Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Prekršajni odjel

Veliki kraj 48, Županja

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Julki Vučinić-Jurić, uz sudjelovanje zapisničara Martine Babić Brnić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OČ, zastupanog po branitelju Jurici Barbarić, odvjetniku u [adresa] zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), povodom optužnog prijedloga PU Vukovarsko-srijemske, PP Otok KLASA: 211-07/24-5/12081 URBROJ: 511-15-11-24-1 od 8. svibnja 2024. nakon provedenog žurnog postupka u nazočnosti okrivljenika, temeljem članka 179. i 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona ("NN" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) dana 13. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O, rođen **.**.1998. u [adresa], prebiva u [adresa], državljanin RH, SSS, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od 700,00 EUR, oženjen, otac dvoje djece, bez imovine, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi dana 12. travnja 2024. u obiteljskoj kući u [adresa], u [adresa], ponovio nasilje u obitelji jer je presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajni odjel Pp-1528/21 koja je pravomoćna dana 29. srpnja 2021., te presudom Pp-1740/21 koja je pravomoćna dana 23. rujna 2021., kojima je pravomoćno osuđen za isti prekršaj, na način da bi doveo mlt. djecu AČ (rođena **.**.2019.) i mlt. ŽČ (rođena **.**.2021.), svojoj supruzi Ivanki Jambrec s kojom je u brakorazvodnoj parnici. Da bi po dolasku u prostor dnevnog boravka okrivljenik OČ, oštećenoj Ivanki Jambrec ponudio novce da si kupi perilicu, a da je ista izjavila da ne želi od njega uzeti novac, potom da bi okrivljenik uzeo sa stola dioptrijske naočale oštećene i bacio ih u smjeru regala, te da bi pukla stakla, te da bi pri izlasku iz kuće povukao stropnu svjetiljku i da bi ju pritom oštetio. Da bi dana 16. travnja 2024. godine u utorak kada je vraćao mlt. dijete ŽČ, uzeo tenisicu s poda hodnika i bacio je u smjeru oštećene Ivanke Jambrec koja se nalazila u prostoru dnevnog boravka zajedno sa svojom mlt. kćeri ŽČ, pa da bi time kod oštećene Ivanke Jambrec i djece izazvao povredu dostojanstva i uznemirenost,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24).

II. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. PU Vukovarsko-srijemska, Policijska postaja Otok podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanih u izreci presude.

2. Okrivljenik OČ se u svojoj obrani koju je dao 18. lipnja 2024. pred Općinskim sudom u Vinkovcima izjasnio kako se ne smatra krivim za terećeni prekršaj, te u obrani naveo kako nije točno da je dana 12. travnja 2024. u 14,30 počinio bilo kakvo nasilje prema Ivanki Jambrec s kojom je u brakorazvodnoj parnici niti je 16. travnja 2024. bio na njezinoj adresi. Dana 12. travnja 2024. oko 11,30 sukladno dogovoru pokupio je mlt. djecu AČ i ŽČ ispred kuće u [adresa] gdje one žive te su one bile kod njega narednih tjedan dana. Nije ulazio u kuću jer ni inače to ne čini, te nije mogao baciti Ivankine naočale niti povući stropnu svjetiljku, nije istina niti da joj je ponudio novce za novu perilicu. Ivanku je drugi puta vidio tek kada je vraćao djecu 19. travnja 2024. oko 11,30. Na poseban upit branitelja odgovara, kada je preuzimao djecu 12.4.2024. sestra A je bila s njim, a o činjenici da su djeca od 12. do 19. travnja bila kod njega mogu posvjedočiti i njegovi roditelji ĆČ i MČ s kojima živi u zajedničkom kućanstvu. Činjenicu da je dovezao djecu 12.4. oko 12,00 sati može potvrditi i ZČ koji je bio kod njega u dvorištu jer su taj dan pokrivali kuću. O svim ovim događajima policija ga je obavijestila tek u svibnju. Na raspravi dana 4. prosinca 2024. kod ovog suda okrivljenik je ostao kod dane obrane, te je na upit suca odgovorio kako je u tijeku brakorazvodna parnica i prije ovog događaja njihovi su odnosi bili narušeni, zato su se i odlučili razvesti, a on sa suprugom više nema nikakav kontakt osim vezano za djecu. Nije uopće ulazio kritičnog događaja u kuću. Na upit je odgovorio, kada je preuzeo djecu osim njegove supruge i djece bila je još i njegova sestra A, a kada ih je vraćao osim njega, supruge i djece nije bilo nikoga. Na upit branitelja je odgovorio da je djecu preuzeo tako što ih je pričekao ispred kuće, a prethodno je supruzi poslao poruku na mobitel. Na upit suca gdje se nalazila sestra, okrivljeni odgovara u autu koji je bio parkiran ispred kuće. U ponovljenom postupku dana 23. travnja 2025. izjasnio se kako se ne smatra krivim za terećene prekršaje, te naveo kako ostaje kod obrane koju je dao u prethodnom postupku, te ponovno naveo kako se ne smatra krivim. Na upit je odgovorio da su 12. travnja 2024. djeca već bila kod njega, a on ih je svojoj supruzi vratio 19. travnja 2024. Netočno je da bi uopće 16. travnja dolazio u kuću u kojoj živi Ivanka Jambrec. Dana 19. travnja kada je vraćao djecu, nije uopće razgovarao sa suprugom, niti ulazio u kuću, niti bacao tenisicu, a nije niti vidio da bi djeca plakala ili bila uzrujana, a supruga se prema njemu uvijek bezobrazno ponašala, pa tako i taj put. Nije joj bacio naočale, niti povukao svjetiljku.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećena Ivanka Jambrec, ĆČ i MČ, te je izvršen uvid u obavijest počinitelju prekršaja (list 5), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 6-7), dopise Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci KLASA: 552-04/24-14/46; URBROJ: 139-088-03-05-24-2. od 19.04.2024.g. i KLASA: 552-04/24-14/46; URBROJ: 139-088-03-05-24-4. od 19.04.2024.g. (list 13-17), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 18), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 19-20), potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 17. lipnja 2024. (list 22-23), zapisnik od 18. lipnja 2024. (list 24-28), podnesak branitelja od 16. listopada 2024. (list 33-36), potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 5. ožujka 2025. (list 5).

4. Svjedokinja oštećena Ivanka Jambrec je na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 18. lipnja 2024. iskazala kako je dana **.**.2024. OČ dovezao djecu kod nje, te su se nešto porječkali, uzeo je njezine naočale sa stola i bacio ih u regal, te je puklo jedno staklo koje je morala zamijeniti. Potom je krenuo van pa se vratio, uzeo njenu patiku te je bacio u njezinom smjeru, a ona se izmakla kako ju ne bi pogodila, te je povukla i ŽČ kako patika ne bi nju pogodila. Sigurna je da se to dogodilo 12. travnja 2024. i to je jedini događaj koji se dogodio između OČ i nje. ŽČ i AČ bile su u dnevnom boravku. Na upit branitelja odgovara da nije sigurna, ali misli da je s OČ došao i njegov otac, ali on nije izlazio iz auta. Jednom je s njim došla sestra A, ali inače dolazi sam. Ovo je jedini sukob koji su imali od kada se OČ odselio, odnosno to njegovo bacanje naočala i tenisice. Inače ne kontaktiraju, isključivo razmjenjuju informacije o djeci. Povod njihovom verbalnom sukobu bio je taj što je OČ vratio ŽČ govoreći da se ona željela vratiti kući i da je treba dobro odgojiti, na što je odgovorila da se mora i on uključiti u odgoj djece. Naočale su bile na stolu u dnevnom boravku, ona je otišla u kuhinju popiti vode, a OČ je ušao u sobu i naočale bacio u regal što je vidjela. Nije prijavila ovaj događaj policijskoj postaji već je o tim događajima razgovarala sa službenicima u Centru za socijalnu skrb, gdje je bila pozvana iz razloga jer ju je OČ prijavio da ŽČ ima modrice na nozi, a pretpostavlja da su onda oni obavijestili policiju koja ju je jedan dan samo nazvala i pitala kada može doći na razgovor u PP Otok. Odgovara da ona nije prijavila Centru za socijalnu skrb događaj od 12. travnja 2024.

Branitelj okrivljenika stavlja primjedbu na istinitost iskaza svjedoka u cijelosti iz razloga što navedena svjedokinja iskazuje u cijelosti suprotno navodima iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga kojim se tereti okrivljenik. Razvidno je da svjedokinja dijametralno suprotno opisuje kako razlog predmetnog navodnog verbalnog sukoba, tako i sam događaj koji više nije počinjen u dva navrata, nego sada jednom prilikom, svjedokinja iskazuje da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako se njega ne tereti posebice imajući u vidu i činjenicu da je neživotno i nelogično da bi okrivljenik bacio tenisicu na nju, a da bi svjedokinja u tom trenutku sama izbjegavala tenisicu i još istovremeno navodno sklanjala maloljetno dijete kćer ŽČ jer tako nije iskazala prilikom davanja prvog iskaza. Da se navedeni prekršaj stvarno nije dogodio pokazuje i činjenica da se okrivljenika tereti da je pri izlasku iz kuće povlačio stropnu svjetiljku kojom prilikom je navodno istu oštetio, a što sve nema nikakvog smisla budući da okrivljenik toga dana u navedeno vrijeme nije niti mogao biti u kući gdje živi svjedokinja jer je još u 11,30 pokupio djecu i odveo ih u svoje domaćinstvo na skrb na tjedan dana. Navodi svjedokinje očigledno su usmjereni na lažno prijavljivanje obiteljskog nasilja kako bi si svjedokinja olakšala situaciju u brakorazvodnoj parnici. Posebice ističe kako je neživotno i nelogično da svjedokinja niti policiji niti sada Hrvatskom zavodu za socijalni rad [adresa] nije prijavila događaj za koji se tereti okrivljenik, a protiv istog se vodi ovaj prekršajni postupak iako djelo nije nikada ni prijavljeno, ne zna niti tko je inicijator ovog postupka. Na raspravi 4. prosinca 2024. kod ovog suda, svjedokinja je ostala pri danom iskazu, te je nadodala kako je prvoga dana, ne sjeća se datuma kada je okrivljeni došao preuzeti djecu, došlo do svađe između njih i tom prilikom je okrivljenik uzeo njezine naočale koje su bila na stolu i bacio ih i ona je morala mijenjati staklo. Ušao je u kuću i tu je preuzeo djecu. Na upit odgovara, nije oštetio nikakvu svjetiljku jer je ona već bila oštećena. Na upit odgovara da nije vidjela sestru okrivljenika jer kada je izašla na prag, nije bilo nikoga, samo je vidjela auto parkiran ispred kuće udaljen od kuće oko pet metara. Tenisicu je okrivljenik bacio prema njoj, a pored nje je bila kći ŽČ i ona se izmaknula i povukla i dijete, a da nije to učinila sigurno bi ih pogodio. To je bilo kada je dovezao djecu, ni tada nije bio nikoga osim nje, djece i okrivljenika. Odnosi i prije ovih događaja su bili narušeni, zato su se odlučili razvesti. Na upit kako su reagirala djeca, svjedokinja odgovara, AČ koja ima 5 godina je plakala, a ŽČ koja ima 3 godine je počela plakati kada ju je povukla da ju ne bi udarila tenisica, a kada je prvog događaja bacio naočale djeca su bila prisutna i malo su se svega toga uplašila. Na upit branitelja može li se sjetiti datuma događaja i kada je bio događaj kada je bacio naočale, svjedokinja odgovara da je 16. travnja bacio naočale. U tijeku postupka izvršeno je suočavanje okrivljenika i oštećene Ivanke Jambrec. Okrivljenik ostaje kod svoje obrane i tvrdi da niti prilikom preuzimanja djece, a niti vraćanja nije ulazio u kuću, na upit odgovara, nije imao u ruci niti naočale supruge, a niti tenisicu, niti je primijetio da su djeca plakala. Supruga sada neistinito iskazuje, nasuprot tome svjedokinja navodi da je u oba slučaja okrivljenik ušao u kuću, da je uzeo njene naočale i bacio prema regalu, kao i tenisicu koju je bacio prema njoj i djetetu i da su djeca u oba slučaja bila uplašena, te da je pri izlasku snažno zalupio vratima. Dana 23. travnja 2025. je iskazala kako je suprug došao po djecu 12. travnja i to se dobro sjeća, jer su se tada porječkali i on joj je prigovorio da nije dobro odgojila ŽČ, a ona mu je rekla da je i on otac i da ju i on treba odgajati, izašao je i ponovno se vratio u kuću i bacio tenisicu prema njoj, ali nikoga nije pogodio. Na upit kako se osjećala tom prilikom, odgovara da se uplašila, a dijete se malo uznemirilo i poslije smirilo. Na upit da je prošli puta decidirano tvrdila kako se događaj zbio 16. travnja svjedokinja odgovara da se zbunila i nije dobro rekla, jer je događaj ipak bio 12. travnja. Na upit je li se radilo o jednom događaju, svjedokinja odgovara da, jednom događaju, a na upit je li tada dovezao djecu ili došao po djecu, svjedokinja odgovara da se ne može točno sjetiti da je možda tada i dovezao djecu.

Na upit suca je li povukao svjetiljku, svjedokinja odgovara, nije, to zanemarite, a točno je da je bacio njezine dioptrijske naočale prema regalu. Na upit koji je to datum bio, svjedokinja odgovara, 12. travnja. Branitelj stavlja primjedbu na proturječnost iskaza kojeg je dala danas i ranije na raspravi i na proturječnost u odnosu na činjenični opis. Na upit ukoliko se uplašila navedenoga događaja, zašto nije pozvala policiju, svjedokinja odgovara, zato što se nije htjela s njim navlačiti po sudovima.

Svjedok ĆČ je iskazao kako ostaje kod iskaza danog 4. prosinca 2024. u kojem je naveo kako nema nikakvih saznanja o tome što se zbilo 12. travnja i 16. travnja prilikom preuzimanja djece i vraćanja djece u obiteljskoj kući gdje živi Ivanka Jambrec jer nije bio sa sinom tada. Na upit branitelja odgovara da je dva puta išao sa sinom odvesti djecu i to je bilo u sedmom mjesecu i osmom ove godine. Na upit branitelja ima li saznanja da je njegova bivša snaha sklona prijavljivanju okrivljenika i zašto bi to učinila, svjedok odgovara zna da je bilo prijavljivanja i bivša snaha više se nema od čega uzdržavati pa misli da su to razlozi. Dana 12. travnja su djeca bila kod njega u kući i bila su tjedan dana u [adresa]. Na upit suca svjedokinji ista navodi da nije prijavila ovaj događaj policiji, a ne zna niti tko je to prijavio, sigurna je da su događaji bili 12. travnja i 16. travnja. Branitelj stavlja primjedbu da je svjedokinja na raspravi 18. lipnja 2024. govorila o jednom događaju, te svjedokinja navodi da se sada dobro prisjetila i da se zapravo radi o jednom događaju i to 16. travnja kada je vraćao djecu i tada je i uzeo njene naočale i bacio ih, te bacio tenisicu prema njoj i ŽČ. Na upit zašto je prethodno govorila o dva događaja, ista odgovara da je zbunjena i prošlo je vremena i tek sada je "nadošla". U ponovljenom postupku na raspravi dana 23. travnja 2025. je naveo ponovno kako su djeca 12. travnja bila kod njega u kući. Na upit odgovara, 12. travnja je sin dovezao djecu kod njega i bila su kod njega cijeli tjedan. Nije mu poznato što se događalo u kući gdje živi njegova snaha. Na upit branitelja u koliko sati je okrivljeni išao po djecu, svjedok odgovara oko 10 sati, na daljnji upit odgovara, djeca su kod njega bila od 12. – 19. travnja. Osim njega u kući su još bile njegova supruga MČ i kći A kada je dovezao djecu. Na upit odgovara, policija toga dana kod njega uopće nije dolazila u kuću.

Svjedokinja MČ je na glavnoj raspravi kod ovog suda dana 13. svibnja 2025. iskazala kako se dobro sjeća događaja 12. travnja prošle godine jer je taj tjedan radila drugu smjenu, isto kao i njezina kći A. I sjeća se da su imali majstore i da je sin otišao prije reda po djecu i dovezao ih je nešto prije pola 11. Dobro se sjeća jer je pripremila ručak za djecu prije nego što će otići na posao. Na upit što znači prije reda, odgovara tjedan dana su djeca bila kod snahe, a tjedan dana kod njih, a toga dana je čak i prije nego što je bio termin da djeca budu kod njih, otišao po djecu. Na upit je odgovorila kako nema nikakvih saznanja neposrednih o tome što se događalo kod snahe, a na djeci nije primijetila niti da su uplašena, niti uzrujana, uobičajeno su se ponašala.

5. Nesporno je u postupku utvrđeno da su okrivljeni OČ i oštećena Ivanka Jambrec supružnici i da je u tijeku postupak radi razvoda braka, te da su njihovi odnosi teško i trajno narušeni. Sporno je, je li okrivljenik inkriminiranog događaja kod oštećene ili djece izazvao osjećaj uznemirenosti ili povredu dostojanstva, prema oštećenoj u prisustvu maloljetne djece.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze zajedno, sudac je našao da nije na nedvojben način dokazano i utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a opisan u izreci ove presude. Okrivljeni je višestruko iznosio obranu kod ovoga suda i u svojoj obrani poricao krivnju za terećeno djelo, braneći se kako nije kritičnog događaja se nasilnički ponašao prema oštećenoj, odnosno prema djeci. Više puta je isticao kako su 12. travnja 2024. djeca već bila kod njega, te ih je vratio supruzi 19. travnja 2024., te je netočno da bi uopće 16. travnja dolazio u kuću u kojoj živi Ivanka Jambrec. Dana 19. travnja kada je vraćao djecu nije niti razgovarao sa suprugom, niti ulazio u kuću, niti bacao tenisicu niti naočale, a niti svjetiljku. Ističe kako je s Ivankom Jambrec u tijeku brakorazvodna parnica. Svjedokinja oštećena Ivanka Jambrec je više puta ispitana kod ovog suda, pa je tako 18. lipnja 2024. navela da je okrivljenik 12. travnja 2024. dovezao djecu kod nje i da su se porječkali, pa je uzeo njezine naočale sa stola i bacio ih, te je puknulo jedno staklo. Da je toga događaja uzeo tenisicu i bacio prema njoj, te da je povukla i kći ŽČ, ali ih tenisica nije pogodila, te da je to bio jedini događaj koji se dogodio između okrivljenika i nje. U iskazu dana 4. prosinca 2024. je navela da se prvog dana ne sjeća kada je okrivljenik došao preuzeti djecu i da je toga dana došlo do svađe između njih. Da je bacio njene naočale, ali da nije oštetio nikakvu svjetiljku, te da je bacio tenisicu i da je maloljetna ŽČ počela plakati kada ju je povukla da ju ne bi udarila tenisica. Nije se mogla decidirano sjetiti datuma, te je navela da je događaj bio 16. travnja kada je bacio naočale. U ponovljenom postupku oštećena je dana 23. travnja 2025. ponovno ispitana navela da se sjeća kako je suprug došao po djecu 12. travnja i da su se tada porječkali. I da je toga događaja bacio tenisicu, ali da nikoga nije pogodio, te da se ona uplašila, a dijete malo uznemirilo i poslije smirilo. Posebno upitana da je u prošlom iskazu decidirano tvrdila da se događaj zbio 16. travnja je odgovorila da se malo zbunila i da je događaj bio ipak 12. travnja, ali se nije mogla sjetiti je li tog događaja dovezao ili odvezao djecu, te je na upit suca je li povukao svjetiljku, odgovorila da nije, i da se to zanemari, ali je bacio dioptrijske naočale. Svjedoci ĆČ i MČ su potvrdili suglasno, objektivno pred ovim sudom iskazujući kako su u njihovoj obiteljskoj kući već 12. travnja oko 10 sati djeca bila i da ih je u to vrijeme okrivljenik dovezao, te je svjedok ĆČ naveo kako policija kod njih toga dana uopće nije dolazila, dok je svjedokinja MČ se dobro prisjetila samog događaja 12. travnja i sjetila se kako su imali majstora i radove u kući i da je radila drugu smjenu i da je pripremila ručak za djecu, jer ih je sin već prije pola 11 dovezao, te je istaknula da su djeca bila jedan tjedan kod okrivljenika, a jedan tjedan kod majke. Sudac je iskaze svjedoka prihvatio ocijenivši ih vjerodostojnim i uvjerljivim.

7. Cijeneći iskaze oštećene Ivanke Jambrec sudac je našao kako ista ne samo da se nije mogla decidirano sjetiti datuma kritičnog događaja, nego se nije mogla decidirano sjetiti niti ponašanja okrivljenika, odnosno iskazivala je proturječno činjeničnom opisu iz optužbe. Tako se svjedokinja ispitana kod ovog suda 4. prosinca 2024. izjasnila kako se događaj zbio u dva navrata, prvog datuma se nije mogla sjetiti, a kao drugi datum kada je bacio naočale je navela 16. travanj 2024. Suprotno tome je 23. travnja 2025. iskazala kako se radi o samo jednom događaju i da je to bilo 12. travnja 2024., te upitana zašto sada iskazuje drukčije, odgovorila je kako se zbunila i nije dobro rekla. Međutim, svjedokinja se nije mogla prisjetiti sa sigurnošću niti je li okrivljenik inkriminiranog događaja dovezao djecu ili ih odvezao, te je odlučno ustvrdila da nije povukao svjetiljku i da se to zanemari. Cijeneći iskaze svjedokinje, sudac je našao da su isti međusobno proturječni, ali i proturječni u odnosu na činjenični opis iz optužbe, stoga ih nije mogao prihvatiti kao objektivne i relevantne. Nadalje oštećena Ivanka Jambrec nije mogla decidirano niti potvrditi je li kod nje ili kod djece izazvana povreda dostojanstva, odnosno strah i uznemirenost, budući da svjedokinja u jednom od iskaza uopće ne navodi da bi ona ili maloljetna ŽČ bile uznemirene ili uplašene, u jednom iskazu navodi kako je maloljetnu ŽČ povukla pa se dijete uplašilo i počelo plakati, dok u trećem iskazu navodi kako su djeca bila uznemirena i plakala. Dakle, svjedokinja nema jedinstven stav o činjenici je li okrivljenik kod nje izazvao osjećaj uznemirenosti ili povrijeđenog dostojanstva. Nasuprot tome, okrivljenik je u svakoj obrani pred ovim sudom odlučno poricao svoju krivnju, te počinjenje djela koje mu se stavlja na teret, braneći se kako je samo jednom i to 12. travnja došao po djecu i odvezao ih u obiteljsku kuću, poričući da bi bilo kako povrijedio dostojanstvo supruge, odnosno uznemirio ili uplašio djecu, tvrdeći kako njegova supruga neistinito iskazuje i kako je sa suprugom u narušenim odnosima koji su rezultirali pokretanjem postupka za razvod braka.

8. Cijeneći sve iznijeto sudac je našao da tijekom dokaznog postupka nije na nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaj, pa je stoga primjenom članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

9. Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova postupka u cijelosti.

U Županji, 13. svibnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Martina Babić Brnić

Julka Vučinić-Jurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 /osam/ dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovome sudu u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku OČ

2. Oštećenoj Ivanki Jambrec

3. Branitelju Jurici Barbarić

4. PU Vukovarsko-srijemska, PP Otok KLASA: 211-07/24-5/12081 URBROJ: 511-15-11-24-1

5. Spis