoka, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da kroz navedeno razdoblje nije bilo borbenog djelovanja odnosno da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima već dežurao po selu, obavljao straže oko određenih objekata i bio na položaju u kafiću potajno kako bi pratio tijek situacije, a koje aktivnosti se, suprotno navodima tužitelja, ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a. Jednako tako iz izjave tužitelja i saslušanog svjedoka proizlazi da su aktivnosti vezano za vojarnu u Sinju trajale jedan dan. Obzirom na sve izloženo javnopravna tijela, suprotno navodima, tužitelja u konkretnom slučaju nisu postupila protivno odredbama članka 47. stavak 1. i 3., 51. stavak 1. te članka 52. stavak 1. i 2. ZUP-a. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije relevantna na rješavanje ove upravne stvari.

22.Kako dakle iz svega izloženog proizlazi da tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nije sudjelovao kao pripadnik borbenog sektora to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR- a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Bajagić kroz predmetno vremensko razdoblje. Obzirom na sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati stranke u ovom upravnom sporu te svjedoka PB pa je navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbijen.

23.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.