Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1126/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka liga za borbu protiv raka, sa sjedištem u [adresa], OIB: 12119308194, kojeg zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, kao pravnog slijednika iza pokojnog tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, kao pravnog slijednika pokojne tuženice ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi pravnog prednika tužitelja CK izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1660/1998 od 30. travnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba pravnog prednika tužitelja CK te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1660/1998 od 30. travnja 2009. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1660/1998 od 30. travnja 2009., odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je pravno nevaljana pismena oporuka pred svjedocima koju je 30. listopada 1981. godine u [adresa] sačinio oporučitelj DK, kao i zahtjev tužitelja na naknadom troškova parničnog postupka.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude sadržajno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi pravni prednik tužitelja u bitnom ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka time što nije dao razloge za odlučne činjenice, a i razloge koje je dao u obrazloženju odluke u suprotnosti su s dokazima s kojima je raspolagao, zbog čega je ostalo činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a time i nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje tvrdi da je počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka i time što sud nije usvojio dokazne prijedloge tužitelja za posebno da se saslušaju stranke i provede grafološko vještačenje. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ili da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba prednika tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je pravno nevaljana pismena oporuka pred svjedocima koju je 30. listopada 1981. godine u [adresa] sačinio oporučitelj DK.

5. Ovdje valja ukazati da ovaj sud drugog stupnja tek nakon gotovo 16 godina odlučuje o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, a to stoga što je predmetni postupak pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja presude bio prekinut rješenjem od 19. travnja 2009. uslijed činjenice smrti tužene AK, a kako je u međuvremenu preminuo i tužitelj ČK, postupak je nastavljen tek rješenjem od 11. studenog 2024. kojim su pozvani pravni slijednici izvornih stranaka na preuzimanja postupka, te su se po pravomoćnosti tog rješenja stekli uvjeti za odlučivanje o žalbi izjavljenoj dana 17. lipnja 2009.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3510/97 od 3. veljače 1998. upućen pokrenuti parnicu protiv tužene radi utvrđenja da predmetna oporuka ne predstavlja pravu volju ostavitelja te da su potpisi ostavitelja i svjedoka oporuke sumnjivi,

- da u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tužitelj ne navodi da bi postojali razlozi za nedostatak volje oporučitelja, već da iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da oporuka nije valjana jer nije sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim u zakonu,

- da je uvidom u spornu oporuku utvrđeno da je iz iste vidljivo da se radi o oporuci TK, koja je pisana pisaćom mašinom, a u kojoj navodi da pošto se osjeća bolesnim je odlučio po svojoj želji i bez ičijeg nagovora ili pritiska, za slučaj svoje smrti načiniti raspoložbu u pogledu prava nasljedstva na svu njegovu pokretnu i nepokretnu imovinu, a koju da ostavlja svojoj supruzi AK, da je to posljednja njegova volja koja se nakon njegove smrti ima izvršiti u cijelosti, da je sastavljena pred oporučnim svjedocima PK i OK, i da ju nakon što mu je pročitana i protumačena u cijelosti odobrava i u znak pravovaljanosti vlastoručno potpisuje u prisutnosti supotpisanih svjedoka

- da je iz oporuke vidljivo da je istu potpisao oporučitelj i spomenuti svjedoci, a da je pisaćom mašinom naznačeno i mjesto i datum sastavljanja oporuke i da ista ima sve elemente predviđene čl. 69. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71. i 47/78., dalje: ZN).

- da je na zapisniku 2. listopada 1997. u ostavinskom postupku iza smrti TK prilikom proglašenja oporuke sud konstatirao da se radi o potpisima dvaju svjedoka nečitkih imena, kao i potpisu oporučitelja,

- da u ovom postupku određeno grafološko vještačenje na okolnost je li sporan potpis na oporuci potpis ostavitelja nije bilo moguće provesti jer tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju potrebnu za vještačenje,

- da spornu činjenicu potpisa ostavitelja nije moguće utvrđivati saslušanjem stranaka, pa je taj prijedlog odbio, slijedom čega sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da se ne bi radilo o potpisu oporučitelja, pa budući tužitelj nije dokazao da bi postajali razlozi za poništenje sporne oporuke, odbija u cijelosti zahtjev tužitelja.

7. Oporuka je formalan pravni posao i potrebno je da je sačinjena u obliku koji je predviđen za valjano oporučivanje, a u odnosu na pitanje valjanosti i nevaljanosti oporuke postoje zakonski kriteriji kojima se to prosuđuje.

8. Odredbom čl. 67. ZN-a propisano je da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.

9. Odredbom čl. 69. st.1. i 2. ZN-a propisano je da oporučitelj koji zna čitati i pisati može napraviti oporuku tako da će ispravu koju mu je netko drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dvaju svjedoka izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. Nadalje, propisano je da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka.

10. Ovdje valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZN-a proizlazi da se zbog nedostatka oblika može tražiti poništenje oporuke. To upućuje na to, da osoba koja se poziva na nedostatak oblika oporuke, a što je ovdje slučaj, može od suda tužbom tražiti da se takva oporuka poništi, iako je ovdje prednik tužitelja zahtijevao deklaratornu pravnu zaštitu. No Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka nije isključio mogućnost meritornoga odlučivanja o tužbenim zahtjevima za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke zbog nedostatka njena oblika (Rev 2816/1999-2 od 27. svibnja 2003., Rev 161/2000-2 od 3. lipnja 2003., Rev 482/2000-2 od 28. svibnja 2003.).

11. Kako je u ovom konkretnom slučaju sporna valjanosti pismene oporuke pred svjedocima, obzirom na sadržaj gore citirane odredbe čl. 69. ZN-a proizlazi dakle da su pretpostavke za valjanost pismene oporuke pred svjedocima: da ju je oporučitelj vlastoručno potpisao u prisutnosti dvaju svjedoka; da je pred svjedocima izjavio da je to njegova oporuka i da su se oporučni svjedoci potpisali na toj oporuci.

12. U činjeničnim navodima tužbe, između ostalog, tužitelj tvrdi da potpis oporučitelja nije njegov potpis kako se inače potpisuje i da potpis oporučitelja i svjedoka oporuke nije potpun i više liči na parafe.

13. Na okolnost da na predmetnoj oporuci nije potpis oporučitelja, tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, svjedoka oporuke i grafološko vještačenje.

14. Svjedoke oporuke nije bilo moguće saslušati jer su preminuli, dok je sud odbio provođenje dokaza saslušanjem stranaka.

15.1. U odnosu na grafološko vještačenje sud prvog stupnja je raspravnim rješenjem od 22. svibnja 2006. odredio provođenje grafološkog vještačenja po sudskom vještaku Zrinki Belotti te je odredio zatražiti službenim putem od MUP-a karton osobne iskaznice za pokojnog DK, te po potom pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja. Vještak je dopisom od 25. svibnja 2007. izvijestio sud da je nesporni potpis na Kartonu osobne iskaznice od 2. veljače 1967, te ne samo da je jedan nesporni potpis nedovoljan za usporedbu nego je i vremenska razlika pisanja spornog potpisa (1981.) i nespornog potpisa (1967.) doista velika te da je potrebno pribaviti nekoliko nespornih potpisa iz podudarnog razdoblja pisanja sporne oporuke, nakon čega je sud pozvao stranke da dostave nesporne potpise pokojnog oporučitelja, a o čemu je upozorio stranke i na ročištu za glavnu raspravu dana 10. rujna 2008.

15.2. Postupajući po rješenju suda tužitelj je za provođenje tog vještačenja dostavio još jedan nesporni potpis iz 1994., a vještak koji je ponovno pozvan izraditi nalaz je obavijestio sud da priložena nesporna dokumentacija ne zadovoljava potrebe usporedbe rukopisa jer su nesporni potpisi iz razdoblja 14 godina prije i 13 godina kasnije spornog potpisa pisanog 1981.g. i da na temelju takve dokumentacije, posebice jer se radi o nespornom rukopisu slabijeg stupnja ispisanosti gdje je uvijek potrebno više nespornog materijala nije moguće dati sigurno mišljenje, a o čemu je sud izvijestio stranke na ročištu za glavnu raspravu dana 15. travnja 2009. kojom prilikom je tužitelj izjavio da je dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za provođenje vještačenja.

15.3. Obzirom na gore navedeno očitovanje vještaka da nedostaje dovoljno materijala za vještačenje (nespornih potpisa iz bližeg vremenskog razdoblja sastavljanju oporuke), sud prvog stupnja je odustao od izvođenja tog dokaza.

16. Prema odredbi čl. 251. st. 1.-4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08- dalje ZPP), vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje osobu vještaka i zadatak vještačenja. Grafološko vještačenje je postupak kojim se analizira rukopis osobe kako bi se utvrdilo je li određeni dokument napisan od strane te osobe.

17. Ovdje valja ukazati da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i (ovdje odlučno) kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

18. Po stavu ovog suda drugog stupnja osnovano tužitelj ističe u žalbi da je sud prvog stupnja u cilju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja trebao provesti grafološko vještačenje po novom vještaku, odnosno u situaciji kada se vještak koji je bio određen rješenjem suda očitovao da nije moguće provesti grafološko vještačenje jer nedostaju nesporni potpisi bliski vremenu nastanka spornog potpisa, odrediti provođenje tog vještačenja po drugom vještaku.

19. Nadalje, obzirom da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, dakle i iskazi stranaka, prvostupanjska presuda temeljena je na pogrešnom shvaćanju da je po tužitelju predložen dokaz saslušanjem stranaka na okolnost neistinitosti potpisa na oporuci nedostatan dokaz, jer da se ta činjenica može utvrđivati samo grafološkim vještačenjem.

20. U više svojih odluka revizijski sud je izrazio i shvaćanje o onome što se može koristiti dokazom u postupku (primjerice u odlukama: Rev 780/11-2 od 20. svibnja 2014., Rev-x 1077/15-2 od 15. studenoga 2016., Rev 2809/14-2 od 26. siječnja 2016.), pa tako i u odluci Revr 40/15-2 od 21. siječnja 2015., prema kojoj: "...dokaz u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, dakle i isprave te iskazi svjedoka i stranaka

- tako da za odluku o tužbenom zahtjevu nije neophodno da se sve relevantne činjenice po strankama učine neospornim...".

21. Gledano u okviru takvih pravnih shvaćanja, a polazeći od toga da je zahtjev tužitelja odbijen samo iz jednog razloga – da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji zahtjev, u pobijanoj presudi nedostaju jasni, uvjerljivi i logični razlozi o tome kako je (iz kojih dokaza) utvrđeno da ne postoje razlozi za poništenje oporuke, a da nisu provedeni dokazi izvođenje kojih je tužitelj predložio, pa tako dokaz grafološkim vještačenjem i dokaz saslušanjem stranaka (tužitelja).

22. Obzirom na navedeno ukazuju se osnovanim žalbeni navodi tužitelja, jer je temeljem stanja spisa za zaključiti kako je tužitelj uopće mogao dokazati ono što mu je imputirano kao propust, kada je odbijeno izvođenje dokaza koje je predložio pa je sukladno tome time sud prvog stupnja počinio povrede čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koje sadržajno ukazuje prednik tužitelja u žalbi.

23. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 369. st.1. ZPP-a, prihvaćena je žalba tužitelja te ukinuta prvostupanjska presuda. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić