Poslovni broj Pn-49/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Kobašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete zbog neutemeljenog oduzimanja slobode, u roku od 15 dana isplati iznos od 100,00 EUR (stoeura), s zakonskom zateznom kamatom od 5. ožujka 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna boda, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 216,41 eura eura (dvijestošesnaesteuraičetrdesetjedancent) s zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2025. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tužitelj s zatraženim troškom parničnog postupka preko iznosa od 216,41 eura do zatraženog iznosa od 448,42 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv njega vođen prekršajni postupak, prvotno pred Prekršajnim sudom u Vukovaru, Stalna služba u Županji, posl. br. Pp J-1000/16, a nakon toga pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, posl. br. Pp P-536/2019, u kojem postupku je bilo određeno njegovo zadržavanje u vremenskom periodu od 30. – 31. listopada 2016., što je izvršeno u PP Vrbanja te u PP Županja, s tim da je tužitelj pušten na slobodu 31. listopada 2016. rješenjem Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, posl. br. Pp J-1000/16 od 31. listopada 2016. godine, ispravljeno rješenjem tog suda, posl. br. Pp J-1000/16 od 2. prosinca 2016. godine, a navedeni prekršajni postupak je u konačnici okončan pravomoćnom presudom kojom je protiv tužitelja optužba odbijena u cijelosti presudom ovog suda, posl. br. Pp P-536/2019 od 8. veljače 2021. godine, što je branitelj tužitelja zaprimio 17. veljače 2021. godine.

1.1. Budući je protiv tužitelja gore navedeni prekršajni postupak pravomoćno okončan odbijajućom presudom, tužitelj temeljem odredbi članka 250. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015 dalje u tekstu PZ/07), članka 476. stavka 1. te članka 480. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku/97 ("Narodne novine" 110/1997, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, dalje u tekstu ZKP/97) navodi da ima pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog oduzimanja sloboda, te smatra da ima pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete zbog neutemeljenog oduzimanja slobode u iznosu od minimalno 50,00 EUR za svaki dan zadržavanja, tako da za dva dana zadržavanja potražuje novčani iznos od 100,00 EUR, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te uzimajući u obzir sudsku praksu.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da se 4. ožujka 2022. obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevom radi postignuća nagodbe, sukladno odredbi članka 477. stavka 2. ZKP/97, međutim, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske taj zahtjev tužitelja nije prihvatilo u zakonskom roku od 3 mjeseca, slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da obveže tuženika da tužitelju radi gore navedenog isplati iznos od 100,00 EUR, s kamatom od 5. ožujka 2022. godine uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužitelj zbog osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 137/2009, 14/2010, 60/2010, 70/2017) 30. listopada 2016. uhićen u 17,30 sati, te je nakon ispitivanja 31. listopada 2016. u 11,40 sati pušten na slobodu, tako da je stvarno zadržavanje tužitelja trajalo 18 sati i 10 minuta, a ne dva dana kako to tužitelj navodi.

2.1. U odnosu na tužiteljevo obraćanje Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, tuženik navodi da iz priloženih dokaza proizlazi da je punomoćnik tužitelja putem Hrvatske pošte nekakvu pošiljku uputio navedenom Ministarstvu 4. ožujka 2022. ali iz priloženih dokaza (povratnice i potvrde o primitku) nije jasno što je poslano Ministarstvu pravosuđa niti da je isto nadležnom Ministarstvu i dostavljeno, a budući da tuženik do dana pisanja odgovora na tužbu nije zaprimio očitovanje Ministarstva na navode tužbe, tuženik opreza radi ističe da tužitelj nije dokazao da se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP), odnosno nadležnom Ministarstvu sukladno čl. 477. ZKP/97, stoga je sud dužan predmetnu tužbu odbaciti kao preuranjenu.

2.2. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare, navodeći da je od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj Pp P-536/2019 od 8. veljače 2021. do podnošenja tužbe proteklo više od 3 godine, koliko iznosi zastarni rok za podnošenje tužbe radi naknade štete.

2.3. Slijedom svega navedenog tuženik se protivi tužbi te predlaže sudu prvenstveno da tužbu odbaci kao preuranjenu, a ukoliko smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186.a ZPP-a za odbačaj tužbe tada predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom i obveže ga da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tuženik u podnesku od 18. listopada 2024. navodi da je nakon davanja odgovora na tužbu zaprimio očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Klasa: UP/I-702-03/22-01/33, Urbroj: 514-05-02- 02-02/01-22-04 od 8. kolovoza 2022. (u daljem tekstu Očitovanje) upućeno punomoćniku tužitelja, dalje navodeći da djelomično priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva u visini od 75,00 eura na ime pravične naknade za neimovinsku štetu uzrokovanu povredom prava osobnosti neosnovanim uhićenjem, s tim da ostaje kod istaknutog prigovora zastare.

4. Tužitelj u podnesku od 13. siječnja 2025. očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu navodi da nisu točni navodi tuženika gdje osporava da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu radi naknade štete, a vezano za istaknuti prigovor zastare potraživanja navodi da je neosnovan, budući da je čl. 477. stavka 1. ZKP-a/97, propisano da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je optužba odbijena.

4.1. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Pn-139/21 od 21. travnja 2023. i presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3033/2023 od 6. lipnja 2024.

5. Nadalje tužitelj u podnesku od 28. siječnja 2025. očitujući se na navode tuženika iz podneska od 18. listopada 2024. navodi da iz Očitovanja kojeg je uputio tužitelju, proizlazi kako tuženik niti jednom jedinom riječju ne osporava činjenicu da je tužitelj u konkretnom slučaju bio neutemeljeno lišen slobode ukupno dva dana, naprotiv, on u tom svojem dopisu decidirano navodi kako je tužitelj neutemeljeno lišen slobode bio upravo dva dana i to od 30. listopada 2016. – 31. listopada 2016. godine, te je tuženik u tom svojem dopisu istaknuo i to kako smatra osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 560,00 kn, a što predstavlja iznos od 280,00 kn po jednom danu.

6. Proveden je dokaz uvidom u rješenja Prekršajnog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, posl. br. 12 Pp J-1000/16-5 od 31. listopada 2016. s lista 4-5 sudskog spisa i posl. br. 12 Pp-1000/16-24 od 2. prosinca 2016. s lista 6-7 sudskog spisa, uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, posl. br. 23 Pp P-536/2019 od 8. veljače 2021. s lista 8-9 sudskog spisa, uvidom u zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode od 4. ožujka 2022. s lista 10 sudskog spisa s preslikom povratnice i potvrde o primitku s lista 11-12 sudskog spisa, uvidom u izvješće o uhićenju PP Vrbanja od 31. listopada 2016. s lista 23-24 sudskog spisa i uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, uprava za kazneno pravo od 8. kolovoza 2022. s lista 34-35 sudskog spisa.

7. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

8. Nesporno je da je tužitelj uhićen 30. listopada 2016. u 17,30 sati te da je zadržan do 31. listopada 2016. u 11,40 sati tako da je njegovo zadržavanje trajalo 18 sati i 10 minuta, s tim da je ovaj vremenski period obuhvaćao 30. i 31. listopada 2016.

9. Nesporno je da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. 23 Pp P- 536/2019 od 8. veljače 2021. odbijena optužba protiv tužitelja a radi koje je tužitelj uhićen odnosno lišen slobode.

10. Nesporno je da je tuženik tužiteljev tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u iznosu od 75,00 eura te da je njegov zahtjev upućen prije podnošenja tužbe ocijenio osnovanim očitovanjem u iznosu od 560,00 kn, međutim unatoč navedenom je tuženik istaknuo i prigovor zastare.

11. Pravo na naknadu štete zbog nezakonitog lišenja slobode predstavlja ustavno zaštićenu kategoriju predviđenu odredbom čl. 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

11.1. Tako je u skladu s odredbom članka 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97, koji se u ovom predmetu primjenjuje temeljem odredbe čl. 573. alineje 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 u daljem tekstu ZKP/08), propisano pravo na naknadu štete neosnovano lišenom slobode za vrijeme provedeno u pritvoru ukoliko je, između ostalog, pravomoćnom presudom odbijena optužba.

12. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12.1. Prema čl. 1100. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Pod pravima osobnosti u smislu čl. 19. ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13. Sporna je visina zahtjeva, da li se tužitelj valjano obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, te dali je nastupila zastara.

14. Neosnovani su navodi tuženika gdje navodi da se tužitelj trebao prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a budući da je odredbom čl. 186.a st. 7. ZPP-a propisano da se odredbe tog zakona o podnošenju zahtjeva za mirno rješenje spora ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

15. Odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisana je dužnost oštećenika da se prije podnošenja tužbe za naknadu štete obrati sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

15.1. Prema čl. 478. st. 1. ZKP/97, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

16. S obzirom da je pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. 23 Pp P- 536/2019 od 8. veljače 2021. odbijena optužba protiv tužitelja a radi koje je tužitelj uhićen odnosno lišen slobode, tužitelj na temelju čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 ima pravo na naknadu štete uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode u razdoblju od 30. listopada 2016. u 17,30 sati do 31. listopada 2016. u 11,40 sati.

17. Dakle, neosnovanim lišenjem slobode tužitelju su povrijeđena prava na čast, ugled i slobodu, zbog čega mu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripada pravična novčana naknada.

18. Uvažavajući trajanje lišenja slobode zbog zadržavanja u trajanju od 30. listopada 2016. od 17,30 sati do 31. listopada 2016. u 11,40 sati, kroz koje vrijeme je tužitelj bio zabrinut za krajnji ishod njegovog lišenja slobode i pritvaranja s obzirom na pokrenute postupke protiv njega, te uvažavajući činjenicu da je tužitelj mlađe životne dobi koja zornije proživljava ovakve situacije nego li osoba zrelije životne dobi, ukazuje da tužitelj ostvaruje pravo na dosudu pravične novčane naknade čiju visinu je moguće utvrditi i bez provođenja medicinskog vještačenja.

19. Sud temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05) smatra primjerenim 100,00 eura što je u skladu i sa mnogobrojnom sudskom praksom kao npr. sudskom praksom izraženom u presudo Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pn-41/2020-8 od 3. svibnja 2021., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. 9 Gž-653/2021-2 od 1. rujna 2021. i u odluci Županijskog suda u Varaždinu posl. br. 10 Gž-347/2013-3 od 27. prosinca 2019., pri čemu je sud cijenio da su se kriteriji za dosudu iznosa štete promijenili s obzirom na protek vremena.

20. Ocjenjujući prigovor zastare utvrđeno je da je isti neosnovan, budući da je temeljem odredbe čl. 477. st. 1. ZKP/97 propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdanog lišenja slobode zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud – od dana primitka odluke višeg suda.

21. Presuda ovog suda posl. br. 23 Pp P-536/2019 od 8. veljače 2021 postala je pravomoćna 26. veljače 2021. što je sud utvrdio te o čemu je sačinio uredovnu bilješku u ovom predmetu.

22. Imajući u vidu da je tužitelj 4. ožujka 2022. godine podnio MPUDT-u RH zahtjev radi postignuća nagodbe u skladu s odredbom članka 477. stavka 1. ZKP-a/97, rok zastare nije tekao od tog datuma, odnosno, od 4. ožujka 2022. godine pa naredna tri mjeseca, tako da je zastara nastavila teći 5. lipnja 2022. a temeljem odredbe članka 478. stavka 2. ZKP-a/97, tako da bi zastara potraživanja u konkretnom slučaju, temeljem citiranih odredbi članka 478. stavka 2. i članka 477. stavka 1. ZKP-a/97, nastupila 27. svibnja 2024. godine, a tužba je podnesena 24. svibnja 2024.

23. Na dosuđeni novčani iznos tužitelju temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a pripada zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode, što je od 5. ožujka 2022.

24. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 . ZPP-a.

26.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora što je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za što se temeljem Tbr.7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati zatraženi iznos od 25 bodova, trošak sastava tužbe za što se također temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište od 21. siječnja 2025. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem odredbe Tbr. 9. toč. 5. Tarife mogao priznati iznos od 6,25 bodova i trošak zastupanja na ročištu od 3. travnja 2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova.

26.2. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava podneska od 13. siječnja 2025. u kojem se očitovao na navode iz odgovora na tužbu, te trošak sastava još jednog obrazloženog podneska od 28. siječnja 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova za svaki podnesak.

26.3. Tužitelju se nije mogao priznati trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. uz koji je dostavljena zamjenička punomoć jer taj trošak nije bio nužan za postupak, kao i trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude budući da isti na navedeno ročište nije pristupio, tako da je tužitelju na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku s uključenim PDV-om dosuđen iznos od 203,13 eura.

26.4. Također je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura temeljem Tarifnog br. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/2023 u daljem tekstu Uredba) i temeljem čl. 7. st. 1. zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018 i 51/2023 dalje u tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosi od 6,64 eura temeljem Tarifnog br. 2. toč. 1. Uredbe i temeljem odredbe čl. 7. toč. 3. ZSP-a što daje parnični trošak u ukupnom iznosu od 216,41 eura.

27. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

U Županji, 13. svibnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (budući da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458 st. 1 ZPP-a) dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Ivan Kobaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., Zagreb,

2. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima.