REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1578/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 8. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja RD, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz [adresa], OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 3.754,65 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 1.964,38 eur teče od podnošenja tužbe pa do isplate a na iznos od 1.790,27 eur od podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi od 2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i troška ovog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.148,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. ožujka 2020. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja ZD **.**.2007. ozlijeđen u prometnoj nezgodi kao putnik na prednjem desnom sjedištu u osobnom automobilu [registarska oznaka], a koju nezgodu je skrivio GD upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Ističe da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u omjeru od 40% i bolesti u omjeru od 60% osiguraniku ZD priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje navodi da je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena u parničnom postupku za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku ZD koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1190/2016. Tužitelj ističe da daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku ZD trpi štetu koja za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 30. svibnja 2018. iznosi 1.964,38 EUR (14.800,64 kn), a što da je 40% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od ukupno 1.964,38 EUR (14.800,64 kn) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe prigovor zastare i prekluzije prava. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi da osporava uzročnu vezu između nezgode i umirovljenja osiguranika tužitelja, s obzirom da je isti imao prijašnje zdravstvene tegobe, pa da bi stekao pravo na invalidsku mirovinu i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe i da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak ozljeda jer da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj je isto tako 8. lipnja 2020. ovom sudu podnio i tužbu zaprimljenu pod poslovnim brojem P-2808/2020, a u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja AD **.**.2007. ozlijeđen u prometnoj nezgodi kao putnik na prednjem desnom sjedištu u osobnom automobilu [registarska oznaka], a koju nezgodu je skrivio GD upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Ističe da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u omjeru od 40% i bolesti u omjeru od 60% osiguraniku ZD priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje navodi da je odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena u parničnom postupku za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku ZD koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1190/2016. Tužitelj ističe da daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku ZD trpi štetu koja za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. travnja 2020. iznosi 1.790,27 EUR (13.488,82 kn), a što da je 40% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od ukupno 1.790,27 EUR (13.488,82 kn) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. lipnja 2020. u bitnome osporava pasivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare i prekluzije prava. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi da osporava uzročnu vezu između nezgode i umirovljenja osiguranika tužitelja, s obzirom da je isti imao prijašnje zdravstvene tegobe, pa da bi stekao pravo na invalidsku mirovinu i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe i da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak ozljeda jer da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.

5. Rješenjem od 7. srpnja 2021. (list 90 spisa) određeno je spajanje ovosudnog spisa pod poslovnim brojem P-2808/2020 na spis pod poslovnim brojem P- 1578/2020 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

6. Podneskom od 11. rujna 2024. (list 276-277 spisa) tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi u važećoj valuti euro, kao pod točkom I. izreke, a istim je u biti zbrojio zahtjeve dvije tužbe iz dva spojena spisa.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 24. prosinca 2008. (list 3-5 i 95-97 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-16, 46, 98-108 i 138 spisa), zapisnik o očevidu (list 17-20 i 109-112 spisa), obračun isplate invalidske mirovine (list 21 i 113 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 22-24 i 114-115 spisa), izvid štete (list 195-206 spisa) i spis Policijske uprave Zagrebačke II, Postaje prometne policije (list 215-243 spisa), Provedeno je kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje (list 246-247 i 264-268 spisa) te je saslušan vještak Davor Mayer (list 282-283 spisa).

8. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Naime, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se provede financijsko vještačenje.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2020. u iznosu od 3.754,65 EUR osiguraniku AD koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. rujna 2007., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.

11. Između stranaka nije sporno da je AD ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. rujna 2007., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nesreću, a kojim je upravljao osiguranik tuženika GD, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost osiguranika tuženika te uzročna veza između predmetnog štetnog događaja te invalidske mirovine osiguranika tužitelja AD.

12. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

13. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

14. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

15. Ovdje prvenstveno valja reći da je u pravilu invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog ozljede izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare. Međutim, tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na okolnost razlike između mirovine određene rješenjem i one koja bi bila određena u slučaju ozljede na radu. Isto tako, tuženik je podneskom od 14. ožujka 2025.(list 291-292 spisa) naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja.

16. U takvoj situaciji, kada tužitelj ne predlaže financijsko vještačenje, a niti tuženik na okolnost pozitivne razlike ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, o tome je valjalo odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, ovaj sud smatra da je glede dokazivanja navedene razlike teret dokaza na tužitelju, koji je trebao dokazati da ta razlika postoji, jer je u pravilu invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog ozljede izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio (primjenom pravila o teretu dokazivanja – 221.a ZPP-a), da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

18. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao postoji li odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, je li mirovina pravilno obračunata i plaćena te prigovor zastare i prekluzije prava.

19. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika (list 159 spisa).

21. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 27. svibnja 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 23. rujna 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 7. srpnja 2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 22. prosinca 2021. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 19. rujna 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 10. rujna 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 5. veljače 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.750,00 EUR. Tom iznosu valjalo je pridodati trošak predujma za kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR. Stoga tužitelja pripada naknada troškova sveukupno 2.148,17 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

22. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 7. studenoga 2020. i od 2. lipnja 2022., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je iste navode tuženik mogao iznijeti i ranije u postupku ili na raspravi. Isto tako, tuženiku nije priznat niti trošak za zastupanje na ročištu održanom 27. studenoga 2024., s obzirom da navedeno ročište nije održano. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 7. travnja 2025., s obzirom nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a sve iz razloga što istim samo obavještava sud o nemogućnosti dolaska na glavnu raspravu.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku