Poslovni broj: P-2088/2023-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 03.04.2025., dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužiteljici KV isplati iznos 7.664,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 2,66 EUR od 27.09.2006. do isplate;

- na iznos 13,32 EUR od 06.11.2008. do isplate;

- na iznos 18,32 EUR od 08.01.2009. do isplate;

- na iznos 25,52 EUR od 11.02.2009. do isplate;

- na iznos 32,42 EUR od 01.03.2009. do isplate;

- na iznos 20,88 EUR od 08.04.2009. do isplate;

- na iznos 18,85 EUR od 30.05.2009. do isplate;

- na iznos 18,67 EUR od 01.06.2009. do isplate;

- na iznos 16,81 EUR od 22.08.2009. do isplate;

- na iznos 13,54 EUR od 24.09.2009. do isplate;

- na iznos 13,98 EUR od 08.10.2009. do isplate;

- na iznos 16,92 EUR od 21.11.2009. do isplate;

- na iznos 16,92 EUR od 21.11.2009. do isplate;

- na iznos 26,91 EUR od 14.01.2010. do isplate;

- na iznos 26,91 EUR od 14.01.2010. do isplate;

- na iznos 45,93 EUR od 03.04.2010. do isplate;

- na iznos 45,93 EUR od 03.04.2010. do isplate;

- na iznos 45,93 EUR od 03.04.2010. do isplate;

- na iznos 7.243,85 EUR od 3.4.2010. do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 9011488435 od 5.6.2006. sklopljenog između tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditora i tužiteljice KV kao korisnice kredita u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj odlukom tuženika.

III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužiteljici KV isplati iznos 821,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 03.04.2010. do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena; od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d. da tužiteljici KV naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.175,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14.06.2023., koja je preinačena podneskom od 02.09.2023., tužiteljica KV zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da joj isplati iznos 7.55399 EUR na povrata onog što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu te da su utvrdi ništetnom ugovorna odredba o plaćanju naknade za privremenu otplatu kredita, uz isplatu 821,85 EUR na ime onoga što je tuženik primio po toj osnovi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, osporavajući tužiteljici status potrošača i ističući prigovor zastare te navodeći da se tužiteljica ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i prijevremeno otplati kredita nisu ništetne.

3. U provedenom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 5-14 spisa), otplatni plan (str. 30-31 spisa), knjigovodstvena kartica (str. 19-29 spisa), Bilten (str. 78 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 97-103 spisa) te je saslušana tužiteljica (str. 93-94 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet parnice su zahtjevi tužiteljice za:

- isplatu 7.664,27 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF;

- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita;

- isplatu 821,85 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

6. U postupku nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 05.06.2006. te da je tuženik tužiteljici isplatio ugovoreni iznos kredita, kojeg je ona potom u cijelosti otplatila u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle prema valutnoj klauzuli u CHF.

7. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, a podredno je li nastupila zastara tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva. Sporno je i je li ništetna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

U odnosu na valutnu klauzulu

8. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bila i Privredna banka Zagreb d.d., ovopredmetni tuženik.

9. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditu sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. kao valutu uz koju je vezana glavnica ugovarao švicarski franak, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 05.06.2006. (str. 5-9 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i tužiteljice KV kao korisnice kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa 128.040,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate (čl. 1.), uz rok otplate 30 godina (čl. 7.1.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja (čl. 7.2.), s time da se radilo o kreditu za kupnju nekretnine (čl. 2.).

13. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on, osim paušalne konstatacije o tome da je korisnik kredita upoznat sa valutnom klauzulom i mogućnosti promjene tečaja CHF, u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

14. Iz iskaza tužiteljice KV (str. 93-94 spisa), kojem sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivala na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan, proizlazi da je predmetni kredit podigla za osobne potrebe radi kupnje stana za život svoje obitelji, s time da je kredit podigla kod tuženika jer je u njenom mjestu imao otvorenu poslovnicu. Po njenom iskazu u banci joj je odbijeno davanje kredita u kunama te joj je kao jedina opcija ponuđen kredit u CHF, bez da joj je išta objašnjeno o kretanju tečaja CHF.

15. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu sa prihvaćenim iskazom tužiteljice sud utvrđuje da je tužiteljica u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u lipnju 2006. godine sa tuženikom sklopila predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te da pritom od strane tuženika kao banke nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

15.1. Bespredmetno je pozivanje tuženika na članak iz Biltena HNB-a od 25.08.2006. (str. 78 spisa) u kojem se spominju rizici kredita u CHF, i to prije svega iz razloga što je predmetni kredit podignut u lipnju 2006., dakle prije objave navedenog članka, a u svakom slučaju tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljicu prilikom dogovaranja kredita konkretno upoznao sa tim rizicima.

16. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 9. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetna.

17. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu od 05.06.2006. koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

18. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit (i to prijevremeno), odnosno da je platila sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

19. To znači da je tužiteljica prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita.

20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

21. Stoga je tuženik u dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužiteljici kao potrošaču prilikom ugovaranja kredita, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornog odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 20.12.2024. (str. 97-103 spisa) proizlazi da je tužiteljica tuženiku isplatila 7.664,27 EUR više od onog što bi mu bila dužna platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,666881 HRK).

23. Sud navedeno mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilno jer je jasno, obrazloženo i neproturječno, sačinjeno je po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je prilikom otplate kredita tužiteljica tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatila 7.664,27 EUR, pa joj je tuženik na temelju čl. 323. ZOO taj iznos dužan vratiti.

25. Na navedeni iznos tužiteljici u skladu sa čl. 1115. ZOO pripadaju zatezne kamate od dana preplate svakog pojedinačnog anuiteta, jer se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka smatra nesavjesnim stjecateljem.

26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14.06.2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 14.06.2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

27. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita

28. Člankom 10. Ugovora o kreditu od 05.06.2006. (str. 8 spisa) bilo je predviđeno da tužiteljica kao korisnica kredita može vratiti kredit i prije isteka ugovorenog roka otplate te da je u tom slučaju dužna tuženiku kao banci platiti naknadu u visini utvrđenoj aktom banke.

29. Nije sporno da je tužiteljica predmetni kredit prijevremeno otplatila, i to 02.40.2010. (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka).

30. Po čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005; dalje: ZOO) korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (st. 2.), s time da je u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (st. 3.), dok u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (st. 4.).

31. U skladu sa citiranim odredbama korisnik kredita je banci dužan naknaditi štetu samo ako ju je banka pretrpjela, a banka ne može korisniku zaračunati kamate od dana prijevremene otplate do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

32. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate (Rev-112/2018 od 09.03.2022., Rev-1020/2021 od 04.10.2022., Rev-659/2022 od 14.06.2022.).

33. Tuženik u tijeku ove parnice uopće nije činjenično obrazložio u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova.

34. Stoga je opravdano za zaključiti da konkretna pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

35. Budući da je navedeno protivno kogentnoj zakonskoj odredbi iz čl. 1024. st. 4. ZOO, u skladu sa čl. 322. st. 1. ZOO radi se o ništetnoj ugovornoj odredbi (Rev- 112/2018 od 09.03.2022., Rev-1020/2021 od 04.10.2022.).

36. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i u dijelu utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

37. Tuženik je tužiteljici na temelju čl. 323. ZOO dužan vratiti ono što je primio na temelju navedene ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

38. Sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 20.12.2024. utvrđuje da je tužiteljica dana 02.04.2010. tuženiku platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 821,85 EUR, pa je stoga tužbeni zahtjev i u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

U odnosu na odluku o trošku postupka

39. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 8.486,12 EUR, a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa joj sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 02.09.2023., 27.05.2024. i 30.12.2024. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 03.10.2024., 05.12.2024. i 03.04.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu presude – 125,00 EUR (Tbr. 9/3);

- financijsko vještačenje – 300,00 EUR,

što sveukupno iznosi 2.175,00 EUR (sa uračunatim PDV-om), pri čemu tužiteljici u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak preliminarnog izračuna preplate u iznosu 100,00 EUR, jer taj izračun nije dostavljen u spis. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Hrvoje Kardum;

2. odvjetnica Petra Vatavuk.