REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1332/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, vl. obrta " [obrt]", [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 193,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 18. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 27. listopada 2023. nastala šteta na vozilu Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽI iz [adresa], kao i da je tuženik kao odgovorni osiguratelj obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete, kao i da je tuženik potom izvršio isplatu nespornog iznosa od 3.222,90 eura, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete, odnosno da razliku u iznosu od 193,88 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada za popravak vozila od nesporno plaćene. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun broj 200/3/4 u iznosu od 3.516,78 eura Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 193,88 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, svoju odgovornost za naknadu štete i visinu potraživanja s navodom da tužitelj za svoje činjenične navode nije dostavio niti predložio nikakve dokaze te je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Podneskom od 7. listopada 2024. tužitelj je osporio sve prigovore tuženika iz odgovora na tužbu te dodatno obrazložio pojedine navode.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun broj 200/3/4 od 28. studenoga 2023. (list 9.-10. spisa), izvid štete od 24. studenoga 2023. (list 11. spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 8. prosinca 2023. (list 12. spisa), izvadak s transakcijskog računa (list 19. spisa), e-mail tužitelja od 28. studenoga 2023. (list 14. spisa), cjenik tužitelja (list 15. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. ožujka 2024. s notifikacijom (list 16.-19. spisa), e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 20.-21. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 45.-48. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano za cijenu sata rada (list 75. -91. spisa).
5. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka ŽI i tužitelja, niti je izveo dokaz prometnim vještačenjem i pribavljao predmetnu policu osiguranja, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.
6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 193,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu tužitelja broj 200/3/4 od 28. studenoga 2023. na ime popravka vozila Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽI iz [adresa], po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.
8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.
9. Uvidom u izvid štete broj 238110511141 (list 11. spisa) utvrđeno je da je tuženik 24. studenoga 2023. izvršio pregled vozila Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽI iz [adresa]. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za popravak (prednja desna vrata i prednji pokrov branika) i zamjenu (držač vanjskog desnog prednjeg branika, desni far za maglu, prednja desna matica, kućište kotača, desni blatobran, amblem blatobrana, aluminijski prednji desni naplatak). Osim toga, tuženik je i navedenim izvidom procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 6,60 sati te lakirera u trajanju od 7,50 sati, a ujedno je i procijenio potrošni materijal limara po cijeni od 41,82 eura te potrošni materijal lakirera u iznosu od 192,58 eura.
10. Iz uvida u obrazloženu ponudu tuženika od 8. prosinca 2023. (list 12. spisa) proizlazi da je tuženik izričito naveo oštećeniku ŽI da odgovornost tuženika za naknadu štete po osnovi predmetnog štetnog događaja nije sporna, kao i da je osnovanost predmetnog odštetnog zahtjeva utvrdio na temelju izjava sudionika i mišljenja procjenitelja, s time da je štetu u konkretnom slučaju procijenio na iznos od 3.322,90 eura. Osim toga, iz predmetne ponude vidljivo je da je tuženik naveo da je visinu štete procijenio na temelju izvida štete, računa popravka i fotografija oštećenog vozila, s time da je od gore procijenjenog iznosa prethodno nesporno isplatio iznos od 1.100,00 eura dana 9. studenoga 2023., dok je za isplatu preostala razlika od 2.222,90 eura, uz napomenu da je račun popravka umanjio za razliku satnice izvođaču radova, ovdje tužitelju.
11. Uvidom u izvadak prometa po računu OTP banke d.d. (list 19. spisa), proizlazi da je tuženik uplatio oštećeniku iznos od 1.100,00 eura dana 9. studenoga 2023., a potom i iznos od 2.222,90 eura dana 22. prosinca 2023.
12. Sud je gore spomenuti izvid štete kao i obrazloženu ponudu tuženika ocijenio vjerodostojnima budući da su navedene isprave izrađene na poslovnom papiru tuženika, a tuženik ih uostalom ničim nije izrijekom osporio, s time da je sud posebno cijenio činjenicu da je tuženik po osnovi predmetnog izvida štete upravo izvršio uplatu nespornog iznosa štete oštećeniku ŽI u ukupnom iznosu od 3.322,90 eura, dana 9. studenoga 2023. i 22. prosinca 2023.
13. S obzirom da iz gore spomenutih isprava jasno proizlazi da je sam tuženik izvršio procjenu štete na predmetnom vozilu, kao i da je potom u obrazloženoj ponudi izričito priznao svoju odgovornost za naknadu štete te osnovanost odštetnog zahtjeva po osnovi predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku, koja se odnosi na razliku u cijeni satnice tužitelja i cijene koju priznaje tuženik, odbio platiti, po stavu ovog suda jasno proizlazi da je isti, kao osiguratelj vozila štetnika po osnovi police obveznog osiguranja, pasivno legitimiran u ovoj parnici.
14. Osim toga, s obzirom da je tuženik u svojoj obrazloženoj ponudi izričito priznao gore navedene činjenice (svoju odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi) te izvršio isplatu nespornog dijela štete oštećeniku ŽI, dakle vlasniku oštećenog vozila, jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju dogodio štetni događaj - prometna nezgoda, na temelju koje je nastala šteta na vozilu oštećenika.
15. Također, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe izričito i u cijelosti priznao svoju odgovornost za naknadu štete te potom izvršio isplatu štete koju je procijenio u visini od 3.322,90 eura, ocjena je ovog suda, uzimajući u obzir sve prethodno iznesene okolnosti te pritom cijeneći odredbu članka 221. stavak 2. ZPP-a, kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.
16. Nadalje, uvidom u račun broj 200/3/4 od 28. studenoga 2023. (list 9. -10. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio ŽI na ime popravka vozila Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 238110511141, i to na iznos od 3.516,78 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati na ime popravka vozila i to za autolimara u trajanju od 6,60 sati te autolakirera u trajanju od 7,50 sati, koji u cijelosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete, i to po cijeni radnog sata u iznosu od 28,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%. Iz predmetnog računa ujedno proizlazi da potrošni materijal lakirera iznosi 192,58 eura, a limara 41,82 eura, koji iznosi također u cijelosti odgovara procijenjenom potrošnom materijalu iz izvida štete.
17. Uvidom u ugovor o ugovor o ustupanju tražbine od 12. ožujka 2024. (list 16.-17. spisa), utvrđeno je da je on sklopljen između ŽI kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 193,88 eura sukladno računu popravka broj 200/3/4 (članci 1.-2. spomenutog ugovora).
18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
19. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.
20. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
21. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je tužitelj učinio notifikacijom od 12. ožujka 2024., koja je upućena tuženiku putem e- maila od 27. svibnja 2024. (list 19. spisa), a što tuženik nije izrijekom osporio.
22. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.
23. Po stavu ovog suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu. Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž- 1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.
24. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosima koji se kreću u rasponu od 42,11 eura do 60,00 eura, uvećano za PDV, tijekom 2022., 2023. i 2024. godine obračunavale i druge servisne radionice te da su takve cijene priznavala i druga osiguravajuća društva, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 28,00 eura, uvećano za PDV, za račun ispostavljen 2023. godine, prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena.
25. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 193,88 eura.
26. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
27. Budući da je iz obrazložene ponude tuženika od 8. prosinca 2023. (list 12. spisa) vidljivo da mu je oštećenik podnio odštetni zahtjev dana 27. listopada 2023. te imajući u vidu da su prilikom ustupanja tražbine s glavnom tražbinom na tužitelja prešla i sva sporedna prava u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZOO-a, tužitelj bi na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a imao pravo na zatražene zakonske zatezne kamate od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose. S obzirom da tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od kasnijeg dana, konkretno od 29. studenoga 2023., sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a.
28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).
30. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, kao i odredbu članka 2. stavak 1. ZPP- a, i to u ukupnom iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 125,00 eura. Naime, tužitelj je na ročištu od 2. travnja 2025. zatražio isplatu jednokratne nagrade za zastupanje na temelju Tbr. 7.9. Tarife prema kojoj punomoćniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7.1. Tarife, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Premda je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari veća od 100,00 eura, sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom članka 2. stavak 1. ZPP-a te tužitelju priznao tako zatraženi iznos troškova. Pritom je sud imao u vidu da bi tužitelj svakako imao pravo na naknadu troškova za sastav tužbe i za pristup na ročište od 2. travnja 2025. , da je isti potraživao naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu radnju, pri čemu bi u tom slučaju svaka radnja iznosila 25 bodova, pa bi mu i u tom slučaju pripadalo pravo na naknadu iznosa od (minimalno) 100,00 eura, uvećano za PDV.
31. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.
32. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 13. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).
33. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e- Komunikacije dana 14. lipnja 2024. (list 60. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.
34. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.
35. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Sudac:
Goran Iskra
Nacrt odluke izradila:
Stella Vujković, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).