REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-228/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Nizić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženice i tuženice, 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.800,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

- 7.500,00 eura od 18. studenog 2014. do isplate

- 9.300,00 eura od 2. siječnja 2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 18. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.776,95 eura sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. listopada 2016. (poštom preporučeno kako to proizlazi iz omotnice na listu 7 spisa) navodi da je tuženici 18. rujna 2014. pozajmio iznos od 7.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB s rokom vraćanja od 60 dana, najkasnije do 17. studenog 2014. Ističe da je zajam dan beskamatno uz uvjet da tuženica u ugovorenom roku vrati pozajmljeni iznos, a u suprotnom da se zatezne kamate računaju od sklapanja ugovora o zajmu do isplate. Tužitelj nadalje navodi da je tuženici 28. kolovoza 2015. dao novi zajam u iznosu od 9.300,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB s rokom vraćanja od 60 dana, najkasnije do 1. siječnja 2016. Ističe da je zajam dan beskamatno uz uvjet da tuženica u ugovorenom roku vrati pozajmljeni iznos, a u suprotnom da se zatezne kamate računaju od sklapanja ugovora o zajmu pa do isplate. Također navodi da je potpis tuženice na oba ugovora ovjeren kod javnog bilježnika. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.800,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od 7.500,00 eura od 18. studenog 2014. do isplate te na iznos od 9.300,00 eura od 2. siječnja 2015. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj iskoristio tešku materijalnu situaciju tuženice i njezine obitelji pa da je pozajmicu u manjem iznosu naknadnim ugovorima o zajmu pretvarao u puno veća dugovanja zaračunavajući kamate koje je prikazivao kao glavnicu. Ističe da se radi o ništetnim ugovorima o zajmu jer se radi o zelenaškim ugovorima prilikom kojih je tužitelj iskoristio tešku financijsku i materijalnu situaciju tuženice i njezine uže obitelji koje je tužitelj dobro poznavao pa je nakon učinjene prijateljske pozajmice koja je dana bez potpisa bilo kakvog ugovora psihičkim ucjenama i verbalnim pritiscima od strane tužitelja došlo do potpisivanja ugovora koji nisu odgovarali stvarno pozajmljenim iznosima i drugim uvjetima vraćanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem svjedoka SO te parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Čitanjem ugovora o zajmu na kojem je naznačen datum 18. rujna 2014. koji je sklopljen između parničnih stranaka i koji je tuženica potpisala kod javnog bilježnika 23. rujna 2014. (list 3-4 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno da tužitelj kao zajmodavac daje tuženici kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 7.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a, da je zajmoprimac primio taj iznos odmah pri potpisu ugovora te da su stranke suglasne da je zajam ugovoren beskamatno pod uvjetom urednog vraćanja dok je u slučaju zakašnjenja zajmoprimac dužan vratiti dug uvećan za zateznu kamatu tekuću od sklapanja ugovora do isplate (čl. 1. ugovora). Također je utvrđeno da se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u roku od 60 dana, a najkasnije do 17. studenog 2014. u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate (čl. 2. ugovora).

6. Čitanjem ugovora o zajmu koji je sklopljen između parničnih stranaka 28. kolovoza 2015. (list 5-6 spisa) i na kojem je potpis tuženice ovjeren od strane javnog bilježnika utvrđeno je da je u istom navedeno da tužitelj kao zajmodavac daje tuženici kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 9.300,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a, da je zajmoprimac primio taj iznos odmah pri potpisu ugovora te da su stranke suglasne da je zajam ugovoren beskamatno pod uvjetom urednog vraćanja dok je u slučaju zakašnjenja zajmoprimac dužan vratiti dug uvećan za zateznu kamatu tekuću od sklapanja ugovora do isplate (čl. 1. ugovora). Također je utvrđeno da se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u roku od 60 dana, a najkasnije do 1. siječnja 2016. u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan isplate (čl. 2. ugovora).

7. Svjedok SO (list 78-79 spisa), otac tuženice, iskazao je da je on pozajmio od tužitelja iznos od 5.000,00 eura u ljeto 2014. na rok od 60 dana, da je normalno da plati neku manju kamatu, ali da on i tužitelj nisu prilikom pozajmice dogovorili kolika je ta manja kamata koju treba platiti. Iskazao je da mu je tužitelj u ljeto 2014. isplatio 3.000,00 eura u lokalu Kalahari u Španskom, a preostalih 2.000,00 eura u lokalu tuženika u Jablanskoj ulici na Rudešu, da nisu sastavili nikakvu potvrdu o pozajmici te da ne zna koliko je vremena prošlo između te dvije isplate. Također je iskazao da je tužitelj tražio neku garanciju radi vraćanja novaca i da je tada njegova kćer s tužiteljem sklopila ugovor o zajmu i to zbog toga što je ona bila zaposlena u bolnici u Petrovoj ulici te je imala redovna primanja. Iskazao je da nikakav drugi novčani iznos nije pozajmljivao od tužitelja i da ne zna da bi njegova kćer pozajmljivala novce od tužitelja. Također je iskazao da tužitelj nije vršio nikakav pritisak na njega radi vraćanja novaca u smislu da bi ga zvao telefonom ili slično. Iskazao je da je njegova kćer zbog ove pozajmice sklopila dva ugovora s tužiteljem i to nakon što je izvršena pozajmica u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura.

8. Tužitelj (list 79-80 spisa) u svom iskazu navodi da poznaje majku tuženice ZO koja je radila kod njega u trgovini Bibin svijet te da je tako upoznao i tuženicu koja je znala doći po mamu pred kraj radnog vremena. Iskazao je da mu je poznato da je otac tuženice kupio stan od 85 m2, ali da nije mogao vraćati kredit, da je tuženica plakala zbog toga te da joj je u nekoliko navrata pozajmljivao novac, a to je možda bilo i kroz 20 do 30 puta kroz 3 godine i da joj je tako pozajmio ukupno novaca koliko piše na ugovorima koji su sastavljeni kod javnog bilježnika, negdje oko 16.000,00 EUR. Iskazao je da njezinom ocu nikad nije pozajmio nikakav novac. Iskazao je da je vodio evidenciju o pozajmicama i kako je dugo pomalo pozajmljivao novac tuženici otišli su kod javnog bilježnika i sastavili ugovor o zajmu. Također je iskazao da je nakon potpisa prvog ugovora nastavio tuženici posuđivati novac iako mu ništa nije vratila, sklopljen je i drugi ugovor, ali se ne sjeća kada. Iskazao je da nije zvao tuženicu prije podnošenja tužbe da mu vraća novac, ali kako mu se ona nikako nije javljala da bi mu vratila pozajmljene novce podnio je tužbu. Iskazao je da je prvi ugovor bio zagubio, ali da ga je naknadno našao, ali da ne postoji mogućnost da je u ovom drugom ugovoru o zajmu ugrađen i taj dug po prvom ugovoru.

9. Tuženica u svom iskazu (list 100-102 spisa) navodi da je tužitelja upoznala preko svoje majke jer je on bio njezin šef. Iskazala je da njezin otac zapao u financijske poteškoće i nije mogao plaćati rate kredita tako da je ona dva navrata od tužitelja pozajmila novce i to prvi puta početkom 2014. godine u iznosu od 15.000,00 kn. Iskazala je da je nakon par mjeseci ponovno tražila tužitelja da joj pozajmi novce i on joj je pozajmio 20.000,00 kn pri čemu je nije pitao zašto nije vratila raniju pozajmicu. Navela je da ju je tužitelj u tom razdoblju redovito zvao i pozivao na druženje i kave, zvao ju je da s njim ide razgledavati neke stanove koje je on kupovao od svojih dužnika po manjoj cijeni od tržišne, ali da se ni na jedan njegov poziv nije odazvala. Iskazala je da je par mjeseci nakon što je dobila drugu pozajmicu tužitelj tražio da potpiše ugovor o zajmu, da ju je tada često nazivao, tražio da mu vrati novce, počeo joj je prijetiti, govorio je da će ju progutati crni mrak. Iskazala je da nije zvala policiju jer se bojala tužitelja i da je zbog tog straha potpisala ugovor o zajmu koji je on napisao i u kojem je bila napisana puno veća cifra od njezinog duga uz objašnjenje tužitelja da se radi o iznosu u koji su uključene i kamate. Tuženica je nadalje iskazala da ju je i nakon sklapanja tog ugovora tužitelj nastavio nazivati i prijetiti joj, da ona nije bila u mogućnosti vratiti novce zbog čega je tužitelj tražio da potpiše drugi ugovor o zajmu koji je potpisala iz istog razloga kao i prvi ugovor, pri čemu joj je tužitelj rekao da je prvi ugovor podrapao, odnosno da će ga uništiti. Iskazala je da ju je tužitelj i dalje nastavio zvati po 30 puta dnevno, prijetio joj, tražio od nje seksualne usluge, nakon čega je promijenila broj telefona i tako je kontakt prekinut. Iskazala je da nikada nije zvala policiju jer ga se bojala. Nadalje, tuženica je iskazala da je pozajmljene novce dala svom ocu kako bi podmirio svoje dugove, a po njezinim saznanjima tužitelj i njezin otac nisu imali nikakav kontakt. Na postavljeno pitanje kako to da njezina majka nije pozajmila novce od svog šefa nego je to učinila ona, tuženica je odgovorila da pretpostavlja da njezina majka to nije učinila jer je tužitelj bio vrlo neugodan čovjek. Na daljnji upit kako to da je onda izložila svoju kćer tako neugodnom čovjeku, odgovorila je da je njezin otac čuvao mamu od realnosti i da njezina majka nije znala za dugove svog supruga.

10. Iz iskaza tuženice u bitnom proizlazi da je ona oba sporna ugovora o zajmu potpisala nakon što joj je tužitelj pozajmio ukupan iznos od 35.000,00 kn (prvi puta početkom 2014. godine 15.000,00 kn, a nakon par mjeseci daljnji iznos od 20.000,00 kn), pri čemu nisu ništa dogovarali vezano uz kamatu. Prema tome, čak niti iz njezinog iskaza, a niti iz iskaza svjedoka SO, ne proizlazi da je tužitelj uvjetovao davanje pozajmice time da tuženica potpiše predmetne ugovore o zajmu. Stoga nije osnovana tvrdnja tuženice iz odgovora na tužbu da se radi o zelenaškim ugovorima u smislu čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Ono što bi iz njezinog iskaza proizlazilo je da se eventualno radi o ugovorima koje je ona potpisala pod prijetnjom tužitelja i to psihičkom prisilom. Međutim, takav ugovor nije ništetan nego pobojan, a tuženica ne tvrdi niti ne dokazuje da je zahtijevala poništenje ugovora sukladno čl. 279. st. 1. ZOO u rokovima predviđenim čl. 335. ZOO.

11.1. Dodatno treba reći da sud ne može prihvatiti kao istinite iskaze tuženice i svjedoka SO jer nisu suglasni u nekim bitnim dijelovima, u dijelovima su neživotni i nelogični, što sve dovodi u sumnju njihovu vjerodostojnost. Naime, tuženica je iskazala da je upravo ona od tužitelja u dva navrata pozajmila ukupan iznos od 35.000,00 kn i te novce potom dala svom ocu, a prema njezinim saznanjima tužitelj i njezin otac nisu imali nikakav kontakt, dok je svjedok iskazao da je upravo on pozajmljivao novce i opisao mjesta na kojima mu je tužitelj navodno predao novce. Ukoliko je doista svjedok bio taj koji je pozajmio novce od tužitelja, tada je nelogično da bi nakon što su mu novci pozajmljeni i to bez potvrde, tužitelj tražio da ugovore o zajmu sklopi tuženica kao garanciju povrata novaca (a kako to iskazuje svjedok). Nadalje, svjedok je iskazao da tužitelj nije vršio nikakav pritisak na njega radi vraćanja novaca pa je tim više neuvjerljivo da bi nakon izvršene cjelokupne pozajmice svjedok kao otac tuženice i tuženica pristali da tuženica potpisuje neistinite ugovore o zajmu i ovjerava svoj potpis kod javnog bilježnika na tim ugovorima.

11.2. Po ocjeni ovog suda nije životno niti uvjerljivo da bi tuženica nakon što je primila pozajmicu u dva navrata u ukupnom iznosu od 35.000,00 kn (a kako to ona tvrdi), pristala potpisati dva sporna ugovora o zajmu i ovjeriti svoj potpis na njima kod javnog bilježnika (jedan nakon više mjeseci u istoj godini kada je primila pozajmicu, a drugi iduće godine) iz kojih proizlazi da je pozajmila ukupan iznos od 16.800,00 eura. Iz njezinog iskaza proizlazi da je to učinila zato što se boji tužitelja, što je razlog za poništenje ugovora, a tuženica ne tvrdi niti ne dokazuje da je zahtijevala poništenje ugovora sukladno čl. 279. st. 1. ZOO u rokovima predviđenim čl. 335. ZOO. Naposljetku, nije uvjerljivo da bi tuženica potpisala drugi ugovor preuzevši obvezu vratiti tužitelju daljnji iznos od 9.300,00 eura koji se po njezinom iskazu odnosi na istu pozajmicu obuhvaćenu prvim ugovorom s kamatama vjerujući tužitelju da će prvi ugovor uništiti, a da nije tražila da joj prvi ugovor vrati ili da se u drugom ugovoru konstatira da nema potraživanja tužitelja iz prvog ugovora.

12. S obzirom da je tuženica nedvojbeno potpisala oba naprijed opisana ugovora o zajmu i preuzela obvezu tužitelju vratiti iznos od 7.500,00 eura do 17. studenog 2014. (ugovorom od 18. rujna 2014. koji je tuženica potpisala 23. rujna 2014. kod javnog bilježnika) i daljnji iznos od 9.300,00 eura do 1. siječnja 2016. (ugovorom od 28. kolovoza 2015.), sud prihvaća kao istinit iskaz tužitelja u dijelu da je on sve te novce sukcesivno pozajmljivao tuženici, i da su tijekom vremena o istima sastavljena dva ugovora o zajmu.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 499. st. 1. ZOO prihvaćen je zahtjev za isplatu 16.800,00 eura. Na temelju čl. 500. st. 1. ZOO i čl. 2. ugovora o zajmu od 18. rujna 2014. prihvaćen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.500,00 eura od 18. studenog 2014. do isplate. Na temelju čl. 500. st. 1. ZOO i čl. 2. ugovora o zajmu od 28. kolovoza 2015. prihvaćen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 9.300,00 eura od 2. siječnja 2016. do isplate. O stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (16.800,00 eura) te priloženom troškovniku.

15. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 13.11.2022. i 15.05.2017. za svaki po iznosu 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročište 27.02.2017. u iznosu 125 bodova (Tbr. 9/2) te trošak pristupa na ročišta 2.05.2021., 26.04.2022., 12.12.2024. i 31.03.2025. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1425 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.562,50 eura. Priznat mu je i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 214,45 eura. Dakle, sveukupni troškovi parničnog postupka tužitelja iznose 3.776,95 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška pristojbe na tužbu podnesene 2016. godine i presude zbog ogluhe od 1. ožujka 2017. jer tužitelj ničim ne dokazuje da je iste platio, a ta okolnost ne proizlazi niti iz e-spisa. U međuvremenu je ta obveza zastarjela.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.