Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-322/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćniku ĐZ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni boj P-798/2022-38 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja MZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni boj P-798/2022-38 od 8. veljače 2024.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja MZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni boj P-798/2022-38 od 8. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja MZ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida - 1191 m2; dvorište - 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), sklopljen u Splitu dana 4. svibnja 2019. godine između drugotuženika HZ, zastupanog po punomoćniku SZ iz [adresa], kao prodavatelja, i prvotuženice ĆZ, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise navedenog punomoćnika i prvotuženice ĆZ ovjerio Ante Zlokić, javni bilježnik u Splitu, pod brojem: Ov-5854/2019 od 4. svibnja 2019. godine, prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama.

2. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida - 1191 m2; dvorište - 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), sklopljen u Zagrebu dana 10. ožujka 2016. godine između trećetuženice LZ, kao prodavateljice, i drugotuženika HZ, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise ugovornih strana ovjerila Tihana Sudar, javni bilježnik u Zagrebu, pod brojem: Ov-3661/16 od 10. ožujka 2016. godine, prividan (nepostojeći) pravni posao te da kao takav nema pravnog učinka među ugovornim stranama.

3. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida - 1191 m2; dvorište - 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

I. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.1.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida - 1191 m2; dvorište - 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2), sklopljen u Zagrebu dana 10. ožujka 2016. godine između trećetuženice LZ, kao prodavateljice, i drugotuženika HZ, kao kupca, a na kojem ugovoru je potpise ugovornih strana ovjerila Tihana Sudar, javni bilježnik u Zagrebu, pod brojem: Ov-3661/16 od 10. ožujka 2016. godine, ništetan pravni posao.“

II. Nalaže tužitelju da tuženicima pod 1) i 2) naknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika pod 1) i 2) za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničkog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, minimalno u onom dijelu u kojem tužitelj traži da se provede upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na njegovo ime uz istodobno brisanje postojećeg upisa. Podredno tužitelj predlaže da se žalba prihvati i ukine pobijana presuda te vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

U odnosu na presudu

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ugovori o kupoprodaji od 4. svibnja 2019. zaključenog između 2. tuženika kao prodavatelja i 1. tuženice kao kupca, te ugovor od 10. ožujka 2016. zaključenog između 3. tuženice kao prodavatelja i 2. tuženika kao kupca prividni (nepostojeći) pravni poslovi, te da kao takvi nemaju pravnog učinka među ugovornim stranama. Ujedno traži da ga sud utvrdi vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1191 m2 u naravi kuća i dvorište, kao i uknjižbu prava vlasništva uz istovremeno brisanje prava vlasništva s 1. tuženice ĆZ. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da su predmetni ugovori ništetni, te također traži utvrđenje da je vlasnik, kao i uknjižbu prava vlasništva.

5. Osnovano tužitelj ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, ima nedostatke te se ne može ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da je proveo čitav niz dokaza (pobliže navedenih u točki 4. obrazloženja presude), a za veliki dio provedenih dokaza uopće ne navodi što je utvrdio istim dokazima, odnosno prihvaća li ili ne prihvaća navedene dokaze i zašto. Naime, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka BZ, a presuda ne sadrži obrazloženje što je utvrđeno njenim saslušanjem te temelji li svoju odluku na njenom iskazu. Osnovano žalitelj ističe da je sud naveo da je proveo 24. dokaza, a u obrazloženju je analizirao samo 6 dokaza te nije dao niti ocjenu tih dokaza, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nadalje, sud odbija glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ugovori koji su predmet ovog postupka prividni ugovori i to isključivo obrazlažući pomanjkanje aktivne legitimacije za postavljanje takvog zahtjeva, a presuda ne sadrži obrazloženje jesu li ugovori koje su zaključili 10. ožujka 2016., 3. tuženica LZ, kao prodavateljica i 2. tuženik HZ kao kupac prividan (nepostojeći) pravni posao, odnosno je li ugovor koji su 4. svibnja 2019. zaključili HZ kao prodavatelj i ĆZ kao kupac također prividan ugovor.

8. Jednako tako presuda ne sadrži niti obrazloženje je li tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik nekretnina položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat čest. br. [katastarska čestica], površine 1191 m2 (Prezida - 1191 m2; dvorište - 753 m2, temelji - 53 m2, kuća, Prezida - 329 m2, kuća, Prezida - 56 m2) te zahtjev za brisanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena ĆZ Ana uz istodobnu uknjižbu toga prava na ime tužitelja za cijelo.“, osnovan te iz kojih razloga.

9. No, unatoč tome, nema mjesta ukidanju navedene odluke i vraćanju predmeta na ponovno suđenje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju moguće u ovom drugostupanjskom postupku utvrditi sve bitne činjenice na temelju stanja spisa (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP). Naime, odredbom čl. 373. toč. a. st. 3. ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio:

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 10. ožujka 2016. (l.s. 14-17) 3. tuženica LZ prodala 2. tuženiku HZ čest. zem. [katastarska čestica], površine 1191 m2, kuća i dvorište u k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 300.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koja se isplaćuje u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora,

- da je u trenutku zaključenja tog ugovora 3. tuženica LZ bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica navedene nekretnine,

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 4. svibnja 2019. (l.s. 8-11) 2. tuženik HZ prodao 1. tuženici ĆZ istu nekretninu za iznos od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da je u trenutku zaključenja navedenog ugovora prodavatelj ŠZ bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje,

- da je u trenutku zaključenja ugovora između 2. tuženika HZ i 3. tuženice LZ **.**.2016. postojala nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-565/11 od 17. travnja 2014. koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2017. utvrđeno da je ništav ugovor kojeg je u ime tužitelja RZ kao zajmoprimatelja sklopio punomoćnik FZ **.**.2003. s 3. tuženicom LZ kao zajmodavateljem, prema kojem ugovoru tuženica daje na zajam tužitelju iznos od 204.600,00 eura, slijedom čega se tuženica briše vlasnicom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je 3. tuženica LZ nakon donošenja naprijed navedene presude P- 565/11 od 17. srpnja 2014., a prije njezine pravomoćnosti, s 3. tuženikom HZ **.**.2016. zaključila kupoprodajni ugovor kojim mu je prodala predmetnu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 2768/17 od 6. prosinca 2018. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan kupoprodajni ugovor od 10. ožujka 2016. zaključen između 3. tuženice LZ i 2. tuženika HZ.

11. Prema stajalištu ovoga suda, u pravilnoj primjeni materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu. Temeljem čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 114/22 – dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti u pisanom obliku (čl. 377. ZOO).

12. Nepostojeći ugovor uopće nije nastao, budući da ne postoje bitne pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Nepostojeći ugovor je onaj kojem nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Kod nepostojećeg ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njegov nastanak, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njegov nastanak, jer je u konkretnom slučaju tužitelj potpisao prodavatelja. Nepostojeći ugovor ne postoji niti faktično niti pravno.

13. Kako je u postupku utvrđeno da kod oba ugovora o kupoprodaji nekretnina su isti zaključeni u pisanom obliku, da su u trenutku zaključenja oba ugovora prodavatelji bili upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, da je prava volja ugovornih strana bila upravo prodaja nekretnina, tako da navedeni kupoprodajni ugovori nisu prividni, odnosno nepostojeći ugovori kako to smatra tužitelj.

14. Naime, tužitelj kao razlog da se radi o nepostojećim ugovorima navodi „da su oni zaključeni da bi se onemogućilo tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih ovlasti na predmetnoj nekretnini s namjerom da se zlouporabi načelo povjerenja u zemljišnu knjigu„ što nije razlog za to da bi navedeni ugovori bili prividni odnosno nepostojeći ugovori.

15. Prema odredbi čl. 285. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Svakako, simulacija postoji kada niti jedna ugovorna strana nema ozbiljnu (stvarnu) volju za sklapanje ugovora i kada to obje strane znaju ali ipak svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da nastaje privid sklapanja ugovora. Simulirani ugovori ne proizvode valjane pravne učinke ali disimulirani ugovori u slučaju relativne simulacije nisu nužno nevaljani pravni poslovi.

16. Prividnost - simulacija, oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjan trebao proizvesti. Prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid - fikcija o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope (npr. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1015/08-2 od 1. lipnja 2011.).

17. Kako je utvrđeno da ne postoji nesklad volja ugovornih stranaka prilikom sklapanja oba kupoprodajna ugovora, a tužitelj niti ne navodi koji bi to drugi ugovor prikrivao navedene ugovore pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su navedeni ugovori prividni, odnosno nepostojeći.

18. Što se tiče trećeg dijela glavnog tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina, valja istaći da se isti tužbeni zahtjev odnosi na stjecanje prava vlasništva na navedenim nekretninama, budući su iste upisane u zemljišnoj knjizi na ime i u vlasništvo 3. tuženice ĆZ.

19. Međutim, tužitelj niti navodi niti obrazlaže koji bi bio pravni temelj za stjecanje prava vlasništva navedenih nekretnina. Kako je teret dokaza na tužitelju to je primjenom čl. 223. ZPP valjalo odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva, kao što je to učinio i sud prvog stupnja.

20. Što se tiče dijela glavnog tužbenog zahtjeva, pod točkom 3. zahtjeva, koji se odnosi na brisanje vlasništva s imena 3. tuženice te upis prava vlasništva tužitelja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], valja istaći da se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja može zahtijevati kao posljedica ugovora koji ne proizvode pravni učinak. U ovom slučaju kada se tužba temelji na tvrdnji da se radi o prividnom ugovoru u smislu odredbe čl. 285. ZOO, a utvrđeno je da se ne radi o prividnom ugovoru pravilno je odbijen i dio glavnog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na brisanje prava vlasništva.

21. Tužitelj je postavio i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ugovori o kupoprodaji nekretnina ništetni.

22. Prema odredbi čl. 322. ZOO ništav je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Temeljem provedenih dokaza, te sadržaja pobijanog ugovora prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da sporni ugovori nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

24. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je ugovor ništetan ukoliko je sklopljen iz nedopuštene pobude, valja istaći da je to točno. Međutim, nedopuštenost pobude u ovom slučaju može se odnositi samo na ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 10. ožujka 2016., jer je u to vrijeme postojala nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj poslovni broj P-565/11 od 17. travnja 2014. koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2017. Međutim, u odnosu na taj ugovor ništetnost se ne može s uspjehom isticati i to iz razloga što je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2768/17 od 6. prosinca 2018. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan kupoprodajni ugovor od 10. ožujka 2016. zaključen između 3. tuženice LZ i 2. tuženika.

25. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je 1. tuženica ĆZ bila savjesna te da ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 4. svibnja 2019. nije ništetan, jer nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 322. ZOO.

26. U odnosu na 3. točku podrednog tužbenog zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva i brisanje upisa u zemljišnoj knjizi te upis tužitelja, isto je obrazloženo u točkama 20. i 21. ove presude pa se na isto obrazloženje upućuje zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

27. Ostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno.

28. Iako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na temelju čl. 373.a st. 3. ZPP trebalo je potvrditi pobijanu presudu pod stavkom I. i II. izreke.

U odnosu na rješenje

29. Iz odluke Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2768/17 od 6. prosinca 2018. utvrđeno je da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan kupoprodajni ugovor od 10. ožujka 2016. koji je zaključen između LZ kao prodavatelja i HZ kao kupca.

30. Pravilno je sud prvog stupnja, utvrdivši da se radi o presuđenoj stvari, jer je tužba podnesena radi istog zahtjeva u odnosu na koji je pravomoćno presuđeno, odbacio tužbu tužitelja na utvrđenje da je navedeni ugovor ništetan, sukladno čl. 333. ZPP.

31. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja te temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom I. izreke.

32. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, stoga je kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

33. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte