Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SE, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog red i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog SE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-2654/2021 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ U povodu žalbe okrivljenog SE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke, te se na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljenog SE (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

- dana 12. rujna 2021., u 13,40 sati, u mjestu Sop, Alfreda Nobela 2, u TC IKEA, ušao u prodajni prostor, a na licu nije imao masku ili medicinsku masku,

- čime bi počinio prekršaj iz članka 76. c Zakona zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20. i 143/21.).

II./ Uslijed odluke iz točke I./, žalba okrivljenog SE u odnosu na to djelo prekršaja je bespredmetna.

III./ Uslijed odluke iz točke I./, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom SE, za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim u točci 1. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna od 70,00 (sedamdeset) eura, koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV./ Žalba okrivljenog SE u odnosu na djelo prekršaja iz točke 1. izreke prvostupanjske presude odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V./ Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni SE obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-2654/2021 od 11. siječnja 2024., okrivljeni SE proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji mu je utvrđena novčana kazna od 70,00 eura i prekršaja iz članka 76.c Zakona zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti za koji mu je utvrđena novčana kazna od 66,36 eura, tako da mu je izrečena ukupna novčana kazna od 136,36 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 27,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljeni SE po svome branitelju Gordanu Maroviću, odvjetniku iz Zagreba, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, dijelom neosnovana.

4. Ovaj sud, postupajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti utvrdio je da je za prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude – prekršaj iz članka 76.c Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti - koji se u predmetnom postupku okrivljeniku stavljao na teret, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je prvostupanjsku presudu u odnosu na taj prekršaj po službenoj dužnosti trebalo preinačiti i odbiti optužbu.

5. Naime, okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim za prekršaj iz članka 76. c Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, koji bi bio počinjen dana 12. rujna 2021.

6. Primjenjujući odredbu članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona, zastara prekršajnog progona u predmetnom prekršajnom postupku nastupila je 12. rujna 2024.

7. Stoga je, na temelju članka 207. u svezi s člankom 181. točka 5. Prekršajnog zakona, donesena odluka iz točaka I./ i II./ izreke.

8. U odnosu na žalbene navode, a vezano uz prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisan u točci 1. izreke pobijane presude, prvenstveno valja otkloniti tek paušalno iznesen žalbeni navod da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povrede odredaba prekršajnog postupka. Pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona koja bi smisleno proizlazila iz žalbenih navoda i istu je moguće ispitati. To što žalitelj nije zadovoljan odlukom o krivnji ne znači da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i takvi žalbeni navodi mogu se promatrati isključivo u okviru pobijanja presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U odnosu na činjenično stanje, jasno valja naglasiti da okrivljenik, iako negira krivnju, okolnosno priznaje navode optužnog prijedloga u cijelosti. Stoga mu se odgovara da je svaki trgovački centar, pa tako i onaj koji je mjestom događaja predmetne inkriminacije, realno javno mjesto koje u radno vrijeme ima sva zakonska obilježja javnog mjesta. Stoga se predmetna inkriminacija dogodila na javnom mjestu. Na nerazumljiva teoretska izlaganja unutar žalbe o privatnom vlasništvu trgovačkog centra nema se što odgovoriti.

10. Nadalje, budući je teško razdvojiti žalbene navode u odnosu na prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira o kojem se ovom odlukom meritorno odlučuje, u odnosu na prekršaj iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u odnosu na koji je utvrđen nastup procesne smetnje za daljnje vođenje postupka, žalitelju se odgovara da njegovo zdravstveno stanje, u detalje kojega ovaj sud neće ulaziti, nije razlog koji bi ga ekskulpirao zbog postupanja u kojima su sadržana sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i za koji je i proglašen krivim.

11. Nadalje, nema govora o tome da bi odlukom o krivnji za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira bile prekršene odredbe bilo kojeg međunarodnog ugovora ili konvencije koju bi Republika Hrvatska ratificirala i bila dužna primjenjivati odnosno da bi žalitelj bio diskriminiran, a njegovo protupravno postupanje (tuče, svađa, viče i na drugi način remeti javni red i mir) opravdano kako bi ostario svoja zajamčena prava. Odlazak u „šoping centar“, u vrijeme kada su na snazi posebne epidemiološke mjere zbog proglašene pandemije, nema niti značaj niti snagu bilo koje kategorije koja bi mogla biti razmatrana u smislu razmjernosti i primata pojedinih Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim ugovorima zajamčenih prava pojedinaca koje bi bile pretežeće nad pravom cjelokupnog društva. Štoviše, ukoliko žalitelj inzistira da je trgovački centar privatno vlasništvo, a on to i jest (ne i u smislu javnosti mjesta u radno vrijeme, o čemu je ovaj sud dao žalitelju odgovor), onda je u najmanju ruku pristojno ponašati se onako kako je pravila ponašanja odredio vlasnik u sklopu svih svojih prava, ali i obveza.

12. Razmotrivši u povodu žalbe odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koji je uzeo u obzir sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere sankcije. Izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu kao blažu i odmjerivši je u unutar zakonom propisanog okvira, na strani okrivljenika cijenjene su samo olakotne okolnosti, ali i sve okolnosti počinjenja prekršaja i stupnja ugrožavanja zaštićenog dobra. Takva sankcija primjerena je i općoj i specijalnoj svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom DE određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Imajući sve navedeno u vidu, donesena je odluka iz točaka III./, IV./ i V./ izreke.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 ovjerena prijepisa.