Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-12222/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog ŽT i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi prvookrivljenog ŽT podnijetoj po branitelju Berislavu Kopfu odvjetniku iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: 82. Pp-3239/2021-13 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljenog ŽT i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), prvookrivljeni ŽT je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvookrivljeni ŽT i drugookrivljeni KT su proglašeni krivima da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj im je izrečena novčana kazna od 500,00 kuna/66,36 eur koju kaznu su obvezni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 2. i 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona prvookrivljeni ŽT i drugookrivljeni KT su obvezni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka svaki ponaosobno u iznosu od 200,00 kuna te solidarno putni trošak svjedoka u ukupnom iznosu od 370,00 kuna/49,11 eur u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude prvookrivljeni ŽT je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 10. i 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona te u svezi s tim pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da se presuda temelji na nezakonitom dokazu i to na dokazu koji je drugookrivljeni predao kao dokaz koji je navodno snimljen „ nadzornom kamerom“ na zgradi te da je takav dokaz već problematičan u odnosu na općenitu kvalifikaciju zakonitog i nezakonitog dokaza u smislu odredbe članka 90. Prekršajnog zakona. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz uvida u prekršajni predmet za ŽTŠ koja je prekršajno osuđena zbog prekršajnog djela iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ističe da nije kriv za prekršaj koji mu je stavljen na teret, da je primio udarac od strane drugookrivljenika od kojega udarca trpi posljedice još i danas navodeći da je upravo on bio u ulozi žrtve ali i u ulozi savjesnog građanina koji upozorava drugog građanina da bi se zaustavilo protupravno ponašanje te da time praktično otklanja opasnost od sebe i drugih građanina. Predlaže da se žalba prihvati, da se preinači pobijana presuda na način da ga se oslobodi od optužbe a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalba te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti a niti povreda koju žalitelj ističe u žalbi.
6. Naime, prvostupanjski sud je proveo opsežni dokazni postupak u postupku ispitao žalitelja na navode optužnog prijedloga te ispitao drugookrivljenika KT, sproveo dokaz suočenja između okrivljenika a u postupku su ispitani i svjedoci
ŽTŠ, RT, OT te svjedokinja CT prvostupanjski sud je nadalje u točki 4. naveo sve provedene dokaze pa je, između ostalog, pročitao i iskaze osumnjičenika kod policije prvookrivljenog ŽT i drugookrivljenog KT te iskaze svjedokinja kod policije ŽTŠ i RT. Nadalje prvostupanjski sud pregledao video zapis nadzorne kamere postavljene na zgradi u [adresa]. te izvršio uvid u tri fotografije dostavljene po drugookrivljenom KT uvid u suglasnost stanara za postavljanje video zapisa, liječničku dokumentaciju na ime ŽT, liječničku prijavu na ime ŽT. Nakon toga prvostupanjski sud je analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano, da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist te da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonom propisana obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Naime, odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 do 200,00 dem odgovarajući iznos u eurima ili kaznom zatvora do 30 dana a koji propis je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te iz provedenih dokaza prije svega iskaza svjedokinja ŽTŠ te svjedokinje RT a jednako tako i iz video snimke nadzorne kamere koja je snimala javnu površinu a što je prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio u točki 26. obrazloženja pobijane presude, pravilno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog žalitelja a što je obrazložio u točki 7. obrazloženja pobijane presude da se snimka nadzorne kamere izuzme kao nezakonit dokaz, budući da je prvostupanjski sud argumentirano obrazložio da je snimano područje javnog mjesta i da su svi sudionici o tome bili upoznati, a stanari stambene zgrade dali suglasnost pa navedeni dokazi nisu pribavljeni na nezakonit način niti je povrijeđen Ustav, Zakon ili međunarodno pravo niti su pribavljeni povredom odredaba Zakonom o kaznenom postupku, pa isticanje u žalbi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu ovaj sud nije prihvatio upravo iz razloga što je u cijelosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda.
8.1. Jednako tako prvostupanjski sud je dao i valjane razloge zbog kojih je odbio prijedlog branitelja prvookrivljenika ŽT da se provede vještačenje snimke nadzorne kamere na okolnost autentičnosti snimke po vještaku elektronske struke kao neosnovan koje razloge također prihvaća i ovaj sud te na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanje.
9. Dakle žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, a okolnost da je ŽTŠ proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije od utjecaja nepravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u odnosu na krivnju žalitelja, odnosno ponašanje i postupanje ŽTŠ te njezino kažnjavanje ne može ekskulpirati okrivljenika za njegovo postupanje navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga i izreke.
10. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da ista nije previsoka. Za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna te alternativna kazna zatvora a prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije žalitelju izrekao novčanu kaznu koja je primjerena težini počinjenog prekršaja stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne te se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu, a po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja tako da okrivljenik u buduće neće činiti iste ili slične prekršaje.
11. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona žalitelj je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) a kojim rješenjem je propisano opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.
12. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.
