REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-570/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencigeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1067/2019-29 od 6. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1067/2019-29 od 6. ožujka 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-1067/2019-29 od 6. ožujka 2025. u dijelu pod točkom II i III. izreke, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj 9010950195 od 13. siječnja 2006. i to u čl. 4. u pogledu kamatne stope, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljici VP iz [adresa], na ime stečenog bez osnove iznos od 3.215,64 eura (slovima: trisituće- dvjestopetnaesteuraišezdesetčetiricenta) sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , i to:

- na iznos od 54,28 € počevši od 30.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 53,76 € počevši od 31.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,09 € počevši od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 52,92 € počevši od 31.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 52,80 € počevši od 31.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 53,21 € počevši od 30.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 57,95 € počevši od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,44 € počevši od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 57,76 € počevši od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 59,70 € počevši od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,73 € počevši od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,76 € počevši od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,66 € počevši od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,48 € počevši od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,43 € počevši od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,41 € počevši od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,66 € počevši od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,39 € počevši od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 55,72 € počevši od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,33 € počevši od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,72 € počevši od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,45 € počevši od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,96 € počevši od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,97 € počevši od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,45 € počevši od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,77 € počevši od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,23 € počevši od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 60,17 € počevši od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,02 € počevši od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,06 € počevši od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 59,35 € počevši od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,52 € počevši od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,06 € počevši od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,88 € počevši od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,32 € počevši od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,13 € počevši od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,01 € počevši od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,91 € počevši od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,87 € počevši od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,24 € počevši od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,12 € počevši od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 35,78 € počevši od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,37 € počevši od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,06 € počevši od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,34 € počevši od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,32 € počevši od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 37,14 € počevši od 27.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,56 € počevši od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,50 € počevši od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,42 € počevši od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,94 € počevši od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,78 € počevši od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,41 € počevši od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,81 € počevši od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,94 € počevši od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,90 € počevši od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,59 € počevši od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 33,55 € počevši od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,98 € počevši od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,75 € počevši od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,23 € počevši od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,25 € počevši od 31.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,98 € počevši od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,88 € počevši od 31.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,92 € počevši od 31.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,10 € počevši od 30.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,61 € počevši od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,47 € počevši od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,37 € počevši od 31.12.2013. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. [adresa] je dužan tužiteljici VP iz [adresa] naknaditi parnični trošak u iznosu 2.388,09 eura sa zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 9010950195, sklopljenim 13. siječnja 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita, ništetne (točke I.), dok u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 3.215,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi ( točka II. izreke) pobijana presuda, zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bar za sada, nije zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe, a kako niti sam žalitelj ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, to ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. U ovom postupku, u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem prigovara primjeni materijalnog prava glede ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, valja istaknuti da se žalitelj u ovom dijelu nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge budući predmet ovog spora nije ni bio zahtjev tužiteljice za utvrđivanje ništetnosti navedene ugovorne odredbe, a niti je posljedično tome sud prvog stupnja o tome odlučivao tijekom ovog postupka.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj sadržane u čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 9010950195, sklopljenog 13. siječnja 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita i posljedično tome njezin zahtjev za isplatu iznosa od 3.215,64 eura na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i sve to po pravilima o stjecanju bez osnova budući je tuženik u utuženom razdoblju ovaj novčani iznos od tužiteljice naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. ), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.

9. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 26. siječnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9010950195, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužiteljici, kao korisnici kredita iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 180 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, a u svrhu izgradnje i dovršetka stambenog objekta, da je u odredbi čl. 4. navedenog Ugovora o kreditu između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,30%, i da je 30. prosinca 2015., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

10. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO), sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare te ima li tužiteljica pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9010950195 od 30. prosinca 2015., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njezinog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: 2245/2017 od 20. ožujka 2018. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07.

11.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužiteljici pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplatila na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., pa računajući od tada do podnošenja ove tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastarijevaju ove novčane tražbine.

