REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1847/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimira Brkića i Jasmine Brkić Kristanić, odvjetnicima iz Karlovca, protiv tuženika KK iz [adresa], Kula, Ive [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-816/2019-41 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se kao osnovane žalbe tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-816/2019-41 od 20. rujna 2024. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se ispravak upisa u zemljišnu knjigu, izvršenog na osnovi pravomoćnih rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Slunj broj Z 11736/2017/29, Z-11736/2017/30, Z-11736/2017/31, Z-11736/2017/32 i Z 11736/2017/549, prema kojim upisima je tuženi KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisan kao suvlasnik u 800/4964 dijela kčbr. [katastarska čestica] kosa u površini od 4964 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnik u 2016/3857 dijela kčbr. [katastarska čestica] javor u površini od 3857 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnik u 2641/3721 dijela kčbr. [katastarska čestica] javor u površini od 3721 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnik u 88937/89765 dijela kčbr. [katastarska čestica] Markovića jarak u površini od 89765 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnik kčbr. [katastarska čestica] markovića jarak u površini od 52121 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na tim nekretninama tuženika na ime i za korist tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak parničnog postupka u iznosu 3.179,18

EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio, pravovremeno, dvije zasebne žalbe i to putem svojeg punomoćnika i osobno.

2.1. Žalbu putem punomoćnika tuženik podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi parničnog postupka i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je u postupku sporno da li su utužene nekretnine isključivo vlasništvo tužitelja, međutim, već pri ovoj tvrdnji sud prvog stupnja zanemaruje činjenicu da je tuženik u zemljišnoknjižnom postupku zatražio upis samo određenog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, a koje nisu bile obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tužitelja i sada pokojne CK; da je, dakle već je od početka prvostupanjski sud „išao“ u krivom pravcu utvrđenja s obzirom na to da tuženik ne spori tužitelju njegov suvlasnički dio stečen Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ali mu spori i na sebe je u zemljišnoknjižnom postupku „prebacio“ dio svih tih nekretnina koje je bilo suvlasništvo njega i njegovih pravnih prednika, odnosno oca, djeda, itd..; da je na opisani način sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, a koje je ustvari proizašlo iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako u cijeloj presudi vezano za cjelokupno vlasništvo nije dao razloge o odlučnim činjenicama, to je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati jer je ista nerazumljiva; da se prvostupanjski sud, nadalje pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude poziva na spis predmeta toga suda poslovni broj: P-710/2018, u kojemu je tuženik KK tužio ovdje tužitelja ĐK za te sve iste nekretnine u suvlasničkom dijelu koje je isti stekao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju te je tu odbijen sa tužbenim zahtjevom, međutim, taj postupak nema veze sa ovim predmetom spora, uzimljući u obzir da ako ga je ovdje tuženik izgubio, izgubio ga je u pogledu suvlasničkog dijela koji je sada pokojna CK Ugovorom o doživotnom uzdržavanju „ostavila“ ovdje tužitelju ĐK, dok se ovaj spor vodi se za preostali suvlasnički dio koji je ustvari bio vlasništvo i „uživanje“ tuženika KK i njegovih pravnih prednika, tako da navedena presuda ne mora ništa značiti u odnosu na jače pravo na posjed i vlasništvo tužitelja u ovomu predmetu pa je, na opisani način, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a kako nije dao razloge odlučnim činjenicama, to je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog čega navedenu presudu nije moguće ispitati zbog nerazumljivosti; da nije razvidno zbog čega je trebalo vršiti uvid u spis predmeta poslovni broj: P-695/86 koji je navodno uništen, a o tomu nema službenog podatka što prvostupanjski sud nije obrazložio iz čega je proizašla pogrešna primjena materijalnog prava, a ne dajući razloge o odlučnim činjenicama počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP; da, nadalje, sud prvog stupnja pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude navodi da je u postupku utvrđeno da je sporni dio predmetnih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu imala pokojna CK koja nakon svoje smrti predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju „ostavila“ tužitelju, dakle, prvostupanjski sud zaključuje da je pokojna CK imala predmetne nekretnine „u vlasništvu ili suvlasništvu“, međutim, ako je sudu prvog stupnja jasno, tuženiku nije, jer apsolutno je nesporno da je pokojna CK imala suvlasništvo predmetnih nekretnina i on ne čini spornim da je taj dio suvlasništva tužitelj stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali nikako nije mogao steći preostali dio suvlasništva koji je ustvari uživao tužitelj i njegovi pravni prednici i iz tog razloga je upravo taj suvlasnički dio tuženik u zemljišnoknjižnom postupku upisao na sebe ne dirajući dio od tužitelja, ali i dalje prvostupanjskom sudu nije jasno da li se radi o vlasništvu ili suvlasništvu, a što je vrlo bitno pitanje u ovomu predmetu te je, posljedično tomu, sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje iz čega je proizašla pogrešna primjena materijalnog prava, a ne dajući razloge o odlučnim činjenicama počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog čega navedenu presudu nije moguće ispitati ni u tomu dijelu, jer je nerazumljiva.

2.2. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

2.3. Tuženik je zasebnu žalbu podnio i osobno i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja „zbog pogrešnog i djelomičnog uvida u postojeću dokumentaciju“. U žalbi, u bitnomu, ukazuje da je u postupku osnivanja zemljišne knjige za predmetne „utužene“ nekretnine Zemljišnoknjižni odjel Slunj u konkretnomu slučaju pravilno izvršio upis prava vlasništva na tim nekretninama, uzimljući pri tomu u obzir broj i površinu nekretnina navedenih u predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986.

2.4. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Sa žalbama tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbe tuženika nije odgovoreno.

5. Žalbe tuženika su osnovane.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, nastalog u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], provedbom rješenja Općinskog suda u Karlovcu Zemljišnoknjižnog odjela Slunj izvršenog na osnovi rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Slunj od 1. prosinca 2017. u predmetima pod poslovnim brojem: Z-11736/2017/29, Z-11736/2017/30, Z- 11736/2017/31, Z-11736/2017/32 i Z-11736/2017/549, a koji svoj zahtjev obrazlaže navodima da predmetne nekretnine nisu bile upisane u katastarskim evidencijama, budući je pisani dio katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] uništen u Domovinskom ratu, a novi do danas nije osnovan, tako da postoje samo podaci iz katastarskog plana, a u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tijekom 2017., u kojemu nije sudjelovao jer ga nitko nije bio pozvao, nije mogao dati bilo kakvu izjavu ili podatke o svom vlasništvu navedenih nekretnina, a tijekom kojeg je uknjiženo pravo vlasništva istih na način kako to sada proizlazi iz zemljišne knjige: kčbr. [katastarska čestica], površine od 4964 m2, upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u 4164/4964 dijela te tuženika u 800/4964 dijela, kčbr. [katastarska čestica], površine od 3857 m2, upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u 1841/3857 dijela te tuženika u 2016/3587 dijela, kčbr. [katastarska čestica], površine od 3721 m2, upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u 1080/3721 dijela te tuženika u 2641/3721 dijela, kčbr. [katastarska čestica], površine od 89765 m2, upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja u 828/89765 dijela te tuženika u 88937/89765 dijela, dok je kčbr. [katastarska čestica], površine od 52121 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika, iako su predmetne nekretnine oduvijek bile isključivo vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika, koji su te nekretnine koristili i koriste nesmetano već dugi niz godina, znatno više od 20 godina, a raspolažu i odgovarajućom dokumentacijom u svezi toga pa stoga nije bilo zakonskog osnova da se tuženik upiše kao suvlasnik i vlasnik predmetnih nekretnina, budući da on ni po komu valjanom pravnom osnovu nije mogao steći to pravo, jer su u posjedu tih nekretnina bili pravni prednici tužitelja, a nakon toga i tužitelj.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenih dokaza u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, zaključujući: da je sporni dio predmetnih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu imala pokojna CK koja je nakon svoje smrti predmetne nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavila tužitelju; da iako je u postupku utvrđeno da je tuženik bio u posjedu predmetnih nekretnina, radi se o nepoštenom posjedu, jer je znao da na njega nema pravo jer su predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju prešle u vlasništvo tužitelja; ĐK; da je tuženik, kao tužitelj, pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom u predmetu toga suda pod poslovnim brojem: P-710/2018, osnovom zaključka da on nije dokazao pravni temelj stjecanja prava vlasništva; da tuženik u postupku obnove zemljišnih knjiga nije naveo tužitelja kao jedinog vlasnika spornih nekretnina, iako mu je bilo poznato da je tužitelj iste nekretnine stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pokojnom CK već je umjesto toga naveo sebe kao vlasnika ili suvlasnika spornih nekretnina; da tužitelj nije sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga i nisu mu dostavljeni zapisnici iz predmeta u postupku obnove zemljišnih knjiga koji su se vodili u predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Slunj; da je, posljedično tomu, prigodom obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] došlo do pogrešnog upisa na način da se kao vlasnik, odnosno suvlasnik predmetnih čestica upisao tuženik KK, dakle došlo je do pogrešnog upisa jer je tužitelj postao jedini vlasnik predmetnih čestica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pokojnom CK u trenutku njezine smrti te tuženik nije imao pravni temelj za upis ni na temelju nasljeđivanja, pravnog posla niti na temelju dosjelosti jer je njegov posjed bio nepošten.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje žalitelj.

9. Naime, sukladno odredbi članka 338. st. 4. ZPP propisano je da pismeno izrađena presuda, između ostalog, mora sadržavati i obrazloženje, u kojem će sud izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze, a i propise na kojima je sud utemeljio svoju presudu.

9.1. Pri tomu, pravo je suda prvog stupnja da prema svomu vlastitom, slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP), ali je isto tako obveza suda da o tim odlučnim činjenicama da valjane, logične i napose uvjerljive razloge.

9.2. Povratno, sud prvog stupnja je u istaknutoj svojoj slobodi bio ograničen i obvezom da svoju ocjenu valjano i obrazloži, da joj „prida“ sve razloge iz kojih bi se ta ocjena mogla i provjeriti, logične i uvjerljive, ali i konkretne, kako bi se ta (provjerljiva) ocjena mogla i prihvatiti.

9.3. Međutim, ovoj pobijanoj presudi takvi razlozi, kraj iznesenih žalbenih razloga žalitelja, nedostaju, radi čega je i ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zbog koje se pobijana presuda ne može pravilno ispitati.

10. Naime, prije svega, nejasan je i proturječan zaključak suda prvog stupnja (u dijelu pod točkom 35. obrazloženja pobijane presude) „da je u postupku je utvrđeno da je sporni dio predmetnih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu imala pokojna CK koja je nakon svoje smrti predmetne nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavila tužitelju“ i „iako je u postupku utvrđeno da je tuženik bio u posjedu predmetnih nekretnina, radi se o nepoštenom posjedu, jer je znao da na njega nema pravo jer su predmetne nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju prešle u vlasništvo tužitelja ĐK“, jer bi iz istoga proizlazilo da je tužitelj postao vlasnikom i nekretnina koje je njegova pravna prednica imala „samo“ u suvlasništvu i da je, posljedično tomu, ona osnovom predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986. na tužitelja prenijela više prava nego što ih sama ima, a što nije niti može bit pravno osnovano i prihvatljivo pa se u tomu dijelu pobijana presuda ne može valjano ispitati.

10.1. Osim toga, obzirom na to da se predmet spora odnosi na ukupno pet nekretnina pa se stoga ne može valjano ispitati ni zaključak suda prvog stupnja u pogledu kojih konkretnih „utuženih“ nekretnina je sada pokojna CK bila suvlasnica, a u pogledu kojih vlasnica, osnovom neodređenog utvrđenja „da je u postupku utvrđeno da je sporni dio predmetnih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu imala pokojna CK“.

10.2. Nadalje, pobijana presuda ne može se pravilno ispitati ni u dijelu u kojemu sud prvog stupnja zaključuje „da tuženik u postupku obnove zemljišnih knjiga nije naveo tužitelja kao jedinog vlasnika spornih nekretnina, iako mu je bilo poznato da je tužitelj iste nekretnine stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pok. CK, već je umjesto toga naveo sebe kao vlasnika ili suvlasnika spornih nekretnina“, obzirom na to da jedna od „utuženih nekretnina“ i to ona označena kao k. č. br. [katastarska čestica], površine od 52121 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uopće nije ni navedena u predmetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986. (stranica 58 spisa) pa je stoga nejasno kako je tužitelj tu nekretninu, po utvrđenju suda prvog stupnja, također stekao temeljem tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986., budući da o tomu prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge niti navodi dokaze na temelju kojih temelji takav svoj zaključak pa se pobijana presuda ne može valjano ispitati niti u tomu dijelu.

10.3. Osim toga, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (pod točkom 9. obrazloženja) navodi da „iz rješenja ZK odjela Općinskog suda u Slunju broja Pol-52/86 od 02. listopada 1986. proizlazi da je JK otac Đ, položio ovjerenu izjavu o veličini posjeda, a koja se odnosi i na predmetne čestice, a koja isprava zamjenjuje uknjižbu prava vlasništva na nekretninama“, međutim, pri tomu propušta razjasniti spornu odlučnu činjenicu – da osnovom 4. prosinca 2018. po tvrtki Geoprostor d.o.o. izrađenog Geodetskog elaborata identifikacije katastarskih čestica [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] (stranice 185-192 spisa), a temeljem kojeg je u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđena površina tih identificiranih predmetnih nekretnina, proizlazi veća površina tih „utuženih“ nekretnina od površine koja je navedena u spomenutom rješenju (i Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986., naravno, osim u pogledu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], koja nije ni bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986. pa posljedično tomu, ni navedenog rješenja), obzirom da je tuženik tijekom postupka prigovorio da je tužitelj stekao samo onu površinu tih nekretnina koja je bila navedena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1986., međutim, ni o tomu prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge pa se pobijana presuda ni u tomu dijelu ne može valjano ispitati.

11. Utoliko, zbog toga što pobijana presuda sadrži niz neobrazloženih zaključaka – takvih koji su i proturječni podacima u spisu, onomu što proizlazi iz provedenih dokaza, ali i zbog toga što ta presuda ne sadrži ni razloge koji bi je pravno relevantno opravdavali već sadrži samo niz utvrđenja o nečemu čiji se „izvor” ne može ispitati, valjalo je kao osnovane prihvatiti žalbe tuženika te na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a cijeneći pri tomu i ostale žalbene navode tuženika, donijeti novu pravilno obrazloženu presudu (članak 338. stavak 4. ZPP).

U Puli – Pola 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan