Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-527/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Mati Puljizu iz Novske, Kralja Tomislava 4, protiv tuženice-protutužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić&Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 3. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 950,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od 02.03.2019. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.“
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 9.560,00 eura.
III. Usvaja se protutužbeni zahtjev tužene koji glasi:
„Nalaže se tužitelju-protutuženiku ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 832,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od 5. listopada 2018. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.“
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 23. srpnja 2019. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tužene radi isplate iznosa od 78.825,00 kuna na ime pozajmica koje je dao tuženoj u razdoblju od 2015. pa do 2018. godine.
2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je točno da je slao novce na njen račun, ali s namjerom da za te novce ona kupi neke stvari za tužitelja ili da novac utroši u obnovu kuće u [adresa] kod [adresa]. Jedan dio tog novca mu je vraćala i na ruke kada bi dolazio u Republiku Hrvatsku iz inozemstva.
Tužena je ujedno podnijela i protutužbu (list 22 spisa) na ime duga tužitelja prema njoj u ukupnom iznosu od 832,00 eura, odnosno 6.173,44 kune.
Tužitelj je u odgovoru na protutužbu osporio osnovanost iste.
3. Na okolnosti koje su navedene u tužbi i protutužbi sud je saslušao stranke te svjedoke BB, FB, ŽB i VB. Sud je ujedno izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu.
4. Iz iskaza stranaka proizlazi da su iste dugogodišnji prijatelji više od 30 godina s tim da je tužitelj do 2017. godine živio u [adresa], a tužena u [adresa]. Stranke su potvrdile činjenicu da je tužitelj slao tuženoj na njen račun novac s ciljem da tužena za njega obavi neke poslove kao što je kupovina stvari, plaćanje računa i slično. Tužitelj tvrdi da dio novca koji je slao tuženoj predstavlja pozajmicu te stoga traži povrat istog.
Sporno je pitanje da li je tužitelj pozajmljivao novac tuženoj u utuženom periodu, u kojem iznosu te da li je tužena taj novac vratila tužitelju.
Tužitelj je u svom iskazu kao stranka pojasnio o kojim pozajmicama se radi pa je tako naveo da je tuženoj pozajmio 2.500,00 eura za kupnju automobila, 2.700,00 eura za obnovu kuće u [adresa], 550,00 eura za plaćanje godišnje školarine na fakultetu te 400,00 eura za kupnju klima uređaja u stanu u [adresa]. Stoga ukupni dug tužene na ime pozajmica iznosi 6.150,00 eura.
Sud je tužitelju priznao samo djelomično navedene pozajmice tuženoj i to za kupovinu klima uređaja 400,00 eura i za troškove školovanja 550,00 eura. Tužena je u svojim dopisima tužitelju (list 88 spisa) učinila nespornim da je tužitelj financirao ugradnju klime u njen stan u [adresa]. Osim toga, u istom dopisu od 6. lipnja 2019. godine tužena priznaje da je tužitelj financirao kupnju kompjutera za potrebe tužene kojeg je ona i preuzela. Prema slobodnoj procjeni ovog suda vrijednost takvog kompjutera iznosi oko 550,00 eura, upravo koliko tužitelj i potražuje na ime troškova školovanja tuženice. Sud nije prihvatio tvrdnju tužene da se radi o darovima tužitelja tuženoj, kao neuvjerljivu.
Stoga je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za ovaj iznos od 950,00 eura, pa je valjalo donijeti odluku kao u točki I. izreke. Što se tiče preostalog dijela tužbenog zahtjeva, tužitelj nije dokazao osnovanost istog iako je teret dokaza na njemu u smislu odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku. Iz iskaza saslušanih svjedoka BB, FB, ŽB i VB proizlazi da je tužena novcem koji joj je slao tužitelj iz inozemstva kupovala za njegov račun razne stvari, koje je tužitelj kasnije odvezao na drugu adresu iz kuće u kojoj je privremeno živio u [adresa]. Osim toga, svjedoci su potvrdili i to da je dio novca koji je slao tužitelj tužena utrošila za uređenje kuće u [adresa], a sve prema uputama tužitelja. Tužitelj je tu kuću od majke tužene uređivao za svoje potrebe jer je u njoj i stanovao jedno vrijeme i to bez plaćanja najamnine.
Stoga se ne može govoriti da se u konkretnom slučaju radi o pozajmicama tuženoj od strane tužitelja imajući u vidu da je tužena taj novac utrošila za potrebe tužitelja, prema njegovim nalozima i uputama. Osim toga, stranke nisu zaključile nikakav ugovor o poslovnoj suradnji iz kojeg bi jasno bilo vidljivo da li su stranke imale neki poslovni odnos ili ne te o kojim novčanim iznosima se točno radi.
Zbog svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 950,00 eura.
5. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tužene, isti je valjalo usvojiti u cijelosti s obzirom da je tužitelj u svom podnesku od 22. studenog 2021. godine priznao i to u iznosu od 7.500,00 kuna (list 87 spisa). Kako tužena potražuje protutužbom iznos od 832,00 eura, valjalo je isti usvojiti u cijelosti.
6. Imajući u vidu uspjeh stranaka u parnici te sve okolnosti ovog spora, sud je utvrdio da je najpravičnije da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Radi se o dugogodišnjim prijateljima koji su obavljali međusobno određene usluge, ali bez potrebne dokumentacije.
Kutina, 13. svibnja 2025.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. Odvjetnik Mate Puljiz, Novska, Kralja Tomislava 4
2. Odvjetničko društvo Klaić&Klaić, Kutina, Kolodvorska 24