Poslovni broj:P-1249/2023-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Kordić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćniku Tatjani Ostović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostović & Rakušić u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. ožujka 2025., a u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Kordić, odvjetnika iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika RN, odvjetničkog vježbenika u OD Ostović & Rakušić iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanoj tražbini određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku posl. broj Ovr-3094/23-2 od dana 26. svibnja 2023. godine za novčani iznos od 20.579,28 EUR (155.054,59) kuna.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb da tužitelju VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određena, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana",

kao neosnovan.

II/ Nalaže tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tuženici se odbijaju.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl. broj Ovr-3094/23-2 od dana 26. svibnja 2023. godine, određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, sada tužitelja VN. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu te je Općinski sud u Osijeku donio zaključak posl. broj 93. Ovr-3094/23-5 od dana 07. rujna 2023. godine kojim se ovršenik upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je žalbu protiv rješenja podnio zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 6., 7. i 9. Ovršnog zakona, budući je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, te da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika sada tužitelja i budući je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj/ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Naime, tužitelj nikada nije obaviješten da bi Addiko bank d.d. prodala predmetni kredit, a isto tako mu nitko nije vršio ustezanja s računa godinama, tj. konkretno četiri godine. Pored navedenog, tužitelj ističe prigovor zastare na navedeno potraživanje koje je predmet ovršnog postupka, i sada ovog parničnog postupka. Slijedom svega navedenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu, u prvom redu naglašavajući kako tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ). U konkretnom slučaju tužitelj je u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, broj Ovr-3094/23-2 od 26. svibnja 2023. godine iznio da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/22, dalje: OZ), a što je i navedeno u obrazloženju zaključka temeljem kojeg je upućen na pokretanje parnice. Unatoč tomu što tužitelju nije ostavljena mogućnost isticanja novih razloga u tužbi, tužitelj to u konkretnom slučaju čini kada navodi da je ispunjenje tražbine zabranjeno/ izmijenjeno/ onemogućeno zbog prijenosa potraživanja o kojem nije obaviješten (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a), te posebice prigovarajući zastari (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), zbog čega u ovom postupku nema mjesta uzimanju u obzir navedenih dodatnih razloga. Naime, u takvim parničnim postupcima nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, a koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno zbog kojih ovršni sud nije uputio protivnika osiguranja na pokretanje parnice. Očigledno je da u konkretnom slučaju tužitelj nije postupio prema uputi ovršnog suda niti je pokrenuo postupak proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je upućen na pokretanje takvog postupka zaključkom ovršnog suda. Ovakav pravni stav izražen je i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-1554/2018-2 od dana 5. ožujka 2019. godine. Ukoliko se navedeni prigovori tužitelja budu razmatrali, tuženik ističe da su navodi u tužbi u cijelosti paušalni, izjavljeni bez ikakve pravne osnove i usmjereni isključivo k nepotrebnom odugovlačenju postupka, s intencijom izbjegavanja obveza. Tako je u potpunosti promašena tvrdnja tužitelja da isti nikada nije obaviješten da bi raniji vjerovnik ustupio predmetnu tražbinu. Naime, dopisom cedenta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (pravni sljednik Addiko bank d.d.) od dana 3. studenog 2014. godine, tužitelj je jasan i nedvosmislen način obaviješten o ustupu predmetnog potraživanja, zbog čega ne stoji navedeni prigovor tužitelja. Povrh toga, sam tužitelj u žalbi protiv rješenje o ovrsi navodi kako je „B2 KAPITAL doo kupio moj kredit 2013. godine“, iz čega jasno proizlazi kako je tužitelju poznata činjenica prijenosa predmetne tražbine. Neovisno o tome, tuženik naglašava da sukladno odredbi čl. 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05... 156/22, dalje: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali da čak i propuštanje dužnosti obavještavanja dužnika (kojeg u konkretnom slučaju nije niti bilo) ne utječe na valjanost samog ugovora o cesiji. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tuženik ističe kako je isti neosnovan u cijelosti. Naime, u konkretnom je slučaju tuženik pokrenuo ovršni postupak temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić, broj Ovrv-17739/13 od dana 23. prosinca 2013. godine, a čije je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stečeno dana 23. siječnja 2014. godine. Kako se od dana stjecanja svojstva pravomoćnosti i ovršnosti ima primjenjivati desetogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO)- sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, a imajući u vidu da je ovršni postupak iz kojeg je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice, pokrenut dana 22. svibnja 2023. godine, jasno je kako nema mjesta tvrdnjama tužitelja o nastupu zastare. Nadalje, tuženik ističe kako se protivi dokaznom prijedlogu za saslušanjem tužitelja kao nesvrsishodnom i pravno irelevantnom, budući da bi se provođenjem navedenog dokaza nepotrebno odugovlačio postupak i da bi nastali nepotrebni troškovi, a sporne činjenice u ovom postupku se ne mogu vjerodostojno utvrditi saslušanjem stranaka. Isto tako, tuženik se protivi i dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotrebnom, budući da utuženi iznos odražava stvarno stanje tužiteljevog dugovanja prema tuženiku. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovljenom sudu predmetnu tužbu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: zaključak Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 93. Ovr-3094/23-5 od 7. rujna 2023.; žalbu ovršenika na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 93. Ovr-3094/23- 2 od 12. lipnja 2023., prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika od 17. svibnja 2023., rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 93. Ovr-3094/23-2 od 26. svibnja 2023., sudsku praksu, obavijest o ustupu potraživanja Hypo Alpe Adria Bank d.d. VN ovdje tužitelju od 3. studenoga 2014. uz povratnicu i uvid u ovosudni spis broj Ovr-5560/2023.

4. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-5560/23 (ranije Ovr-3094/23) utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 22. svibnja 2023. protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, a temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mirjane Borić broj Ovrv-17739/13 od dana 23. prosinca 2013. kojim je tužitelj kao ovršenik obvezan platiti tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od 20.579,28 eura (155.054,59 kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17. prosinca 2013. pa do isplate kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 802,69 eura (6.047,90 kuna). Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj 93. Ovr-3094/23-2 od 26. svibnja 2023. sud je na temelju ovršne isprave odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika uz naknadu troška ovršnog postupka. Protiv navedenog rješenja ovršenik ovdje tužitelj je pravodobno izjavio žalbu pobijajući isto u cijelosti, te navodeći da nikada nije obaviješten od strane banke da ovršenik ima problema sa kreditom zbog kojeg je ovršen, te da nikada nije obaviješten da je njegov kredit prodan nekom drugom, odnosno ovrhovoditelju ovdje tuženiku, te smatra da su mu nezakonito obračunate kamate i tečaj za kredit koji je podigao. Zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj 93. Ovr-3094/23-5 od 7. rujna 2023. upućen je ovršenik ovdje tužitelj da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz sadržajnom istaknutog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog Zakona. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 3. Gž Ovr- 302/2023-2 od 18. listopada 2023. povodom žalbe ovršenika ovdje tužitelja ukinuto je rješenje o ovsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3094/23-2 od 18. listopada 2023., a u obrazloženju istog Županijski sud navodi da je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi, a da za to nisu bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 50. stavak 1. točka 1. Ovršnog Zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije dostavio valjane ovršne isprave, pa je na temelju odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u svezi s članak 21. stavak 1. Ovršnog Zakona valjalo uvažiti žalbu ovršenika, te ukinuti pobijano rješenje o ovrsi, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz uputu da u ponovnom postupku prvostupanjski sud pozove ovrhovoditelja da sukladno odredbi članka 109. ZPP u svezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog Zakona dopuni prijedlog za osiguranje na način da dostavi ovršne isprave o izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, te će potom ovisno o postupku ovrhovoditelja ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu. U ponovljenom postupku sada pod brojem 93. Ovr-5560/23 po pozivu suda ovrhovoditelj je dostavio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika zaprimljenog po Javnom bilježniku 23. prosinca 2013. i rješenje o ovsi Javnog bilježnika Mirjane Borić broj Ovrv-17739/13 od 23. prosinca 2013. uz klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti od 21. siječnja 2014. u izvorniku, te ugovor o ustupu tražbina sklopljen dana 7. rujna 2016. između Addiko Bank d.d. kao ustupitelja i B2 Kapitala d.o.o. kao primatelja, uz popis potraživanja na dan 24. listopada 2014. na ime tužitelja kao ovršenika o ukupnom iznosu od 155.054,62 kune u ovjerenoj preslici. Na temelju izvornika i ovjerene preslike navedene dokumentacije rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj 93. Ovr-5560/23-6 od 17. studenoga 2023. sud je na temelju ovršne isprave odredio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika uz naknadu troška ovrhovoditelju u iznosu od 748,26 eura / 5.637,76 kuna. Na navedeno rješenje o ovrsi ovršenik je dana 5. prosinca 2023. uložio žalbu kojom isto pobija u cijelosti navodeći da nije znao da je dug prodan B2 Kapitalu d.o.o., te da nije obaviješten o istom niti je dozvolio banci da bi ista mogla prodati njegov kredit. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-20/2024-2 od 11. travnja 2024. povodom žalbe ovršenika, odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana, te potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5560/23-6 od 17. studenoga 2023. U obrazloženju istog između ostalog navedeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupu, no međutim obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, te činjenica što ovršenik nije obaviješten o ustupu tražbine ne utječe na pravnu valjanost ustupanja, a samim time i predmetnog rješenja o ovrsi. Eventualno naplaćeni iznosi po ranijem rješenju o ovsi donesenom u ovom postupku uzeti će se u obzir prilikom utvrđivanja visine iznosu u ovom postupku, te ako se na kraju postupka utvrdi da je naplaćeno više nego što je po ovršnoj ispravi odnosno po rješenju o ovrsi trebalo biti, ovršenik može potraživati povrat neosnovano plaćenog. U odnosu na žalbene navode ovršenika da se njemu već šest mjeseci uzima više od polovine mirovine, što je preveliki iznos, Županijski sud navodi kako se ovdje radi isključivo o donošenju rješenja o ovsi na novčanim sredstvima dok je glede provedbe istog sukladno članku 212. Ovršnog Zakona ovršenik dužan sam obavijestiti Financijsku Agenciju radi otvaranja računa za uplatu sredstava koja su zaštićena od ovrhe.

5. Uvidom u obavijest o ustupu potraživanja Hypo Alpe Adria Bank d.d. tužitelju od 3. studenoga 2014. utvrđeno je da Hypo Alpe Adria Bank d.d. obavještava tužitelja kako je u skladu s člankom 82. Zakona o obveznim odnosima, Zakona o kreditnim institucijama i Odlukom Hrvatske Narodne banke, a u vezi s kupnjom i prodajom plasmana kreditnih institucija od 5. lipnja 2013. sva potraživanja od strane Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb sukladno Ugovoru o kreditu broj 20010450781 na dan 21. listopada 2014. zajedno sa svim pravima, osobnim podacima iz navedenog ugovora i sredstvima osiguranja ustupljena društvu B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao novom vjerovniku navedenog potraživanja, s tim da ustupljena prava neće imati negativan utjecaj na tužitelja kao dužnika, te da tužitelj zadržava iste obveze i ista prava sukladno ugovorenim uvjetima koji su na snazi i nakon ustupanja navedenom društvu, te ga banka informira kako od sada svoje dospjele obveze na temelju navedenog ugovora u cijelosti treba ispunjavati prema novom vjerovniku B2 Kapitalu d.o.o. jer se u protivnom obveze neće smatrati podmirenima. Ukoliko sredstva za podmirenje potraživanja uplati na račun Hypo Alpe Adria Bank d.d. banka će uplate koje je zaprimila proslijediti novom vjerovniku. A uvidom u priloženu povratnicu utvrđeno je da je istu obavijest zaprimila supruga tužitelja 4. studenoga 2014. na adresi tužitelja.

6. Člankom 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

7. Člankom 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog Zakona (“Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Člankom 55. stavak 3. istog Zakona propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

8. Kako je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 93. Ovr-3094/23-5 od 7. rujna 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3094/23-2 od 26. svibnja 2023. iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog Zakona to tužitelj nedopuštenost ovrhe može tražiti samo zbog onih žalbenih razloga zbog kojih ga je Ovršni sud uputio u tu parnicu, a nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a kako to čini tužitelj po punomoćniku pozivajući se i na razloge navedene u članku 50. stavak 1. točka 6. i 7. kao i točku 11. Ovršnog Zakona, pa je slijedom navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan pod I/ izreke presude kao neosnovan budući da tužitelj nije dokazao da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog Zakona, stoga odluka kao pod I/ izreke presude. Slijedom navedenog sud nije odlučivao o razlozima koji nisu istaknuti u žalbi povodom koje je tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu, a koje navodi u tužbi budući je spomenutim zaključkom tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu iz žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9., a ne iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 6, točka 7. i točka 11. Ovršnog Zakona i odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

10. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištima od 28. listopada 2024. i 28. ožujka 2025., u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 750,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, stoga odluka kao pod II/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 123,30 eura, budući navedeni trošak tuženik nije platilo, stoga odluka kao pod III/ izreke presude.

Osijek, 13. svibnja 2025.

SUDAC

Lidija Šmit

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika