Poslovni broj: Us I-49/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HOTELI ZADAR d.d., OIB: 40699482950, Zadar, Vlahe Paljetka 2, zastupanog po opunomoćeniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9 i pod 2) Grada Zadra, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zadar, Narodni trg 1, zastupanog po zakonskom zastupniku NP, gradonačelniku [adresa], radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 50/20), nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 2), objavljene 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Klasa: UP/II-940-01/24-01/1, Urbroj: 531-11-2-1-24-2 od 20. studenog 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 9. siječnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Klasa: UP/II-940-01/24-01/1, Urbroj: 531-11-2-1-24-2 od 20. studenog 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je tuženik donio pobijano rješenje kao procesno pravnu odluku – odbačajem podnesenog zahtjeva, a nije se upuštao u materijalno- pravnu ocjenu osnovanosti zahtjeva i meritorno odlučivanje, iako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je utvrdio postojanje materijalno-pravnih pretpostavki propisanih Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (dalje: ZNGZ), kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja. Razlog za odbačaj predmetnog zahtjeva tuženik nalazi u tome što da je društvo svojedobno tražilo utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina u sudskom postupku i da je odbijeno s tužbenim zahtjevom, a da se navedeni tužbeni zahtjev temeljio na istom činjeničnom i pravnom supstratu, pa zato da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje ovog postupka, te je zahtjev odbačen primjenom odredbe čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku. Valja naglasiti da pobijano rješenje ukazuje da se rečeni tužbeni zahtjev temeljio na odredbi članka 390.a i dr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Upravo zbog opisanog načina odlučivanja i iskazanih razloga za odluku pobijano je rješenje utemeljeno na pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. Valja posebno naglasiti nekoliko bitnih pravnih okolnosti: - da se zahtjev društva u ovom predmetu temelji na odredbama ZNGZ-a u cijelosti; - da se ZNGZ ni u jednoj odredbi ne poziva na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa tako ne ni na članak 390.a toga zakona; - da je ZNGZ propis koji je donesen i objavljen u “Narodnim novinama” broj 50/20 od 24. travnja 2020. i da je stupio na snagu 2. svibnja 2020., - da je ZNGZ stupio na snagu nekoliko godina nakon što je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev društva u parnici pravomoćno okončan (još 2014.): - da je u članku 28. ZNGZ-a koji nosi naslov Pravo vlasništva na ostalom građevinskom zemljištu u stavku 3. propisano: “Ako je u temeljni kapital trgovačkog društva procijenjena samo građevina, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine.”; - da ZNGZ kao lex specialis propisuje pravni temelj utvrđenja prava vlasništva nekretnina kakva je i predmetna, a još k tome i različito od Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zbirom tih i takvih nedvojbenih okolnosti više je nego očigledno da supstrat apsolutno nije istovjetan onom u parnici na koju se poziva upravno tijelo. Naprotiv, radi se o potpuno novom propisu koji ima retroaktivno djelovanje, pa se time radi o sasvim različitom pravnom supstratu o kojem se do sada nije vodio nikakav postupak bilo koje vrste. Dakle, slijedom izloženoga očigledno je da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešnom tumačenju i pogrešnoj primjeni procesnih i materijalno-pravnih propisa, pa je upravno tijelo na nezakoniti način izbjeglo meritorno odlučivanje o zahtjevu tužitelja, sve na štetu njegovih prava i interesa, radi čega tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u odgovorima na tužbu u bitnom osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu u cijelosti podržavaju stajalište tuženika iz osporenog rješenja te u pretežitom dijelu reproduciraju navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 24. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1) i 2) pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovore na tužbu zainteresiranih osoba pod 1) i 2), podnesak zainteresirane osobe pod 1) od 22. travnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službe za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Klasa: UP/II-940-01/24-01/1, Urbroj: 531-11-2-1-24-2 od 20. studenog 2024., odbacuje se zahtjev tužitelja podnesen 24. lipnja 2024. za donošenje rješenja o utvrđenju prava vlasništva trgovačkog društva HOTELI ZADAR d.d., Vlahe Paljetka 2, Zadar, OIB: 40699482950, temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" br. 50/20) na nekretninama označenima kao: k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje bi se osnovale diobom k. č. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, površine 2403 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sukladno Geodetskom elaboratu broj:

