Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-937/2022-38

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Vuletin i Ivana Dedić u Šibeniku, Stjepana Radića 10A, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81 radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Boljata, odvjetnika u Šibeniku, Stjepana Radića 10A i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice FŠ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko-upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŽŠ (Oliver) Matković iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik točno određenog fizičkog dijela kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere 7863 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Karla Štampalije dipl. ing. geod. od dana 27.11.2020. godine označenog brojevima 1-11-73-74-1 u površini od 4348 m[2] .

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari dana 31. ožujka 2021. godine donesena je presuda pod poslovnim brojem P-62/2020-15 kojom je utvrđeno da je tužitelj ŽŠ (Oliver) ŽŠ vlasnik točno određenog dijela fizičkog dijela čest. br. 2319/1 nove izmjere 7863 K. O. [katastarska općina] koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Karla Štampalije od dana 27. studenoga 2020. godine označen brojkama 1-11-73-74-1 površine 4348 m[2] .

2. Protiv citirane presude zamjenik zakonskog zastupnika tuženice je izjavio žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 47 Gž- 2010/2021-3 od dana 13. travnja 2022. godine ukinuta prvostupanjska presuda, a predmet je vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U ponovnom postupku stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, ročištima glavne rasprave te žalbi, i to tužitelj ŽŠ da je isključivi vlasnik i posjednik točno određenog fizičkog dijela čest. br. 2319/1 nove izmjere 7863 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], narodnog imena „Punta rat“, koji dio je na Geodetskoj situaciji sačinjenoj po GŠ dipl. ing. geod. dana 9. studenoga 2016. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 4353 m[2] . Predmetni dio nekretnine u naravi je dijelom maslinik, a dijelom pašnjak.

4. Vlasništvo predmetnog dijela nekretnine tužitelj je stekao temeljem ugovora o darovanju sklopljenog dana **.**.2018. sa ŽŠI, koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić u Šibeniku pod brojem OV- 6383/2018. ŽŠI, dakle darovateljica, je vlasništvo te nekretnine stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-552/72 od dana 23. ožujka 1973. godine iza smrti oca HŠ i temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-453/78 od dana 21. prosinca 1979. godine iza smrti brata TŠ pok. Ž, a zatim diobom sa sestrom IŠ.

5. U zemljišnoj knjizi Z.U. K. O. [katastarska općina] iako se predmetna nekretnina nalazi u posjedu prednika tužitelja, ŽŠI, njenog pok. oca HŠ i brata TŠ preko sto (100) godina.

6. U katastarskom operatu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik i to u Posjedovnom listu broj 286 K. O. [katastarska općina] upisana je prednica tužitelja ČŠ. Ž.

7. Iz skice predmetnog područja jasno proizlazi da bi prednica tužitelja bila upisana kao posjednica dijela kat. čest. [katastarska čestica] odnosno 7863 (nove izmjere) K. O. [katastarska općina] narodnog naziva Rat ili Punta rat - Luca Tomin, majka darovateljice. Od davnina je poznato da su tadašnje vlasti podijelile Puntu rat mještanima, što je jasno vidljivo i iz samog avio-snimka na kojem je uočljiva beskonačna mreža suhozida koji su dodjeljivali parcele nekadašnjih vinogradara.

8. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 23. veljače 2021. godine (list 37 spisa).

9. Zamjenik zakonskog zastupnika Republike Hrvatske protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predložio da se isti odbije kao neosnovan.

10. U odgovoru na tužbu je naveo da tužitelj nije dokazao stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini jer iz karte DOF-a 1:5000 iz 1968. godine koja je nastala temeljem avionskog snimanja 1950. godine, vidljivo je da u trenutku tog snimanja na predmetu spora nije bilo tragova posjeda odnosno da se radilo o velikoj neograđenoj površini u vlasništvu države. Nadalje, da se i iz kasnije datirane karte HOK-a ne vidi posjed odnosno njegovi ogradni zidovi. Uzgredno, napominje se kako u priloženom rješenju u nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl.br.O-453/78 nije navedena predmetna nekretnina.

11. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o darovanju sklopljenog između ŽŠI i ŽŠ od dana 28.svibnja 2018. godine, rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-453/78 od dana 21. prosinca 1979. godine iza pok. TŠ pok.Ž, rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-552/72 od dana 23. ožujka 1973. godine, rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-108/99 od dana 25. siječnja 1999. godine iza pok. ČŠ pok. F, skice mjesta očevida vještaka mjernika Karla Štampalije dipl. ing. geod. od 27.11.2020., posjedovnog lista broj 286 K. O. [katastarska općina] - nova izmjera Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od dana 8. travnja 2010. godine, Geodetske situacije izrađene od GŠ dipl. ing. geod. od 9. studenoga 2026. godine, neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom Z. U. [broj ZK uloška] K.. Jezera, te saslušanjem svjedoka JŠ, IŠ i ŽŠI pok. Ž.

12. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere 7863 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Karla Štampalije dipl. ing. geod. od dana 27.11.2020. godine označenog brojevima 1-11-73-74-1 u površini od 4348 m[2] temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa ŽŠI dana 28. svibnja 2018. godine.

15. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. br. 2319/1 nove izmjere čest. br. 7863 K. O. [katastarska općina], da je nekretnina sa tri strane omeđena suhozidom, osim prema moru (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Karla Štampalije i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka – (list 26 /II spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti HŠ pok. TŠ (rođenog **.**.1914., a umrlog **.**.1972.) ovaj sud dana 23. ožujka 1973. godine donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-552/72 kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i odreke ČŠ ud. Ž, glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], proglašeni sin TŠ pok. Ž te kćeri TŠ ŽŠI pok. Ž i IŠ žena G za 1/3 dijela svaki – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 7 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti TŠ pok. Ž (rođenog **.**.1957., a umrlog **.**.1975.) ovaj sud dana 21. prosinca 1979. godine donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-453/78 kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i odreke H Tomin ud. Ž, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], koje je naslijedio iza smrti oca Ž T sukladno rješenju o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-552/72 od 23.3.1973. proglašene sestre TŠ ŽŠI pok. Ž i IŠ žena G za 1/2 dijela svaka – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 6 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti BŠ pok. F ud. Ž (rođene **.**.1922., a umrle **.**.1996.) ovaj sud dana 25. siječnja 1999. godine donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-109/99 kojim su njenim nasljednicima na temelju zakona, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], proglašeni kćeri BŠ ŽŠI pok. Ž i IŠ žena G za 1/2 dijela svaka – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 20 spisa)

- da su ŽŠI (kao darodavateljica) i ŽŠ (Oliver) (tužitelj kao obdarenik) dana 28. svibnja 2018. godine sklopili ugovor o darovanju (na kojem je potpis darodavatelja ovjeren kod javne bilježnice Nevenke Nakić u Šibeniku istog dana pod brojem OV- 6383/2018). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet darovanja fizički dio čest. br. 2319/1 K. O. [katastarska općina] i to dio koji je na Geodetskom snimku izrađenom od GŠ dipl. ing. geod. dana 9. studenog 2016. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 4353 m[2] u naravi pašnjak, zemlja zv. Punta rat – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list 4 i 5 spisa)

16. Svjedok JŠ je iskazao da ne zna tužitelja, ali da poznaje ŽŠI, kao i da je poznavao njezinog oca Ž, majku H i djeda TŠ. Da je ta zemlja pripadala ocu od TŠ, znači pradjedu od ĆŠ, te nakon toga da se zemlja prenosila s koljena na koljeno na HŠ, nakon Ž nasljeđuje ga supruga H, a potom ĆŠ i IŠ, za koje je čuo da su provele materijalnu diobu, te je u konačnici predmetna nekretnina pripala ĆŠ. Koliko se može sjetiti TŠ je rođen 1800. i neke godine, a preminuo 1960. i neke godine. Po priči zna da je tu prvi došao pradjed kojem nije znao ime, ali zna da je parcela omeđena sa svih strana suhozidom. U blizini mjesta spora se nalazi i zemlja njegovog djeda, tako da je kao dijete tu često dolazio i viđao je najčešće H i njezine kćerke ĆŠ i IŠ kako idu na teren. Po priči svojih predaka zna kako su Jezera malo mjesto, da su prednici od ĆŠ sadili i obrađivali masline, skupljali drva ….. Išli su magarcima po drva za ogrjev, svaki komadić mimo krša sadile bi se neka kulture, smokve i slično. Unutar makije se još može po kazivanju zateći neki stari panj od maslina, međutim ljudi su s vremenom sve manje obrađivali, pa je zato sad obrasla površina na kojoj se zatiču suhozidi. Što se tiče suhozida prema moru, istog je srušila bura. Nikad nije bilo sporova i ta zemlja na Punti Rata pripada fizičkim osobama, granice se vide. Iz razgovora sa ŽŠI saznao je da je ista to darovala tužitelju jer je bila kuma tužiteljevom šestom djetetu - (list 26/II i 93 spisa)

17. Svjedokinja IŠ. Ž je iskazala da joj je ŽŠI sestra. Njih dvije su se podijelile nakon smrti mame H koja je naslijedila njihovog oca HŠ. Zemlja je od davnina u njihovoj obitelji, te po priči prednika zna da je predmetna nekretnina bila još od pradjeda, koju je kasnije naslijedio njen djed TŠ, koji je rođen 1880. i neke, a umro 1969. godine. Kao djevojčica bi išla sa svojim djedom na teren i sjeća se da joj je govorio da je to njihova zemlja, kao i da je obrađivao masline, brao travu za stoku i skupljao drva za ogrjev. Zbog nepristupačnog terena sve se to prenosilo na magarcu. Njen otac nije mogao dolaziti jer je bio ratni vojni invalid. Otac Ž je rođen 1914. godine, a preminuo je 1972. godine, iz tog razloga je nekretnina zarasla borovom šumom, makijom i uočavaju se kulture. Teren je nepristupačan, a svi su oni trbuhom za kruhom napustili Jezera, za razliku od njenih predaka koji su od zemlje živjeli. Nikad im nitko nije sporio pravo vlasništva i u tom predjelu je zemlja podijeljena, tako da svaki mještanin zna kome je što pripalo. Predmetni predio se zove Punta Rata – (list 27 spisa).

18. Svjedokinja ŽŠI je iskazala da je nekretnina Punta Rat bila u vlasništvu njenog pradjeda VŠ, zatim djeda TŠ pa oca HŠ. Kako su njeni prednici stekli vlasništvo te nekretnine i da li su je kupili nije znala, ali zna da je oduvijek bila u njihovom vlasništvu. Davno prije nekretnina je bila maslinik, a danas je krš. Nekretnina je bila i još uvijek je ograđena. Otac HŠ je umro 1972. godine, a majka Luca Tomin 1996. godine. Nakon očeve smrti majka se odrekla svoj dijela u korist nje i sestre IŠ, nakon čega su ona i sestra izvršile fizičku diobu. Tužitelju je osobno ugovorom od dana 28. svibnja 2018. godine darovala nekretninu u površini od 4353 m2 jer je smatrala kako isti ima puno djece i da će mu ta nekretnina dobro doći danas sutra. Naime, 2017. godine tužitelju je istu usmeno darovala, a pismeno je sastavljen ugovor 2018. godine, jer tužitelj živi u [adresa]. Prema moru predmetna nekretnina je ograđena nešto malo jer je vjetar srušio suhozide jer se nalaze na strani gdje udara bura kao i valovi. Zadnji put na predmetu spora je bila prošle godine. Ona je na predmetnoj nekretnini brala travu. Iskazala je da nekretnini još ima maslina, ali su ih prekrili borovi, a tko ih je posadio nije znala, misli vjerojatno djed, a možda i pradjed. Odozgor su dolazili pa skroz do mora. Zid koji je srušen bio je udaljen od mora cca 5 m, a možda i manje metara jer nije mjerila – (list 92 i 93 spisa).

19. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj stekao vlasništvo fizički određenog dijela predmetne nekretnine.

20. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

21. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

22. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

23. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

24. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

25. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

26. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

27. Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

28. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

29. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka, posebno iskaze svjedoka JŠ (rođenog 1946.), IŠ pok. Ž rođene HŠ (rođene 1951.) i ŽŠI pok. Ž (rođene 1954.), koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio, u postupku je utvrđeno da je predmet spora pod nazivom Punta Rat oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji ŽŠI i to prvo od TŠ pok. VŠ i I rođene Č, djeda ŽŠI, potom HŠ pok. TŠ, oca ŽŠI, H tomin ud. Ž, majke ŽŠI, ŽŠI i danas tužitelja, da se nekretnina prenosila s koljena na koljeno, da je ista omeđena sa svih strana suhozidom, da su prednici ŽŠI sadili i obrađivali masline, skupljali drva ….. da se zbog nepristupačnog terena sve prenosilo na magarcu.

30. Pok. HŠ pok. TŠ (otac ŽŠI) nije mogao dolaziti na predmetnu nekretninu jer je bio ratni vojni invalid, ali prednicima ŽŠI nitko nije sporio pravo vlasništva, te da u tom predjelu je zemlja podijeljena, tako da svaki mještanin zna kome je što pripalo.

31. Utvrđeno je da je HŠ umro dana **.**.1972., a naslijedili su ga sin TŠ i kćeri ĆŠ i IŠ na jednake dijelove, da je sin TŠ pok. Ž umro dana **.**.1975. a naslijedile su ga sestre ĆŠ i IŠ na jednake dijelove, koje su potom izvršile materijalnu diobu, u kojoj diobi je predmetni dio nekretnine dopao u vlasništvo ŽŠI.

32. Imajući u vidu činjenicu da TŠ pok. VŠ (djed ŽŠI) rođen 1880. godine, a umro je 1968. godine u dobi od 88 godina (utvrđeno pregledom potvrde Župe Gospe od Zdravlja Jezera od 2.8.2022. – list 96 spisa), da je HŠ pok. TŠ rođen 1914. godine, a umro je 1972. godine u dobi od 58 godina i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac ŽŠI izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine protekom određenog vremena do dana 6. travnja 1941. godine (računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. oca TŠ pok. VŠ i majke I), što znači da je isti u trenutku smrti bio izvanknjižni vlasnik predmeta spora.

33. ŽŠI je nasljeđivanjem iza smrti oca HŠ odnosno brata TŠ sukladno odredbama OGZ-a (koji zakon je bio na snazi u vrijeme njihove smrti) i diobom sa sestrom IŠ rođenom TŠ stekla vlasništvo predmeta spora.

34. ŽŠI je u okviru svojih vlasničkopravnih ovlaštenja mogla slobodno raspolagati fizički određenim dijelom predmetne nekretnine na način da ga dana 28. svibnja 2018. godine daruje tužitelju.

35. Kraj takva stanja stvari navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti.

36. Valja istaknuti da iz skice dodjele (list 19 spisa koji dokaz je predložio tužitelj) proizlazi da je prednik ŽŠI prilikom dodjele dobio nekretnine nove oznake 7863 površine 4.366 m[2] , a što nedvojbeno slijedi kraj rezultata dokaznog postupka (posebno povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] iz koje je vidljivo da je vlasnik na čest. zem. [katastarska čestica] bila upisana Porezna obćina Jezera – list 146 spisa i iskaza saslušanih svjedoka), da je prednik iste kako dodjelom od tadašnje vlasti, tako i izvanrednom dosjelošću stekao pravo vlasništva upravo predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

37. Općepoznata je činjenica je tadašnja vlast 1938. godine dodjeljivala mještanima Jezera u vlasništvo određene dijelove nekretnina kako na predjelu Brošćice, tako i na predmetnom predjelu zv. Punta Rat, te da su mještani na isti način kao tužitelj sredili svoje vlasničko stanje nekretnina, tako LŠ žena J rođena B u pravomoćnom postupku broj P-3451/10 (list 60 do 64 spisa), PŠ u pravomoćnom postupku broj P-181/16 (list 67 do 70 spisa), FŠI u pravomoćnom postupku broj P-2643/03 (list 72 i 73 spisa), CŠ rođena Ć u pravomoćnom postupku broj P-1142/15 (list 74 do 78 spisa), te NŠ, GŠI, KŠ i ZŠ rođena GŠI u pravomoćnom postupku broj P-408/10 (list 79 do 84 spisa).

38. Glede sadržaja posjedovnog lista broj 286 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik nove izmjere za čest. zem. [katastarska čestica] zv. Rat u naravi pašnjak površine 4365 m[2] na kojoj nekretnini je kao posjednik evidentiran prednik ŽŠI (list 18 spisa) napominje se da isti predstavlja dokaz u pravcu da je tužbena teza u cijelosti osnovana.

39. U odnosu na poštenje prednika tužitelja i samog tužitelja koje apostrofira zamjenik zakonskog zastupnik tuženice Republike Hrvatske ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a stavkom 5. istog članka da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Kao što je već naprijed navedeno tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju istinitost navoda tužitelja i utvrđenja ovog suda, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bilo koji od pravnih prednika tužitelja ili sam tužitelj bili nepošteni posjednici.

.

40. Zamjenik zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske nije niti osporavao iskaze navedenih svjedoka kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika Karla Štampalije od dana 27. studenoga 2020. godine nije imala primjedbi.

41. Glede navoda tuženice na nepostojanje suhozida, u postupku je očevidom na mjestu spora utvrđeno da je nekretnina sa tri strane omeđena suhozidom, osim prema moru, koji suhozid je prema moru iz iskaza svjedoka JŠ porušila bura (a koja činjenica je životna i logična).

42. Napominje se da je rješenje o nasljeđivanju deklaratorno rješenje, i ako u njemu nisu navedene sve nekretnine ostavitelja, to ne znači da njegovi nasljednici nisu stekli pravo vlasništva tih nekretnina, jer ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti, što kraj izloženog utvrđenja suda, navodi tužene da predmetna nekretnina nije bila predmetom ostavine prednika pravnog prednika tužitelja se ne mogu prihvatiti.

43. Tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

44. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

45. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

46. U konkretnom, tuženica je bila dužna do zaključenja prethodnog postupka predložiti dokaze na okolnosti navoda iz odgovora na tužbu (članak 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) a što ista nije učinila.

47. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

48. Tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška, stoga sud o istom nije niti odlučivao.

Šibenik, 13. svibnja 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja ZOU Zoran Vuletin i Ivana Dedić u Šibeniku

- tuženoj Republici Hrvatskoj putem Općinskog državnog odvjetništva Građansko-upravnog odjela u Šibeniku