REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-533/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, odvjetnicima iz Splita protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1949/2019-38 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1949/2019-38 od 3. ožujka 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1949/2019-38 od 3. ožujka 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom V. izreke na način da ista u tom dijelu, sada preinačena glasi:

„V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova pogrešno izračunatog iznosa neotplaćene glavnice (nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji) isplati iznos od 2.708,96 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. do isplate, obračunatoj za razdoblje od 30.09.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do 31. 12.2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1949/2019-38 od 3. ožujka 2025. u dijelu pod točkom III., IV. i VI. izreke, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„I.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe, članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu broj 9011103901 od 23.03.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. i članku 7. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu od 77.000,00 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora (uz valutnu klauzulu), članci 4., 5. i 6. u dijelu u kojem se navodi kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.

II.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9011103901 od 23.03.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana te u dijelu u kojem je ugovoreno kako visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita, članak 7. stavak 7.2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope iz točke 4. Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, u dijelu u kojem se navodi kako su stranke suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te da se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci, kao i u dijelu u kojem se navodi da je ova obavijest sastavni dio ovog Ugovora.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d , 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova preplaćenog iznosa s osnova ništavih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 3.910,28 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 31.08.2010.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31. 12. 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 11,00 EUR od 31.08.2007 do isplate

- na iznos od 36,48 EUR od 30.09.2007 do isplate

- na iznos od 36,46 EUR od 31.10.2007 do isplate

- na iznos od 36,45 EUR od 30.11.2007 do isplate

- na iznos od 36,43 EUR od 31.12.2007 do isplate

- na iznos od 36,41 EUR od 31.01.2008 do isplate

- na iznos od 64,93 EUR od 29.02.2008 do isplate

- na iznos od 64,91 EUR od 31.03.2008 do isplate

- na iznos od 64,88 EUR od 30.04.2008 do isplate

- na iznos od 64,85 EUR od 31.05.2008 do isplate

- na iznos od 64,83 EUR od 30.06.2008 do isplate

- na iznos od 64,80 EUR od 31.07.2008 do isplate

- na iznos od 64,76 EUR od 31.08.2008 do isplate

- na iznos od 64,73 EUR od 30.09.2008 do isplate

- na iznos od 64,70 EUR od 31.10.2008 do isplate

- na iznos od 64,67 EUR od 30.11.2008 do isplate

- na iznos od 64,64 EUR od 31.12.2008 do isplate

- na iznos od 68,34 EUR od 31.01.2009 do isplate

- na iznos od 68,31 EUR od 28.02.2009 do isplate

- na iznos od 54,96 EUR od 31.03.2009 do isplate

- na iznos od 13,31 EUR od 14.04.2009 do isplate

- na iznos od 55,04 EUR od 30.04.2009 do isplate

- na iznos od 13,20 EUR od 14.05.2009 do isplate

- na iznos od 52,15 EUR od 31.05.2009 do isplate

- na iznos od 16,05 EUR od 15.06.2009 do isplate

- na iznos od 48,13 EUR od 30.06.2009 do isplate

- na iznos od 20,03 EUR od 14.07.2009 do isplate

- na iznos od 46,10 EUR od 31.07.2009 do isplate

- na iznos od 22,02 EUR od 14.08.2009 do isplate

- na iznos od 68,08 EUR od 31.08.2009 do isplate

- na iznos od 68,04 EUR od 30.09.2009 do isplate

- na iznos od 68,01 EUR od 31.10.2009 do isplate

- na iznos od 67,96 EUR od 30.11.2009 do isplate

- na iznos od 67,91 EUR od 31.12.2009 do isplate

- na iznos od 67,88 EUR od 31.01.2010 do isplate

- na iznos od 67,83 EUR od 28.02.2010 do isplate

- na iznos od 47,05 EUR od 31.03.2010 do isplate

- na iznos od 20,74 EUR od 14.04.2010 do isplate

- na iznos od 45,60 EUR od 30.04.2010 do isplate

- na iznos od 22,13 EUR od 14.05.2010 do isplate

- na iznos od 39,49 EUR od 31.05.2010 do isplate

- na iznos od 28,20 EUR od 14.06.2010 do isplate

- na iznos od 40,19 EUR od 30.06.2010 do isplate

- na iznos od 27,45 EUR od 14.07.2010 do isplate

- na iznos od 37,52 EUR od 31.07.2010 do isplate

- na iznos od 30,07 EUR od 02.08.2010 do isplate

- na iznos od 67,54 EUR od 31.08.2010 do isplate

- na iznos od 67,49 EUR od 30.09.2010 do isplate

- na iznos od 67,44 EUR od 31.10.2010 do isplate

- na iznos od 54,82 EUR od 30.11.2010 do isplate

- na iznos od 54,77 EUR od 31.12.2010 do isplate

- na iznos od 54,72 EUR od 31.01.2011 do isplate

- na iznos od 54,67 EUR od 28.02.2011 do isplate

- na iznos od 14,06 EUR od 31.03.2011 do isplate

- na iznos od 40,55 EUR od 15.04.2011 do isplate

- na iznos od 8,78 EUR od 30.04.2011 do isplate

- na iznos od 45,80 EUR od 16.05.2011 do isplate

- na iznos od 4,26 EUR od 31.05.2011 do isplate

- na iznos od 41,39 EUR od 15.06.2011 do isplate

- na iznos od 2,32 EUR od 30.06.2011 do isplate

- na iznos od 43,28 EUR od 14.07.2011 do isplate

- na iznos od 45,55 EUR od 16.08.2011 do isplate

- na iznos od 6,95 EUR od 31.08.2011 do isplate

- na iznos od 29,74 EUR od 26.09.2011 do isplate

- na iznos od 9,69 EUR od 30.09.2011 do isplate

- na iznos od 26,96 EUR od 28.10.2011 do isplate

- na iznos od 2,82 EUR od 31.10.2011 do isplate

- na iznos od 33,78 EUR od 15.11.2011 do isplate

- na iznos od 3,92 EUR od 30.11.2011 do isplate

- na iznos od 32,64 EUR od 15.12.2011 do isplate

- na iznos od 3,15 EUR od 31.12.2011 do isplate

- na iznos od 33,37 EUR od 16.01.2012 do isplate

- na iznos od 0,84 EUR od 31.01.2012 do isplate

- na iznos od 35,64 EUR od 17.02.2012 do isplate

- na iznos od 36,43 EUR od 23.03.2012 do isplate

- na iznos od 36,39 EUR od 27.04.2012 do isplate

- na iznos od 72,64 EUR od 11.06.2012 do isplate

- na iznos od 36,25 EUR od 30.06.2012 do isplate

- na iznos od 36,21 EUR od 31.07.2012 do isplate

- na iznos od 36,16 EUR od 31.08.2012 do isplate

- na iznos od 36,11 EUR od 30.09.2012 do isplate

- na iznos od 36,06 EUR od 31.10.2012 do isplate

- na iznos od 36,01 EUR od 30.11.2012 do isplate

- na iznos od 35,96 EUR od 12.01.2013 do isplate

- na iznos od 35,91 EUR od 13.02.2013 do isplate

- na iznos od 35,86 EUR od 14.03.2013 do isplate

- na iznos od 35,80 EUR od 11.04.2013 do isplate

- na iznos od 71,46 EUR od 08.06.2013 do isplate

- na iznos od 35,65 EUR od 11.07.2013 do isplate

- na iznos od 35,59 EUR od 14.08.2013 do isplate

- na iznos od 35,54 EUR od 11.09.2013 do isplate

- na iznos od 35,48 EUR od 14.10.2013 do isplate

- na iznos od 35,43 EUR od 11.11.2013 do isplate

- na iznos od 35,37 EUR od 28.12.2013 do isplate

- na iznos od 35,31 EUR od 16.01.2014 do isplate.

IV.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d, 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova preplaćenog iznosa s osnova ništavih odredbi o valutnoj klazuli iznos od 6.142,38 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 04.05.2006.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do 31. 12. 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,59 EUR od 04.05.2006 do isplate

- na iznos od 0,99 EUR od 31.05.2006 do isplate

- na iznos od 0,24 EUR od 30.06.2006 do isplate

- na iznos od 0,27 EUR od 30.09.2006 do isplate

- na iznos od 17,49 EUR od 31.10.2008 do isplate

- na iznos od 0,05 EUR od 14.11.2008 do isplate

- na iznos od 18,84 EUR od 31.12.2008 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 15.01.2009 do isplate

