REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1880/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja 1. GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] , i 2. GPD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, Rovinjska ulica 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, radi prestanka važenja privremenog boravka, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika broj: 511- 08-33-UP/I-721/18-2020 od 25. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika broj: 511-08-33-UP/I-721/18-2020 od 25. rujna 2024. utvrđeno je da prvotužitelju prestaje važiti privremeni boravak odobren svrhu spajanja obitelji do 30. studenoga 2020. Tuženik je odluku donio pozivom na odredbe čl. 72. st. 1. t. 1. i čl. 54. st. 1. t. 6. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.; dalje: ZoS).

2. Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede prava na obrazloženje koje je sastavni dio čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), povrede garancija iz članka 1. Protokola br. 7. uz Konvenciju, povrede prava na saslušanje drugotužiteljice u postupku u kojem se odlučuje o pravu na obiteljski život iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, povrede prava na dostupnost svih podataka i dokaza na kojima se temelji odluka o prestanku privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u smislu prava jednakosti sredstava iz čl. 6. Konvencije, povrede ostvarenog prava na zakoniti boravak stranca iz čl. 33. st. 2. Ustava i nerazmjernog miješanja u pravo na obiteljski život iz čl. 35. Ustava u vezi s čl. 16. Ustava. Obrazlaže da odluka ne sadrži obrazloženje u smislu da su na dostatan način obrazloženi razlozi zbog kojih prvotužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. U svezi negativnog mišljenja SOA-e navode kako prvotužitelju nije bio omogućen uvid u to mišljenje te da je prvotužitelj bio samo usmeno upoznat s činjenicom da je SOA u ponovnom postupku dostavila negativno mišljenje. U odnosu na podatke na kojima je SOA temeljila negativno mišljenje ističe kako je prvotužitelj do sada nekažnjavan, da se u odnosu na pokrenuti kazneni postupak treba primijeniti presumpcija nevinosti, da prvotužitelju nije obznanjeno na čemu se temelje navodi da je u posrednim vezama s kriminalnim skupinama iz Republike Srbije i Crne Gore te da takvi kontakti, sve i da postoje, bez konkretnog sadržaja koji bi prvotužitelja doveo u sferu kriminalnog djelovanja, nisu relevantni. U odnosu na prekršajnu prijavu, navodi kako je u ponovnom postupku Općinski sud u Puli presudom odbio optužbu da bi prvotužitelj počinio prekršaj iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja. Dakle, da ne postoje razlozi da bi prvotužitelj predstavljao opasnost za nacionalni poredak i javnu sigurnost Republike Hrvatske. Drugotužiteljici da nije omogućeno sudjelovanje u postupku te saslušanje kao stranke, odnosno da joj je samo jednom izravno uručen poziv za saslušanje za dan 8. svibnja 2024., ali da je i tada poziv primila nakon proteka vremena određenog za njezino saslušanje. Na ranije zakazana saslušanja da je bila opravdano spriječena pristupiti zbog iznimno rizične trudnoće. Predlažu da sud svoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano rješenje i obustavi postupak te podredno vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Obrazlaže da je odluku temeljio na neklasificiranom dokumentu Sigurnosno obavještajne agencije od 8. rujna 2023. u kojem je utvrđeno da prvotužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Vezano uz navode da drugotužiteljici nije omogućeno saslušanje u postupku obrazlaže kako je ista saslušana 25. siječnja 2023., da je na zahtjev opunomoćenice ponovno pozivana radi saslušanja, te da je u podnesku od 24. travnja 2024. u kojoj je tražila odgodu saslušanja određenu za 8. svibnja 2024. sama predložila da se isto odgodi za 21. lipnja 2024., a koji zahtjev joj je bio i uvažen, no za koje saslušanje je opunomoćenica Marija Budimir zatražila odgodu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu su pristupili tužitelji dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Među strankama nije sporno da je prvotužitelju bio odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji sukladno odredbi čl. 47. st. 1. t. 1. ZoS-a, ni da je drugotužiteljici u upravnom postupku priznat status stranke. Sporno je postoje li uvjeti za prestanak privremenog boravka prvotužitelja.

7. Člankom 259. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.) propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 2021.) dovršiti prema odredbama ZoS-a.

8. Prema odredbi čl. 54. st. 1. t. 6. ZoS državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

9. Odredbom čl. 72. st. 1. t. 1. ZoS-a propisano je da privremeni boravak prestaje državljaninu treće zemlje prestankom postojanja uvjeta za odobrenje privremenog boravka.

10. Odredbom čl. 5. st. 1. ZoS-a propisano je da sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA).

11. Povezano, odredbom čl. 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine broj 85/08. i 86/12.) propisano je da iznimno od čl. 35. i 39. tog Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno- obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

12. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 79/06. i 105/06., dalje: ZSOSRH) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

13. U čl. 25. ZSOSRH propisano je da SOA, u okviru svog djelokruga rada, prikuplja podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik po službenoj dužnosti rješenjem od 21. rujna 2020. odredio prestanak važenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji odobren do 30. studenoga 2020. Postupajući po žalbi na navedeno rješenje drugostupanjsko tijelo je rješenjem od 26. srpnja 2021. odbilo žalbu kao neosnovanu, protiv koje odluke su tužitelji pokrenuli upravni spor koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br. Us I-1123/2021. Presudom posl.br. Us I-1123/2021-8 od 20. prosinca 2021. poništena su osporavana rješenja i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak uz uputu da to tijelo u ponovnom postupku pozove prvotužitelja, da ga upozna s razlozima radi kojih predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske te o tome sastavi zapisnik. U ponovnom postupku doneseno je pobijano rješenje od 25. rujna 2024. kojim je utvrđen prestanak važenja privremenog boravka prvotužitelja odobren svrhu spajanja obitelji do 30. studenoga 2020, a protiv kojeg su tužitelji pokrenuli ovaj upravni spor.

15. Iz osporavanog rješenja tuženika slijedi da je upravno tijelo temeljilo to rješenje na negativnom mišljenju SOA-e Klasa: 216-03/22-01/187 Urbroj: 539- 060013/2001-23-3 od 8. rujna 2023., koji prileži spisu predmeta upravnog postupka, iz kojeg proizlazi da je prvotužitelj optužen za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede, prijavljivan kao počinitelj prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog čega da predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost građana RH, kao i da su prikupljeni podaci o njegovim posrednim vezama s kriminalnim grupacijama s područja Srbije i Crne Gore (no da bi otkrivanje istih naštetilo interesima Republike Hrvatske), da su iz razgovora s prvotužiteljem ocijenili da nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama Republike Hrvatske pa da stoga postoji sigurnosni rizik da prvotužitelj neće poštivati javni poredak Republike Hrvatske.

16. Iz Zapisnika od 4. studenoga 2022. i 23. siječnja 2024. proizlazi da je prvotužitelj, sukladno uputi iz ovosudne presude posl.br. Us I-1123/2021-8, upoznat s razlozima radi kojih predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske te da je o istome sastavljen zapisnik, a čime je tuženik u ponovnom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS-a.

17. Imajući u vidu priloženi neklasificirani dokument SOA-e od 8. rujna 2023., a u kojem je utvrđeno da za tužitelja postoje zapreke za nastavak privremenog boravka jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske, da su u navedenom dokumentu obrazloženi razlozi negativnog mišljenja, te je navedeno kako raspolažu i drugim saznanjima čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, da je navedeni dokument SOA-e predočen prvotužitelju prilikom saslušanja od 23. siječnja 2024., odnosno da je prvotužitelj upoznat sa sadržajem negativnog mišljenja, to i ovaj sud utvrđuje da su nastupile okolnosti za prestankom privremenog boravka iz odredbi čl. 72. st. 1. t. 1. i čl. 54. st. 1. t. 6. ZoS-a.

18. U odnosu na navod da se drugotužiteljicu nije saslušalo u upravnom postupku, sud ukazuje kako je imenovana saslušana pred javnopravnim tijelom 25. siječnja 2023. o čemu je sastavljen zapisnik. Također, u odnosu prijedlog opunomoćenice za dodatnim saslušanjem (kako je predloženo na zapisniku od 23. siječnja 2024.), iz spisa je utvrđeno kako je javnopravno tijelo omogućilo drugotužiteljici sudjelovanje u postupku višekratnim pozivanjem (dva zaključka od 24. siječnja 2024., 12. ožujka 2024., 9. travnja 2024., 31. svibnja 2024.) te da je za svaki od određenih pet termina saslušanja zatražena odgoda zbog spriječenosti opunomoćenice, a kako to proizlazi iz zahtjeva za odgodom koji se nalaze u spisu upravnog postupka, ne zbog zdravstvenih razloga kako se to naknadno navodi u tužbi. Također, sud utvrđuje netočnim navod da bi drugotužiteljica o saslušanju zakazanim za 8. svibnja 2024. bila obaviještena sa zakašnjenjem budući je iz dostavnice u spisu vidljivo da je opunomoćenica drugotužiteljice Zaključak od 9. travnja 2024. (koji predstavlja poziv za saslušanje za 8. svibnja 2024.) primila 18. travnja 2024., dakle pravovremeno. U svakom slučaju, strankama je tijekom ovog spora omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima te ih je ovaj sud i uzeo u obzir prilikom odlučivanja, slijedom čega nije povrijeđeno pravo na izjašnjavanje.

19. Konačno, sud nije našao ni da bi donošenjem osporenog rješenja bila povrijeđena prava tužitelja zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. - ispravak; 14/02.,1/06., 13/17.; nastavno: Konvencija). Naime, Konvencija ne jamči strancu pravo ulaska ili boravka u određenoj državi te države ugovornice imaju pravo, sukladno međunarodnom pravu i uz preuzete ugovorne obveze, uključujući Konvenciju, kontrolirati ulazak, boravak i protjerivanje stranaca (C. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 15. studenoga 1996., stavak 73., Izvješća o presudama i odlukama 1996- V.). Nadalje, odredbe Konvencije ne mogu se tumačiti na način da jamče pravo na dodjelu određene vrste dozvole za boravak, pod uvjetom da pojedinci bez prepreka ostvaruju svoje pravo na poštivanje privatnog i/ili obiteljskog života (Aristimuño Mendizabal protiv Francuske,br. 51431/99, stavak 66., 17. siječnja 2006.). Odluka Europskog suda za ljudska prava na koju se tužitelji pozivaju nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu iz razloga što se ta odluka temeljila na drugačijem činjeničnom stanju od konkretnog predmeta.

20. Slijedom, budući je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, izreka rješenja je jasna, obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 47/09., 110/21.), to tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

21. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke presude.

22. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njihovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).