REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1530/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici zgrade u [adresa]: 1. LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. PT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 10. ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, zastupano po punomoćniku Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 3061/2022-10 od 10. srpnja 2024., 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3061/2022- 10 od 10. srpnja 2024.

a) potvrđuje u točki I. izreke te u točki II. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu 177,67 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos,

b) preinačava u točki II. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 26,96 EUR na način da se tuženici nalaže da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 26,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude (13. svibnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sande Pandža, posl. br. UPP/OS-Ovrv-1028/22 od 16. kolovoza 2022., kojim je tuženoj OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužiteljima, Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], i to: ŠT OIB: [osobni identifikacijski broj], FT OIB: [osobni identifikacijski broj], LTŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], PT OIB: [osobni identifikacijski broj], TT OIB: [osobni identifikacijski broj], LT OIB: [osobni identifikacijski broj], KT OIB: [osobni identifikacijski broj], IT OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆT OIB: [osobni identifikacijski broj], RT OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve isplati iznos od 230,32 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i u dijelu troška ovršnog postupka za iznos 66,36 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu 204,63 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se uvaži žalbu i preinači presudu tako da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sande Pandža, posl. br. UPP/OS-Ovrv-1028/22 od 16. kolovoza 2022. u cijelosti, te da naloži tuženici da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak, uvećan za troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužena je osporila žalbene navode tužitelja te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

5.1. Slijedom navedenog, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, žalba se ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – radi čega je u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja koji je utvrđen u prvostupanjskom postupku.

6. Prije svega, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi upućuju žalitelji jer pobijana presuda nema proturječnosti niti nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući sadrži u svemu jasne i ovom sudu prihvatljive razloge.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP) pa stoga ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja kojim od tuženice kao vlasnice stambenog prostora u [adresa], površine 87,29 m2, zahtijevaju isplatu iznosa 6,78 EUR na ime kamata za zakašnjelo podmirenu glavnicu na ime zajedničke pričuve na iznos od 57,58 eur koja je dospjela na naplatu 15. rujna 2021. i na iznos od 57,58 eura koja je dospjela na naplatu 15. studenog 2021., a koje je tužena podmirila 14. srpnja 2022. uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 22. veljače 2023. te zahtjev za naknadu troška priznatog rješenjem o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR.

8. Prvostupanjski je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuo u cijelosti platni sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, uz obrazloženje, u bitnom; da je Međuvlasničkim ugovorom ugovoreno da je svaki suvlasnik zgrade na ime doprinosa za zajedničku pričuvu dužan uplaćivati mjesečni iznos od 0,66 EUR (4,97 kn)/m2 korisne površine svog posebnog dijela te da je tužena u utuženom razdoblju bila dužna plaćati doprinos za zajedničku pričuvu u mjesečnom iznosu od 433,83 kn, odnosno sada 57,58 eura budući da takva njezina obveza proizlazi iz čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.- dalje u tekstu: ZVDSP); da je tužena račun za listopad 2021. platila 27. rujna 2021., za prosinac 2021. 2. prosinca 2021., za studeni 2021. prije izdavanja rješenja o ovrsi, 14. srpnja 2022., a račun za prosinac 2021. je plaćen unaprijed, dok je iznos za studeni 2021. plaćen nakon zaprimanja obavijesti javnog bilježnika o čemu je tužena obavijestila punomoćnika tužitelja 11. kolovoza 2022.; da tužitelj svoje potraživanje u iznosu 6,78 EUR na ime nepodmirenih zateznih kamata dokazuje kamatnim listom (list 85 spisa), koji je tužena osporila, budući da uračunavanje nije izvršeno sukladno čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO); da način knjigovodstvenog vođenja uplata tužene od strane tužitelja nije dokaz da postoji sporazum o tome da se prvo plaća glavnica, a tek potom kamate i troškovi, odnosno nije riječ o derogaciji primjene čl. 172. ZOO; da izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. travnja 2022. priložen uz prijedlog za ovrhu nije aktualan ni ažuriran s obzirom na izvršena plaćanja tužene te kako tužitelj nije predložio nikakav dokaz na okolnost visine zatraženog iznosa (od 6,78 eura) to je sud ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sande Pandža, posl. br. UPP/OS-Ovrv-1028/22 od 16. kolovoza 2022. te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška jer je tužitelj u prijedlogu za ovrhu potraživao plaćanja iznosa za listopad 2021. koji je plaćen 27. rujna 2021., za prosinac 2021. koji je plaćen 2. prosinca 2021., slijedom čega uopće nije bilo osnovano potraživati plaćene iznose, a račun za studeni 2021. je plaćen prije izdavanja rješenja o ovrsi, 14. srpnja 2022. nakon zaprimanja obavijesti javnog bilježnika o čemu je tužena obavijestila punomoćnika tužitelja 11. kolovoza 2022., slijedom čega mu je bilo poznato da su sva potraživanja tužitelja koja su predmet spora plaćena.

9. Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna.

