REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-45/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 17171/2021-73 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17171/2021-73 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.471,25 eura, skupa s zateznom kamatom koje teku na iznos od 1.349,75 eura po stopi koja se od 28. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 121,50 eura po stopi koja se od 7. siječnja 2025. pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 187,18 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 121,50 eura za period od 28. veljače 2022. do 7. siječnja 2025.

2. Rješenjem suda prvog stupnja, sadržanom u navedenoj presudi riješeno je:

„ III. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 6. veljače 2023.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.136,58 eura, skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.“

3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i rješenja o troškovima postupka (točke I., IV. i V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP ).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik, jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

7.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja od 23. ožujka 2021., kada je kao djelatnik osiguranika tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, zadobio ozljedu na radu prilikom rada na poslovima sječe i izrade drveta motornom pilom, pri čemu je proklizao na strmom terenu i pao, smatrajući tuženika, kao osiguravatelja njegovog poslodavca od odgovornosti policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], odgovornim za njezin nastanak, sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

11. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja (nastanak ovog štetnog događaja), kao ni činjenica da je s ove osnove tuženik 13. rujna 2021., prije podnošenja ove tužbe, na ime naknade štete isplatio iznos od 9.420,00 kuna. Sporna je visina štete, koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

12. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio (čl. 8. ZPP):

- da je tužitelj u štetnom događaju od 23. ožujka 2021., kao djelatnik osiguranika tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, zadobio ozljedu na radu prilikom rada na poslovima sječe i izrade drveta motornom pilom u vidu iščašenje desnog gležnja bez prijeloma;

- da je tužitelj u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera 42 dana;

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja prilikom samog ozljeđivanja (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja),sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana i strah manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana;

- da je kod tužitelja u vezi sa ovom ozljedom došlo do smanjenja opće, životne aktivnosti od 3% zbog ograničene pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, bolova prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu u području desnog gležanjskog zgloba;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

13. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da tuženiku na temelju odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. ZOO pripada pravo na pravičnu novčana naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.600,00 eura te sukladno odredbi čl. 1095. ZOO na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći iznos od 121,50 euro, odnosno da mu pripada pravo na ukupnu naknadu štete u iznosu od 2.712,50 eura ali s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da mu je u izvansudskom postupku već plaćen iznos od 1.250,00 euro, to da mu u ovom postupku pripada pravo na isplatu iznosa od 1.471,25 eura.

14. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

15. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, napose ona koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Žarka Rašića, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

16.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

16.2. Iako tuženik u žalbi posebno ne pobija presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužitelju na ime naknade imovinske štete koju trpi zbog tuđe pomoći, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO dosudio iznos od 121,50 eura, valja istaknuti da je sud prvog stupnja cijeneći utvrđeno činjenično stanje koje niti žalitelj ne dovodi u dvojbu da je tužitelju takva pomoć bila potrebna 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno te uobičajene cijene jednog sata tuđe pomoći i njege od 2,70 eura, pravilno primijenio materijalno pravo i u tom dijelu, radi čega je žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 13. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan