Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: Psp-2/2023-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andriji Miloševiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku TN iz [adresa] i [adresa], radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te nakon objave rješenja dana 13. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u njegovom posljednjem, mirnom i zakonitom posjedu dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 82 m2, a koji dio nekretnine je ucrtan u skici sudskog očevida od dana 20. veljače 2024. godine sačinjenoj od stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivanu Marinoviću u Zadru, omeđen likom i točkama A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, tako što je u razdoblju od 23. prosinca 2022. do 29. prosinca 2022. na označenom dijelu navedene nekretnine, kako je to prikazano na fotografijama sudskog očevida koje zajedno s prethodno citiranom Skicom sudskog očevida čine sastavni dio Nalaza i mišljenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ivanu Marinoviću u Zadru, koji je sastavni dio ovog rješenja, postavio veliko kamenje, kao i nasilno s istog uklonio parkirano osobno vozilo u vlasništvu tužitelja, stoga mu se nalaže smetani dio nekretnine vratiti u prvobitno stanje na način da s istog ukloni postavljeno veliko kamenje, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu gdje isti od suda traži da se rješenjem utvrdi da je tuženik UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u njegovom posljednjem, mirnom i zakonitom posjedu dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 82 m2, a koji dio nekretnine je ucrtan u skici sudskog očevida od dana 20. veljače 2024. godine sačinjenoj od stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivanu Marinoviću u Zadru, omeđen likom i točkama A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, tako što je u razdoblju od 23. prosinca 2022. do 29. prosinca 2022. na označenom dijelu navedene nekretnine, kako je to prikazano na fotografijama sudskog očevida koje zajedno s prethodno citiranom Skicom sudskog očevida čine sastavni dio Nalaza i mišljenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Ivanu Marinoviću u Zadru, koji je sastavni dio ovog rješenja, postavio staru prikolicu i staru cisternu, uklonio raslinje i drva, stoga mu se nalaže smetani dio nekretnine vratiti u prvobitno stanje na način da s istog ukloni staru prikolicu i staru cisternu te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka od 607,41 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom parničnih troškova odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 23. siječnja 2023. navodi kako je u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 4806 m2 za cijelo u kojem se nalazi otkako je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od LN pok. Š i SN pok. Ivana. Tužitelj tvrdi da je tuženik u periodu od dana 23. prosinca 2022 pa do 29. prosinca 2022. godine sa sjevernog dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi na međi s putem - javnom cestom označenom kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a preko puta objekta izgrađenog na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uklonio raslinje i drva koja su se na istom dijelu nalazila, a koji da će se preciznije označiti po izradi nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke. Nadalje, po tužitelju, tuženik je i u neposrednoj blizini dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojeg je uklonio raslinje i drva koja su se na istom nalazila, nekoliko metara dalje, postavio niz golemih kamenja, a što će se isto pobliže naznačiti nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, te je tuženik bagerom pristupio na predmetnu nekretninu te nekoliko puta udario u osobno vozilo u vlasništvu tužitelja koje se na istoj nalazilo parkirano, a potom ga je nasilno uklonio na način da ga je bagerom podigao i odvukao s predmetne nekretnine čime je na automobilu počinio materijalnu štetu. Tužitelj smatra da je navedenim činima tuženik smetao tužitelja u ostvarivanju njegovih posjedničkih prava, a po prijavi tužitelja intervenirala je i policija te je sačinjen zapisnik o počinjenom smetanju.
1.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis 14. ožujka 2024., a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka geodeta Ivana Marinovića, uredio tužbu i tužbeni zahtjev.
2.1. Tuženik je po svom punomoćniku tijekom postupka, konkretno na uviđaju na licu mjesta održanom 15. studenog 2023., naveo kako osporava predmetnu tužbu u cijelosti, te navodeći kako tuženik nije smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu, obzirom da isti na ovom dijelu i nije u posjedu predmetne nekretnine oznake 1823 k. o. [katastarska općina], jer je upravo tuženik posjednik tog djela, odnosno njihova majka FN, dok je tužitelj posjednik ove nekretnine sa istočne strane od mjesta postavljenih kamenja. Punomoćnik tuženika je na uviđaju na licu mjesta naveo i da je predmetno golemo kamenje postavio njegov brat, ovdje tuženik, upravo na njihovu nekretninu i to branjevinu, koju koriste već barem 50 godina, te je tuženik također i uklonio parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja koje je tu bilo parkirano mjesecima kao provokacija, i to nakon usmenih zamolbi u više navrata, jer je upravo to vozilo bilo također parkirano na njihovom terenu. U odnosu na zasađeno raslinje i drva punomoćnik tuženika istaknuo je na licu mjesta da ovdje nije bilo zasađeno nikakvog novog raslinja, a u odnosu na drva za ogrjev naveo je kako je sam tužitelj pobacao drva od njegove majke te je istaknuo da su po uklanjanju vozila naknadno stavljena kamenja. Punomoćnik tuženika je na uviđaju nadalje naveo da tuženik nije primio tužbu i poziv za davanje odgovora na istu, pa je predložio da se dopusti saslušanje svjedoka RN i FN.
2.2. Tuženik je u spis dana 4. prosinca 2023. dostavio podnesak u kojem je predložio da se u ovoj pravnoj stvari u svojstvu svjedoka saslušaju IN, RN, EN i FN.
3. Ukazuje se od strane trenutno uređujućeg suca da je on prihvatio dokazni prijedlog tuženika iz njegovog podneska navedenog pod točkom 2.2. obrazloženja da se u dokaznom postupku saslušaju četvero spomenutih svjedoka unatoč tome što je taj podnesak tuženik dostavio u spis nakon što je sud na ročištu održanom 15. ožujka 2023. zaključio prethodni postupak. Naime, razlog tome je što trenutno uređujući sudac smatra da u odnosu na potonje ročište nije bilo zakonskih uvjeta da se poziv tuženiku obavi preko oglasne ploče suda, a kako to proizlazi iz potvrde o otpravku od 13. ožujka 2023., a to očito temeljem činjenice da se dostava poziva tuženiku za pripremno ročište vratila sudu neuručena dana 9. veljače 2023. s napomenom poštara "Odbija prijam". Međutim, obzirom iz predmetne povratnice/dostavnice ne proizlazi da je poštar koji je stavio napomenu da tuženik "Odbija prijam" nije na toj povratnici/dostavnici stavio i napomenu da je osobi kojoj su ta pismena bila upućena, odnosno ovdje tuženiku, a u tuženikovu stanu, odnosno u sandučiću ostavio obavijest o pokušanoj dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda, a kako se to imperativno nalaže u zakonskoj odredbi iz čl. 144. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 – dalje ZPP), slijedom čega je uređujući sudac smatrao da se takva dostava za pripremno ročište određeno za 15. ožujka 2023. ne može smatrati urednom, pa kako je na tome ročištu zaključen prethodni postupak, to je ipak prihvaćen dokazni prijedlog tuženika iz njegovog podneska koji je zaprimljen u spis 4. prosinca 2023. glede saslušanja u svojstvu svjedoka IN, RN, EN i FN.
4. Sud je u ovoj pravnoj stvari izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela Biograd na Moru od 11. svibnja 2017. pod poslovnim brojem Z-10211/2015/1178 (ls 4-6), neslužbenu kopiju izvoda iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru sa stanjem na dan 20. siječnja 2023. za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 7-8), fotografije (ls 9-18), izvješće Policije uprave Zadarske, Policijske postaje Biograd na Moru broj: 511-18-09-04/3-77/22 od 13. siječnja 2023. (ls 22), izvršen je uvid u fotografije (ls 23), na licu mjesta proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐN (ls 39-40), MN (ls 40-41), izvršen je uvid u dostavljenu skicu sudskog očevida uz nalaz i mišljenje i fotografije stalnog sudskog vještaka Ivana Marinovića ing. geodezije od 27. veljače 2024. (l.s. 55-62), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŠN (ls 69) kao stranke ovog postupka, te dokaz saslušanjem svjedoka FN (ls 74-75) i EN (ls 75).
5.1. Nije se tijekom ovog postupka ukazivalo spornim, barem po mišljenju ovog suda, slijedeće:
5.2. Da je u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja te zemljišne knjige, pa je tako od strane suda kroz taj postupak sastavljen zapisnik broj Z-10211/2015/1178 dana 11. svibnja 2017. (ls 4-6), a koji zapisnik se odnosio na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 4806 m2 i na kojem je navedeno da je na ročište pristupio ŠN koji da je prema P.L. 579 evidentiran kao posjednik čestice nove izmjere 1823 za cijelo i koji je naveo da je vlasništvo iste stekao kupnjom od LN. Š i SN pok. Ivana, ali da ne posjeduje pisanu dokumentaciju na tu okolnost, s tim da je nazočni sudski povjerenik DN na zapisnik naveo da mu je predmetna nekretnina osobno poznata te da je ista u posjedu ŠN, nakon čega sud na sudski zapisnik donosi rješenje kojim se vlasništvo predmetne nekretnine uknjižuje u korist Republike Hrvatske za cijelo.
5.3. Da na ls 22 prileži izvješće Policijske postaje Biograd od 13. siječnja 2023. iz kojeg u bitnome proizlazi da je tu postaju dana 23. prosinca 2022. nazvao ŠN (1976.) iz [adresa] koji je prijavio da mu je rođak UN (1982.) iz [adresa] gurnuo vozilo uz pomoć traktora u plot i tom prilikom ga oštetio, te se potom u izvješću navodi da su policijski službenici na mjestu događaja zatekli CN (2004.), VN (1970.) i UN (1982.) s kojim da su obavili obavijesne razgovore, a da je iz prikupljenih saznanja razvidno da se radi o imovinskopravnom sporu, s tim da su ujedno na mjestu događaja zatekli osobno vozilo marke BMW 316 bez registarske oznake odloženo u svrhu otpada kojeg da je UN odgurnuo jedan metar u stranu sa svojim traktorom.
5.4. Da je upravo tuženik UN (ovo obzirom na izlaganje njegovog punomoćnika, odnosno brata TN na uviđaju na licu mjesta od 15. studenog 2023.) na predmet postupka postavio golemo kamenje, a da je isti prethodno sa toga mjesta uklonio parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja.
6. Predmet ovog spora je po uređenom tužbenom zahtjev tužitelja sa ls 65 njegov zahtjev da mu sud pruži posjedovnu zaštitu protiv tuženika, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da je tuženik smetao njegov posjed dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 82 m2, označen na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića (ls 55) žutom bojom i točkama A-B-C-D-A na način da je na tu površinu postavio veliko kamenje i stare prikolice i cisternu, a prethodno da je sa iste uklonio raslinje i drva kao i da je nasilno uklonio parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja.
7. Napominje se potom od strane suda da je upravo na tužitelju temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP teret dokazivanja odlučnih činjenica u smislu da je upravo on bio u posljednjem mirnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisanog pod točkom 6. obrazloženja, a koji posjed da mu je smetan, odnosno oduzet radnjama tuženika također opisanim pod točkom 6. obrazloženja. Stoga će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude osvrnuti na provedene dokaze, prvenstveno one personalne, a temeljem kojih bi se trebao izvesti zaključak o posljednjem mirnom posjedu kao i samom eventualnom činu smetanja na predmetu spora.
8. Svjedok ĐN, stric stranaka, navodi da je posvađan sa tuženikom, saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da je tužitelj ŠN kupio zemljište koje je predmet spora od GN negdje oko Domovinskog rata, tužitelj je krajem 2022. na tom mjestu parkirao svoje auto, a koje auto je tuženik uklonio i oštetio te ga je digao bagerom i odvezao dolje niže puta, a nakon toga je na lice mjesta stavio veliko kamenje, dvije prikolice i cisternu; koliko ovaj svjedok zna na licu mjesta nije bilo nekog novog raslinja, već samo obrasla šikara – šuma, a svjedok zna da je tuženikova majka tu bacala neka drva.
9. Svjedok MN, nesrodan sa strankama, za koje navodi da je u dobrim odnosima i s jednim i s drugim, saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da je njegov otac ovaj vrt negdje 1998. ili 1999. prodao majci ŠN te ga od tada oni rade, a upitan za sam predmet spora, na kojem se u tome trenutku nalaze kamenja, cisterna i prikolica, svjedok navodi da se taj dio oduvijek smatrao kao pripadak prije navedene poljoprivredne parcele, a koristio ga je otac toga svjedoka, dok je na upit vezano za postavljanje kamenja ili parkiranje vozila i o tome da li je tuženikova obitelj odlagala drva na spornom dijelu, svjedok je odgovorio da on ne može reći tko je postavio kamenja i prikolice te da li su tuženik ili njegovi ikada ovdje dovukli drva, naime, svjedok pojašnjava da on kroz taj predio ne prolazi gotovo nikada.
10. Svjedokinja FN, majka tuženika, u bitnome je iskazivala da se predmet spora nalazi preko puta njene kuće u [adresa], dijeli ih bijeli put, a na tome dijelu je njena obitelj držala drva, znali bi staviti njihov stroj, traktor i sl., a takvo stanje da je bilo i krajem 2022., odnosno nitko drugi nije koristio taj dio preko puta kuće svjedokinje, pa niti tužitelj; negdje oko toga vremena tužitelj je govorio svjedokinjinom sinu UN da je taj komad zemlje njegov, iako to nije točno, a u to vrijeme je tužitelj na tome dijelu počeo parkirati njegovo osobno auto, nakon čega je svjedokinjin sin, ovdje tuženik, više puta zvao tužitelja iz Njemačke gdje živi govoreći da makne to auto, no tužitelj da nije to htio napraviti govoreći da je to njegov komad zemlje; kako drugačije nije mogao riješiti tu situaciju sa tužiteljem tuženik je došao iz Njemačke te na taj dio dovezao veća kamenja te cisternu i prikolicu od traktora, a što je prikazano na fotografijama sa ls 57 do 62, a te prigode je tuženik sajlom sa spornog dijela povukao tužiteljevo vozilo na jednu ledinu uz put udaljeno šest do sedam metara od spornog dijela.
11. Svjedokinja EN, bivša supruga tuženika, u bitnome je iskazivala da se ona od tuženika razvela 2016., no i dalje da je nastavila dolaziti u kuću u [adresa] jer je trebalo dovoziti djecu, s tim da ista unazad dvije godine nije bila u obiteljskoj kući tuženika na adresi [adresa], odnosno tu nije bila negdje od sredine 2022.
12. Tužitelj ŠN u bitnome je iskazivao da je on predmet spora kupio 1999. od danas pok. GN i od tada isključivo tužitelj ima posjed toga spornog komada zemlje; vozilo BMW tužitelj da je dovezao na predmet spora nekih mjesec ili dva prije nego li ga je tuženik bagerom odgurao, a ujedno da su sva tri brata ŠN, uključujući tuženika i njegovog punomoćnika, na lice mjesta između Božića 2022. i Nove 2023. godine dovezli staru prikolicu, staru cisternu i velika kamenja; krajem 2022. na predmetu spora da je bilo nešto malo drva koje je odložila tužiteljeva majka FN.
13.1. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
13.2. Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koje se pruža prema odredbi čl. 22. ZV jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja, pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kako je bilo prije pružanja posjedovne zaštite. Povredom posjeda nastaje za posjednika specifično subjektivno pravo da osobu koja smeta njegov posjed prisili na prestanak tog smetanja i uspostavljanje njegove faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja. Odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
13.3. Tužbenim zahtjevom upravljenim radi zaštite posjeda tužitelj zahtjeva pod 1) da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, pod 2) da se tuženiku naredi uspostava ranijeg stanja i pod 3) da mu se zabrani takvo ili slično smetanja ubuduće. Prije svega, valja još od strane suda navesti da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje, odnosno oduzimanje tuđeg posjeda. Tako, u parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimirana u odnosu na čin smetanja svaka osoba koja posjednika neposredno uznemirava u posjedu ili mu posjed oduzima.
14.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka te uzimajući u obzir navedenu odredbu čl. 441. ZPP, odnosno utvrđenje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te isključivanje raspravljanja o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, ovaj sud drži da se može izvesti zaključak po kojem bi se upravo tužitelja smatralo zadnjim mirnim posjednikom na predmetu spora gledajući u periodu krajem 2022., a koji predmet spora je prikazan na onoj skici sudskog očevida sa ls. 55. Sud svoj potonji zaključak temelji na provedenim dokazima kada se isti dovedu u vezu i ocjene u njihovoj ukupnosti, a pritom se misli i na iskaz svjedoka ĐN (koji je u bitnom reproduciran pod točkom 8. obrazloženja) u dijelu gdje isti spominje da je krajem 2022. na predmetu spora tužitelj parkirao svoj auto, potom se misli na sadržaj onog zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] koji je u bitnim crtama reproduciran pod točkom 5.2. i to u dijelu gdje sudski povjerenik DN navodi da je predmeta nekretnina (isti misli na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere) u posjedu ŠN, ovdje tužitelja, kao što se misli i na iskaz samog tužitelja ŠN. Nadalje, da se upravo tužitelja ŠN ima smatrati posljednjim mirnim posjednikom na predmetu spora u periodu krajem 2022. dade se posredno zaključiti i iz izlaganja tuženikova punomoćnika na uviđaju na licu mjesta održanom 15. studenog 2023. kada isti doduše navodi da je njegov brat, ovdje tuženik, posjednik spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no također isti tada spominje da je parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja "tu bilo parkirano mjesecima kao provokacija", što bi, barem po mišljenju ovog suda, značilo da je tužiteljevo vozilo na predmetu spora bilo dulje od 30 dana, što bi posljedično značilo da se tužiteljev posjed na predmetu spora umirio.
14.2. Da se može uzeti dokazanim da je upravo tuženik UN krajem prosinca 2022. na predmetu spora poduzeo radnje u vidu uklanjanja tužiteljeva parkiranog osobnog vozila (misli se na vozilo marke BMW 316) te da je potom upravo tuženik na predmet spora postavio veliko kamenje koje je vidljivo i na fotografijama koje priležu spisu kao npr. na fotografijama sa ls 9, 12, 13, 17, 18, 23, 57 – 61, ovome sudu proizlazi kako iz izlaganja tuženikova punomoćnika na uviđaju na licu mjesta održanom 15. studenog 2023. (u dijelu gdje je isti naveo da je tuženik sa predmeta spora uklonio parkirano vozilo u vlasništvu tužitelja nakon čega je na predmet spora tuženik postavio golemo kamenje), kao što sud potonju činjenicu uzima dokazanom i iz iskaza svjedoka ĐN (vidjeti točku 8. obrazloženja), kao i iz iskaza svjedokinje FN, majke tuženika (vidjeti točku 10. obrazloženja), a koji dokazi su suglasni i sa stranačkim iskazom tužitelja ŠN kada isti spominje da mu je vozilo BMW sa predmeta spora tuženik bagerom odgurao te da je tuženik na lice mjesta između ostalog dovezao i velika kamenja, sve to između Božića 2022. i Nove Godine 2023.
15. Dakle, smatrajući da iz svih prethodno navedenih razloga proizlazi da je tužitelj dokazao da mu je tuženik radnjama poduzetim krajem 2022. u vidu uklanjanja tužiteljeva osobna vozila i postavljanja velikog kamenja oduzeo posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida sa ls 55 označen slovima A- B-C-D-A i obojan žutom bojom u površini od 82 m2, a prije poduzimanja tih radnji od strane tuženika da je upravo tužitelj bio posljednji mirni posjednik toga dijela, pa da samim time isti ima pravo na zaštitu svoga posjeda sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZV, odnosno da je isti time ostvario pravo da mu se pruži sudska zaštita sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZV u smislu samog utvrđenja čina smetanja posjeda, naređivanja uspostave posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrane tuženiku takvog ili sličnog smetanja ubuduće, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
16.1. Međutim, neovisno o navedenom pod točkom 15., ovaj sud je smatrao da se ipak ne može u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je isti uređen u podnesku zaprimljenom u spis 14. ožujka 2024. (ls 65) i to u dijelu gdje je isti tražio da sud na predmetu spora utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu i radnjama u vidu uklanjanja raslinja i drva te postavljanja na predmet spora stare prikolice i stare cisterne. Što se tiče radnji koje da je tuženik poduzeo u vidu uklanjanja raslinja i drva krajem prosinca 2022. na predmetu spora ovaj sud je mišljenja da takva tvrdnja tužitelja nije potkrijepljena niti jednim adekvatnim dokazom, bilo personalnim bili materijalnim.
16.2. Glede tvrdnji tužitelja iz njegovog uređenog tužbenog zahtjeva da bi tuženik na predmetu spora krajem prosinca 2022. poduzeo i radnje u vidu postavljanja stare prikolice i stare cisterne, za ukazati je najprije od strane suda da tužitelj te konkretne radnje nigdje ne spominje kako u povjesnici njegove tužbe koju je predao sudu 23. siječnja 2023. tako niti u samom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je radnje tuženika kojima da mu je smetan posjed na predmetu spora u vidu postavljanja stare prikolice i stare cisterne prvi put istaknuo tek u njegovom podnesku u kojem je uredio tužbeni zahtjev i kojeg je predao u spis dana 14. ožujka 2024., što bi po stajalištu ovog suda značilo da je tužitelj u tome dijelu traženja posjedovne zaštite prekludiran obzirom na odredbu čl. 21. st. 3. ZV u kojoj izričito stoji da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, dok je nasuprot tome tužitelj zaštitu svoga posjeda od prije navedenih radnji zatražio tek nekih godinu i tri mjeseca od kada da su te radnje poduzete od strane tuženika.
16.3. Stoga je slijedom svega iznijetog pod točkama 16.1. i 16.2. ovaj sud smatrao da se ne može pružiti posjedovna zaštita tužitelju u odnosu na radnje koje da je na predmetu spora tuženik poduzeo u vidu postavljanja stare prikolice i stare cisterne te uklanjanja raslinja i drva, radi čega je od strane suda djelomično odbijen uređeni tužbeni zahtjev tužitelja i to na način kako je navedeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.
17.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP koja propisuje situacije kada su stranke djelomično uspjele u parnici, s tim da sud drži da je tužitelj u ovoj parnici ipak uspio u pretežitom dijelu te se temelji i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa) i to na Tbr. 7. toč. 2. Tarife koja propisuje da u postupcima radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, dok za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Stoga je sud tužitelju zbog činjenice da je bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a po njegovom popisu troška sa ročišta održanog 3. veljače 2025., priznao jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR, dođe se do iznosa od 500,00 EUR koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25 % nakon čega se dođe do iznosa od 625,00 EUR. Potonji iznos od 625,00 EUR valja uvećati za trošak predujma od 550,00 EUR kojeg je tužitelj uplatio za provođenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak obzirom na narav predmetne tužbe sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice, te ga nadalje valja uvećati za iznos sudske pristojbe na tužbu od 13,27 EUR (dakle ne za zatraženi iznos od 26,50 EUR) koju je tužitelj platio i dostavio dokaz o tome sa ls 19, kao i za iznos od 26,54 EUR za sudsku pristojbu na ovo rješenje obzirom je upravo tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe, nakon čega se dođe do iznosa od 1.214,81 EUR kojeg sud priznaje tužitelju da ga je imao kao trošak vođenja ovog parničnog postupka.
17.2. Međutim, kraj činjenice da je u ovoj odluci tužitelj ipak djelomično odbijen u njegovom tužbenom zahtjevu na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke rješenja, ovaj sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju smatra da bi se kraj takvog stanja stvari moglo uzeti da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 75%, a tuženik da je uspio sa 25%, ovo obzirom sud drži da je tužitelj ipak dokazao pravni osnov njegove tužbe, ali da je uspio dokazati samo neke od radnji smetanja posjeda za koje je tijekom postupka tvrdio da su bile poduzete od strane tuženika. Primjenjujući na takav svoj zaključak zakonsku odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP u dijelu gdje ista određuje da će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dođe se do omjera uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 50% (75%-25%), a što znači da tužitelju na ime parničnog troška sukladno njegovom uspjehu u ovoj parnici treba priznati iznos od 607,41 EUR (50% od 1.214,81 EUR), a koji će mu morati podmiriti tuženik. Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužitelja odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.
Biograd na Moru, 13. svibnja 2025.
S u d a c
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku Andriji Miloševiću, odvjetniku u Zadru,
2. Tuženiku po punomoćniku TN, [adresa] i [adresa].