- na iznos od 21,60 EUR od 31.01.2009 do isplate

- na iznos od 0,54 EUR od 16.02.2009 do isplate

- na iznos od 22,67 EUR od 28.02.2009 do isplate

- na iznos od 0,52 EUR od 16.03.2009 do isplate

- na iznos od 13,84 EUR od 31.03.2009 do isplate

- na iznos od 4,05 EUR od 14.04.2009 do isplate

- na iznos od 14,31 EUR od 30.04.2009 do isplate

- na iznos od 4,61 EUR od 14.05.2009 do isplate

- na iznos od 10,13 EUR od 31.05.2009 do isplate

- na iznos od 3,36 EUR od 15.06.2009 do isplate

- na iznos od 6,60 EUR od 30.06.2009 do isplate

- na iznos od 4,24 EUR od 14.07.2009 do isplate

- na iznos od 7,26 EUR od 31.07.2009 do isplate

- na iznos od 3,05 EUR od 14.08.2009 do isplate

- na iznos od 13,32 EUR od 31.08.2009 do isplate

- na iznos od 12,90 EUR od 30.09.2009 do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 14.10.2009 do isplate

- na iznos od 10,18 EUR od 31.10.2009 do isplate

- na iznos od 15,14 EUR od 30.11.2009 do isplate

- na iznos od 0,34 EUR od 14.12.2009 do isplate

- na iznos od 18,18 EUR od 31.12.2009 do isplate

- na iznos od 0,76 EUR od 14.01.2010 do isplate

- na iznos od 23,52 EUR od 31.01.2010 do isplate

- na iznos od 1,12 EUR od 15.02.2010 do isplate

- na iznos od 21,90 EUR od 28.02.2010 do isplate

- na iznos od 1,25 EUR od 15.03.2010 do isplate

- na iznos od 20,87 EUR od 31.03.2010 do isplate

- na iznos od 8,92 EUR od 14.04.2010 do isplate

- na iznos od 19,59 EUR od 30.04.2010 do isplate

- na iznos od 11,87 EUR od 14.05.2010 do isplate

- na iznos od 21,23 EUR od 31.05.2010 do isplate

- na iznos od 13,34 EUR od 14.06.2010 do isplate

- na iznos od 36,09 EUR od 30.06.2010 do isplate

- na iznos od 17,64 EUR od 14.07.2010 do isplate

- na iznos od 32,44 EUR od 31.07.2010 do isplate

- na iznos od 11,99 EUR od 02.08.2010 do isplate

- na iznos od 5,48 EUR od 13.08.2010 do isplate

- na iznos od 53,54 EUR od 31.08.2010 do isplate

- na iznos od 10,18 EUR od 14.09.2010 do isplate

- na iznos od 49,65 EUR od 30.09.2010 do isplate

- na iznos od 9,06 EUR od 15.10.2010 do isplate

- na iznos od 41,71 EUR od 31.10.2010 do isplate

- na iznos od 10,10 EUR od 15.11.2010 do isplate

- na iznos od 53,33 EUR od 30.11.2010 do isplate

- na iznos od 13,20 EUR od 15.12.2010 do isplate

- na iznos od 69,55 EUR od 31.12.2010 do isplate

- na iznos od 14,67 EUR od 14.01.2011 do isplate

- na iznos od 59,04 EUR od 31.01.2011 do isplate

- na iznos od 12,12 EUR od 15.02.2011 do isplate

- na iznos od 62,57 EUR od 28.02.2011 do isplate

- na iznos od 13,29 EUR od 15.03.2011 do isplate

- na iznos od 40,55 EUR od 31.03.2011 do isplate

- na iznos od 30,31 EUR od 15.04.2011 do isplate

- na iznos od 39,85 EUR od 30.04.2011 do isplate

- na iznos od 35,02 EUR od 16.05.2011 do isplate

- na iznos od 53,81 EUR od 31.05.2011 do isplate

- na iznos od 42,52 EUR od 15.06.2011 do isplate

- na iznos od 54,06 EUR od 30.06.2011 do isplate

- na iznos od 50,41 EUR od 14.07.2011 do isplate

- na iznos od 65,01 EUR od 31.07.2011 do isplate

- na iznos od 64,94 EUR od 16.08.2011 do isplate

- na iznos od 62,07 EUR od 31.08.2011 do isplate

- na iznos od 40,84 EUR od 26.09.2011 do isplate

- na iznos od 55,80 EUR od 30.09.2011 do isplate

- na iznos od 39,82 EUR od 28.10.2011 do isplate

- na iznos od 52,58 EUR od 31.10.2011 do isplate

- na iznos od 40,10 EUR od 15.11.2011 do isplate

- na iznos od 52,19 EUR od 30.11.2011 do isplate

- na iznos od 40,92 EUR od 15.12.2011 do isplate

- na iznos od 54,80 EUR od 31.12.2011 do isplate

- na iznos od 45,43 EUR od 16.01.2012 do isplate

- na iznos od 56,98 EUR od 31.01.2012 do isplate

- na iznos od 47,68 EUR od 17.02.2012 do isplate

- na iznos od 56,38 EUR od 29.02.2012 do isplate

- na iznos od 47,60 EUR od 23.03.2012 do isplate

- na iznos od 30,47 EUR od 31.03.2012 do isplate

- na iznos od 72,72 EUR od 27.04.2012 do isplate

- na iznos od 29,46 EUR od 30.04.2012 do isplate

- na iznos od 180,37 EUR od 11.06.2012 do isplate

- na iznos od 102,27 EUR od 30.06.2012 do isplate

- na iznos od 103,23 EUR od 31.07.2012 do isplate

- na iznos od 101,63 EUR od 31.08.2012 do isplate

- na iznos od 97,58 EUR od 30.09.2012 do isplate

- na iznos od 101,86 EUR od 31.10.2012 do isplate

- na iznos od 104,22 EUR od 30.11.2012 do isplate

- na iznos od 1,32 EUR od 31.12.2012 do isplate

- na iznos od 99,90 EUR od 12.01.2013 do isplate

- na iznos od 1,27 EUR od 31.01.2013 do isplate

- na iznos od 94,73 EUR od 13.02.2013 do isplate

- na iznos od 2,66 EUR od 28.02.2013 do isplate

- na iznos od 94,71 EUR od 14.03.2013 do isplate

- na iznos od 78,53 EUR od 11.04.2013 do isplate

- na iznos od 91,48 EUR od 06.06.2013 do isplate

- na iznos od 94,25 EUR od 08.06.2013 do isplate

- na iznos od 89,77 EUR od 11.07.2013 do isplate

- na iznos od 92,14 EUR od 14.08.2013 do isplate

- na iznos od 94,32 EUR od 11.09.2013 do isplate

- na iznos od 96,73 EUR od 14.10.2013 do isplate

- na iznos od 98,84 EUR od 11.11.2013 do isplate

- na iznos od 99,89 EUR od 28.12.2013 do isplate

- na iznos od 65,07 EUR od 16.01.2014 do isplate

- na iznos od 46,41 EUR od 13.02.2014 do isplate

- na iznos od 86,11 EUR od 13.03.2014 do isplate

- na iznos od 60,76 EUR od 03.04.2014 do isplate

- na iznos od 130,60 EUR od 13.05.2014 do isplate

- na iznos od 63,08 EUR od 04.06.2014 do isplate

- na iznos od 39,84 EUR od 04.07.2014 do isplate

- na iznos od 53,96 EUR od 07.08.2014 do isplate

- na iznos od 6,24 EUR od 02.09.2014 do isplate

- na iznos od 87,55 EUR od 04.09.2014 do isplate

- na iznos od 6,25 EUR od 31.10.2014 do isplate

- na iznos od 140,86 EUR od 07.11.2014 do isplate

- na iznos od 84,21 EUR od 04.12.2014 do isplate

- na iznos od 70,08 EUR od 08.01.2015 do isplate

- na iznos od 12,36 EUR od 31.01.2015 do isplate

- na iznos od 10,64 EUR od 28.02.2015 do isplate

- na iznos od 5,95 EUR od 06.03.2015 do isplate

- na iznos od 11,73 EUR od 31.03.2015 do isplate

- na iznos od 20,05 EUR od 08.04.2015 do isplate

- na iznos od 10,89 EUR od 30.04.2015 do isplate

- na iznos od 41,77 EUR od 08.05.2015 do isplate

- na iznos od 12,01 EUR od 31.05.2015 do isplate

- na iznos od 43,62 EUR od 05.06.2015 do isplate

- na iznos od 11,68 EUR od 30.06.2015 do isplate

- na iznos od 37,10 EUR od 06.07.2015 do isplate

- na iznos od 9,74 EUR od 31.07.2015 do isplate

- na iznos od 28,99 EUR od 06.08.2015 do isplate

- na iznos od 7,99 EUR od 31.08.2015 do isplate

- na iznos od 34,05 EUR od 07.09.2015 do isplate

- na iznos od 733,35 EUR od 14.09.2015 do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d, 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova pogrešno izračunatog iznosa neotplaćene glavnice (nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji) isplati iznos od 2.708,96 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. do isplate, obračunatoj za razdoblje od 30.09.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do 31. 12.2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 2.982,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni dio parničnog troška u visini od 107,00 EUR od 24. svibnja 2019. do presuđenja tužitelj odbija kao neosnovanim.“

2. Protiv ove navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 9011103901 sklopljenim 23. ožujka 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, davatelja kredita, ništetne ( točke I. i II. izreke), dok je u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 2.708,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isplate razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka V. izreke) materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za navedenu isplatu iznosa od 3.910,28 eura i iznosa od 6.142,38 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( točka III. i IV. izreke) pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje i žalitelj.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj ( čl. 4. i čl. 7. st. 7.2.) i odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržane u čl. 1., čl. 7. te čl. 4., 5. i 6. Ugovora o kreditu broj: 9011103901, sklopljenog 23. ožujka 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, davatelja kredita, u dijelu u kojem se navodi kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 3.910,28 eura na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 6.142,38 eura na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno dospjeli iznos počev od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u točki III. i IV. izreke i sve po pravilima o stjecanju bez osnova budući je tuženik u utuženom razdoblju ove novčane iznose od tužitelja naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

7.1. Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.708,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isplate razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka V. izreke).

8. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 23. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9011103901, temeljem kojeg je tuženik, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 300 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, a u svrhu izgradnje i dovršetka stambenog objekta, da je u odredbi čl. 4. stavka 4.1. i čl. 7. st. 7.2. navedenog Ugovora o kreditu između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,70%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 4. prosinca 2015., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

9. Sporno je, jesu li ove ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO), sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare te ima li tužitelj pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901 od 4. prosinca 2015., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro. Osim toga, sporna je i tražbina tužitelja koja se odnosi na isplatu razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF u iznosu od 2.708,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplato na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu odredbu o ugovorenoj valutnoj klauzuli donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa računajući od navedenih nadnevaka do podnošenja ove tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastarijevaju ove novčane tražbine.

10.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 4. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužitelj ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF. Preplata utvrđena u konverziji predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio, a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa posljedično tome nema govora da su u dodatku ugovora o kreditu tužitelju priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koja u trenutku sklapanja dodatka ugovora još nije niti bila pravomoćno utvrđena ništetnom. Pri tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat svih koristi koje je tuženi stekao, pa nema ni pravne osnove za umanjenje njegove novčane tražbine za preplatu priznatu u konverziji u visini od 2.481,58 eura.

10.3. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje i da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 2.708,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka V. izreke).

11. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( točka I. i II. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.

11.1. Naime, u odnosu na žalbene razloge tuženika, u kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 9011103901 od 23. ožujka 2006., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora (ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim i presudio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude.

11.2. Pri tome, posebno, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli valja istaknuti da se zapravo radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnim odredbama koja se primjenjuje automatski. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u predmetnom Ugovoru o kreditu o izračunavanju obveze tužitelja na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ta ugovorna odredba nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbe o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa, nastalih za vrijeme trajanja ugovornog odnosa utemeljenog na navedenom Ugovoru, a takve odredbe nema u članku 22. st. 1. ZOO, niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije izrazio je pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje ( tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadržajno sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članka 22. stavka 1. ZOO, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa je posljedično tome, a cijeneći pri tome i navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud prvog stupnja pravilno zaključio o ništetnosti i ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

12. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ( točka I. i II. izreke), pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome u ovom dijelu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja u ovom dijelu odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

13. Međutim, u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 2.708,96 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka V. izreke),unatoč tome što je između tužitelja i tuženika 4. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, valja istaknuti da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

13.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, drugog stupnja tužitelj je sklapanjem navedenog Dodatka Ugovora o kreditu prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, već mu pripada pravo samo na isplatu onih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to samo u visini one razlike koja nije uzeta u obzir prilikom sklapanja navedenog Dodatka, a sve na način kako je to obrazloženo u nastavku ove odluke. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž-29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž- 888/2022-2 od 16. veljače 2023. i dr.).