11.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužiteljice 30. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9010950195, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužiteljica ima pravo na zahtijevanu isplatu jer u konkretnom slučaju izvršenom konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, budući navedenim Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužiteljica i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR i dalje oštećena, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji riješilo se samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba, pa posljedično tome, a imajući u vidu da se tužiteljica sklapanjem navedenog Dodatka ugovoru o kreditu nije odrekla svojih povrijeđenih prava iz glavnog ugovora, to sud prvog stupnja smatra da je njezin zahtjev za isplatu osnovan. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da navedeni iznos nije potrebno umanjiti za iznos od 4.107,56 eura, koliko je konverzijom utvrđena preplata, jer je u ovom postupku zahtjev tužiteljice usmjeren na isplatu razlike nastale primjenom ništetne odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi, a u navedeni iznos utvrđene pretplate uračunat je i iznos pretplate s osnove tečajnih razlika ( valutna klauzula), pa se taj ukupni iznos ne može oduzimati od ovog dosuđenog iznosa budući u navedenom Dodatku ugovora nigdje nije navedeno da se isti odnosi i koliko se odnosi na preplatu radi promjenjive kamatne stope.

12. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ( točka I. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.

12.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 9010950195 od 26. siječnja 2006., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice pravilno utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora (ništetnosti navedene odredbe) ocijenio osnovanim i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnima odredbi navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu (točka I. izreke), pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i kako je u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja u ovom dijelu odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

14. Međutim, u dijelu u kojem tuženiku naložena navedene isplata na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi (točka II. izreke) sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bar za sada, pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Prije svega, u odnosu na ovaj zahtjev tužiteljice, a u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi), sklopljenog između tužiteljice, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

15.1. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubilo pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

15.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

15.3. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

15.4. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

15.5. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužiteljica i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako to zaključuje i žalitelj, ali ovo za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.

15.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021., odnosno od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023.

16. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužiteljice za navedenu isplatu ( točka II.) – iznosa kojeg je tuženik od nje naplatio temeljem ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa koji je posljedično tome tuženik stekao bez osnove, pogrešno propustio umanjiti za utvrđeni iznos preplate, koji je tuženik uračunao tužiteljici s osnove do tada izvršene pretplate (iznos odnosno dio iznosa od 4.107,56 eura), pogrešno zaključujući da je u taj iznos uračunat i iznos pretplate s osnove tečajnih razlika ( valutna klauzula) i da tom prilikom nije utvrđen iznos koji otpada na iznos stečen bez osnove s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

16.1. Naime, kako je to i prethodno navedeno, sklapanjem navedenog Dodatka mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita i njegovim sklapanjem mora u potpunosti biti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a pravo na isplatu bi tužiteljici pripadalo samo za slučaj da sklapanjem navedenog Dodatka takva neravnoteža nije uklonjena i da prilikom njegova sklapanja (Dodatka) nisu uzeti u obzir svi oni više preplaćeni iznosi osnovom ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu od njegova sklapanja pa do sklapanja navedenog Dodatka te da su i nakon toga ( sklapanja Dodatka) ostali više preplaćeni određeni novčani iznosi, koje bi potom tužiteljica u ovom postupku mogla osnovano zahtijevati po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), slijedom čega bi po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja u navedeni obračun svakako trebao biti uračunat i navedeni novčani iznos jer bi u protivnom tužiteljici bili dosuđeni navedeni novčani iznosi, kao da navedeni Dodatak nije ni sklopljen i time bi zapravo tužiteljica ostvarila pravo na isplatu koja joj ne pripada obzirom na prethodno navedene odredbe ZID ZPK/15 i svrhu koja se željela postići tim Zakonom.

17. Posljedično tome, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 370. ZPP i riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

17.1. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta u ovom dijelu valjalo je posljedično tome ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, cijeneći ovako izraženo shvaćanje ovog suda drugog stupnja, utvrditi sve više plaćene iznose koje je tuženik do sklapanja navedenog Dodatka od tužiteljice naplatio na temelju navedenih ništenih ugovornih odredbi i iznos koji je tuženik prilikom sklapanja navedenog Dodatka Ugovora o kreditu uračunao u izračun konverzije uz primjenu odredaba ZID ZPK/15, te će potom utvrditi postoji li i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi (razlika od onih ukupno preplaćenih i onih uračunatih), isplatu kojih bi potom tužiteljica u ovom postupku mogla osnovano zahtijevati po pravilima bez osnove, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

19. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 13. svibanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris