REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-57/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Ferenčak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Marije Baković iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1915/2011 od 23. studenoga 2011. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.672,51 eura/12.601,52 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2011. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Marije Baković iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1915/2011 od 23. studenoga 2011. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 319,97 eura/2.410,80 kuna sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.595,71 eura zajedno sa zateznom kamatom od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnom postupka u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, u iznosu od 72,29 eura sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnoj bilježnici Mariji Baković prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 12.601,52 kune.

2. Javna bilježnica je 23. studenoga 2011. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1915/2011, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-17027/2012-2 od 3. rujna 2012. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj se u podnesku očitovao na navode iz prigovora te naveo da se tuženik 9. lipnja 2011. pod utjecajem alkohola od 1,50 g/kg u organizmu, kretao se osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], Novom cestom u Zagrebu, u smjeru juga. Dolaskom do kbr. 87 navedene ulice tuženik uslijed alkoholiziranosti i time bitno smanjenih vozačkih sposobnosti nije bio u stanju uskladiti parametre svoje vožnje sa zahtjevima sigurnosti u prometu, te je prednjim dijelom svojeg vozila udario u stražnji dio osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je tom prilikom upravljao NU, a uslijed čega je isto vozilo odbačeno i prednjim dijelom udarilo u osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala HU. Obzirom je osobno vozilo kojim je tuženik prouzročio nezgodu pod utjecajem alkohola bilo osigurano policom osiguranja kod tužitelja broj 08051797828, to je tužitelj 1. srpnja 2011. oštećenom OU na ime imovinske štete, isplatio iznos od 11.801,52 kuna. Navedeni iznos je uplaćen izravno na račun tvrtke koja je vršila popravak vozila. Isto tako, tužitelj je 21. lipnja 2011. oštećenoj HU na imovinske štete na vozilu isplatio iznos od 800,00 kuna. S obzirom da je tuženik nezgodu prouzročio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola, to je tužitelj isplatom navedenih šteta stekao pravo regresa prema tuženiku u visini isplaćene štete, sve sukladno odredbama članka 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

5. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Marije Baković poslovni broj Ovrv- 1915/2011 od 23. studenoga 2011., sa obrazloženjem u bitnome da nije moguće utvrditi uzročnu vezu između štetnog događaja i alkoholiziranosti tuženika, te da alkometar predstavlja samo orijentacijsku metodu koja je neprecizna i nepouzdana te kao takva ne može predstavljati dokaz o određenoj koncentraciji alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja (list 301-311 spisa).

5.1. Dopunskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv- 823/2012-96 od 1. travnja 2019. odlučeno je o troškovima parničnog postupka (list 319-320 spisa).

5.2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-4946/2019-3 od 6. ožujka 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-4946/2019-7 od 5. srpnja 2021., je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019., ispravljenu rješenjem poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019., dok je preinačio odluku o troškovima postupka sadržanu u dopunskoj presudi (list 359-360 spisa).

5.3. Povodom prijedloga za dopuštenje revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-4190/2021-2 od 5. travnja 2022. dopustio podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:

„Da li Zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti ispitanika/tuženika iz kojeg proizlazi da je alkometrom marke „Drager 6810“ očitana kod ispitanika/tuženika količina alkohola u organizmu od 1,60 nakon nezgode predstavlja „drugu metodu mjerenja“ u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, tim više što ispitanik/tuženik prihvaća ispitivanje, ne poriče rezultate ispitivanja, te potpisuje predmetni Zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti?“

5.4. Rješenjem poslovni broj Rev-815/2022-2 od 17. svibnja 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4946/2019-3 od 6. ožujka 2020., ispravljenu rješenjem poslovni broj Gž-4946/2019-7 od 5. srpnja 2021. i predmet vratio drugom stupnju na ponovno suđenje i povodom dopuštenog pravnog pitanja izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi: "Ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode alkometrom koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha predstavlja „drugu metodu mjerenja“ u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti" (list 429-430 spisa).

5.5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-30/2024-4 od 16. siječnja 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-823/2012-92 od 22. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-95 od 1. travnja 2019. i dopunska presuda istoga suda poslovni broj Povrv-823/2012-96 od 1. travnja 2019. u dijelu pod točkom I. izreke, te je predmet vraćan prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 434-435 spisa).

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileže spisu i to: financijsku karticu (list 4 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 11 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 22 spisa), zapisnik o očevidu (list 23-25 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 26 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 27 spisa), račun broj 8105313 Autowill d.o.o. (list 28-29 spisa), dopunske izvide štete (list 30-31 spisa), izvide štete (list 32-33 spisa), fotografije (list 34-39 spisa), obračun visine štete-autoodgovornost popravak vozila (list 40 spisa), obračun visine štete- autoodgovornost popravak vozila –kalkulacija/račun (list 41 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 42 spisa), obračun visine štete popravka vozila (list 43 spisa), izvid štete (list 44-45 spisa), fotografije (list 46-47 spisa), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 48-50 spisa), spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-18861/11 (list 72-107 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Gorana Husinec, dipl. ing. (list 110-115 spisa), potvrde o izvršenim transakcijama (list 141-142 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka MU (list 156 i 191-192 spisa), svjedoka NU (list 163-164 spisa), svjedokinje HU (list 172-173 spisa), saslušan je tuženik u svojstvu stranke (list 192-193 spisa), dopis MUP, PU Zagrebačka od 7. srpnja 2017. (list 210 spisa), svjedoka PU (list 224-225 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca (list 246-251 spisa), saslušanjem prometnog vještaka Gorana Husinca (list 265-266 spisa), provedeno je toksikološko vještačenje po vještaku dr. sc. Marini Nestić (list 282-283 spisa), saslušanjem vještaka Marine Nestić (list 292- 293 spisa).

6.1. U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim i uvidom u priložene isprave. Na ročištu dana 1. travnja 2025. stranke su se suglasile da se ne provode već izvedeni dokazi zbog izmjene raspravnog suca.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu regresnog potraživanja u iznosu od 1.672,51 eura/12.601,52 kuna, koji je iznos tužitelj isplatio oštećenima OU i HU s osnova naknade imovinske štete na vozilima nastale u prometnoj nesreći dana 9. lipnja 2011. koju je prouzročio tuženik na način da je, upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] udario u stražnji dio vozila kojim je upravljao oštećeni NU koje je odbačeno na vozilo ispred kojim je upravljala oštećena HU.

9. Između parničnih stranaka je nesporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tuženik, u vrijeme štetnog događaja bilo njegovo vlasništvo te da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja] do 13. lipnja 2011. Nesporno je i to da se predmetni štetni događaj dogodio 9. lipnja 2011., da se u svezi istog vodio prekršajni postupak te da je ovom sudu dostavljen prekršajni spis poslovni broj PpP-18861/2011. Uvidom u isti utvrđeno je da je 29. studenoga 2011. donesena osuđujuća presuda poslovni broj PpP-18861/2011 u odnosu na tuženika a u svezi predmetnog štetnog događaja, koja je postala pravomoćna obzirom da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2374/2012 od 21. svibnja 2014. odbijena žalba okrivljenog ĐU i presuda suda prvog stupnja u osuđujućem dijelu potvrđena.

9.1. Isto tako između stranaka je nesporno da je tužitelj 1. srpnja 2011. oštećenom OU na ime imovinske štete isplatio iznos od 11.801,52 kuna (izravno na račun tvrtke koja je vršila popravak vozila), kao i da je tužitelj dana 21. lipnja 2011. oštećenoj HU na ime imovinske štete na vozilu isplatio iznos od 800,00 kuna.

10. Tužitelj tvrdi da s obzirom da je tuženik nezgodu prouzročio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola, to je tužitelj isplatom navedenih šteta stekao pravo regresa prema tuženiku u visini isplaćene štete, sve sukladno odredbama članka 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

11. Na temelju provedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da se 9. lipnja 2011. dogodila prometna nesreća na način da se tuženik kretao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] Novom cestom u Zagrebu, u smjeru juga, dolaskom do kbr. 87 navedene ulice tuženik je prednjim dijelom svojeg vozila udario u stražnji dio osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je tom prilikom upravljao NU, a uslijed čega je isto vozilo odbačeno i prednjim dijelom udarilo u osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala HU,

- da je vozilo tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja broj 08051797828, čiji sastavni dio čine Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 48 spisa),

- da je tužitelj oštećenicima naknadio nastalu imovinsku štetu,

- da iz iskaza svjedoka NU u bitnome proizlazi da se 9. lipnja 2011. kretao svojim osobnim automobilom marke Opel, Novom cestom na Trešnjevki dok je stajao na semaforu da se upali zeleno svjetlo čuo je kočenje vozila iza sebe i osjetio udarac u zadnji kraj vozila, a vozilo koje je udarilo njegovo vozilo to je učinilo popriličnom brzinom. Zbog udarca odbačen je vozilom prema naprijed, te je tako udario u vozilo ispred sebe u kojem je sjedila ženska osoba. Na njega je naletio osobni automobil marke Fiat, a vozač tog vozila bio je upravo tuženik. Na lice mjesta došli su službenici policije, te su svi troje bili alkotestirani, koje je provođeno na način da su jedan po jedan ulazili u kombi. Osobno nije imao utvrđenog alkohola u organizmu. Tuženik se inače protivio pozivanju policije i htio je otići s lica mjesta,

- da iz iskaza svjedoka HU proizlazi da se "kroz maglu" sjeća predmetnog štetnog događaja i da se sjeća samo da je provedeno alkotestiranje,

- da iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je u konkretnom slučaju uređaj marke „Drager“ kojim je utvrđivana prisutnost alkohola u organizmu bio neispravan i to iz razloga što je u isti morao 2-3 puta puhati, i pokazivao je oznaku "eror". Prigovorio je odmah na licu mjesta takvom alkotestiranju, te je inzistirao da ga se uputi na vađenje krvi i davanje urina kako bi se utvrdila koncentracija alkohola u organizmu. Međutim službenik policije ga nije uputio, iako je to zahtijevao, a niti je tu primjedbu naveo u Zapisniku. Potpisao je Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu. Prije nego što je potpisao Zapisnik isti je pročitao, a da ne zna zašto je isti potpisao iako je prethodno prigovarao načinu alkotestiranja. Inače da je deset minuta prije nego se dogodio štetni događaj pojeo je sendvič i popio jedno pivo (Karlovačko pivo od 2,5 dcl). Do štetnog događaja je došlo na način da se kretao u koloni, odjednom se između njegova vozila i vozila ispred njega ubacilo jedno vozilo i to bez da je prethodno uključilo lijevi pokazivač smjera, pri čemu je kočio, proklizao i naslonio se na vozilo ispred sebe,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca, dipl. ing. proizlazi da je Fiat u sustizanju naletio na Opel koja se kretala ispred Fiata i bila postepeno kočena. Uslijed naleta, Opel je odbačen u naprijed i bio je nabačen na prednji BMW koji je bio zaustavljen, ili mu je brzina u tom trenutku bila zanemariva - u daljem odredio se prema brzini BMW od 5 km/h kada je došlo do sudara. Sudari su se odigrali u lijevom kolničkom traku u kojem su se vozila kretala. Fiat je naletio na Opel brzinom od najviše 20 km/h, a Opel se kretao brzinom od 7 km/h u tom trenutku. Odnosno, bilo kolikom brzinom da se kretao Opel, na njega je naletio Đ koji se kretao za 13 km/h brže. To je imalo za posljedicu da izlazna brzina Opela bude za 7,2 km/h veća od prvobitne pa je Opel izbačen iz sudara brzinom od 14,2 km/h. Nije poznato koliko je odstojanje Opela i BMW bilo kada je na Opel naletio Fiat. Ukoliko je to bilo relativno blisko odstojanje, slijedi da bi naletna brzina na BMW iznosila najviše 14,1 km/h. Ukoliko bi se BMW tada kretao brzinom od 5 km/h, slijedi da je on bio izbačen iz sudara brzinom 4,2 km/h većom od brzine kojom se kretao u trenutku sudara. Moguće je izračunati kašnjenje vozača Fiata na kočenje. U koliko bi Đ bio kočen intenzitetom od 4,5 m/s, tada bi izjednačio brzinu sa brzinom Opela pod uvjetom da je reagirao 0,8 s prije nego što je. Za to je imao na raspolaganju tehničke mogućnosti, ali je iz subjektivnih razloga propustio mogućnost izbjegavanja sudara, ili nije držao potrebno rastojanje za brzinu kojom se kretao. Vozači Opela i BMW nisu imali mogućnosti izbjegavanja sudara jer im se prometna situacija odigravala iza leđa,

- prometni vještak Goran Husinec je na ročištu 17. svibnja 2018. (list 265 spisa) iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Brzine vozila je računao prema oštećenjima, a koja su vidljiva iz stanja spisa, pa je tako dobio izračun brzina s najvećom mogućom točnošću. Ne slaže se sa tezom da je naletna brzina bila manja, iako je moguće da je bila nešto malo manja, ali moguće je da je bila i nešto malo veća. U svom nalazu i mišljenju je naveo da je rastojanje između vozila Opel i BMW bilo relativno blisko, koliko točno nije moguće izračunati tehničkim putem, ali to su otprilike udaljenosti do otprilike 2 metra. Naime, došlo je do naglog kočenja vozila BMW koje je moderno vozilo i jako dobro koči, iza njega je kočilo vozilo Opel koje isto relativno novo vozilo, novije generacije, i približavalo se vozilu BMW. Iza njih je kočio tuženik zastarjelim vozilom Fiat koje ne može tako dobro kočiti kao prethodna vozila, a s obzirom na to i na vrijeme svoje reakcije, držao je premali međusobni razmak. To što nije moguće napraviti i prikazati vremensku prostornu analizu, to ne znači da je njegov nalaz kako je naveo tuženik necjelovit, odnosno manjkav, jer u lančanim sudarima se gotovo nikada ne može napraviti vremenska prostorna analiza. Prije izrade svog pisanog nalaza i mišljenja nije izvršio pregled svih vozila kako je naveo tuženik jer je radio prema stanju spisa, a predmetna nesreća se dogodila davno prije, pa su predmetna vozila vjerojatno već popravljena na dan izrade nalaza i mišljenja. Odnosno u ovršnom postupku, kao i parničnom, uvijek se radi na temelju stanja spisa, jer vozila više nisu u prvobitnom stanju. Nisu mu poznati točni zaustavni položaji vozila, a sudarne brzine i promjene brzina je moguće izračunati, jer ih je izračunao. Kod naleta jednog vozila na drugo zaustavni položaji nisu toliko bitni. Krajnji zaustavni položaj su bitni kod prednjih, čelnih, odnosno čelno centralnih sudara pod kutom. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir sve karakteristike predmetnog vozila Fiat proizvedeno 1994. godine. Za to vozilo nisu rađeni EURO NCAP testovi stražnjeg sudara jer se oni opsežno primjenjuju od 1997. godine, a Fiat je u proizvodnji odnosno predstavljen je na tržištu oko 1988 godine. Nije koristio službene testove sudara nego je brzine određivao prema vlastitom iskustvu kao što se u takvim slučajevima i radi. Za vozilo Opel postoji račun popravka na stranici 28 spisa koji je točniji i vjerodostojniji od izvida štete. Također za Opel postoji izvid štete i dva dopunska izvida štete, te za isto vozilo postoji fotoelaborat od izvida štete. Za vozilo BMW postoji izvid štete na stranici 44 spisa te pripadajući fotoelaborat. Za treći auto Đ postoji dobra fotografija na stranici 99 spisa na kojoj su vidljiva oštećenja prednjeg kraja. Iako se radi o preslici iz iste je vidljivo da je oštećenje vozila Fiat relativno veliko te da vozilo nakon sudara nije bilo više tehnički ispravno. U ovom spisu postoji čak veći broj fotografija nego što je to uobičajeno u spisima. Na listu prekršajnog spisa broj 7 nalazi se koverta s originalnim fotografijama svih vozila. Izvornici fotografija potvrđuju ranije navedena utvrđenja. Za vozilo Fiat nema izvida štete ali ima dvije dobre fotografije prednjeg kraja, te izvid štete niti nije potreban, jer je brzinu računao prema vidljivim oštećenjima, a da čak i postoje neka skrivena oštećenja brzina bi mogla biti samo veća, a nikako manja. Računi za popravak vozila Opel su od ovlaštenog servisa te rađeni prema njihovom ovlaštenom servisu. Za vozilo BMW nema računa popravka u stanju spisa. Iz stanja spisa nije moguće utvrditi da li je vozilo BMW prije predmetnog štetnog događaja imalo manja oštećenja od nekog prijašnjeg štetnog događaja. U odnosu na iskaz tuženika koji mu se prezentirao na tom ročištu, a glede dinamike štetnog događaja, vještak je iskazao da je iskaz tuženika vrlo vjerojatan i moguć, ali u tom slučaju je tuženik morao osigurati dovoljan sigurnosni razmak, jer ako se to tako odigralo vozilo ispred njega je već bilo potpuno prestrojeno u njegovu kolonu, naravno da je on proklizao jer njegovo vozilo tehnički zastarjelo od vozila ispred njega. Iz nastalih oštećenja vozila Fiat ne proizlazi baš da se vozilo "naslonilo" jer su na njemu nastala znatnija oštećenja što je vidljivo iz dokumentacije,

- da iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je dana 9. lipnja 2011. tuženik prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja „Drager 6810“, kojom je prilikom utvrđena koncentracija alkohola (uzimajući u obzir i granicu dopuštene pogreške mjerenja) od 1,50 g/kg. Ujedno je razvidno da nisu konstatirane primjedbe tuženika na izvršeno ispitivanje te da tuženik nije porekao rezultate ispitivanja, kao i da je tuženik potpisao Zapisnik,

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II postaje prometne policije Zagreb od 7. srpnja 2017. proizlazi da su policijski službenici tijekom svog školovanja za policijske službenike osposobljeni za rad s određenim uređajima kojima se koriste tijekom obavljanja policijskih poslova, tako i s uređajem za ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu marke „Drager“, iz kojeg razloga policijski službenici MU i LU ne posjeduju posebno pisano uvjerenje ili certifikat o osposobljenosti za rad predmetnim uređajem,

- da iz Izvješća o ispitivanju broj 2916/10 od 27. prosinca 2010. proizlazi da je predmetni uređaj „Drager“ (etilometar alcotest 6810) proizvođača Drager Safety AG&CoKGaA ispitan te da navedeni uređaj zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o m.z. za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika ("Narodne novine" 118/99) i Tipnim odobrenjem klasa:UP/I-960- 03/06-07/60, urbr. 558-03/14-06-2 s valjanošću ovjere do 30. lipnja 2011.,

- da iz iskaza svjedoka MU, policijskog službenika, proizlazi da je sastavio i potpisao Zapisnik sastavljen 9. lipnja 2011. te da je procedura kod svake prometne nezgode da se vrši obvezno alkotestiranje svih sudionika nezgode, kao i u ovom slučaju, te ukoliko netko od sudionika inzistira na vađenju krvi i urina da se tada udovoljava zahtjevu. Iz Zapisnika je vidljivo da je tuženik dobrovoljno pristao na alkotestiranje, da je potpisao Zapisnik, te da nije tražio izuzimanje uzoraka krvi i urina. Podaci navedeni u Zapisniku o konzumiranju alkohola se iznose na temelju iskaza ispitanika, te u cijelosti ostaje kod svega što je navedeno u predmetnom Zapisniku. Ono što je navedeno u Zapisniku su stvarno utvrđene činjenice na licu mjesta. Nakon što sastavi Zapisnik daje ga na potpis osobi kojoj je utvrđivana prisutnost alkohola u organizmu. Ukoliko ispitivana osoba ima kakvu primjedbu na alkotestiranje primjedba se unosi u Zapisnik. Da je ispitanik stavljao primjedbe ili se protivio ili poricao rezultate ispitivanja isto bi bilo konstatirano u Zapisniku. Uvjerenja o ispravnosti uređaja za alkotestiranje nalaze se u postaji. U slučaju da je isteklo uvjerenje ili ga nemaju ti „Drageri“ ne idu van na teren radi alkotestiranja. U slučaju da se radi o prometnoj nesreći u kojoj ima teško ozlijeđenih osoba ili sa smrtnom posljedicom obavezno se uzima uzorak krvi i urina radi utvrđivanja prisutnosti alkohola u navedenom. U drugim situacijama utvrđivanje količine prisutnosti alkohola u krvi i urinu se provodi na zahtjev stranke. U Zapisniku se tada evidentira da stranka zahtijeva vađenje krvi i urina u navedenu svrhu, odnosno u svrhu utvrđivanja koncentracije alkohola u krvi i urinu. Skicu lica mjesta događaja na listu u 77 spisa je osobno izradio i vlastoručno potpisao. Ne može se sjetiti tuženika i teško mu je reći koliko ih je bilo prisutnih na licu mjesta prilikom očevida. Ne sjeća se konkretnog događaja. U Zagrebu je prosjek obavljenih očevida bio 7-10 dnevno, a bilo je perioda kada ih je bilo i više. Kad se utvrdi koncentracija alkohola od 1,50 g/kg vozač se isključuje iz prometa. U tom slučaju oduzima se vozačka dozvola vozaču vozila kod koje je utvrđena ta koncentracija. Utvrđivanje alkoholiziranosti uređajem „Drager“ utvrđuje se na način da se uređaj upali, pa kad isti dođe u stanje pripravnosti daje se vozaču, te je isti dužan puhati u isti uređaj, a puše u isti 3-4 sekunde. Jedan je ispuh i jedan rezultat. Vozač vozila mora puhati kontinuirano 3-4 sekunde. Tako to u pravilu funkcionira. Na samom uređaju postoje naljepnice kao dokaz da je ispitivanje tog uređaja izvršeno. Prije nego ide na očevid provjeri tu naljepnicu. Ne posjeduje posebno uvjerenje za to alkotestiranje, ali je prošao obuku za isto tijekom školovanja za policajca. Kada se na uređaju pokaže oznaka „eror“ to znači da nije bila upuhana dovoljna količina zraka u uređaj. Ne sjeća se da li je u konkretnom slučaju primijetio da bi se pokazala naznaka „eror“. Dva puta se puše ukoliko u prvom slučaju nije upuhana dovoljna količina zraka. Da je ovdje nazočni tuženik tražio vađenje krvi i urina isti bi sasvim sigurno i bio upućen na to,

- da iz iskaza svjedoka PU (prije LU) proizlazi da se ne sjeća štetnog događaja od 9. lipnja 2011. s obzirom na protek vremena. U tijeku 2011. godine bila je raspoređena kao službenik u drugu postaju prometne policije Zagreb. Dnevno su znali imati 4-7 očevida. Na lice mjesta ide vođa ekipe i krim-tehničar koji ide uvijek. Nakon uvida u list 77 spisa i Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na listu 78 spisa potvrdila je da je sa gosp. MU bila na licu mjesta. Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola uvijek se sačinjava na licu mjesta, bez obzira da li je sudionik bio vidno alkoholiziran ili ne. Ne može se sjetiti konkretnog alkotestiranja, zbog proteka vremena. Ono što je zapisnički konstatirano su činjenice koje su na licu mjesta i utvrđene. Ukoliko se sudionik prometne nezgode ne bi suglasio s utvrđenim stanjem alkotestiranja, a radi se o materijalnoj šteti na vozilu bez ozlijeđenih osoba, tada sudionik samoinicijativno može tražiti da se istog uputi na vađenje krvi i davanje urina. Na Zapisniku se izjava sudionika da li prihvaća ili odbija ispitivanje konstatira zaokruživanjem. Kad se radi o teškom ozljeđivanju sudionika prometne nezgode, a sudionik odbija alkotestiranje i radi se o kaznenom dijelu, moraju obavijestiti državno odvjetništvo, koje u tom slučaju može naložiti prisilno vađenje krvi. Izričito tvrdi kako nije bilo situacija da bi službenici policije, pa tako niti ona osobno suprotno tvrdnji sudionika prometne nezgode konstatirala u Zapisniku nešto protiv volje sudionika. Alkotestiranje se obavlja alkometrom marke „Drager“. U svakoj policijskoj postaji postoje kolege koji brinu o povlačenju „Dragera“ iz uporabe radi provjere ispravnosti istog. Stoga se za očevid pripremaju samo ispravni „Drageri“. Obavlja policijske poslove 12 godina te uređaj marke „Drager“ koristi svakodnevno. U praksi se pokazuje da se prilikom utvrđivanja alkoholiziranosti putem uređaja marke „Drager“ utvrdi manja koncentracija alkohola nego toksikološkim vještačenjem. Prilikom alkotestiranja uzima se u obzir tolerancija od 0,10%, pa se tako uvijek prilikom alkotestiranja ide u korist sudionika prometne nezgode kod kojeg se utvrđuje koncentracija alkohola u organizmu. Prije alkotestiranja sudionik se upoznaje kroz koje razdoblje je dužan puhati u alkometar, pa se skreće pozornost na činjenicu da je dužan kontinuirano upuhivati zrak u uređaj kroz 5-7 sekundi. Naznaka „error“ se na uređaju pojavljuje u slučaju da sudionik neispravno upuhuje zrak u uređaj. U Zapisniku o očevidu konstatiraju se činjenice koje su utvrđene na mjestu događaja. Prilikom alkotestiranja sudioniku se daje uređaj marke „Drager“ da jednom upuhuje zrak u isti. Ukoliko se utvrdi da neispravno upuhuje daje se sudioniku još jednom uređaj da ponovi upuhivanje. Cjevčica na uređaju je samo iz higijenskih razloga, nema veze s radom „Dragera“. Svaki sudionik dobiva svoju cjevčicu. Naznaka „eror“ pokazala se očito iz razloga što tuženik nije ispravno puhao.

12. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. Gorana Husinca budući je dan na temelju priležeće dokumentacije u spisu, pa tako i na temelju dostavljenog cjelokupnog prekršajnog spisa s izvornim fotografijama te po osobi koja raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjima za utvrđivanje odlučnih činjenica, a isti je tijekom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja argumentirano otklonio prigovore tuženika.

13. Dovodeći u svezu suglasan u bitnom dio iskaza svjedoka NU i HU s nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Husinca, kojem nalazu je u cijelosti poklonjena vjera, ovaj sud nalazi utvrđenim da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da se tuženik kretao osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] Novom cestom u Zagrebu, u smjeru juga, da je dolaskom do kbr. 87 navedene ulice prednjim dijelom svojeg vozila udario u stražnji dio osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je tom prilikom upravljao NU, a uslijed čega je isto vozilo odbačeno i prednjim dijelom udarilo u osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala HU.

14. Poklanjajući vjeru nalazu vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da iz nastalih oštećenja vozila Fiat ne proizlazi da se vozilo "naslonilo" jer su na njemu nastala znatnija oštećenja što je vidljivo iz dokumentacije. Imajući u vidu sve prethodno navedeno ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu kojem je iskazivao o dinamici štetnog događaja i naslanjanju na vozilo ispred njega. Sve da se događaj i dogodio zbog prestrojavanja vozila na način da se ispred tuženika ubacilo jedno vozilo i to bez da je prethodno uključilo lijevi pokazivač smjera, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik i u toj situaciji morao osigurati dovoljan sigurnosni razmak, kako to proizlazi iz nalaza vještaka.

15. U postupku je na okolnost alkoholiziranosti tuženika i uzročno posljedične veze između alkoholiziranosti tuženika i štete na vozilima navedenim u tužbi provedeno toksikološko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za toksikologiju dr. sc. Marini Nestić.

15.1. Iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka proizlazi da je alkometar orijentacijska metoda kojom se provjerava je li ispitanik pod utjecajem alkohola. U konkretnom slučaju alkometrom utvrđena koncentracija alkohola od 1,60 g/kg ukazuje da je se tuženik u vrijeme alkotestiranja, 54 minute nakon prometne nesreće, nalazio pod utjecajem alkohola. Alkometrom utvrđena koncentracija alkohola može biti vrlo bliska stvarnoj koncentraciji alkohola u krvi, ali može i značajno odstupati. Velika je vjerojatnost da je stvarna koncentracija alkohola u krvi tuženika u vrijeme alkotestiranja bila u intervalu od 1,42 - 2,04 g/kg. Kod približno 5 % ispitanika rezultat alkotesta može i značajno odstupati od navedenog intervala. Osim što je rezultat alkometra neprecizan i nepouzdan, na osnovi očitanja alkometra nemoguće je utvrditi nalazi li se alkohol u fazi resorpcije u organizmu ili u fazi eliminacije iz organizma, odnosno nije moguće objektivno utvrditi kako se je mijenjala koncentracija alkohola tijekom 54 minute (od događaja do alkotestiranja). Da je tuženik konzumirao alkoholno piće kako je izjavio u Zapisnik o alkotestiranju, tj. da je popio 2,5 l pive oko 23:30 sata 8. lipnja 2011., taj bi se alkohol prije prometne nesreće izlučio iz njegovog organizma, te se alkometrom ne bi moglo utvrditi 1,60 g/kg. Da je tuženik konzumirao alkoholno piće kako je izjavio na listu 192-193 spisa, tj. da je 10 minuta prije događaja pojeo sendvič i popio 2,5 dcl Karlovačkog piva, u vrijeme prometne nesreće bi se nalazio u trijeznom stanju, ali se 64 minute kasnije ne bi moglo alkometrom utvrditi 1,60 g/kg. Obje izjave tuženika nisu u skladu s rezultatom alkometra. Pod pretpostavkom da se je alkohol nalazio u fazi eliminacije iz organizma u vrijeme događaja i u vrijeme alkotestiranja, koncentracija alkohola u krvi tuženika u vrijeme događaja bi bila viša za najmanje 0,1 g/kg nego u vrijeme alkotestiranja. U tom slučaju tuženik je se u vrijeme prometne nezgode nalazio u pijanom stanju. Vozačke sposobnosti ovako alkoholiziranih vozača su bitno smanjene tako da su apsolutno nesposobni za sigurnu vožnju. Pod pretpostavkom da je se alkohol u vrijeme događaja nalazio u fazi resorpcije u organizmu, koncentracija alkohola u krvi tuženika u vrijeme događaja je mogla biti i niža nego u vrijeme alkotestiranja. U tom slučaju bi se tuženik u vrijeme događaja najvjerojatnije nalazio u pripitom stanju, međutim nije moguće isključiti mogućnost da je u vrijeme događaja koncentracija alkohola u krvi tuženika bila i niža od 0,50 g/kg. Kolika je bila koncentracija alkohola u krvi tuženika u vrijeme prometne nezgode nije moguće pouzdano utvrditi jer nisu uzeti uzorci krvi i mokraće za analizu alkohola. Budući da se teoretski ne može isključiti mogućnost da je u vrijeme prometne nezgode koncentracija alkohola u krvi tuženika bila niža od 0,50 g/kg, prisutni alkohol nije morao doprinijeti nastanku prometne nezgode.

15.2. Saslušana na ročištu vještak Marina Nestić u cijelosti je ostala kod pisanog nalaza. Na upit kako je moguće da je tuženik u vrijeme nesreće mogao imati koncentraciju alkohola u krvi nižu od 0,5 g/kg a budući da mu je alkometrom utvrđena koncentracija od 1,60 g/kg, odgovorila je da je alkometar orijentacijska metoda, te rezultat koji on pokaže nije pouzdan. Osim toga između događaja i alkotestiranja proteklo je 54 minute. Kroz to vrijeme koncentracija alkohola u krvi se mijenjala. Kako se mijenjala ne može se utvrditi samim alkotestiranjem. Da su uzeti uzorci krvi i mokraće mogli bi utvrditi u kojoj fazi se nalazio alkohol, a prema tome i kako se mijenjala koncentracija alkohola tijekom tih 54 minuta odnosno koja je bila koncentracija u krvi u vrijeme događaja. Na upit da li je moguće da alkometar pokaže alkohol, a da alkohola u krvi uopće nema, odgovorila je da to uz ispravno provedeno alkotestiranje nije moguće. Na upit pun. tužitelja kako je moguća tako velika razlika od 0,50 g/kg do 1,60 g/kg odgovorila je da ukoliko se alkohol nalazi u fazi apsorpcije moguće je da se tijekom 54 minute koliko je proteklo od događaja do alkotestiranja alkohol cijelo to vrijeme apsorbirao pri čemu je razlika u koncentraciji velika. Precizno ne može to izračunati bez tjelesne težine, ali ako se tome pridoda nepouzdanost alkometra moguće je da je u vrijeme događaja koncentracija alkohola u krvi tuženika bila i niža od 0,5 g/kg. Na upit je li moguće da je koncentracija alkohola u krvi tuženika bila viša od izmjerenih 1,60 g/kg odgovorila je da je to moguće. Na upit može li nedvojbeno utvrditi da tuženik u vrijeme događaja uopće nije imao alkohola u krvi odgovara da to ne može nedvojbeno utvrditi. Postoji mogućnost, a koju tuženik ni u jednom trenutku nije spomenuo, da je alkohol konzumiran nakon događaja. Uloga alkometra je odvajanje trijeznih osoba od alkoholiziranih osoba. Alkoholizirane osobe bi trebalo odvesti na liječnički pregled i vađenjem krvi i mokraće za analizu. Međutim, Zakon o sigurnosti prometa na cesti u slučaju materijalne štete to ne postavlja kao obvezu. Na upit da li je moguće da se alkohol kojeg je tuženik konzumirao kratko vrijeme prije prometne nesreće u vrijeme alkotestiranja još nalazio u usnoj šupljini odgovara da je prošlo previše vremena i da ta mogućnost ne dolazi u obzir.

16. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. Marine Nestić budući je dan na temelju priležeće dokumentacije u spisu, uvida u prekršajni spis poslovni broj PpP-18861/11 Prekršajnog suda u Zagrebu, te po osobi koja raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjima za utvrđivanje odlučnih činjenica, a ista je tijekom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja argumentirano otklonila prigovore tužitelja.

16.1. Imajući u vidu prethodno navedeno utvrđenje ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se dodatno sasluša vještak toksikolog na okolnost je li osoba te koncentracije alkohola treba biti upućena na vađenje krvi i urina, kada navedeno proizlazi iz njezinog usmenog očitovanja na ročištu u kojem je istakla da Zakon o sigurnosti prometa na cesti u slučaju materijalne štete ne postavlja kao obvezu slanje osobe na vađenje krvi i urina.

16.2. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 181. Zakona o sigurnosti prometa na cesti („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11) koja propisuje da policijski službenik koji obavlja očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta, podvrgnut će sudionike prometne nesreće ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere ima li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima. Ako se tim ispitivanjem utvrdi da sudionik ima u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, policijski službenik odvest će ga u zdravstvenu ustanovu na liječnički pregled te na uzimanje krvi i urina radi analize.

17. Prema odredbi članka 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP), osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima:… ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Identičnu odredbu u članku 3. stavak 1. točka 2. sadrže i Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti), a koji su sastavni dio police osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da je udio alkohola u krvi iznos od 0,5 g/kg i više, odnosno 0,5 promila i više. Stavkom 4. točka 2. istog članka propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovoga članka ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

18. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. Uvjeta ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nezgode alkometrom marke „Drager“, koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha, predstavlja „drugu metodu mjerenja“ količine alkohola u organizmu vozača (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-815/2022-2 od 17. svibnja 2023.).

19. Odredbom članka 230. stavkom 1. ZPP određeno je da je isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te ispava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. propisano je da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, dok je stavkom 3. određeno da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

20. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 78 spisa), a koji je javna isprava u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP i dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, time da je dopušteno dokazivati protivno odnosno da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (članak 230. stavak 3. ZPP), jasno proizlazi da je ispitivanje prisutnosti alkohola na tuženiku obavljeno dana 9. lipnja 2011. u 17:28 sati uređajem za ispitivanje marke ''Drager 6810'' te je utvrđena koncentracija alkohola od 1,60 g/kg u izdahu, odnosno 1,50 g/kg uzimajući u obzir i granicu dopuštene pogreške mjerenja.

21. U situaciji kada iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika, proizlazi da tuženik rezultate ispitivanja nije porekao, da je potpisao i primio Zapisnik, da je uređajem marke „Drager 6810“, kojom je prilikom utvrđena koncentracija alkohola (uzimajući u obzir i granicu dopuštene pogreške mjerenja) od 1,50 g/kg, to u konkretnoj situaciji sadržaj navedene javne isprave ima jaču dokaznu snagu nego sam iskaz tuženika.

22. Tuženik minorizira količinu popijenog alkohola navodeći kako je prije sudara i to 8. lipnja 2011. u 23:30 sati popio pivo od 2,5 l (dok je u iskazu na listu 192-193 spisa naveo da je 10 minuta prije predmetnog događaja pojeo sendvič i popio 2,5 dcl piva), u kojim situacijama bi se alkohol prije prometne nesreće izlučio iz njegovog organizma, te se alkometrom ne bi moglo utvrditi 1,50 g/kg, iz čega proizlazi da obje izjave tuženika nisu u skladu s rezultatom alkometra. Međutim, tuženik je zainteresiran za ishod ovoga spora pa je logično da se svojim iskazom ne bi teretio, odnosno da ne bi priznao da je nesreću prouzročio u alkoholiziranom stanju.

23. Ovaj sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tuženika u kojem je iskazivao o neispravnosti uređaja marke „Drager“ i neispravnom alkotestiranju. Ovaj sud nije poklonio vjeru niti dijelu iskaza tuženika u kojem je iskazivao o stavljanju primjedbi na licu mjesta na alkotestiranje obzirom je isto nelogično, neživotno i u suprotnosti s iskazima policijskih službenika i Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kao materijalnim dokazom u spisu.

24. Dovedu li se u svezu logični i neposredno uvjerljivi dijelovi iskaza policijskih službenika, kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru, s dopisom MUP-a od 7. srpnja 2017. i Izvješćem o ispitivanju broj 2916/10 od 27. prosinca 2010. kao materijalnim dokazima spisu, ovaj sud nalazi utvrđenim da su policijski službenici tijekom svog školovanja za policijske službenike osposobljeni za rad s uređajem za ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu marke „Drager“ te su kao osposobljene osobe ispravnim uređajem izvršile ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu svih sudionika predmetnog događaja pa tako i tuženika te o utvrđenom sačinili Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.

25. Nadalje, iz suglasnih dijelova iskaza policijskih službenika, proizlazi da se tijekom ispitivanja može pojaviti „eror“ kao posljedica pogrešnog upuhivanja zraka, nakon čega se opetovano ispitaniku daje uređaj za upuhivanje, a da se „eror“ tijekom ispitivanja može pojaviti te da se uređaj potom ugasi i ponovno uključi potvrđuje i dopis MUP-a od 7. srpnja 2017.

26. Stoga je utvrđeno da je tuženik vozeći sa nedopuštenom koncentracijom alkohola u organizmu od 1,50 g/kg prouzročio predmetnu nezgodu time što je zbog utjecaja alkohola krivo procijenio stanje na cesti i samim time nije prilagodio svoje reakcije uvjetima na cesti te je uzrokovao navedenu nezgodu pod utjecajem alkohola, čime je odgovoran za nastanak nezgode i prouzročene štete. Sukladno prednje citiranim odredbama tuženik je neosporno izgubio prava iz osiguranja obzirom da nije sudu pružio niti jedan relevantan dokaz u smislu odredbe članka 221.a ZPP da predmetna prometna nezgoda nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je tuženik u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola od 1,50 g/kg, a na kojem je teret dokaza, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-198/2021 od 9. ožujka 2021.

27. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je temeljem odredbe članka 24. stavak 1. točka 4. ZOOP tuženik u obvezi isplatiti tužitelju cjelokupnu štetu nastalu u prometnoj nezgodi od 9. lipnja 2011. a koju je tužitelj isplatio oštećenicima u ukupnom iznosu od 1.672,51 eura/12.601,52 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) kako je specificirano u točki I. presude.

27.1. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je u cijelosti usvojiti te primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke presude.

28. U pogledu troškova, o ovršnim troškovima odlučeno je zajedno sa parničnim troškovima, što je u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (točka II. izreke presude).

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga od 7. studenoga 2011. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 11/1 Tarife, trošak sastava podneska od 13. prosinca 2012. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak pristupa na ročište 12. ožujka 2013. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište 25. kolovoza 2015. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, trošak sastava podneska od 14. rujna 2015. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak pristupa na ročište 12. listopada 2015. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 13. svibnja 2016. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 8. lipnja 2016. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 18. listopada 2016. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 23. siječnja 2017. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište 21. ožujka 2017. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, trošak pristupa na ročište od 5. lipnja 2017. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 24. listopada 2017. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 7. prosinca 2017. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2018. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 17. svibnja 2018. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 15. siječnja 2019. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak pristupa na ročište od 5. veljače 2019. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, trošak sastava žalbe od 8. travnja 2019. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife (na način kako je zatraženo u troškovniku), trošak sastava žalbe od 2. listopada 2019. u iznosu od 125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife, trošak sastava podneska od 26. kolovoza 2020. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 15. rujna 2020. u iznosu od 150 bodova prema Tbr. 10/5 Tarife, trošak sastava revizije od 24. svibnja 2022. u iznosu od 150 bodova prema Tbr. 10/5 Tarife, trošak pristupa ne ročište od 1. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 2300 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, tužitelju je valjalo priznati trošak u iznosu od 4.600,00 eura, uvećan za iznos od 25% pdv iznosi ukupno 5.750,00 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati i trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 65,30 eura prema Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11), trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak dopunskog prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak predujma za dolazak vještaka na ročište u iznosu od 50,43 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 eura i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 66,36 eura, što je sveukupno 6.595,71 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

29.1. Tužitelju nije priznat trošak zatraženog podneska od 26. kolovoza 2020. jer je zatražen dva puta isti trošak. Nije priznat ni trošak dostave rješenja o ovrsi u iznosu od 9,79 eura jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao, pa je za iznos od 72,29 eura zahtjev tužitelja valjalo odbiti (točka IV. izreke).

30. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini odrečenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

31. Tuženiku nisu priznati parnični troškovi sukladno članku 154. stavak 1. ZPP jer isti nije uspio u postupku.

U Velikoj Gorici 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).