Poslovni broj: Us I-4/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Roku Lukšiću, odvjetnik u Jelsi, Jelsa 421, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, OIB: 36162371878, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po generalnoj opunomoćenici GĆ, upravnoj savjetnici i zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/24- 07/3440, URBROJ: 511-12-26-24-1 od 27. studenog 2024., te da sud ostavi na snazi i vrati tužitelju vozačku dozvolu serijski broj [broj vozačke dozvole] izdanu u Policijskoj postaji Hvar s rokom važenja od 14. ožujka 2024. do 14. ožujka 2034.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 2. siječnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/24-07/3440, URBROJ: 511-12-26-24-1 od 27. studenog 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka o prekršajima prikupio ukupno 21 negativni prekršajni bod i to 3 temeljem čl. 32. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a 18 temeljem čl. 216. st. 5. istog Zakona. Prije svega se ističe kako je sukladno čl. 216. st. 5. ZSPC-a jasno propisano da se samo za prekršaj iz st. 3 navedenog člana u evidenciju upisuju 6 negativnih bodova, dok za prekršaj iz čl. 216. st. 2. navedenog Zakona nije propisano evidencija negativnih bodova. Kako je jedinstvenom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj Pp-149/24 od 12. travnja 2024., a koja je postala pravomoćna 30. svibnja 2024. tužitelju oglašen krivim, nikako mu nije moglo biti evidentirano 18 negativnih bodova, jer kako je navedeno za prekršaj iz st. 2. čl. 216. ZSPC-a se ne evidentiraju negativni bodovi, a tužitelj je u toj presudi okrivljen za prekršaj iz citirane odredbe ZSPC-a. Stoga je sasvim jasno kako je u evidenciji došlo do pogrešnog evidentiranja negativnih bodova na ime tužitelja. Nadalje se ističe kako se u jednoj sudskoj odluci ne mogu kumulirati negativni bodovi za više identičnih prekršaja, stoga, kako se radi o jednoj pravomoćnoj presudi za više prekršaja tada se tužitelju u presudi Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne služba u Hvaru, broj Pp-149/24 moglo izreći samo 6 negativnih bodova. Tužitelj ističe kako tuženik nije obavio točan uvid u službene evidencije odnosno nije pravilno vodio podatke u službenoj evidenciji, tj. upis u službenoj evidenciji negativnih bodova na ime tužitelja da je pogrešan. Zbog svega navedenog, rješenje tuženika je u potpunosti neosnovano i nezakonito i njime su tužitelju povrijeđena njegova prava. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika te ostaviti na snazi i vratiti vozačku dozvolu tužitelju, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ističe da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 30. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj, zamjenik opunomoćenika tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se pribave i pregledaju službena evidencija prekršaja tuženika, cjelokupni spis obveznog prekršajnog naloga Policijske postaje Hvar, klasa: 211-07/23-2/47045, te cjelokupni spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj Pp-149/2024., to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/24-07/3440, URBROJ: 511-12-26-24-1 od 27. studenog 2024., točkom 1. ukida se i oduzima vozačka dozvola serijski broj [broj vozačke dozvole] izdana u Policijskoj postaji Hvar s rokom važenja od 14. ožujka 2024. do 14. ožujka 2034., a točkom 2. se utvrđuje kako je tužitelj dužan naprijed navedenu vozačku dozvolu predati ovoj Policijskoj postaji radnim danom od 07,30 do 14,00 sati u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, to u bitnom iz razloga što je uvidom u službene evidencije prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, utvrđeno da je tužitelj temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima, prikupio 21 negativni prekršajni bod, i to: 3 negativna prekršajna boda temeljem članka 32. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom da je obaveznim prekršajnim nalogom Policijske postaje Hvar, KLASA: 211-07/23-2/47045 URBROJ: 511-12-26-23-1 od 19. prosinca 2023., pravomoćnim 28. prosinca 2023., proglašen krivim za prekršaj iz članka 32. st. 1., a kažnjiv po čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te 18 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 216. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp-149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćne 30. svibnja 2024., proglašen krivim za tri prekršaja iz članka 216. st. 1., a kažnjiva po članku 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prema tri optužna prijedloga Policijske postaje Hvar KLASA: 211-07/26-5/35303 od 19. prosinca 2023., KLASA: 211-07/23- 5/35301 od 19. prosinca 2023. i KLASA: 211-07/23-5/33908 od 4. prosinca 2023., uslijed čega tuženik zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) te donosi rješenje pozivom na citiranu odredbu.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka dozvola, u svezi s čim je li u odnosu na prekršaje za koje je tužitelj proglašen krivim presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp-149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćnom 30. svibnja 2024., trebalo tužitelju evidentirati negativne bodove samo za jedan prekršaj iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po stavku 3. istog Zakona počinjen u stjecaju ili je pak tuženik pravilno postupio kada je evidentirao negativne bodove za tri prekršaja iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona, dakle je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 8. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka brišu se iz evidencije. Stavkom 9. da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je za prekršaje za koje je proglašen krivim presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp-149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćnom 30. svibnja 2024., njemu trebalo evidentirati negativne bodove samo za jedan prekršaj iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po stavku 3. istog Zakona počinjen u stjecaju, no da tuženik nije pravilno postupio kada je evidentirao negativne bodove za tri prekršaja iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona, s tim da za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mu nije ni mogao biti evidentiran niti jedan negativni bod, zbog čega da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, koje da je stoga nezakonito, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani.