13.2. Posljedično tome u ovom dijelu je kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i zahtjev tužitelja, u ovom dijelu, odbiti kao neosnovan te na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude.

14. Osim toga, pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja za navedenu isplatu iznosa od 3.910,28 eura i iznosa od 6.142,38 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( točka III. i IV. izreke) ima, kako je to i prethodno navedeno ( točka 6. obrazloženja), nedostataka zbog kojih se u tom dijelu ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje i žalitelj.

15. Prije svega, u odnosu na ovaj zahtjev tužitelja, a u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

15.1. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubilo pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

15.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

15.3. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

15.4. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

15.5. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako to zaključuje i žalitelj, ali ovo za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopraovnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.

15.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Dodatak ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021., odnosno od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023.

16. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužitelja za navedenu isplatu ( točka III. i IV izreke) – iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iznosa koje je posljedično tome stekao bez osnove, tužitelju dosudio smatrajući, u bitnome, da sklapanjem navedenog Dodatka i posljedično tome izvršenom konverzijom nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije uzeo u obzir iznos od 2.481,58 eura, za koji iznos je prema nalazu i mišljenju vještaka nesporno utvrđeno da je tuženik taj iznos uzeo u obzir prilikom izvršene konverzije, a za što sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge, radi čega se pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu ( točka III. i IV. izreke) ni ne može ispitati, pa je posljedično tome u tom dijelu i počinjena navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

16.1. Naime, kako je to i prethodno navedeno, sklapanjem navedenog Dodatka mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita i njegovim sklapanjem mora u potpunosti biti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a pravo na isplatu bi tužitelju pripadalo samo za slučaj da sklapanjem navedenog Dodatka takva neravnoteža nije uklonjena i da prilikom njegova sklapanja (Dodatka) nisu uzeti u obzir svi oni više preplaćeni iznosi osnovom ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu od njegova sklapanja pa do sklapanja navedenog Dodatka te da su i nakon toga ( sklapanja Dodatka) ostali više preplaćeni određeni novčani iznosi, koje bi potom tužitelj u ovom postupku mogao osnovano zahtijevati po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), slijedom čega bi po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja u navedeni obračun svakako trebao biti uračunat i navedeni novčani iznos jer bi u protivnom tužitelju bili dosuđeni navedeni novčani iznosi, kao da navedeni Dodatak nije ni sklopljen.

17. Kako u dosadašnjem tijeku postupka sud prvog stupnja, zaključujući da sklapanjem navedenog Dodatka i posljedično tome izvršenom konverzijom nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne navodi zbog čega u dosuđene iznose ( točka III. i IV. izreke), koje je tužitelj platio tuženiku s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu nije uračunat i iznos od 2.481,58 eura, a za koji, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, proizlazi da je tuženik uračunao tužitelju prilikom sklapanja navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu, zaključak suda prvog stupnja o pravu tužitelja na zahtijevanu isplatu ( točka III. i IV. izreke) se ne može pravilno ispitati, čime je u ovom dijelu i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog koje je u ovom dijelu valjalo, kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

17.1. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta u ovom dijelu valjalo je posljedično tome ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki VI. izreke pobijane presude.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, uz odgovarajuće dopunsko financijsko vještačenje, točno utvrditi sve više plaćene iznose koje je tuženik do sklapanja navedenog Dodatka od tužitelja naplatio na temelju navedenih ništenih ugovornih odredbi i iznos koji je tuženik prilikom sklapanja navedenog Dodatka Ugovora o kreditu uračunao u izračun konverzije uz primjenu odredaba ZID ZPK/15, te će potom utvrditi postoji li i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi ( razlika od onih ukupno preplaćenih i onih uračunatih), isplatu kojih bi potom tužitelj u ovom postupku mogao osnovano zahtijevati po pravilima bez osnove, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

19. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 13. svibanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris