REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-610/2024-12

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja BV iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], opunomoćenik za primanje pismena u [adresa] - ĐV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo, OIB: 36162371878, kojeg zastupa KV, službena osoba, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo, KLASA: UP/I-212-02/24-03/1, URBROJ: 511-15-16-24-1048 od 08. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-212-02/24-03/1, URBROJ: 511-15-16-24-1048 od 08. ožujka 2024., odbijen je ulazak tužitelju u Republiku Hrvatsku, na graničnom prijelazu Bajakovo, 8. ožujka 2024., u 16,07, iz razloga navedenih u točki (E) unificiranog obrasca ("Odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku"), odnosno jer tužitelj nema odgovarajuću dokumentaciju kojom bi opravdao svrhu i uvjete svog boravka (dokazi o smještaju i dokazi u vezi s planom putovanja – dokazi u vezi povratka), primjenom odredbe članka 50. Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.), kao i odredbe članka 6. stavak 1. točka c Zakonika o schengenskim granicama - Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (dalje: Zakonik).

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik odbio tužitelju ulazak u Republiku Hrvatsku bez obrazloženja, na koji način su počinjene bitne povrede upravnog postupka. Također smatra da u postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer je posjedovao traženu dokumentaciju koju prilaže tužbi. Navodi da se 8. ožujka 2024., vozilom marke Ford registracijske oznake (Republike Srbije) BG2477VL zaputio u Republiku Italiju odnosno u Firencu, pri čemu je trebao samo u transportu proći kroz Republiku Hrvatsku bez zadržavanja. Navodi da je prethodno bez poteškoća ulazio u Republiku Hrvatsku i boravio (radi ljetovanja), te je obaviješten da nije dokazao postojanje dokumentacije u vezi smještaja kao i dokumentacije u vezi povratka, odnosno dokaze o postojanju dovoljno novčanih sredstava. Ističe da je policijskom službeniku predočio traženu dokumentaciju o rezervaciji smještaja u Italiji za dvije noći u Firenci i jednu noć u Veneciji (uplata preko stranice Airbnb) kao i dokaz da posjeduje dovoljno novčanih sredstava za očekivani boravak i u gotovini i na kartici. Navodi da su policijski službenici, bez objašnjenja i bez provjere točnosti navoda, tužitelja uputili da napusti granični prelaz i da se vrati u Republiku Srbiju. Tužbi prilaže ispis e-mailova kojim Airbnb potvrđuje tužitelju rezervaciju i plaćen smještaj u Veneciji za 9. ožujka 2024. i smještaj u Firenci sa datumom prijave od 9. ožujka 2024. i datumom odjave od 11. ožujka 2024. U odnosu na novčana sredstva navodi da je imao dovoljno novca u gotovini kao i na računu kartice, te prilaže ispis bankovnih transakcija iz kojih je razvidno da je za potrebe putovanja podigao oko 400 eura (protuvrijednosti). Smatra da su postupanjem policijskih službenika povrijeđena prava na slobodu kretanja, jednakost pred zakonom i dr. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. U smislu obrazloženja razloga donošenja rješenja poziva se na pravilno postupanje policijskog službenika OV, koji je razloge donošenja rješenja tužitelju i usmeno obrazložio prilikom izdavanja rješenja. Smatra da tužitelj prilikom vršenja granične kontrole i utvrđivanja uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku za državljana treće države, odnosno ulaska u Schengenski prostor, policijskom službeniku nije predočio dokaze kojima bi opravdao svrhu i uvjete svog boravka na području država članica EU. Budući da se radi o državljaninu treće države, policijski službenici dužni su prilikom svakog ulaska u Republiku Hrvatsku utvrđivati za sve državljane trećih država ispunjavaju li uvjete za ulazak propisane člankom 6. Zakonika (uvjeti ulaska državljana trećih država). Tuženik odgovoru na tužbu prilaže službenu bilješku sastavljenu od policijskog službenika koji je obavljao graničnu kontrolu i koji je utvrdio da isti, sukladno Zakoniku, toga dana nije ispunjavao uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku.

4. Tužitelj je 24. rujna 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode i istaknuo da je službena bilješka policijskog službenika sastavljena 20. kolovoza 2024., dakle, više od 5 mjeseci od spornog događaja, te osporava i sadržaj bilješke jer je nakon upoznavanja s razlogom odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku predočio dokaze o smještaju i planu putovanja kao i da raspolaže propisanom količinom novca (koji dokazi su priloženi uz tužbu), međutim na graničnom prijelazu policijski službenik iste nije htio pogledati i provjeriti već je izjavio "od sad preko Hrvatske može samo avionom" (iako je izrečena mjera privremenog karaktera i odnosi se samo na konkretan prelazak). Stoga predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja i policijskog službenika (OV), odnosno sučeljavanjem istih.

5. Kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu 24. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao (primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a), kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod prethodno iznesenih navoda.

6. Na upit sutkinje tužitelj je iznio okolnosti događanja na graničnom prijelazu Bajakovo, 8. ožujka 2023., te naveo da policijski službenik uopće nije zatražio dokaze o već plaćenom smještaju u Italiji (jedna noć u Veneciji, te dvije noći u Firenzi), kao ni dokaze o posjedovanju novčanih sredstava, pri čemu je tužitelj ranije istoga dana u Erste bank a.d. Novi Sad, Republika Srbija, podigao 40.000 RSD, što bi predstavljalo oko 340 eura. Nadalje na upit sutkinje tužitelj je pokazao zaslon mobitela i sadržaj e- e-mailova upućenih Airbnb radi rezervacije predmetnog putovanja iz kojeg je razvidno da je e-mail kojim se potvrđuje plaćanje prethodno citiranog smještaja (od strane Airbnb-a) dostavljen tužitelju na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], da isti potvrđuje činjenicu plaćenog smještaja i da je tužitelj istim raspolagao prije dolaska na granični prijelaz predmetnog dana.

7. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS- a, odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja policijskog službenika OV, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da sud nije smatrao da bi izvođenje istog dovelo do drugačijeg rješavanja spora, te radi izbjegavanja dodatnih troškova.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i u spis upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi, kao što je već navedeno, da je tužitelju odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, na graničnom prijelazu Bajakovo, 8. ožujka 2024., u 16,07, iz razloga navedenih u točki (E) unificiranog obrasca ("Odbijanje ulaska u Republiku Hrvatku"), odnosno jer tužitelj nema odgovarajuću dokumentaciju kojom bi opravdao svrhu i uvjete svog boravka (dokazi o smještaju i dokazi u vezi s planom putovanja – dokazi u vezi povratka).

10. Navedeno je odlučeno primjenom članka 50. stavka 1. Zakona o strancima, kojim je propisano da će se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

11. Tako odredba članka 6. stavak 1. točka c Zakonika specificira kao uvjet ulaska državljana trećih zemalja da opravdavaju svrhu i uvjete namjeravanog boravka te imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, kako za vrijeme trajanja namjeravanog boravka tako i za povratak u njihovu matičnu državu ili tranzit do treće zemlje za koju su sigurni da će ih prihvatiti ili su takva sredstva u mogućnosti zakonito pribaviti.

12. Odredbom članka 6. stavak 4. Zakonika propisano je da se potrebna sredstva za uzdržavanje procjenjuju u skladu s trajanjem i svrhom boravka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u dotičnoj državi članici (dotičnim državama članicama), pomnoženo s brojem dana boravka. O referentnim iznosima koje utvrđuju države članice Komisiju se izvješćuje u skladu s člankom 39.

13. Dakle, Zakon o strancima predviđa donošenje rješenja i to na obrascu predviđenom Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik). Prema članku 50. stavku 5. Zakona o strancima, Ministar pravilnikom propisuje način postupanja prema državljanima trećih zemalja te izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju ulaska i tehničkim uvjetima za boravak na graničnom prijelazu.

14. Budući da je člankom 12. stavkom 4. i 5. Pravilnika propisan Obrazac rješenja o odbijanju ulaska (Obrazac 2), koji je pravokutnog oblika, bijele boje, veličine 21×29,7 cm, koji se tiska na hrvatskom i engleskom jeziku i koji Obrazac 2 je sastavni dio Pravilnika, obveza je policijskog službenika ispuniti takav propisani i u sustavu generirani obrazac i predati ga stranci.

15. Također, Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP) u članku 97. stavku 1. propisuje da se rješenje može izdati na propisanom obrascu.

16. Člankom 12. stavkom 1. Pravilnika propisano je da državljaninu treće zemlje kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, policijski službenik koji obavlja graničnu kontrolu dostavlja rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku.

17. Prema odredbi članka 50. stavka 2. Zakona o strancima, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje. Članak 30. stavak 2. ZUP-a propisuje da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

18. Kako je Zakon o strancima, kao lex specialis, isključio izjašnjavanje stranke u predmetnom postupku, sud ocjenjuje da je rješenje (u pogledu oblika i načina donošenja) doneseno u skladu s pravilima postupka, pri čemu valja uzeti u obzir i kontekst donošenja rješenja i potrebnu efikasnost nadležnih javnopravnih tijela.

19. Iz spisa tuženika nadalje proizlazi da je policijski službenik OV **.**.2024. sastavio službenu bilješku o događaju od 8. ožujka 2024. u kojoj je naveo da tužitelj nije predočio dokaze za turističko putovanje: dokaz o smještaju, dokaze u vezi s planom putovanja i dokaze u vezi povratka.

20. Sud nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja nije mogao osporavano rješenje ocijeniti zakonitim.

21. Najprije valja istaknuti da u odnosu na tužitelja nije utvrđeno da se radi o osobi u odnosu na koju bi bilo izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u SIS-u (Schengenski informacijski sustav) ili u nacionalnoj evidenciji.

22. Kako je sud sam utvrdio na održanom ročištu tužitelj je prije planiranog putovanja doista uplatio trošak smještaja za dvije osobe, putem Airbnb, dakle posjedovao dokaze o već plaćenom smještaju u Italiji (jedna noć u Veneciji – iznos 118,00 eura plaćen 6. ožujka 2024., te dvije noći u Firenzi – iznos od 233,89 eura plaćen 6. ožujka 2024.), kao i dokaze o posjedovanju novčanih sredstava (pregled prometa na dan 8. ožujka 2024. po platnom računu tužitelja broj: 34000001142016626 kod Erste bank a.d. Novi Sad, Republika Srbija – podizanje iznosa od 40.000 RSD, dakle oko 340 eura protuvrijednosti). Dokaze o bankovnim transakcijama tužitelj ima također evidentirane, te je dokaze o plaćenom smještaju bilo moguće utvrditi i iz sadržaja elektroničke pošte tužitelja.

23. Stoga sud zaključuje da je tužitelj 8. ožujka 2024. prije pristupa granici Republike Hrvatske ispunjavao uvjet iz članka 6. stavak 4. Zakonika.

24. Životno je nelogično da bi tužitelj isplanirao put, platio smještaj i osigurao novčani iznos potreban za put a potom odbio pokazati dokaze o istome, pri čemu niti policijski službenik ne navodi eventualnu nesuradljivost tužitelja u dokazivanju osnove prema točki (E) unificiranog obrasca ("Odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku") ili izbjegavanje uputa službene osobe na graničnom prijelazu. Tužitelj navodi da je planirano putovanje prema Republici Italiji nastavio na način da je naknadno prešao granicu Republike Srbije i Republike Mađarske.

25. Zakonik propisuje da nadzor državne granice nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica. Nadzor državne granice trebao bi pomoći u suzbijanju nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima te pri sprečavanju bilo kakve prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica. Nadalje, nadzor državne granice ne uključuje samo kontrolu osoba na graničnim prijelazima i zaštitu državne granice između tih graničnih prijelaza, već i analizu rizika za unutarnju sigurnost te analizu mogućih prijetnji po sigurnost vanjskih granica. Stoga je potrebno odrediti uvjete, mjerila i podrobna pravila o kontrolama na graničnim prijelazima i zaštiti na granici, uključujući provjere podataka u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS).

26. Sud iz ukupnosti pribavljene dokumentacije zaključuje da je u ovoj upravnoj stvari doista riječ o ekstenzivnom formalizmu tuženika vezanim uz pogrešnu primjenu (tumačenje) materijalnog prava sadržanog u Zakoniku.

27. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

U Osijeku 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici za primanje pismena u Republici Hrvatskoj

2. Tuženiku