14.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako je iz presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp-149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćnom 30. svibnja 2024., koja prileže spisu upravnog tijela, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, razvidno da je tužitelj prekršaje iz članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjive po stavku 3. istog Zakona počinio u stjecaju, međutim od ključne je važnosti da tužitelj citiranom presudom nije proglašen krivim za jedan produljeni prekršaj iz čl. 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po stavku 3. istog Zakona, već je tužitelj proglašen krivim za tri prekršaja opisana u članku 216. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona, zbog čega su mu najprije i utvrđene novčane kazne za svako pojedino prekršajno djelo, a tek nakon toga mu je izrečena ukupna novčana kazna, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelj prema samoj izreci citirane pravomoćne presude proglašen krivim za tri prekršajna djela, a ne za jedno produljeno prekršajno djelo, kod kojeg stanja stvari je ovdje neprijeporno riječ o realnom, a ne o idealnom stjecaju, što pak znači da je tuženik pravilno postupio kada je tužitelju evidentirao negativne bodove za svako pojedino djelo za koje je proglašen krivim, a ne samo za jedno prekršajno djelo, budući kako je već prethodno obrazloženo ovdje nije riječ o jednom produljenom prekršajnom djelu. Pored toga, vezano za tužiteljeve tvrdnje da za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mu nije ni mogao biti evidentiran niti jedan negativni bod, za istaknuti je kako je iz presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp-149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćne 30. svibnja 2024. razvidno da je tužitelj proglašen krivim za tri prekršaja opisana u članku 216. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona, slijedom čega je jasno da tužitelj nije proglašen krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, niti su mu za taj prekršaj evidentirani negativni bodovi kako on to pogrešno tvrdi, već su mu negativni bodovi po toj presudi pravilno isključivo evidentirani za tri prekršaja opisana u članku 216. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona.

15.Stoga, tužitelj nije u pravu kada tvrdi da tuženik pogrešno tumači citiranu presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru broj: Pp- 149/2024 od 12. travnja 2024., pravomoćne 30. svibnja 2024., kao i da pogrešno primjenjuje materijalno pravo, s čim u vezi je za nadodati kako se negativni prekršajni bodovi evidentiraju, po primljenoj pravomoćnoj sudskoj odluci, u onom broju bodova koji je propisan za svaki pojedini prekršaj, dakle upravo na način kako je to tuženik i učinio, kojem stajalištu u prilog ide i odredba članka 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj 156/2008), prema kojoj se negativni prekršajni bodovi evidentiraju po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, ukoliko nije bilo izjavljenog pravnog lijeka, u broju propisanom za pojedini prekršaj. Kod izloženog stanja stvari, za evidentiranje negativnih prekršajnih bodova nije od značaja niti činjenica da je sud sve navedene prekršaje obuhvatio jednom presudom te za iste najprije utvrdio pojedinačne kazne za svako djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu, kao niti činjenica čime se sud rukovodio pri izricanju kazne jer je naprijed navedena odredba članka 9. citiranog Pravilnika kogentne naravi, sukladno kojoj se negativni bodovi upisuju kao posljedica pravomoćno presuđenih prekršaja, kao što je to bilo i u konkretnoj upravnoj stvari. Ujedno, iako to nije od nikakvog značaja za konkretnu upravnu stvar, za navesti je kako čak i u slučaju kada bi tužitelju naprijed naznačena tri prekršaja opisana u članku 216. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po stavku 3. istog Zakona bila evidentirana kao jedan prekršaj, i u takvoj situaciji bi za takav prekršaj bilo evidentirano 6 negativnih bodova, kada bi tužitelj opet imao ukupno 9 negativnih bodova, što bi opet rezultiralo donošenjem identičnog osporenog rješenja, kod stanja stvari da je tužitelj mladi vozač, te se u smislu odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova ukida i oduzima vozačka dozvola.

16.Konačno, vezano za tužiteljevo problematiziranje točnosti službene evidencije prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova u pogledu evidentiranja ukupnog broja negativnih bodova, za istaknuti je kako iz spisa predmeta tuženika nedvojbeno proizlazi da je tuženik prije donošenja osporenog rješenja, a radi provjere točnih i vjerodostojnih podataka na kojima se mora temeljiti osporeno rješenje od nadležnih tijela zatražio dodatnu provjeru točnosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova, odnosno dostavu pravomoćnih prekršajnih odluka na temelju kojih su tužitelju evidentirani negativni bodovi, te je tuženik osporeno rješenje donio tek nakon što je obavljena dodatna provjera i nakon što su u upravni spis dostavljene pravomoćne prekršajne odluke na temelju kojih su tužitelju evidentirani negativni bodovi, a koje odluke su priložene upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio ovom sudu uz odgovor na tužbu, što samo dodatno ukazuje na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i na pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

17.Stoga, kod utvrđenog stanja stvari, odnosno u okolnostima kada je nesporno da je tužitelj kao mladi vozač u razdoblju od dvije godine prikupio 21 negativni prekršajni bod, potpuno je jasno da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola, koje rješenje je doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok tužitelj s druge strane svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

18.Ujedno, vezano za navode zamjenika opunomoćenika tužitelja s održane rasprave i to da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 49. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku, a na koju se tuženik pozvao u obrazloženju osporenog rješenja, pa kako tužitelju u provedenom postupku nije bilo omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima konkretne upravne stvari, time da je počinjena bitna povreda pravila postupka, za kazati je kako ovaj sud takve navode ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je odredbom čl. 49. st. 1. toč. 1. citiranog Zakona propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, dok je odredbom čl. 51. istog Zakona propisano da se ispitni postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa, slijedom čega kako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti te s obzirom da Ministarstvo unutarnjih poslova kao javnopravno tijelo nedvojbeno vodi evidenciju negativnih prekršajnih bodova, pravo stanje stvari se neupitno moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima tuženik kao javnopravno tijelo raspolaže, to i ovaj sud zaključuje kako u ovoj upravnoj stvari nije bio potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, pa tuženik kada je donio osporeni akt primjenom odredbe čl. 49. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku nije povrijedio procesna prava tužitelja koja bi bila od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, s tim da je tužitelj upravo u ovom sporu kroz podnošenje tužbe i sudjelovanje na raspravi imao mogućnost zaštiti svoja prava i interese te se izjasniti o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, na koji način je tužitelj i postupio, kod kojeg stanja stvari sud ne nalazi da uslijed činjenice što tužitelj nije saslušan u upravnom postupku bi takva okolnost bila od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, odnosno da bi iz tog razloga akt tuženika bio nezakonit.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Roku Lukšiću, odvjetnik u Jelsi, Jelsa 421, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Hvar, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.