10. Naime, u pravu su žalitelji da je tuženica uplatama izvršenim 11. i 14. srpnja 2022. na ime dospjelih potraživanja za 9. i 11. mjesec 2021. (plaćanjem po uplatnicama s točnom naznačenim opisom plaćanja) podmirila glavnicu te da se tužitelj usuglasio sa takvim otplaćivanjem dugovanja, pa slijedom toga tužitelj nije bio dužan izvršiti uračunavanje sukladno odredbi čl. 172. ZOO.

10.1. Prema odredbi čl. 171. ZOO kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (stavak 1.). Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (stavak 2.). Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije (stavak 3.), a ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima (stavak 4.).

10.2. Smisao odredbe čl. 171. ZOO valja tumačiti na način da ako se dužnik i vjerovnik nisu ranije sporazumjeli da se u slučaju zakašnjenja plaćanja dužnika s isplatom namiruje najstarije dospjelo potraživanje, tada vjerovnik nije ovlašten uplatama dužnika zatvarati neku drugu tražbinu osim one koju je dužnik kod plaćanja naznačio. Iz priloženih uplatnica je jasno vidljivo koje obveze je tužena ispunila budući da je navela po kojim računima podmiruje dugovanje, na koji je način odredila koju obvezu ispunjava, sukladno ovlaštenju iz čl. 171. st. 1. ZOO, pa kako je izvršenim uplatama od 11. i 14. srpnja 2022. podmirena glavnica po obvezama za rujan i studeni 2021. tužitelj je bio ovlašten potraživati dospjele a nepodmirene zakonske zatezne kamate.

11. Međutim, polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda za koje je ovaj sud vezan u sporu male vrijednosti, a iz kojeg proizlazi da tužitelji ničim nisu dokazali visinu svog potraživanja na ime zakonske zatezne kamate na zakašnjelo plaćene iznose dužne pričuve za rujan i studeni 2021. jer je visinu utuženog iznosa od 6,78 eura tužena osporila a visina suprotno žalbenim navodima žalitelja ne proizlazi niti iz kamatnog lista od 15. veljače 2023. (str.85) jer je istim obračunata kamata za sve prvotno utužene iznos zajedničke pričuve i to za rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. a ne samo za rujan i studenog 2021. koji su jedini plaćeni sa zakašnjenjem, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 219. st.1. i čl. 221.a ZPP zaključio da tužitelji nisu dokazali da njihova tražbina postoji upravo u utuženom iznosu, pa je posljedično tomu žalbu tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.

12. Osnovano žalitelji ukazuju da je prvostupanjski sud (djelomično) pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o trošku postupka.

13. Naime, tužitelju su u prijedlogu za ovrhu od 7. srpnja 2022. potraživali plaćanja iznosa pričuve za rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. iako je pričuva za listopad 2021. plaćena još 27. rujna 2021., te za prosinac 2021. dana 2. prosinca 2021. Kako je tužena račune za rujan i studeni 2021. platila 11. i 14. srpnja 2022., nakon što su tužitelji već podnijeli prijedlog za ovrhu a čime je tužiteljima nastao trošak sastava prijedloga za ovrhu i trošak predujma naknade javnog bilježnika to je tužena dužna tužiteljima naknaditi razmjeran dio tako prouzročenog troška.

14. Pri tome, nije odlučno što je tužena račune za rujan i studeni 2021. platila prije nego je zaprimila obavijest javnog bilježnika o podnesenom prijedlogu za ovrhu i prije izdavanja rješenja o ovrsi 16. kolovoza 2022. jer su troškovi sastava prijedloga za ovrhu kao i trošak javnog bilježnika nastali već samim podnošenjem prijedlog javnom bilježniku a koji troškovi tužiteljima ne bi nastali da je tužena na vrijeme ispunila svoje obveze.

15. Tužitelji su u prijedlogu za ovrhu zatražili naknadu troška za sastav prijedloga u iznosu od 250,00 kuna uvećano za PDV 25% ukupno 312,50 kuna i predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 75,00 kuna uvećano za PDV 25% u iznosu od 93,75 kuna. Budući je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu polovica utuženog iznosa pričuve već bila plaćena (115,16 eura) dok je drugu polovicu dužnog iznosa (glavnice od 115,16 eura) tužena platila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, to je na temelju odredbe čl. 154. st.2. ZPP tužena dužna tužiteljima naknaditi polovicu troška ovršnog postupka u iznosu od 26,96 eura uvećano za zakonske zatezne kamate od donošenja ove presude do isplate.

16. Kako je povodom prigovora tužene, rješenje o ovrsi 27. prosinca 2022. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, u skladu s odredbom čl. 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14. 73/17. i 131/20., 114/22. i 6/24.), a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a u kojem postupku tužitelji nisu uspjeli u sporu to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbio kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st.1. ZPP te čl. 380. toč 2. i 3. u vezi s čl. 373. st. 3. i 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, ovaj je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, jer su isti sa žalbom samo djelomično uspjeli i to u pogledu troškova postupka.

Pula – Pola, 13. svibnja 2025.

Sudac

Biljana Pamić