6/2021 iz srpnja 2023., izrađenom po GEOCAD d.o.o. Zadar jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" br. 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio naprijed precizirani zahtjev tužitelja uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, kao i jesu li pitanja koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom članka 47. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 50/20) propisani su prekluzivni rokovi za podnošenje zahtjeva temeljem navedenog Zakona. Tako je člankom 47. stavkom 3. tog Zakona propisano da se zahtjev za donošenje rješenja iz članka 31. (rješenja radi utvrđenja prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu) podnosi u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, a koji je stupio na snagu 2. svibnja 2020. Sukladno članku 2. stavku 1. točki 1. istog Zakona, neprocijenjeno građevinsko zemljište određeno je kao zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.), a na kojemu je na dan stupanja na snagu ZPDP-a bila izgrađena građevina gospodarske namjene, neovisno od provedene uknjižbe prava vlasništva.

Sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" br. 47/09 i 110/21), kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbacio predmetni zahtjev tužitelja, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje postupka kojeg je tužitelj inicirao podnošenjem predmetnog zahtjeva, slijedom čega je tuženik u konkretnoj upravnoj stvari pravilnom primjenom odredbe čl. 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku odbacio zahtjev tužitelja, za što je dao valjane razloge koji su u cijelosti prihvatljivi ovom sudu, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbacuje njegov zahtjev uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, to pak iz razloga koje tužitelj detaljno elaborira u tužbi, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanim.

14.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za naglasiti kako je i prema stajalištu ovog suda odlučna činjenica za donošenje osporenog rješenja to što je pravomoćnom sudskom presudom već odlučeno o zahtjevu tužitelja, slijedom čega budući da presuđena stvar kod materijalne pravomoćnosti predstavlja jednu od zapreka za pokretanje upravnog postupka, ovaj sud stoga smatra kako je pravilno i zakonito postupio tuženika kada je predmetni zahtjev tužitelja odbacio pobijanim rješenjem, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

15.Nadalje, glede tužbenih navoda tužitelja kako se njegov zahtjev u predmetnom upravnom postupku temelji na odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" br. 50/20; dalje u tekstu: ZNGZ), a da je presuda u parničnom postupku temeljena na odredbi članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZVDSP), prije svega je za naglasiti kako su temeljne pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva trgovačkog društva, slijednika društvenog poduzeća, na procijenjenim nekretninama u postupku pretvorbe i privatizacije, jednako određene kako ZVDSP-om, tako i ZNGZ-om.

16.Sukladno članku 390.a ZVDSP-a, trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i - koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i - čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva, dok ZNGZ-om se uređuju imovinskopravni odnosi između vlasnika neprocijenjenog građevinskog zemljišta i vlasnika građevina koje su izgrađene na tom zemljištu, a procijenjene su u vrijednost društvenog kapitala i unesene u temeljni kapital trgovačkog društva, pri čemu je sukladno članku 2. stavku 1. točki 1. ZNGZ-a, neprocijenjeno građevinsko zemljište određeno kao zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99; dalje u tekstu: ZPDP) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", br. 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10; dalje u tekstu: ZP), a na kojemu je na dan stupanja na snagu ZPDP-a bila izgrađena građevina gospodarske namjene, neovisno od provedene uknjižbe prava vlasništva.

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari, nedvojbeno je kako je ZNGZ lex specialis u odnosu na ostale zakone koji uređuju pitanja vlasništva na procijenjenoj i neprocijenjenoj imovini, ali temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva trgovačkog društva, slijednika društvenog poduzeća, na procijenjenim nekretninama su jednake, s tim da odredba članka 390.a ZVDSP-a propisuje temeljno načelo za stjecanje prava vlasništva na procijenjenim nekretninama, dok ZNGZ propisuje njegovu nadogradnju te ga ni u kojem smislu ne derogira. U tom kontekstu, potpuno je jasno da tuženik ne može u upravnom postupku drukčije riješiti prethodno pitanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama od onoga kako ga je utvrdio nadležni sud u pravomoćno okončanom postupku. Dakle, iako je predmet zahtjeva tužitelja u upravnom postupku utvrđenje da je podnositelj zahtjeva vlasnik čestica koje predstavljaju procijenjene objekte i zemljište ispod njih, a da je u pravomoćno okončanom sudskom postupku podnositelj zahtjeva odbijen za utvrđenje prava vlasništva na površinski većem dijelu predmetne čestice, nesporno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u parničnom postupku obuhvaćao i one nekretnine na kojima u upravnom postupku predlaže utvrditi svoje pravo vlasništva, kao i da postoji činjenični i pravni identitet tužbenog zahtjeva i predmetnog zahtjeva podnesenog u upravnom postupku, unatoč njegovom smanjenju na procijenjene objekte i zemljište ispod njih.

18.S prethodnim u vezi za navesti je kako je Sud u pravomoćno okončanom parničnom postupku, u kojem je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na odredbama članka 390.a ZVDSP, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nisu ispunjene te da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, između ostalog, da nije dokazao da je njegov prednik bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini. Također, za naglasiti je kako postojanje svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva sukladno članku 390.a. ZVDSP-a utvrđuju se i u upravnim postupcima koji se vode temeljem odredbi ZNGZ-a. Ujedno je nedvojbeno kako je odredbom članka 28. stavka 3. ZNGZ-a propisano da je trgovačko društvo vlasnik građevine i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine ako je u temeljni kapital trgovačkog društva procijenjena samo građevina. Međutim, sama procijenjenost objekta u kapital društva nije dovoljna, već i druge pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na procijenjenoj nekretnini moraju biti ispunjene, a te pretpostavke su jednake kako prema ZVDSP-u, tako i prema ZNGZ-u.

19.Uslijed prethodno obrazloženog, predmetno uvjerenje Agencije za upravljanje državnom imovinom, kao i sva druga uvjerenja, odnosno rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju ili uvjerenja, odnosno rješenja njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju ZPDP-a, odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju ZP- a, sasvim sigurno ne predstavljaju osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su ušle u procjenu i po svojoj su pravnoj prirodi uvjerenje o činjenicama (uvjerenje o visini kapitala), a ne upravni akti. Stoga, činjenica da je određeni objekt procijenjen u postupku pretvorbe određenog društvenog poduzeća, nije sama po sebi dovoljna za stjecanje prava vlasništva slijednika tog društvenog poduzeća na nekretnini koju čini procijenjeni objekt i tlocrtna površina ispod njega.

20.Ujedno, sud je suglasan i sa stajalištem tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu prema kojem bi prihvaćanje shvaćanja tužitelja dovelo do apsurdne situacije da trgovačko društvo, slijednik društvenog poduzeća, koje svoje pravo vlasništva na procijenjenoj nekretnini ostvaruje u sudskom parničnom postupku, mora dokazati ispunjenje svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva iz članka 390.a ZVDSP-a, dok bi trgovačko društvo u upravnom postupku koji se vodi temeljem odredbi ZNGZ-a moglo uspjeti u svojem zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva temeljem same činjenice procijenjenosti određenog objekta u kapital društva, iako primjerice na zemljištu na kojem je objekt izgrađen prednik društva nije imao, odnosno nije dokazao pravo korištenja kada je ista bila u režimu društvenog vlasništva ili, još jednostavnije, iako je riječ o nekretnini koja ne može biti predmetom stjecanja prava vlasništva (npr. objekt na pomorskom dobru), što nedvojbeno nije bila intencija zakonodavca kod donošenja predmetnog propisa.

21.Kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir zakonsko određenje neprocijenjenog građevinskog zemljišta te neprijepornu činjenicu da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom, kojim je od suda u parničnom postupku tražio utvrđenje prava vlasništva na onoj nekretnini za dio koje je potom podnio zahtjev sukladno ZNGZ-u, u situaciji kada se navedeni tužbeni zahtjev temeljio na istom činjeničnom i pravnom supstratu, ni po shvaćanju ovog suda nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje predmetnog upravnog postupka, uslijed čega je tuženik zakonito postupio kada je primjenom odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku odbacio tužiteljev zahtjev uz razloge sa kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

22.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 13. svibnja 2025 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5/II, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Upravi za upravljanje i raspolaganje nekretninama, Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, Službi za neprocijenjeno građevinsko zemljište, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 24. travnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, uz zapisnik od 24. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Gradu Zadru, Zadar, Narodni trg 1, uz zapisnik od 24. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.