REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: P-520/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari prvotužitelja NG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnik Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu, drugotužitelja PG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21450 Hvar zastupanog po punomoćniku Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu i punomoćniku Mirko Butorović odvjetnik u Hvaru, trećetužitelja CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branko Duplančić odvjetnik u Splitu, četvrtotužitelja VG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Duplančiću, odvjetnik u Splitu, petotužitelja DG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu, šestotužitelja EG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika FG, [adresa], zastupan po punomoćniku Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, radi pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025 g., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, pa se isti ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika."

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove ovog postupka:“

II. Odbija se u cijelosti podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„

Nalaže se tuženiku FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. CG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od EUR 685.000,00 / kn 5.161.132,50 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od dana 16.10.2015 do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a ("NN' ”114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a ( NN l56/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a ("NN” 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a CNN" 156/22) a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za naknadu više traženog troška u iznosu od 5.312,05 eura .

Obrazloženje

1.Tužitelj sad pok. ĆG je dana 02. veljače 2011. godine po punomoćniku podnio tužbu u kojoj je između naveo kako je tuženik u zemljišnim knjigama ovog suda upisan kao vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također navodi kako su njegovi prednici prije tuženika bili upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, te da je njegov otac ĆG RG pok. KG bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina sve do 1945.godine kada je pokrenut postupak konfiskacije predmetnih nekretnina, te su iste odlukom Kotarskog suda u Hvaru 30. kolovoza 1946.godine broj: Konf-29/45-20 prenesene u vlasništvo ŠG ud. pok KG, bake tužitelja. Navodi da se nakon toga zemljišnoknjižno stanje za predmetne nekretnine formalno mijenjalo uz razne nepravilnosti u provedbi upisa, ali da su njegova obitelj i on osobno u kvalificiranom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina već više od 70 godina, te kao laici nisu provjeravali zemljišnoknjižno stanje. Nadalje navodi kako je on osobno od 1970.godine ni od koga ometan držao u mirnom posjedu predmetne nekretnine kao svoje, te je iste nekretnine početkom 90-tih godina ogradio drvenim stupovima između kojih je razvukao žicu, a predmetne nekretnine držao je kao svoje sve dok tuženik nije započeo s izvođenjem nekakvih radova kojim se neovlašteno pačao u nekretnine tužitelja, što mu je ovaj zabranio. Tužitelj nadalje navodi kako su shodno navedenom ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te predlaže sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak. Tužitelj je preminuo tijekom postupka, te su postupak preuzeli njegovi nasljednici, sada tužitelji. Budući da je također tijekom postupka došlo do promjene zemljišno knjižnog stanja u odnosu na predmetne nekretnine, to su tužitelji u podnesku od dana 31. listopada 2023. godine podnijeli podredni tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2 . U odgovoru na tužbu od dana 07. lipnja 2011. godine tuženik je između ostalog naveo kako je on predmetnu nekretninu stekao pravnim poslom i to kupoprodajom, da je slijedom toga platio kupoprodajnu cijenu, ušao u posjed kupljenih nekretnina, a predmetne nekretnine posjeduje i danas. Nadalje navodi kako su predmetne nekretnine u njegovom posjedu, da su ograđene betonskim zidom, a tužitelj niti je u posjedu istih niti ima kakav pristup predmetnim nekretninama. Ističe da tužitelj nije vlasnik istih da je netočno da bi predmetne nekretnine tužitelj ogradio drvenim stupovima i žicom, te da su netočni navodi iz tužbe da bi se zemljišnoknjižno stanje za predmetne nekretnine mijenjalo uz razne nepravilnosti u provedbi upisa, kao i da su tužiteljeva obitelj i on osobno u kvalificiranom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina već više od 70 godina. Navodi da u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću, te da tužitelj nije bio niti je u posjedu predmetnih nekretnina, pa kako nije u posjedu nekretnina onda ne može dokazivati niti da posjed je imao potrebnu kakvoću. Ističe da tužitelj, osim što je uznemiravao tuženika i njegove prednike, nikada nije bio posjednik, pa tako nije imao zakoniti, pošteni i istiniti posjed predmetnih nekretnina, a sve da je tužitelj i bio u posjedu (a nije), nikada nije bio pošten posjednik. Navodi da činjenica upisa u zemljišnim knjigama upućuje na to da su predmetne nekretnine bile prenesene u vlasništvo ŠG. Tome, kojima je ona slobodno raspolagala darovnom pogodbom iz 1954.godine, a tu činjenicu znali su prednici tužitelja, a i tužitelj, čime je apsolutno isključena mogućnost da bi tužitelj, sve da je i bio posjednik (a nije), bio pošten, a nepošteni posjednik ne može steći vlasništvo dosjelošću. Nadalje navodi da je odlukom Kotarskog narodnog suda u Hvaru Konf 29/45 od 17. siječnja 1946.godine konfiscirana imovina SG, oca tužitelja, i to čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a koja odluka je ukinuta rješenjem Kotarskog narodnog suda u Hvaru Konf 29/45 od 31. kolovoza 1946. godine, te su istim rješenjem nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], prenesene u potpunu vlasnost ŠG ud. KG, koja je darovnom pogodbom od 16. rujna 1954.godine te nekretnine darovala BG, a temeljem istog je plaćen porez na darovanje i poklone, te je temeljem rješenja od 31. kolovoza 1946.godine i darovnog ugovora u zemljišnim knjigama izvršen upis prava vlasništva darovanih nekretnina na ime Domančić Lucije žene Prospera, za cijelo. Nadalje navodi da su nakon smrti ŠG ud. Tome, njezini nasljednici s neuspjehom osporavali valjanost darovne pogodbe od 16. rujna 1954.godine, te je rješenjem Kotarskog suda u Starom Gradu broj 0-152/57 od 23 siječnja 1961.godine nasljednicima ŠG ud. Tome i to: KG. KG za 2/12 IG za 1/12, ZG za 1/12, LG za 1/12 i TG za 1/12, pripala je 1/2 nekretnina označenih kao čes.zem.33/2, 33/4., čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], radi namirenja nužnog dijela tih nasljednika te su temeljem navedenog rješenja od 23. siječnja 2023. godine u zemljišnim knjigama označanih kao čest zem. 33/2,33/4, 30/1 i 30/2 sve k. o. [katastarska općina], upisali KG za 2/12, IG za 1/12, ZG pok. KG za 1/12, GG LG za 1/12 i OG za 1/12, te BG ž. ČG za ½ dijela. Nadalje navodi kako je rješenjem ovog suda poslovni broj I- 48/ 63 od dana 29. veljače 1964. godine, a utemeljenom na sporazumu stranaka razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] sve ko. [katastarska općina], između KG za 2/12, IG 1/12,, ŽG za 1/12, GG za 1/12 i HG za 1/12, te Domanačić Lucije žene Prošpera za ½ dijela, na način da su predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripale u isključivo vlasništvo BG ud. Prošpera, dok.su čest. zem. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] pripale ostalim suvlasnicima, te je 1964.godine izvršen upis predmetnih nekretnina na N. ČG i da je BG N ud. ČG naslijedila njena kći ĐG. P dok su ĐG (ŠG) naslijedili ĐG MG, ČG i NGĐ za po 1/3 dijela, te su kao takvi bili upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnina koje su prodali tuženiku, koji je upisan u zemljišnim knjigama, te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz obvezu tužitelja da mu naknadi parniči trošak. U svom iskazu tuženik je naveo kao je on osobno i njegovi odvjetnici više puta provjeravali zemljišno knjižno stanje, uključujući i povijesni pregled, te posjedovno stanje, te kako u istima nije postojala nikakva zabilježba spora nit išta drugo što bi upućivalo da prodavatelji nisu suvlasnici i posjednici predmetnih nekretnina.

3. Ističe se kako je tužitelj ĆG preminuo tijekom postupka, te su ga naslijedili tužitelji kako je to pobliže navedeno, pa je predmetni postupak rješenjem ovog sud poslovni broj P- 3150/20 od dana 27. siječnja 2023. godine nastavljen u odnosu na njih.

4. Nadalje, presudom Općinskog suda u Starom gradu, poslovni broj III P- 51/11 od dana 30. prosinca 2013. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je tužitelj na navedenu presudu podnio žalbu. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst- 183/14 potvrđena je navedena presuda ovog suda, a u odnosu na glavnu stvar, te je preinačena u odnosu na troškove postupka. Na navedeno tužitelj je podnio reviziju, te su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 769/2015 od dana 24. lipnja 2020. godine ukinute navedene presude Županijskog sud u Splitu i Općinskog suda u Starom Gradu.

5. Punomoćnici tužitelja i tuženika su popisali parnični trošak.

6.Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te podredno isplata.

8. Među strankama nije sporno kako su predmetne nekretnine označene kao čes.zem.32/2 i 33/4 k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisane kao isključivo vlasništvo tuženika, a što je utvrđeno i uvidom u e-izvadak iz zemljišne knjige (list 4 spisa). Također nije sporno da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 21. studenog 2003.godine predmetne nekretnine kupio od ranije upisanih suvlasnika MG, ČG i AG, a što je utvrđeno i uvidom u kupoprodajni ugovor od 21. studenog 2003.godine (list 24-26 spisa). Nadalje nije sporno kako je rješenjem Kotarskog narodnog suda u Hvaru poslovni broj Konf-29/45 od 31 kolovoza 1946 godine ukinuta odluka broj Konf-29/45 od 17. siječnja 1946.godine kojom je bila konfiscirana nepokretna imovina SG pok. KG, oca tužitelja i to pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] sve ko.o [adresa], te da su iste prenesene u vlasništvo ŠG ud. KG, bake pok. tužitelja ĆG, prabake tužitelja.

9. Među strankama je sporno je li sada pok. ĆG, a slijedom njega i tužitelji bili u posjedu predmetnih nekretnina nakon smrti njegove bake odnosno prabake nakon što je ona raspolagala s istima, odnosno sporno je jesu li su tužitelji na predmetnoj nekretnini stekli vlasništvo dosjelošću.

10.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom: izvatka iz zemljišne knjige, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, rješenja Kotarskog narodnog suda u Hvaru, Konf- 29/45 od 31. kolovoza 1946.godine, izvadka iz katastra zemljišta od 5.ožujka 2002.godme, rješenja Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Hvar od 29. ožujka 2004.godine, kupoprodajnog ugovora od 21. studenog 2003.godine, izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine od 27. veljače 2002.godine, preslike tužbe od 1. listopada 2003.godine, preslike zapisnika iz spisa ovog suda poslovni broj Ovr-178/03 od 13. lipnja 2003.godine, kopije katastarskog plana, posjedovnog list broj 793, presude ovog suda poslovni broj P- 84/11 od 28. svibnja 2012.godine, presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-263/13 od 7. ožujka 2013.godine, prijedloga za brisanje zabilježbe spora od 21. studenog 2003.godine, revizije tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-263/13 od 7. ožujka 2013.godine, darovnu pogodbu od 16. rujna 1954.godine, rješenja Kotarskog suda u Starom Gradu broj 0- 152/57 od 23. siječnja 1961.godine, rješenja ovog suda broj 1-48/63 od 29. veljače 1964.godine, fotografija predmetnih nekretnina, povijesnog izvadak iz katastra za predmetne nekretnine, prijepis posjedovnog lista broj 2031, uvjerenje Zavoda za katastar i geodetske poslove od 16. veljače 1993.godine, djelomično rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Jelsa od 26. ožujka 2002.godine, rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-4210/00 od 3. listopada 2003.godine, rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 0-72/76 od 27. svibnja 1976.godine, dopunskog rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 0-57/83 od 23. veljače 1984.godine, saslušani su svjedoci AG, ČG i MG, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka. U ponovljenom postupku obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, te su saslušani svjedoci NI i PI, te su saslušane parnične stranke.

11. Sud je odbio prijedlog tužitelja da mu se dodijeli rok radi očitovanja na iskaze stranaka budući da je ova prava stvar dovoljno razjašnjena da se o istoj može donijeti odluka, te budući da stranke u svojim iskazima nisu iskazivale ništa novo, što nisu već i više puta navodile tijekom postupka, to je razvidno kako je očitovanje suvišno, te bi se dodjelom traženog roka samo odugovlačio postupak koji i ovako dugo traje. Nadalje se ističe kako je sud odustao od dokaza da se od Porezne uprave zatraži podatak o vrijednosti nekretnine budući da su se stranke sporazumjele o vrijednosti predmetna spora.

12. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/1ša1, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, 155/23 dalje:ZPP), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Naime, tužitelji kao osnov za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina navode dosjelost, navode kako su oni i njihove obitelji u kvalificirano i neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina već više od 70 godina, te da je njihov prednik raniji tužitelj, sada pok. ĆG, od 1970.g predmetne nekretnine imao u neometanom posjedu, da ih je 90- ih godina ogradio drvenim stupovima između kojih je razvukao žicu, da je ograda nekoliko puta bila oštećena, te da su je oni osobno više puta popravljali.

U konkretnom slučaju da se radi o nekretninama koje je djedu tužitelja pok. RG oduzete konfiskacijom, te da su iste rješenjem Kotarskog narodnog suda u Hvaru broj Konf- 29/45 od 31. kolovoza 1946. godine prenesene u vlasništvo ŠG ( bake tužitelja), kojima je ona raspolagala darovnom pogodbom od 16. rujan 1954. godine kojom je predmetne nekretnine darovala N.

Iz iskaza oca tužitelja ( ranije tužitelja) a i samih tužitelja proizlazi kako je on znao da je cjelokupna imovina njegovog oca odnosno djeda tužitelja konfisicirana, a to je saznao od rođakinje ĐG koja mu je o tome poslala pismo, te mu je bilo poznato da je kasnije ukinuta odluka kojom je bila konfiscirana imovina njegovog oca, kao i da je 1997.godine podnio zahtjev za povrat predmetnih nekretnina, a koji zahtjev mu je odbijen, a što su i svojim iskazima potvrdili i tužitelji.

Nadalje sada pok. ĆG, te sadašnji tužitelji u svom iskazu su naveli kako se njihov otac nalazio u isključivom posjedu predmetnih nekretnina od 1970.godine kada se vratio iz Argentine, a da se danas nalaze oni. Navode da na predmetnim nekretninama nikada nisu vidjeli nikoga od svojih rođaka AG. rod. ĐG, CI i ČG, već da se u posjedu istih nalazi isključivo njihova obitelj. Pok. ĆG naveo je kako je njegov otac, odnosno djed RG pok. KG prije odlaska sa Hvara 1941.godine predmetne nekretnine dao u zakup VI ,,Hanjula“, s time da je dogovoreno da DI zakupninu za predmetne nekretnine daje majci njegovog oca ZG ud. Tome za uzdržavanje. Kada se vratio iz Argentine predmetne nekretnine bile su zapuštene i nitko ih nije obrađivao, a nakon povratka iz Argentine sreo je VI koji mu je rekao da mu je žao da mu osobno nije mogao predati u posjed predmetne nekretnine, s time da mu nije poznato do kada je točno DI obrađivao predmetne nekretnine. Navode kako su na predmetnim nekretninama zajedno sa sada pok ocem ( ranije tužiteljem) sadili razno povrće, tako da je predmetne nekretnine on zajedno s njima imao u posjedu od povratka iz Argentine od 1970.godine. Odmah nakon povratka iz Argentine 1970.godine predmetne nekretnine da je ogradio drvenim stupovima između kojih je postavio tri bodljikave žice, a kasnije je na istom mjestu postavio betonske stupove sa žičanom mrežom. Tuženika nikada nije/ nisu vidio/ vidjeli na predmetnim nekretninama. Sada pok. ĆG je naveo kako od 1970.godine niti njemu niti njegovim sinovima nitko nikada nije osporavao vlasništvo predmetnih nekretnina, niti ih ometao u posjedu istih, a posebice ne nitko od njegovih rođaka, a što su u svojim iskazima potvrdili i sadašnji tužitelji.

Iz iskaza tuženika proizlazi da je prije sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetne nekretnine pregledao zemljišne knjige i ustanovio da su njegovi potencijalni prodavatelji uistinu upisani vlasnici u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su poslije postale predmetom kupoprodaje. Nakon toga da je provjerio i u katastarskim knjigama da su isti upisani i kao posjednici. Prije sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetne nekretnine pregledao je povijesni izvod iz zemljišne knjige kao i povijesni izvod iz katastra, a prije kupoprodaje angažirao je tvrtku Geobiro uz prethodno dopuštenje vlasnika zemljišta da se izmjeri točna površina nekretnine koju želi kupiti. Kupoprodajni ugovor je sklopio s vlasnicima i posjednicima 2003.godine, a prije kupnje prodavatelji točnije EI i AG pokazali su mu na licu mjesta što oni prodaju. Zemljište da je uredno isplatio, platio je porez i upisao se u zemljišnim knjigama kao novi vlasnik predmetnih nekretnina i isto tako upisao se kao posjednik u katastru. Nadalje je naveo da ga je sada pok. tužitelj 2004. godine počeo uznemiravati na način da je ulazio u posjed, da su ga susjedi viđali da ulazi u posjed i daje verbalno i vlasnički svojatao to zemljište. Naveo je da su od 2003.godine kada je kupio predmetne nekretnine iste bile zapuštene, nitko ih nije obrađivao i nikoga nije vidio na predmetnim nekretninama te da ga nitko nikada nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina. Tijekom 2004 godine da je podnio tužbu protiv tuženika radi uznemiravanja predmetnih nekretnina, a koji je postupak je okončan u njegovu korist. Nadalje je naveo kako je 2011 g 2012. godine na predmetnim nekretninama napravio betonski zid jer je želio ograditi svoju parcelu, te da je nekoliko puta dobio dojavu kako su tužitelji razbili navedeni zid. Naveo je da je stvarni vlasnik i posjedni predmetnih nekretnina od sklapanja kupoprodajnog ugovora 21.11.2003.godine, a nekretninu je kupio od stvarnih vlasnika i u cijelosti je isplatio kupoprodajnu cijenu. Navedeni iskaz tuženik je i potvrdio na ročištu održanom dana 29. travnja 2025. godine.

Iz iskaza tužitelja FI, CG te EG na ročištu održanom dana 29. travnja 2025. godine, proizlazi kako isti u dijelu, a koji se odnosi na okolnost za što se sadilo povrće i kad je pok. ĆG postavio stupove i žicu, nisu istovjetni sa iskazom njihovog pok. oca ranije tužitelja, ali su svi redom iskazivali kako im je poznato da je njihov otac nakon povratku u Hrvatsku „sređivao papire „ u svezi predmetnih nekretnina, ali da ne znaju točno na što se to odnosilo.

Iz suglasnih iskaza svjedoka AG, ČG i CI proizlazi da su predmetne nekretnine bile u posjedu i vlasništvu njihove obitelji od 50- tih godina prošlog stoljeća i je predmetne nekretnine njihovoj noni darovala njezina svekrva ŠG, te da je predmetne nekretnine iza smrti none ŠG N. Prošpera naslijedila njihova majka PGĐ rod. ŠG, a oni su njezini nasljednici. U naravi radi se o poljoprivrednom zemljištu koje je bilo ledina i nije obrađeno, a nekada davno su se predmetne nekretnine obrađivale. Predmetne nekretnine prodali su tuženiku 2003.godine, te se tuženik od sklapanja kupoprodajnog ugovora 21. studenog 2003.godine nalazi u isključivom posjedu predmetnih nekretnina. Tužitelj nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, ali ih je u posjedu istih godinama ometao, radi čega je vođeno više sporova.

Iz iskaza svjedoka UI proizlazi kako mu je djed govorio da je predmetna nekretnina u vlasništvu sada pok. ĆG, ( ranije tužitelja). Nadalje je naveo kako je predmetna nekretnina od 1970 godine od kada se sad pok. ĆG vratio iz Agrentine pa do 2000.g. bila u njegovom posjedu, te je istaknuo da je moguće kako su ČG, MG, te AG rođ. MG imali posjed do povratka sada pok. ĆG. Svjedok JI je između ostalog naveo kako je predmetnu nekretninu obrađivao upravo otac tužitelja.

Uvidom u presudu i rješenje ovog suda poslovni broj P-84/11 od 28. svibnja 2012.godine (list 50-59 spisa), utvrđeno je da je istom prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je zabranjeno tuženiku ĆG, ovdje tužitelju, da uznemirava tužitelja FG, ovdje tuženika, u izvršavanju vlasničkih ovlasti na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ulaskom u posjed predmetne nekretnine, verbalnim napadima na tužitelja, onemogućavanjem ulaska u posjed trećim osobama, uporabom, služenjem, posjedovanjem, rabljenjem i uzimanjem plodova predmetne nekretnine, te je izdana i privremena mjera kojom je zabranjen tuženiku pristup na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-263/13 od 7. ožujka 2013.godine (list 63-65 spisa) utvrđeno daje odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda i rješenje ovog suda poslovni broj P-84/11 od 28. svibnja 2012.godine.

Uvidom u presliku tužbe od 1. listopada 2003.godine (list 31 spisa) utvrđeno je da je pred ovim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem P-376/03 po tužbi ČG pok. P, ČG MG pok. P i AG rod. ĆI. P, protiv tuženika RI, radi predaje u posjed predmetnih čes.zem.33/2 i 33/4 k. o. [katastarska općina], a koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem od 21. rujna 2007.godine kojim se smatra da je tužba u ovom predmetu povučena.

Uvidom u rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4210/00 od 3. listopada 2003.godine (list 127 spisa) utvrđeno je daje pred ovim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem P-252/93 u pravnoj stvari tužitelja ĆG pok. NG, ovdje tužitelja, protiv tuženika [adresa], MG, ČG i AG rod. ČG, radi ispravka uknjižbe te daje istim odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje ovog broj P-252/93 od 25. rujna 2000.godine, kojim je određeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 0-72/76, od.^21 ■ 1976.godine (list 129-130 spisa) utvrđeno je daje nasljednikom iza pok. SG proglašen sin ĆG, ovdje ( ranije tužitelj), u cijelosti, a pokojnikova ostavina sastoji se od novaca u inozemstvu i to od 1.498.500 novih argentinskih pesoša.

Uvidomu dopunsko rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 0-57/83 od 23. veljače I984.godme 2 spisa) utvrđeno je da u ostavinu iza pok. KI ud. P kao naknadno pronađena imovina spadaju između ostalog i predmetne č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su iste na temelju rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj 0-57/83 od 26. kolovoza I983.godine kojim je utvrđena ostavinska imovina i proglašeni nasljednici iza KI ud. C, raspoređene MG, ČG i AG. V svakome za po 1/3 dijela.

Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine utvrđeno je daje otac tužitelja RG bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina sve do 1945.godine kada je pokrenut postupak konfiskacije predmetnih nekretnina, te je 7. siječnja 1955.godine, pod poslovnim brojem Z-3/55 na temelju pravomoćnog rješenja Kotarskog suda u Hvaru broj Konf-29/45 od 30. kolovoza 1946.godine, kao i darovne pogodbe od 16. rujna 1954.godine pravo vlasništva upisano na ime BG pok. ČG. Nadalje dana 20. lipnja 1961.godine pod brojem Z-294/61 na temelju rješenja o nasljeđivanju broj 0-152/57 od 23. siječnja 1961.godine pravo vlasništva upisano je na ime KG za 2/12 dijela, IG za 1/12 dijela, ZG za 1/12 dijela, GG BG za 1/12 dijela, OG za 1/12 i BG za 6/12 dijela. Nakon toga pod poslovnim brojem Z-579/64 dana 10. studenog 1964.godine, na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja ovog suda broj I- 48/63-12 od **.**.1964. BG ud. ČG je upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina za cijelo i to temeljem sporazuma koji su u tom postupku postigli upravo obitelj tužitelja i to KG, IG, ZG, OG i GG prema kojem sporazumu su BG pripale za cijelo nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], a koje su predmet ovog postupka, dok su drugima pripale nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica]/2k.o. [adresa], a što je utvrđeno uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj I- 48/63-12 od 29. veljače 1964.godine (list 125-126 spisa). Nakon toga pod poslovnim brojem Z- 137/87 dana 16. travnja 1987. godine, na temelju rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 0-175/89, 0-158/80 i 0-57/83 upisano je pravo vlasništva na ime MG, ČG i AG svaki za po 1/3 dijela.

Uvidom u povijesni izvadak iz katastra Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Stari Grad, Ispostava za katastar nekretnina Hvar (list 93-111 spisa) utvrđeno je daje od revizije (obnove) katastarskih podataka, koja je bila 1952.godine, prema posjedovnom listu broj 100, kao posjednik predmetnih nekretnina bio upisan ŠI pok. KG, suprug BG, kojoj su predmetne nekretnine darovane, a nakon toga na ime CGĐ, kćeri BG. Nakon CGĐ u katastarskom operatu kao posjednici predmetnih nekretnina bili su upisan MG, ČG i AG za po 1/3 dijela, a nakon toga tuženik FG. Nadalje uvidom u izvadak iz katastra zemljišta Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Hvar od 5. ožujka 2002.godine (list 17 spisa), te rješenja istog tijela od 29. ožujka 2004.godine, utvrđeno je da su u katastarskom operatu kao posjednici predmetnih nekretnina bili upisani u cijelosti MG i ČG pok. P, te AG rođ. MG pok. P, a rješenjem od 29. ožujka 2004.godine temeljem kupoprodaje upisuje se kao posjednik baš tuženik FG koji je kao takav evidentiran u posjedovnom listu broj 793. Nadalje uvidom u ispis promjena istog tijela od 18. lipnja 2008.godine (list 110 spisa) i prijepis posjedovnog lista broj 2031 (list 111 spisa) utvrđeno je da je u katastarskom operatu kao posjednik predmetnih nekretnina upisan FG, ovdje tuženik, u cijelosti.

