REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-2004/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Drandić Kojić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odobrenja dugotrajnog boravišta, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-20/1677, URBROJ: 511-01-204-24-14 od 18. rujna 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-20/1677, URBROJ: 511-01-204- 24-14 od 18. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište u [adresa], s obrazloženjem da u trenutku podnošenja zahtjeva (9. prosinca 2021.) tužitelj nije imao neprekidno pet godina odobren privremeni boravak kako je to propisano odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: ZoS).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tužitelj ima odobren privremeni boravak od 18. siječnja 2017. neprekidno do 22. travnja 2025. po različitim osnovama (prvotno u svrhu spajanja obitelji zatim u svrhu rada). Ističe da je 9. prosinca 2021. podnio zahtjev za stalni boravak kao član obitelji hrvatskog državljana te da je u vrijeme podnošenja tog zahtjeva imao propisane uvjete za odobrenje istog, no da tuženik, unatoč zakonskom roku od 60 dana, nije o zahtjevu odlučio tri godine. Budući je u međuvremenu došlo do promijenjenih životnih okolnosti tužitelja, odnosno razveden je brak s hrvatskom državljankom, tužitelj je po uputi tuženika podnio zahtjev za prenamjenu zahtjeva za stalni boravak u zahtjev za dugotrajno boravište. Navedeni zahtjev je dostavio izravno tuženiku 1. kolovoza 2023. obzirom je Policijska uprava istarska odbila primiti isti. Slijedom je evidentno da je tuženik krivo i konstatirao da je zahtjev tužitelja preuranjen, odnosno da isti u trenutku podnošenja zahtjeva nije imao odobren privremeni boravak 5 godina. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je cijenio da je zahtjev za dugotrajno boravište podnijet 9. prosinca 2021. te da se kao datum podnošenja zahtjeva za dugotrajno boravište treba uzeti 1. kolovoza 2023. Tuženik da ekstenzivno formalistički tumači uvjete za dugotrajno boravište jer je do prenamjene zahtjeva došlo iz administrativnih razloga i to u trenutku kad je tužitelj u Republici Hrvatskoj imao odobren boravak duže od 6 godina. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i sam riješi upravnu stvar, odnosno da vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbene navode tužitelja ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Osporava da bi zahtjev za dugotrajno boravište bio podnesen 1. kolovoza 2023. te smatra da tužitelj nje odustao od ranijeg zahtjeva za stalnim boravkom podnesenog 9. prosinca 2021., a na koji dan podnošenja zahtjev tužitelj nije ostvarivao uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Odredbom čl. 150. st. 1. ZoS-a propisano je da se dugotrajno boravište može odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. U trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta državljanin treće zemlje mora imati odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (stavak 3.).

7. Članak 152. ZoS-a propisuje da zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta državljanin treće zemlje podnosi u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta (stavak 1.), o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta odlučuje Ministarstvo (stavak 2.).

8. Odredbom čl. 153. st. 1. ZoS-a određeno je da će se dugotrajno boravište odobriti državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 150. ovoga Zakona: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu, 2. ima sredstva za uzdržavanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. zna hrvatski jezik i latinično pismo, 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj imao odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 18. siječnja 2017. do 24. veljače 2023. u svrhu spajanja obitelji te od 24. veljače 2023. do 22. travnja 2025. u svrhu rada, niti da je da je 9. prosinca 2021. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak, kao i da je brak s hrvatskom državljankom prestao 30. ožujka 2023. slijedom čega je podnio zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka.

10. Sporno je predstavlja li zahtjev od 2023. novi zahtjev te s tim u vezi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za odobrenje dugotrajnog boravišta tužitelja u [adresa], odnosno je li tužitelju osporavanim rješenjem pravilno odbijen zahtjev za izdavanje takvog odobrenja.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 3. kolovoza 2023. (preslika poštanskog žiga) tuženiku uputio pismeno naziva „Zahtjev za promjenu zahtjeva za stalni boravak“, a kojeg je tuženik zaprimio 7. kolovoza 2023., te iz sadržaja kojeg proizlazi da je tužitelj, obzirom na promjenu osobnih okolnosti (razvod) promijenio osnov svog boravka u Republici Hrvatskoj te da dalje boravi na temelju dozvole za boravak i rad. Slijedom tih okolnosti traži da se njegov zahtjev za stalni boravak promijeni u zahtjev za odobravanjem dugotrajnog boravišta.

12. Stranka u tijeku postupka može do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temeljem na istom činjeničnom stanju (čl. 45. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

13. Prema mišljenju ovog suda, a kako je to podredno istaknuo i tužitelj na ročištu od 6. svibnja 2025., zahtjev od 3. kolovoza 2023. ima se smatrati drugim zahtjevom u odnosu na onaj prvotno podnesen od 2021. Naime, zahtjevi se temelje na potpuno različitim zakonskim osnovama te se odlučivanje o osnovanosti tih zahtjeva cijeni prema različitim uvjetima i na temelju različitih materijalnih odredbi relevantnog zakona. Stoga „promjena“ zahtjeva od 3. kolovoza 2023., kako je to navedeno u nazivu istog, u svojoj osnovi i sadržaju navoda predstavlja upravo odustanak od jednog zahtjeva (konkretno, ranije podnesenog zahtjeva za stalnim boravkom) te podnošenje novog (dugotrajno boravište).

14. Također je za istaknuti kako bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes, tj. rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina (primjerice, Europski sud za ljudska prava, predmet Gashi protiv Hrvatske, presuda od 13.12.2007., zahtjev br. 32457/05). Ovdje svakako možemo govoriti da je propust tuženika riješiti prvotni tužiteljev zahtjev od 2021. u (instruktivnom) roku od 60 dana, odnosno dugotrajnost rješavanja, bilo od utjecaja na prava tužitelja u postupku izdavanja odobrenja stalnog boravka. Da je dotični postupak bio dovršen u razumnom roku, ne bi bilo ni potrebe odlučivati o naknadnom istaknutom zahtjevu za izdavanje dugotrajnog boravišta.

15. Stoga, obzirom da se uslijed gore opisanih nedostataka pobijano rješenje nije moglo ispitati, to je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev usvojiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovnom je postupku tuženik obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Dakle, u ponovnom postupku će tuženik utvrditi ispunjava li tužitelj zakonske pretpostavke za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] temeljem zahtjeva od 3. kolovoza 2021., kao dana predaje zahtjeva preporučenom pošiljkom tuženiku, te prema uvjetima na dan podnošenja tog zahtjeva, te po tako utvrđenom činjeničnom stanju donijeti rješenje koje će biti sastavljeno sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a.

16. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe, odlučio kao u t. I. izreke presude.

17. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 6. svibnja 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura . Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.