REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-18/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1768/2022-46 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1768/2022-46 od 4. prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 od 30. lipnja 2022.g. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu, na radno mjesto "Pomoćnice voditelja Podružnice za ekonomsko financijske poslove u Uredu voditelja podružnice Autobusni kolodvor" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 204,63 eur sa zatraženim kamatama.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje u svojoj žalbi, jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu od 30.lipnja 2022., kojom je tuženik otkazao tužiteljici njezin ugovor o radu i da se utvrdi da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, te se tuženiku naloži da tužiteljicu vrati na radno mjesto „pomoćnice voditelja podružnice Autobusni kolodvor“ ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj naknadi troškove postupka.

10. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu sklopljenim sa tuženikom 5. rujna 2016. i da je na temelju tog Ugovora o radu obavljala poslove „ Pomoćnice voditelja podružnice za ekonomsko financijske poslove u Uredu voditelja podružnice Autobusni kolodvor“ (članak 3. Ugovora), te da joj je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu od 30.lipnja 2022. otkazao njezin ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući je kod njega došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ odnosno „korporativnih servisa“ te ukidanja nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova jer za njima nema potrebe (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu -„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR).

11. Sporno je, jesu li u ovom postupku ispunjeni uvjeti za otkaz tužiteljičina ugovora o radu utemeljenom na odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. i 2. ZR i je li tuženik prije donošenja osporene Odluke o tužiteljičinom otkazu ugovora o radu proveo postupak propisan odredbom čl. 127. i čl. 150. ZR.

12. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da je tuženik kao tužiteljičin poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici jer je radno mjesto tužiteljice odnosno organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica radila i obavljala navedene poslove ukinuta Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnikom o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnikom o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom o Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13. svibnja 2022. Do prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice došlo je zbog organizacijskih razloga (postojeća organizacija korporativnih funkcija nije učinkovita, jer je ista decentralizirana, a za učinkovito poslovanje je potrebno da bude centralizirana kako bi opsluživala cjelokupno poslovanje od izvršnih funkcija pa sve do pojedinih organizacijskih jedinica) i gospodarskih razloga (nedostatni prihodi od poslovanja u odnosu na rashode, preveliki trošak poslovanja u odnosu na prihode, kontinuirani poslovni gubici tuženika 2020. i 2021., potreba za refinanciranjem obveznica, preveliki broj radnika u odnosu na prihode i nemogućnost osiguravanja financijske stabilnosti i održivosti poslovanja bez provedbe restrukturiranja). Pri tome, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da tuženik, prije otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici nije bio u obvezi uspoređivati tužiteljicu s drugim radnicima jer je ona proglašena viškom budući je njezino radno mjesto ukinuto, a nije došlo do smanjenja broj izvršitelja na tom radnom mjestu, sve imajući pri tome u vidu i činjenicu da je tuženik ponudio tužiteljici drugo slobodno radno mjesto u operacijama, a što je ona za razliku od drugih njegovih zaposlenika (BĐ) odbila.

12.1. Osim toga sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da je tuženik u pisanom obliku sindikatima dostavio odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika i da je zajedno sa sindikatima razmotrio i obrazložio sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika te je o provedenom savjetovanju obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostavio joj potrebne podatke, pa da je posljedično tome postupio sukladno odredbi čl. 127. ZR.

12.2. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje i da je prije donošenja osporene Odluke kojom je tužiteljici otkazan njezin Ugovor o radu, tuženik proveo postupak propisan odredbom čl. 150. ZR jer je prije donošenja Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o organizaciji „Korporativnih servisa“ Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijent složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. sa sindikatima proveo savjetovanje sukladno čl. 150. ZR.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja (čl. 8. ZPP) i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica izjavljenom žalbom.

14. Na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

15. Temeljem odredbe čl. 127. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, a odredbom stavka 4. ovog članka propisano je da je tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika.

16. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje (stavak 2.). Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (stavak 4.). Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga (stavak 6.). Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom (stavak 7.). Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca (stavak 8.).

17. Temeljem čl. 153. st. 3. ZR propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća, osim prava iz članka 164. st. 2. ZR, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3., a o postignutom sporazumu dužni su pisano obavijestiti poslodavca (čl. 153. st. 4. ZR).

18. Iz provedenih dokaza - dopisa tuženika od 29. prosinca 2021., 29. travnja 2022. i 3. svibnja 2022. te e-maila NĐR, direktorice Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima tuženika od 30. prosinca 2021., 29. travnja 2022., kao i njenog iskaza te iskaza svjedoka sindikalnih povjerenika te Očitovanja sindikata, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je tuženik prije donošenja odluke važne za položaj radnika (prije donošenja odluke o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu radnicima za kojima je prestala potreba za radom) postupio sukladno odredbi čl. 127. i čl. 150. ZR i da je sukladno tome svim sindikatima koji djeluju kod tuženika dostavio sve podatke vezane za suodlučivanje i savjetovanje namjeravanih Odluka o otkazu ugovora o radu uz popis radnika s podacima o spolu, dobi, stručnoj spremi, podružnici, nazivu radnog mjesta, grupi složenosti poslova radnog mjesta, radnom stažu, dodijeljeni su bodovi za staž, obveze uzdržavanja i dob te je uzeto u obzir radi li se o zaštićenoj kategoriji radnika te da je tuženik tijekom savjetovanja sa sindikatima razmotrio i obrazložio sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika te je o provedenom savjetovanju obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostavio joj potrebne podatke, pa je posljedično tome žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na propust tuženika da postupi sukladno odredbi čl. 127. i čl. 150.

ZR, valjalo ocijeniti neosnovanom.

19. Osim toga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, iz provedenih dokaza, a napose Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom o Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13. svibnja 2022., kao i iskaza saslušanih svjedoka, jasno proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u ovom postupku dokazao da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice i da joj je posljedično tome tuženik mogao osnovano otkazati ugovor o radu primjenom odredbe čl. 115. st. 1. ZR, budući iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica radila i da su posljedično tome ukinuti i poslovi koje je obavljala, sve obzirom na činjenicu da je takvu organizacijska promjena kod tuženika izazvana neučinkovitošću dosadašnje decentralizirane organizacije koja je uzrokovala prevelike trošak poslovanja u odnosu na prihode, a što je rezultiralo kontinuiranim poslovnim gubicima tuženika u 2020. i 2021. i potrebe za refinanciranjem obveznica, prevelikim brojem radnika u odnosu na prihode i nemogućnost osiguravanja financijske stabilnosti i održivosti poslovanja bez provedbe restrukturiranja, radi čega se ukazala potreba za centralizacijom tih poslova.

19.1. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge poslove prema njihovim radnim sposobnostima. Kako je u konkretnom slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, prestala potreba da poslove koje je prethodno obavljala tužiteljica, to je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda prestala potreba za radom tužiteljice i tuženik je imao opravdan razlog otkazati tužiteljici ugovor o radu uz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR, a što je u ovom postupku i dokazao (čl. 135. st. 3. ZR), pa je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

19.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice da iz iskaza svjedokinje proizlazi da BĐR proizlazi da kod tuženika i dalje postoji radno mjesto Pomoćnik voditelja Podružnice Autobusni kolodvor valja istaknuti da iz iskaza navedene svjedokinje takav žalbeni navod žaliteljice na proizlazi već iz njezinog iskaza proizlazi da i dalje postoje poslovi Voditelja podružnice Autobusni kolodvor, radi čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja, kada kod tuženika ne postoje poslovi Pomoćnice voditelja podružnice za ekonomsko financijske poslove u Uredu voditelja podružnice Autobusni kolodvor, i kada je tuženik to rano mjesto iz prethodno navedenih razloga ukinuo, tužiteljica je bila u obvezi dokazati da se poslovi koje je ona obavljala kao pomoćnica voditelja podružnice za ekonomsko financijske poslove u Uredu voditelja podružnice Autobusni kolodvor i dalje obavljaju kod tuženika, a što nije učinila, pa je njenu žalbu i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

20. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine “, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) pravilno odlučio i o troškovima postupka, budući je odredbom Tbr. 52. točke 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom, pa je žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

21. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tužiteljica, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

22. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 13. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan