Poslovni broj: Us I-2937/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VITA LONGA d.o.o. OIB: 30744314881, Split, Vinogradska 72, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŠIŠKO I PARTNERI j.t.d., Split, Lovretska 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/984, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1 od 7. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 19. prosinca 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/984, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1 od 7. studenog 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. travnja 2025. tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku, a potom i obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe da su utvrđenja i nalozi tuženika pogrešni i da je rješenje nezakonito iz slijedećih razloga: - dvije čestice označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2539 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3309 m2, su prema Prostornom planu uređenja Grada Supetra dio građevinskog područja naselja. Za gradnju na tim nekretninama tužitelj je ishodio pravomoćne građevinske dozvole te su građevine izgrađene u skladu s tim aktima za gradnju. - Osim građevinskih čestica na kojima su temeljem pravomoćnih akata za gradnju izgrađene dvije zgrade, tužitelj je vlasnik i uređenog poljoprivrednog zemljišta u neposrednoj, kontaktnoj zoni, koje se nalaze zapadno i sjeverno neposredno uz građevinsko područje definiranog Prostornim planom. Za te čestice je prema Prostornom planu određena namjena: „ poljoprivredno tlo –ostala obradiva tla (P3)“. - Izgrađene zgrade su suvremenog arhitektonskog izričaja, koji uvažava tradiciju i nasljeđe povijesnog graditeljstva, volumen i smještaj građevina podređeni su unaprjeđenju i valorizaciji krajobraza te su se nenametljivo uklopili u okoliš. Krajobrazno uređenje je poštovalo prirodne vrijednosti (zatečeno raslinje, suhozidi bunje) te ga je dodatno unaprijedilo odgovarajućim izborom sadnog materijala. - To poljoprivredno zemljište je dijelom zasađeno maslinama, isto se obrađuje i uređuje a sukcesivno ga se dopunjuje sadnjom stablašica (maslina i različitih vrsta voćaka), uvodi se navodnjavanje, a od prikupljenog uroda proizvodi maslinovo ulje pa je 2024. godine od dvije tone plodova proizvedeno 400 litara maslinovog ulja. - Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima u čl. 4. propisuje da se bez građevinske dozvole, u skladu s glavnim projektom, može graditi bazen tlocrtne površine do 100 m2 pri čemu se bazen može graditi samo unutar granice građevne čestice zgrade za koju je postojao akt kojim se odobrava građenje. - S obzirom da je iz snimke izvedenog stanja utvrđeno da je školjka bazena s terasom izgrađena s vanjske strane uz granicu građevne čestice i građevnog područja, to je tužitelj, kao investitor, odmah po utvrđenju navedene činjenice podnio zahtjev da se u aktualnim izmjenama i dopuna Prostornog plana uređenja grada Supetra, izrada koja je u tijeku, ta situacija riješi na način kojim se neće oštetiti niti javni interes, a niti bilo čija prava. Naime, Gradsko vijeće Grada Supetra je donijelo Odluku (Službeni glasnik grada Supetra broj 19/20 i 10/22 ) o pokretanju postupka II. Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja grada Supetra. U toj Odluci su u članku 8. st. 2. propisani razlozi za pokretanje postupka izmjena i dopuna prostornog plana pa tako i između ostalog: - obrada mogućih manjih korekcija granica građevinskog područja bez povećavanja površne istih, a u cilju otklanjanja tehničkih nedostataka i usklađenja urbane cjeline pojedinog građevinskog područja. Upravo temeljem toga razloga investitor je u tom postupku predložio da se redefinira oblik i granica građevinskog područja na nekretninama u vlasništvu investitora, a bez povećanja površine građevinskog područja. Tužitelj je u postupku Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Supetra priložio skicu kojim je predložio da se provede redefiniranje oblika i granica građevinskog područja na način da se navedeni izgrađeni bazen s terasom uvrsti u površinu građevinskog područja dok bi se dijelovi građevne čestice u vlasništvu tužitelja, koji su pri uređenju okoliša zadržani kao prirodni teren, isključili iz građevinskog područja. Dakle, svi parametri (izgrađenost-kig, iskorištenost-kis, postotak zelenila) propisani važećim Prostornim planom uređenja bi se zadržali i bili zadovoljeni i u tako preoblikovanoj površini građevinskog područja odnosno građevinske čestice. Bitno je naglasiti da se redefiniranje oblika i granica građevinskog područja odnosi dakle na potpuno istovrsno i jednakovrijedno zemljište u vlasništvu tužitelja. Tim redefiniranjem oblika i granica bi se dakle samo uskladila cjelina građevinske čestice u vlasništvu investitora sa stvarnim stanjem izgrađenih građevina na terenu bez povećanja ukupne površine građevinskog područja. Ishođenjem promjena tih dokumenata prostornog uređenja steći će se uvjeti za ishođenje dozvola za gradnju za objekte za koje je zatraženo uklanjanje te će isti biti zadržani u prostoru a time će prestati razlozi iz citiranog rješenja kojim je naloženo njihovo uklanjanje. Bitno je naglasiti da su za navedenu izmjenu prostornog plana ispunjeni svi zakonski uvjeti kako iz Zakona o prostornom uređenju, Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije te Prostornog plana Grad Supetra. S obzirom da će navedena Izmjena i dopuna prostornog plana uređenja grada Supetra utjecati na formalni status građevina koji su predmetom citiranog rješenja, to je u konkretnom slučaju oportuno analogno primijeniti odredbu članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, podredno svakako odgoditi njegovo izvršenje. Navedene činjenice predstavljaju opravdan razlog za odgodu provedbe pobijanog rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke u ovoj upravnoj stvari. U konkretnom slučaju odgoda se ne protivi ni javnom interesu, čak štoviše, kako je gore navedeno, s obzirom na uređeni krajobraz i nespornu općedruštvenu korist od obavljanja djelatnosti investitora, korist za društvo je nesporna i višestruka. Predmetne građevine ne odudaraju od krajobraza te njihovo uklanjanje ne bi imalo nikakvog utjecaja na tzv. društvenu korist, već upravo suprotno, provedbom pobijanog rješenja bi se nagrdio postojeći uređeni krajobraz. Izvršenje citiranog rješenja bi, osim protivnosti javnom interesu, također bilo protivno načelu razmjernosti te ustavom zaštićenom pravu vlasništva investitora. Naime, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je u niz svojih presuda zauzeo stav da u svakom konkretnom slučaju treba detaljno ispitati razmjernost između sankcije koja se izriče bespravnom graditelju, s obzirom na njen značaj za javni interes koji se tom sankcijom štiti u odnosu na prava i interese stranaka, te da ispravno utvrđivanje razmjernosti dopušta iznimke u donošenju odluke da se svaki bespravni objekt mora srušiti. Dakle, u ovom konkretnom slučaju je, imajući u vidu sve navedene činjenice, bilo potrebno provesti test razmjernosti između sankcije koja je izrečena investitoru temeljem citiranog rješenja i njene svrsishodnosti s obzirom na prava i interese investitora i njegova opravdana očekivanja posebno imajući u vidu sve radnje koje je tužitelj poduzeo u smislu ozakonjenja izgrađenih građevina, a koje ozakonjenje je objektivno za očekivati (budući su ispunjeni svi zakonski razlozi) u idućem kratkom razdoblju odmah nakon okončanja postupka Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja grada Supetra. U svom postupanju tuženik svoju odluku nije utemeljio na testu razmjernosti. Vrlo je lako temeljem postojećih činjenica utvrditi da izrečena sankcija naslovnog tijela nije svrsishodna ni opravdana s obzirom na prava investitora i njegova opravdana očekivanja posebno imajući u vidu sve poduzete radnje koje je investitor poduzeo u postupku ozakonjenja izgrađene građevine. Stoga bi u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom načela razmjernosti, bilo opravdano napraviti iznimku u donošenju odluke kojim