Uvidom u djelomično rješenje ureda za imovinsko pravne poslove Ispostava Jelsa Klasa:Up/I 9444 8/97-01/93, Urbroj:2181-08/1,od 26. ožujka 2002. godine utvrđeno je kako je u tom upravnom postupku odbijen zahtjev ĆG, pok. SG za povrat predmetnih nekretnina čest. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], iz razloga što je utvrđeno da su iste bile u vlasništvu SI i to temeljem rješenja Kotarskog narodnog suda broj Konf-29/45 od 31. kolovoza 1946. godine kojima je ona slobodno raspolagala te su shodno Darovnoj pogodbi od dana 16.rujna 1954 godine treće osobe stekle pravo vlasništva.

Na mjestu spora je dana 23. svibnja 2023. godine obavljen očevid uz sudjelovanje vještaka mjernika BI, čiji nalaz i mišljenje je zaprimljeno na ovaj sud dana 16. lipnja 2023. godine. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako su se promijenile oznake čest.. zem., a koje čestice su predmet ovog spora . Po prigovoru tužitelja na zaprimljeno vještačenje vještak je dana 03. siječnja 2024. godine sudu dostavio dopunu nalaza i mišljenja u kojem je naveo kako je u skici mjesta spora čes. zem. 33/4 pripojena današnjoj čest 33/7, odnosno ona predstavlja sastavni dio današnje k. č. [katastarska čestica]. Isto tako zapadni dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] je pripojen u novonastalu današnju k. č. [katastarska čestica], dok je istočniji dio današnja k. č. [katastarska čestica] u sadašnjem aktualnom službenom obliku. K. č. [katastarska čestica] je prema prvotnom stanju imala upisanu površinu od 60 m2, dok je k. č. [katastarska čestica] imala površinu upisanu od 1310m2. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora. Tužitelj je naveo kako se zemljišno knjižno stanje bitno izmijenilo te je postavio podredni tužbeni zahtjev za isplatu vrijednosti nekretnine kako je to pobliže navedeno u izreci.

14. Cijeneći tako izvedene dokaze, ovaj sud smatra utvrđenim:

- da su predmetne nekretnine oduzete konfiskacijom djedu tužitelja SG. KG, te su iste odlukom Kotarskog narodnog suda u Hvaru broj Konf-29/45 od 31. kolovoza 1946.godine kojom je ukinuta odluka broj Konf-29/45 od 17. siječnja 1946.godine kojom je bila konfiscirana nepokretna, imovina oca ranije tužitelja odnosno djeda sada tužitelja pok. SG i to pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], prenesene u vlasništvo ŠG ud. Tome, bake tužitelja,

-da je tuženik valjanim kupoprodajnim ugovorom od 21. studenog 2003.godine predmetne nekretnine kupio od ranije upisanih vlasnika MG, ČG i AG,

-da su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 21. studenog 2003.godine, kao i u vrijeme podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama bili upisani prodavatelji, a isti su bili upisani i kao posjednici u katastarskom operatu,

-da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti temeljem kupoprodajnog ugovora od 21. studenog 2003.godine,

-da djelomičnim rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Jelsa od 26. ožujka 2002.godine odbijen zahtjev tužitelja za povrat predmetnih nekretnina.

15. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15 94/17- dalje ZV) vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Prema odredbi čl.120 st. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišne knjige.

Prema odredbi čl.122 st. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjiznoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, te prema odredbi čl.122 st.3 ZV- a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. I odredbom čl.8 st.2 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98,137/99, 73/10, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08, 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 -dalje ZZK) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

U konkretnom slučaju tuženik je upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora od 21. studenog 2003.godine sklopljenog s ranije upisanim vlasnicima predmetnih nekretnina MG, Miličić Prošperom i AG.

Prema odredbi čl.159 ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je čl.2 i 3 istog članka zakona propisano da samostalni kvalificirani posjednik (čiji je posjed zakonit, istinit i pošten) stječe dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjeda, a ako je posjed barem pošten protekom 20 godina.

16.Nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed (bona fides) je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

17.Budući se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje su oduzete konfiskacijom ocu tužitelja SG. KG, pa kako iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da pok. ĆG je već 1946.godine bilo poznato da je cjelokupna imovina njegovog oca konfiscirana, uključujući i predmetne nekretnine, to ovaj sud smatra da bi upravo navedeno saznanje tužitelja, a u odnosu na ostale dokaze priložene spisu išlo u prilog da je isti nije bio pošten, a kao nepošten (nesavjestan) posjednik nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed, niti prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, niti prema odredbi čl.159 st.3 ZV-a.

18. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira (i samostalnost). Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91, 92/94; dalje u tekstu ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZVDSP). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP). Prema st. 5. čl. 18. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZVDSP poštenje posjednika se presumira, a tko tvrdi suprotno mora dokazati (konkretno tuženik). Istovjetno je bilo i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ paragraf 328 („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), pa nepoštenje uvijek treba dokazati (ona strana koja tvrdi da je posjed nepošten, odnosno da nema kvalitetu poštenog posjeda).

19.Slijedom navedenog posjed se predmnjeva poštenim do trenutka kad posjednik primi vlasnikovu tužbu. Na vlasniku je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s tim da bi mogao dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.

20.Dakle, u predmetnom postupku, poštenje tužitelja se predmnjeva na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a. Kod takvog stanja stvari teret dokazivanja nepoštenja tužitelja je na tuženiku, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a).

21.Odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

22. Dakle, izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava te se smatra da istinito i potpuno odražava stvarno stanje. Međutim, dopušteno je dokazivati da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Stoga osoba koja je vlasnik nekretnine u pogledu koje je nesređeno zemljišnoknjižno stanje, odnosno u pogledu koje zemljišna knjiga ne odgovara stvarnom stanju, ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva. Rok za podnošenje takve tužbe nije propisan. Stoga takva osoba tužbu za utvrđenje prava vlasništva može podignuti odmah po saznanju za nesređeno zemljišnoknjižno stanje ili kad to bude u prilici s obzirom na financijske prilike i volju za sređivanjem zemljišnoknjižnog stanja.

23.Presumpcija poštenja posjeda na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a vrijedi dok god se ne nedvojbeno ne dokaže nepoštenje. Dakle, presumpcija poštenja posjeda osobe koja tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine, ne ovisi o trenutku podnošenja tužbe za utvrđenje prava vlasništva ili trenutku pokretanja bilo kojeg drugog postupka u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

24. Posebno je za istaknuti kako je stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stjecanje na temelju zakona.

25.Odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

26.Dakle, činjenica se da eventualni izvanknjižni vlasnik nekretnine godinama nije uknjižio kao vlasnik u zemljišnoj knjizi ima za posljedicu samo izlaganje mogućnosti da mu treće osobe steknu njegovu nekretninu na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu. Međutim, to nikako niti utječe niti može utjecati na njegovo poštenje u posjedovanju. Za obaranje presumpcije poštenja posjeda, bitno je, kako je to već objašnjeno, da ona osoba koja posjedniku osporava poštenje posjeda nedvojbeno dokaže tu svoju tvrdnju. Međutim, ovdje je za istaknuti kako je pok. ĆG pokušavao "srediti" zemljišno knjižno stanje u odnosu na predmetne nekretnine, ali to nedvojbeno nije uspio, iz čega se također može zaključiti kako je i s obzirom na tu okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

27.Također se ističe i da odredbom članka 7. stavak 1. ZZK-a propisana predmnjeva o poznavanju zemljišnoknjižnog stanja. Naime, navedenom odredbom je propisano da je zemljišna knjiga javna i da se može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu. Iz pravila da je zemljišna knjiga javna i da svatko može, bez ikakvih ograničenja ostvariti uvid u zemljišnu knjigu, proizlazi dužnost svake zainteresirane osobe, svakog sudionika u pravnom prometu nekretnina, da se obavijesti o zemljišnoknjižnom stanju nekretnine. Nepoznavanje zemljišnoknjižnog stanja nikoga ne ispričava, a poznavanje zemljišnoknjižnog stanja za svakoga se i uvijek pretpostavlja. Neoborivo se predmnijeva (presumptio iuris et de iure) da je svakome poznato zemljišnoknjižno stanje nekretnina, odnosno da nikome zemljišnoknjižno stanje nije moglo ostati nepoznato. Nitko se ne može pozvati na to da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo ili nije moglo biti poznato niti to može dokazivati. Sve ono što je glede pravnog stanja nekretnine upisano u zemljišnoj knjizi vezivat će svakog stjecatelja knjižnog prava neovisno o tome je li se on prethodno upoznao sa zemljišnoknjižnim stanjem nekretnine ili je to propustio učiniti, kao i neovisno o razlozima zbog kojih je propustio ostvariti uvid u zemljišnu knjigu.

28..Slijedom navedenog, bez obzira kada je pok. ĆG i doista izvršio uvid u zemljišnu knjigu radi utvrđenja zemljišnoknjižnog stanja, na temelju odredbe članka 8. stavak 1. ZZK, vrijedi neoboriva presumpcija da mu je stanje zemljišne knjige bilo poznato bez obzira jesu li izvršio uvid u zemljišnu knjigu ili ne.

29.Kod takvog stanja stvari, dakle, neoborive presumpcije o poznavanju stanja zemljišne knjige, odnosno saznanje za nesređeno zemljišnoknjižno stanje ipak ne dovodi do nepoštenja posjeda.

30. U parničnom postupku je sve činjenice potrebno nedvojbeno dokazati.

31. Za napomenuti da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bitan stvarni, aktivni posjed, ne tabularni. Tabularni posjed je posjed upisan u katastarski operat. Stvarni posjed sud mora utvrditi putem iskaza stranaka, svjedoka ili putem drugih odgovarajućih dokaza.

32.Za navesti je, a što i nije sporno među strankama da su predmetne nekretnine bile konfiscirane ocu sada pok. ĆG ( ranije tužitelja), te da je on to znao, kao i da mu je bilo poznato da je nakon konfiskacije vlasnica istih postala njegova baka. Za navesti kako ta činjenica samo po sebi ne dokazuje nepoštenje posjeda na strani tužitelja, ali se ista treba sagledati u odnosu sa ostalim dokazima.

33.Međutim, iz iskaza sadašnjih tužitelja proizlazi kako im je poznato da je njihov otac tužitelja sređivao papire u odnosu na predmetne nekretnine, da se za njih „borio“ Naime, budući da je isti sređivao stanje vezano za predmetne nekretnine, a kako je razvidno da iste nije „ sredio“ budući da nije upisan kao vlasnik, to je logično kako je mogao biti svjestan da mu iste ne pripadaju.

34.Također i sam tužitelj EG je naveo kako je otac mijenjao odvjetnike, te da je vidio da sređivanje neće lako ići, dok je također svjedok NI u svom iskazu naveo kako je moguće da su prodavatelji MG, ČG i NGĐ imali posjed na predmetnim nekretninama do povratka oca tužitelja. Nadalje tužitelj NG je naveo kako mu nije poznato tko bi obrađivao lozu koju su zatekli po povratku iz Agrentine, iz čega proizlazi da je predmetna nekretnina ipak bila obrađivana, te da su je mogli obrađivati i upisani suvlasnici.

35.Stoga, razvidno je kako je otac tužitelja pok. ĆG, znao za konfiskaciju, znao je kako su predmetne nekretnine pripale baki, kao što je i znao da mora „srediti papire“, Slijedom navedenog, a što je životno i logično, ovaj sud smatra kako je sada pok. ĆG, pa slijedom njega i tužitelji imali dovoljno razloga sumnjati da mu/im ne pripada pravo na posjed.

36. Naime, iz iskaza svjedoka, prodavatelja MG, ČG i NGĐ proizlazi kako ih je pok. ĆG uznemiravao, pa je očito kako je bio upoznat da se upisani suvlasnici nisu na bilo koji način odrekli vlasništva i posjeda na predmetnim nekretninama, pa je i više nego očito da je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Stoga, kako na strani pok. ĆG nema poštenja, to je očito kako nije mogao vlasništvo steći dosjelošću. Stoga ni tužitelji kao njegovi nasljednici ne mogu steći vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću.

37.Također je za napomenuti kako tužitelji nisu tijekom postupka nedvojbeno dokazali da je njihov otac pok. ĆG, te i oni sami imali posjed na predmetnim nekretninama, a što su trebali na temelju pravila o teretu dokaza po kojem je određeno kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke., pa je stoga, a kako je tuženik po mišljenju ovog suda dokazao nepoštenje na strani tužitelja je odlučeno kao u izreci.

38. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra kako je pok. ĆG, a shodno tome i sada tužitelji, s obzirom na okolnosti imao/imali dovoljno razloga za posumnjati da mu/im ne pripada pravo posjed. Nadalje, slijedom ovom spisu priloženim dokazima od strane tužitelja i saslušanim svjedocima stvarni posjed tužitelja sud nije mogao nedvojbeno utvrditi, budući da su iskazi svjedoka i stranaka proturječni, ali i bez obzira na tu činjenicu, sve da je posjed na strani tužitelja i postojao ( a nije utvrđeno da je ), tuženik je po mišljenju ovog sud dokazao nepoštenje na strani tužitelja.

39.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1 Zakona o parničnom postupku, budući da je tuženik u potpunosti uspio u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tuženika zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tuženiku valjalo priznati trošak: sastava odgovora na tužbu od dana 13.06.2011. godine ( Tbr. 8) u iznosu od 500 bodova, sastav obrazloženih podnesaka, ( četiri obrazložena podneska sukladno Tbr 8. t. 1 i 3), i to od dana 16.09.2013.g. 11.11.2013.g, 07.04.2015.g i 07.04.2021. godine, sastav ostalih obrazloženih podnesaka ( Tbr. 8.t.3) po 100 bodova svako i to od dana 13.05.2021,.g., 14.06.2021. g, 18.09.2023.g.,i 07.06.2024. g, sačinjavanje odgovora za žalbu od dana 24.04.2014. godine u iznosu od 500 bodova, zastupanje na ročištima od 13.03.2012. g., 18. 09.2013.g., 18.11.2013.g., 15.04.2021.g.,02.11.2023.g., 13.06.2024.g., 23.01.2025.g., 12.03.2025.g., 29.04.2025.g. ( Tbr 9), po 500 bodova svako, zastupanje na ročištu od dana 13.05.2013.g., 50 bodova, sastav ostalih podnesaka (Tbr.8.t4) 25 bodova svaki i to od dana 09.12.202.g. i 14.12. 2022. godine, što ukupno iznosi 7500 bodova, sve navedeno sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura, ukupno iznosi 15.000,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 3.750.00 eura, ukupno iznosi 18.750, 00 eura. Sve navedeno skladno i odredbi čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( NN broj: 57/22, 88/22), te sukladno Uredbi Vijeća Europske unije broj 2022/1208 od 12. srpnja 2022. godine. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostala četiri obrazložena podnesak sukladno Tbr. 8.nego su priznati u iznosu od 100 bodova svako, budući da se sukladno navedenoj Tbr. 8 odvjetniku priznaju četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku u iznosu sukladno Tbr. 7, ostali podnesci se priznaju kako je to navedeno Tbr 8, pa je stoga sukladno navedenom odlučeno kao u izreci. Tuženiku nije priznat trošak za ročište od dana 23.01.2025. godine budući da se to ročište nije održano, te nije priznat trošak sastava podneska od dana 10.09.2021. godine budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice sukladno odredbi čl 155. ZPP. -a

40.Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Starom Gradu, dana  13. svibnja 2025.. godine

S U D A C:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužiteljima po punomoćnicima ( tuženiku ad 2. po oba punomoćnika)

2. tuženiku po punomoćniku

3. u spisu