se naređuje rušenje izgrađenog objekta. Imajući to načelo u vidu također je jasno da odgoda izvršenja rješenja do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ne može predstavljati štetu javnom interesu, jer kada se u zakonito provedenom postupku izmjena i dopuna plana uređenja promijeni status izgrađenih nekretnina, te iste budu određene kao građevine koje su izgrađene unutar granica građevne čestice u vlasništvu investitora i potom se sukladno time izmjenama ishode dozvole za gradnju, prestat će razlozi koje u svome rješenju navodi upravno tijelo koje je donijelo pobijano rješenje. Sukladno tome postoji opravdan i racionalan razlog za donošenje rješenja kojim se privremeno odgađa izvršenje rješenja do pravomoćnog okončanja ovoga upravnog spora. Nepopravljiva šteta odnosno šeta koja se kasnije ne bi mogla popraviti bi bila prouzročena uslijed činjenice da bi investitor bio prisiljen ukloniti građevinu u čiju izgradnju su izvršena znatna novčana ulaganja. Ne treba posebno pojašnjavati kolika je novčana sredstva tužitelj uložio ne samo u cilju izgradnje građevina čiji su sastavni dijelovi bazen i pripadajuće terase, već i u cilju uređenja krajobraza, podizanju maslina i ostalih poljoprivrednih kultura, omogućavanja priključenja vodoopskrbe i druge neophodne infrastrukture. Treba napomenuti da je u tvrtki tužitelja zaposleno 5 radnika u svrhu održavanja zgrada i pripadajućeg okoliša pa bi neracionalnom provedbom izvršenja tim osobama svakako bila ugrožena egzistencija jer bi i oni i članovi njihovih obitelji ostali bez stalnog novčanog primanja. Također je za napomenuti da su izgrađene zgrade i pomoćni izgrađeni pripadajući sadržaji u funkciji povremenog stanovanja obitelji vlasnika i njihovih gostiju, pri čemu se sukladno propisima uredno prijavljuje boravak i plaćaju sva davanja u korist državnog proračuna i jedinice lokalne samouprave, što svakako generira dobrobit za sve dionike, grad Supetar, vlasnike, zaposlenike tužitelja i njihove goste. Provedbom citiranog rješenja bi u najvećem dijelu došlo do prekida obavljanja navedene djelatnosti a time i do prekida stjecanja navedenih prihoda i uplate davanja. S obzirom da je navedeno rješenje nezakonito tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Konačno, tužitelj citira odredbu članka 42. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s kojom navodi kako je u narativnom dijelu tužbe detaljno obrazložio zbog čega je potrebno donijeti rješenje o suspenzivnom djelovanju tužbe do pravomoćnog okončanja ovoga spora, te da odgoda u konkretnom slučaju nije suprotna javnom interesu, a provedbom bi se pričinila tužitelju nemjerljiva i nenadoknadiva šteta, slijedom čega predlaže donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 10. travnja 2025. tužitelj je predložio sudu donijeti rješenje kojim će se izdati privremena mjera kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora, te je ujedno predložio i da se ovaj upravni spor prekine do okončanja postupka koji se vodi pred nadležnim tijelom – Jedinstvenim upravnim odjelom Grada Supetra, radi izmjena i dopuna Prostornog plana.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 24. travnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 10. travnja 2025. zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 23. travnja 2025., popis troškova spora priložen u spis na održanoj raspravi od strane zamjenika opunomoćenika tužitelja, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do okončanja postupka koji se vodi pred nadležnim tijelom – Jedinstvenim upravnim odjelom Grada Supetra, radi izmjena i dopuna Prostornog plana, to iz razloga što okončanje naznačenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor kako to u vidu ima odredba čl. 104. st. 1. ZUS-a budući da odluka u ovom sporu ne ovisi o okončanju tog postupka jer isto ne čini samostalnu pravnu cjelinu o kojoj nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), kod kojeg stanja stvari nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a da se ovaj spor prekine.

6.Sud je nadalje odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja LA, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/984, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1 od 7. studenog 2024., točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja, ukloni: - ukopani bazen tlocrtnih dimenzija cca 22,00 x 5,00 m, dubine cca 1,60 m, - metalnu prostornu konstrukciju tlocrtnih dimenzija cca 4,4 x 10,5 m, visine cca 3,0 m, - jacuzzi tlocrtnih dimenzija cca 2,2 x 2,2 m ukopan u armirano-betonsku školjku sa strojarnicom, tlocrtnih dimenzija 4,40 x 3.50 m, max. visine cca 1,3 m, - terasu maksimalne tlocrtne površine cca 125,0 m³, tlocrtnih dimenzija 9,5 x 4,5 m (unutar koje površine je gore navedeni jacuzzi) + 3,0 x 22,0 m + 8,0 x 2,0 m, što je izgrađeno na k.č.z. 631/1 k. o. [katastarska općina], te betonsku stazu popločanu kamenim pločama ukupne dužine cca 202,00 m i širine 1,2 m, izgrađenu na k.č.z. 631/1, 631/2, 631/3, 631/4, 671/1 i 671/2 k. o. [katastarska općina], a što je sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 4. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. , 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

14.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potrebni akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu , koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

15.Glede tužbenih prigovora u kojima se tužitelj u odnosu na građevine za koje mu je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje poziva na Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, za kazati je kako je odredbom čl. 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23) propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi: 1. Pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: a) pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine, b) podzemni i nadzemni spremnik goriva zapremine do 10 m³, c) bazen tlocrtne površine do 100 m² ukopan u tlo, d) sustav sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula u svrhu proizvodnje toplinske, odnosno električne energije.

16.Slijedom izloženog, nedvojbeno je da se bez građevinske dozvole, u skladu s glavnim projektom može graditi bazen tlocrtne površine do 100m², međutim bazen kakav u vidu ima ova odredba Pravilnika može se graditi isključivo na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, s tim da tužitelj u tužbi nadalje navodi kako je on odmah po utvrđenju da je školjka bazena s terasom izgrađena izvan granica građevne čestice i građevinskog područja podnio zahtjev da se kroz izmjenu i dopunu Prostornog plana uređenja grada Supetra redefinira oblik i granica građevinskog područja na nekretninama koje su u njegovom vlasništvu, što pak nedvojbeno znači da niti sam tužitelj ne spori da je on u svojstvu investitora izveo predmetne radove na čestici zemlje na kojoj ne postoji legalna građevina i koja je izvan granica građevinskog područja sukladno mjerodavnom Prostornom planu uređenja Grada Supetra ("Službeni glasnik Grada Supetra", broj: 3/09, 4/17, 13/17 - pročišćeni tekst) i to u zoni poljoprivredno tlo - ostala obradiva tla (P3). Stoga, kod izloženog stanja stvari svi predmetni radovi koje je tužitelj izveo u svojstvu investitora, dakle predmetni bazen, kao ni ostale građevine navedene u točki 1. izreke osporenog rješenja ne mogu se svrstati pod odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, što nedvojbeno znači da je prije početka građenja predmetnih građevina tužitelj bio u obvezi ishoditi izvršnu, odnosno pravomoćnu građevinsku dozvolu, no kako tužitelj takav akt neupitno nije ishodio, to je jasno da se radi o nezakonito izgrađenim građevinama te je tuženik pravilno i zakonito postupio kada mu je osporenim rješenjem naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, na koji način nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Nadalje, brojni tužbeni navodi tužitelja u kojima ističe kako je pred nadležnim tijelom – Jedinstvenim upravnim odjelom Grada Supetra, u tijeku postupak izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Supetra, koji kada se usvoji da će čestice na kojima su izgrađene predmetne nezakonito izgrađene građevine svrstati u građevnu zonu, u cijelosti su bespredmetni. Naime, s tim u vezi prije svega je za kazati kako da bi se donijelo rješenje kojim se investitoru naređuje inspekcijska mjera uklanjanja dostatno je utvrditi tko je investitor gradnje i da se radi o nezakonitoj gradnji bez obzira na kojem području bi takve građevine bile izgrađene, koje ključne činjenice su u upravnom postupku nedvojbeno utvrđene i koje niti sam tužitelj ne spori, pa kako tužitelj prije početka građenja predmetnih građevina nesporno nije ishodio izvršnu, odnosno pravomoćnu građevinsku dozvolu, to znači da se ovdje radi o nezakonito izgrađenim građevinama, pa je sasvim jasno da je tuženik bio ovlašten donijeti osporeno rješenje kojim se tužitelju naređuje inspekcijska mjera uklanjanja.

18.Pored toga, pitanje jesu li građevine izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na nekom drugom posebno zaštićenom području relevantno je jedino za određivanja roka u kojem je investitor dužan ukloniti nezakonito izgrađene građevine te kod donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi jer je osporenim aktom tuženika tužitelju tek naređena inspekcijska mjera uklanjanja, te će se rješenje o izvršenju donijeti samo ukoliko tužitelj ne postupi po inspekcijskom rješenju. Stoga, imajući u vidu da je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, kao i da je odredbom stavka 3. istog članka propisano da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona, to je nedvojbeno da je rok od 15 dana za uklanjanje predmetnih građevina iz točke 1. izreke osporenog rješenja sukladan odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, kao i da je točka 2. izreke osporenog rješenja kojom je tužitelj upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. Izreke, bez prethodnog izricanja novčanih kazni, u cijelosti u suglasju s odredbom stavka 3. istog članka spomenutog Zakona.

19.Također, u cijelosti je bespredmetno i pozivanje tužitelja na odredbu članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koju bi po njegovom mišljenju bilo u konkretnom slučaju oportuno analogno primijeniti, to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja, dok pitanje izvršenja tog rješenja nije, niti može biti predmet ovog spora, s tim da Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama uopće nije mjerodavan za predmetnu upravnu stvar s obzirom da je osporeni akt tuženika donesen na temelju odredbi Zakona o Državnom inspektoratu, dok tužitelj u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) ima na dispoziciji tuženiku podnijeti zahtjev za odgodom izvršenja rješenja, te ukoliko tužitelj takav zahtjev podnese tuženik je u obvezi o istom odlučiti posebnim rješenjem, no takvo što nije predmet ovog spora, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

20.Konačno, za nadodati je kako prema podacima upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, nedvojbeno proizlazi kako je 23. listopada 2024. u prostorije građevinske inspekcije pristupio LA, u svojstvu odgovorne osobe tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 362-01-24- 01/285, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-2, kojemu je ove prigode pročitan i uručen zapisnik o inspekcijskom pregledu KLASA: 362-01-24-01/285, URBROJ: 443-02-03- 12-01-24-1 od 16. listopada 2024. u kojem je utvrđena predmetna nezakonita gradnja građevina citiranih u točki 1. izreke osporenog rješenja, a na koja utvrđenja dotični nije imao nikakvih primjedbi, štoviše bez primjedbi vlastoručno je potpisao predmetni zapisnik, a koje prigode je između ostalog izjavio da je tvrtka VITA LONGA d.o.o. investitor predmetnih radova opisanih u zapisniku od 16. listopada 2024., da su isti izvedeni u razdoblju od početka 2021. do kraja 2022. te da za predmetne radove nije ishođena građevinska dozvola, ujedno je u spis dostavio nacrt u mjerilu 1:50 sa tlocrtima i presjecima bazena i jacuzzia, što pak dodatno ukazuje da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

23. Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji kojom se devastira prostor bi odgoda bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

24.Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke II. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŠIŠKO I PARTNERI j.t.d., Split, Lovretska 1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 24. travnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.