Poslovni broj: Us I-2453/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: Blanka d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Kralja . Krešimira IV 124., OIB: 56763667792, zastupan po opunomoćenici Ivani Knezović odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 20., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14., OIB: 52634238587, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) VZ (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad 1. ŽGP AD Doboj, Cara Dušana bb, OIB: 09100356095, Bosna i Hercegovina, ad 2. ŽGP GP Beograd d.o.o. Beograd-Čukarica, Vodovodska 160., Republika Srbija, OIB: 24288775717, i ad 3. ŽGP Zenica d.d., Zenica, Bulevar kralja Tvrtka I, broj 3., Bosna i Hercegovina, OIB: 00042109252, svi zastupani po opunomoćenicima Ivanu Vidoviću i Dinu Pivcu, odvjetnicima u Splitu, Tolstojeva 47., nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. u prisutnosti direktora i z.z. i direktora tužitelja NZ, opunomoćenice tužitelja, direktora i z.z. tužitelja i opunomoćenika zainteresiranih osoba a u odsutnosti tuženika dana 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-335-05/24-01/71, Urbroj: 529-06-1- 24-11 od 11. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-335-05/24-01/71, Urbroj: 529- 06-1-24-11 od 11. rujna 2024. (dalje: osporavano rješenje tuženika), određeno je: „I.Ukidaju se točke I.1., I.2. i II. izreke rješenja Ministarstva turizma Klasa:
UP/I-034-02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019., izdanog ugostitelju BLANKA d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. Kralja Petra Krešimira IV br. 124. II. (ovdje tužitelju).
II.Ovo rješenje upisat će se u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu (238/19 K-VIII).“
2.Rješenjem od 30. rujna 2019. čije su točke ukinute, određeno je: „I.1.Utvrđuje se da ugostiteljski objekt naziva Bonaca u [adresa], broj 124. U kojem ugostiteljsku djelatnost obavlja ugostitelj Blanka d.o.o. sa sjedištem u [adresa], broj 124., ispunjava uvjete propisane za vrstu „Hotel“ iz skupine „Hoteli“ te se razvrstava u vrstu „Hotel.
I.2.Hotel iz podtočke 1.ove točke ispunjava uvjete propisane za kategoriju tri zvjezdice te se kategorizira kategorijom koja se označava s tri zvjezdice.
3.Troškovi postupka očevida utvrđeni su i naplaćeni u ukupnom iznosu od 1.499,92 kuna.
I.3.Troškovi postupka očevida utvrđeni su i naplaćeni u ukupnom iznosuo d 1.499,92 kuna.
II.Standardiziranu oznaku (ploču) vrste i kategorije ugostiteljskog ovjekta, ugostitelj je dužan sukladno točki I.izreke ovog rješenja vidljivo istaknuti na glavnom ulazu u ugostiteljski objekt.
III.Ovim rješenjem ukida se rješenje Ministarstva turizma KLASA: UP/I-335- 05/15-02/61, URBROJ: 529-03-17-5 od 16.3.2017.godine, kojim je ugostiteljski objekt iz točke I.ove izreke bio razvrstan u vrstu „Hotel“ i kategoriziran kategorijom koja se označava s dvije zvjezdice.
IV.Ovo rješenje upisat će se u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, Ministarstva turizma, pod upisnim brojem 238/19K-XVIII.“
3.Tužitelj tužbom pobija navedeno rješenje tuženika od 11. rujna 2024. navodeći da je isto doneseno u nezakonitom postupku u kojem su nepravilno utvrđene činjenice i radi pogrešne primjene materijalnih propisa te radi nezakonitog postupanja tuženika. U tužbi se naime ističe da su povrijeđena tužiteljeva stečena prava jer da kada se uzme u obzir da je inače za ovakvo sankcioniranje, koje da zapravo znači obustavu rada hotela, uvijek dopuštena žalba koja odgađa izvršenje rješenja, a u ovom slučaju da su posljedice nastupile odmah budući je rješenje donijelo Ministarstvo. U ovom postupku tužitelju da je djelomično ukinuto rješenje o kategorizaciji u ugostiteljskom objektu Hotel Bonaca u [adresa], iako da sukladno članku 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ne postoji djelomično ukidanje već da postoji samo ukidanje cijelog upravnog akta. Tuženik da očito ne postupa u javnom interesu kada donosi pobijano rješenje već da postupa isključivo u privatnom interesu, na zahtjev odvjetnika Dine Pivca. Tuženik da u donošenju pobijanog rješenja postupa protivno interesu Republike Hrvatske i protivno javnom interesu, i da štiti interes privatnih pravnih osoba iz Republike Srpske čiji legitimitet u odnosu na predmetnu nekretninu da osporava Općinsko državno odvjetništvo u Splitu. Tuženik da priznaje odluku suda Republike Srpske, ali da ne uzima u obzir i da ne želi uzeti u obzir jednakovrijednu i raniju presudu suda Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj da je upravo Zakupodavac GP ŽGP Sarajevo d.d., u stečaju, utvrđen kao pravni slijednik u odnosu na predmetnu nekretninu. Nadalje, tuženik da uopće ne uzima u obzir žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu izjavljenu protiv rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj pod Z-2792/24 od 31. srpnja 2024. i činjenicu da je zemljišnoknjižni upis nepravomoćan, te da to niti ne spominje u obrazloženu rješenja, iako da mu je žalba dostavljena tijekom postupka. Tuženik da postupa apsolutno nezakonito kada pored postojećeg postupka o istoj pravnoj stvari u predmetu tuženika UP/I-034-02/20-03/37, koji postupak da je aktivan u vrijeme podnošenja ove tužbe, pokreće novi postupak i da u njemu ovako teško sankcionira tužitelja. Naime, kod tuženika da se radi iste pravne stvari ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti Ministarstva turizma, Klasa: UP/I-034-02/19- 03/130, Ur.broj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. vodi ranije pokrenuti postupak pod Klasom: UP/I-034-02/20-03/37, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu Usl-254/24 poništeno prvotno rješenje tuženika o ukidanju kategorizacije i da je predmet vraćen tuženiku radi donošenja novog rješenja. Dok taj postupak traje, tuženik, da opet na prijedlog pokreće ovaj postupak i donosi novo rješenje. Već radi toga ovo rješenje da je nezakonito i da ne može egzistirati u pravnom sustavu pa da ga je potrebno ukinuti. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika od 11. rujna 2024. poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje. Ujedno traži da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
4.Tužitelj je podneskom od 31. listopada 2024. predložio da se donese rješenje o odgodnom učinku. Navodi se naime da je tužitelju izvršenjem osporavanog rješenja tuženika već nastala i da dalje nastaje šteta koja bi se teško mogla popraviti odnosno da je riječ o nenaknadivoj šteti. Izvršenjem osporavanog rješenja tužitelj da je bio primoran dana 18. rujna 2024. prestati s radom a što da znači otkazivanje svih ranije ugovorenih rezervacija za 2024. godinu kao i za 2025. godinu i vraćanje gostima akontacija, no, veći problem da je narušavanje poslovnih odnosa sa dosadašnjim partnerima – turističkim agencijama kao i nemogućnost daljnjeg izvršavanja obveza prema radnicima i prema proračunu. Hotel Bonaca, odnosno tužitelj da sve svoje obveze prema radnicima, dobavljačima, otplate kredita, poreze i sva fiskalna davanja podmiruje iz tekućeg poslovanja. Tužitelj da za obrtna sredstva ima dvije partije kredita - kod Erste&Steiermarkische bank d.d., jedna u preostalom iznosu od 19.852,56 EUR i 18.189,68 EUR. Osim kredita za obrtna sredstva kod navedene banke tužitelj da je za potrebe poslovanja Hotela kod HAMAG-BICRO ishodio zajam u iznosu od 750.000,00 kuna, koji da se sukladno priloženom Otplatnom planu tek počeo otplaćivati i to kvartalno od 1. siječnja 2024. do 1. listopada 2027. kada dospijeva 20-ta rata otplate zajma. Tužitelj da je za razdoblje 1.1.2024.-18.9.2024. uplatio samo na ime boravišne pristojbe iznos od 7.931,76 EUR, što da svjedoči o dotadašnjem uspješnom poslovanju i popunjenosti hotelskih kapaciteta. Trenutno da je kod tužitelja zaposleno 49 radnika, domaćih i stranih, od kojih da je većini to jedini stalni i siguran izvor prihoda. Za razdoblje od 1.1.2024. do 30.09.2024. da je na ime bruto plaća za radnike isplaćeno 543.161,48 EUR, od čega da je za doprinose i poreze isplaćeno 159.107,43 EUR. Za isto razdoblje da je uplaćeno prireza 21.066,03 EUR u proračune raznih općina. S osnova PDV-a da je plaćeno 28.122,32 EUR za razdoblje od 1.1.2024. do 30.09.2024. dok da je preostalo neplaćeno zaduženje 7.663,56 EUR, ukupno je zaduženo 35.785,88 EUR. Iz priloženih poreznih kartica je razvidno uredno poslovanje tužitelja koji da je do sada na vrijeme podmirivao sve svoje obveze. Kako je Hotel Bonaca osnova poslovanja tužitelja to da je izvjestan nastanak teško nadoknadive i trenutne štete za tužitelja i radnike tužitelja. Ističe se da je ostvaren i uvjet da zakonom nije propisan odgodni učinak žalbe jer da se sukladno članku 23. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21) protiv rješenja koja donosi Ministarstvo može pokrenuti samo upravni spor odnosno da nema redovnog pravnog lijeka pa tako ni odgodnog učinka žalbe. Ističe se da je ostvaren i uvjet da odgoda nije protivna javnom interesu. Naime tužitelj da iz poslovanja hotela redovno podmiruje porezna zaduženja i isplaćuje plaće radnicima. Navedeno postupanje da je u javnom interesu kao i samo poslovanje hotela u turističkom mjestu koji da inače posluje cijele godine. Slijedom navedenog predlaže donošenje rješenja kojim se povodom podnesene tužbe odgađa izvršenje osporavanog rješenja tuženika od 11. rujna 2024. do pravomoćnog okončanja ovog spora.
5.Tužitelj je u više navrata (podnescima od 16. prosinca 2024., 23. prosinca 2024., 27. prosinca 2024.) požurio odlučivanje o odgodnom učinku tužbe.
6.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije osnovan tužbeni navod da je pobijanim rješenjem tuženika djelomično ukinuto „rješenje o kategorizaciji" KLASA: UP/1-034-02/19-03/130, URBROJ: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. godine, a da člankom 27. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) nije predviđeno djelomično ukidanje, već samo ukidanje cijelog upravnog akta. Ističe se naime da je pobijanim rješenjem ukinuto rješenje Klasa: UP/1-034-02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1- 19-4 od 30. rujna 2019. u točkama I.1., I.2. i II. izreke toga rješenja, odnosno u dijelu u kojem je predmetni ugostiteljski objekt tužitelja razvrstan i kategoriziran, odnosno u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelj ispunjava propisane uvjete za određenu vrstu i kategoriju, kao i u dijelu u kojemu je tužitelju naložena obveza, sukladno točki I. izreke toga rješenja, istaknuti standardiziranu oznaku (ploču) tako razvrstanog i kategoriziranog objekta. U preostalom dijelu, odnosno u dijelu u kojem su utvrđeni i naplaćeni troškovi očevida (točka I.3. izreke rješenja od 30. rujna 2019. godine), koji su u konačnici i konzumirani, u dijelu u kojem je ranije rješenje Klasa: UP/I-335- 05/15-02/61, Urbroj: 529-03-17-5 od 16. ožujka 2017., izdano tužitelju za isti ugostiteljski objekt ukinuto (točka III. izreke rješenja), a bez čijeg ukidanja da niti rješenje od 30. rujna 2019. godine (ukinuto pobijanim rješenjem) tužitelju ne bi moglo biti u tom trenutku izdano, jer da tužitelj za isti objekt ne može imati dva važeća rješenja, te u dijelu u kojem je utvrđeno upisivanje predmetnoga rješenja od 30. rujna 2019. u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju pod odgovarajućim upisnim brojem (točka IV. izreke rješenja), rješenje od 30. rujna 2019. da je valjalo ostaviti na snazi iz više nego očitih razloga, jer da bi u suprotnom došlo do „reaktivacije" ranijeg rješenja izdanog tužitelju (od 16. ožujka 2017. godine), unatoč okolnosti da tužitelj više neupitno ne ispunjava uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, s obzirom da više nema pravo korištenja predmetnim ugostiteljskim objektom, kao i do brisanja predmetnoga rješenja od 30. rujna 2019. iz citiranog Upisnika, što da je protivno obvezi tuženika da vodi odgovarajuće Upisnike sa svim propisanim podacima. Vezano uz tužbene navode koji se odnose na pravo korištenja predmetnoga ugostiteljskog objekta, tuženik ističe da je u obrazloženju pobijanog rješenja detaljno obrazložio razloge na kojima temelji svoj stav da je tužitelj prestao ispunjavati navedeni uvjet te da se u tom dijelu neće dodatno očitovati. Nadalje se navodi da nisu osnovani ni tužbeni navodi iz kojih proizlazi da bi tuženik postupao u privatnom interesu, odnosno u interesu s obzirom da je javni interes da svi ugostitelji, pa tako i tužitelj, obavljaju ugostiteljsku djelatnost pod jednakim uvjetima i uz ispunjavanje svih za to propisanih uvjeta, iz čega da je u predmetnoj upravnoj stvari razvidno postupanje tuženika u isključivo javnom interesu, s obzirom da je tužitelj prestao ispunjavati jedan od propisanih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, zbog čega da je i nastupio razlog za ukidanje rješenja izdanog tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužba odbije u cijelosti. Ujedno je zatražio da tužitelj bude obvezan naknaditi mu troškove ovog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude sve do konačne isplate.
7.Zainteresirane osobe pod 1., 2. i 3. u odgovoru na tužbu navode da je pobijano rješenje tuženika zakonito i pravilno uz ispravno primijenjene materijalnopravne i procesnopravne odredbe, te da se stoga pridružuju navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu. Što se tiče prijedloga tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika ističu da je to centralni cilj kojeg tužitelj želi ishoditi u ovom postupku odnosno da odradi i zaradi i u 2025. godini kao i najmanje 6. (šestih) godina zaredom, nezakonito poslujući bez prava korištenja. Nadalje se navodi da je tužitelj kao domaća pravna osoba od 2008. do 2018. bio u zakupnom odnosu s ŽGP Sarajevo d.d. kao pravnom osobom sa sjedištem u [adresa]; da su na zakupni ugovor iz 2008. zatražili i ishodili suglasnost Ministarstva pravosuđa RH, sukladno Odluci o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji te Bosni i Hercegovini (NN 46/2000); da su od 2008. do 2019. godine sklopili 7 (sedam) dodataka ugovora o zakupu, bez da su na ijedan od njih ishodili suglasnost Ministarstva pravosuđa RH, niti tražeći ga; da su zainteresirane osobe 1)- 3) presudom Okružnog gospodarskog suda Doboj od 25.7.2018., pravomoćnom 24.6.2019. i apostiliranom 4.2.2020., utvrđeni pravnim sljednicima uknjiženog nositelja prava korištenja na predmetnoj nekretnini, svaki za po ¼ dijela; da je tužitelj kao domaća pravna osoba 30.10.2018. s ŽGP Sarajevo d.d. sklopio kupoprodajni ugovor glede iste nekretnine za koju ima zakupni ugovor, pod uvjetom ishođenja suglasnosti Ministarstva pravosuđa RH, opet sukladno citiranoj Odluci o izuzimanju; da na taj kupoprodajni ugovor nije ishođena suglasnost Ministarstva pravosuđa RH; da je isti ugovor 2020. raskinut te da je iste 2020. ŽGP Sarajevo d.d. obavijestilo Ministarstvo turizma RH da tužitelj više ne ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te da je isto 2020. podnijelo tužbe Općinskom sudu u Makarskoj radi iseljenja iz predmetne nekretnine i predaje u posjed (Ps-3/20), te radi isplate (P-192/20); da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 14.4.2023., pravomoćnim 30.10.2023., citirana presuda suda u Doboju priznata u delibacijskom postupku, čime da je izjednačena sa pravomoćnom odlukom hrvatskog suda i da čini sastavni dio pravnog poretka RH; da su tužitelj i ŽGP Sarajevo d.d. u stečaju 9.1.2024. sklopili Aneks 8. (osmi) ugovora o zakupu od 2008. (više od 5 i po godina nakon isteka posljednjeg aneksa), kojim su retroaktivno uredili odnose (neuspješno) i ujedno produljili zakup do 1.4.2025., međutim, ni na ovaj tzv. Aneks 8. (osmi) da nije ishođena suglasnost Ministarstva pravosuđa RH, niti je supotpisan od strane zainteresiranih osoba 1) -3) kao suvlasnika za dijela; da je Ministarstvo pravosuđa i uprave RH dalo svoje mišljenje od 12.3.2024. na traženje tuženika Ministarstva turizma i sporta RH-kojim su se, u bitnom, citirale mjerodavne odredbe da ministar pravosuđa i uprave u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za davanje suglasnosti, te da na Aneks VIII. (osmi) ministar nije dao suglasnost i da je svaki takav pravni posao ništav; da je Ministarstvo turizma i sporta rješenjem od 14.12.2023/ukinulo predmetno rješenje od 30.9.2019. o obavljanju ugostiteljske djelatnosti te da je točno što túžitelj navodi da je presudom Upravnog suda u Splitu od 3.6.2024. (Us I-254/24) poništeno to rješenje. Međutim, tužitelj da svjesno izostavlja ono najbitnije, manipulirajući i skrivajući s ciljem dovođenja u zabludu - razlozi zašto je to rješenje poništeno. S druge strane, predmetno rješenje od 11.9.2024. da je Ministarstvo turizma i sporta donijelo ex offo/po službenoj dužnosti, a što da jasno proizlazi iz istog. Tako da je navedeno i u citiranoj presudi Upravnog suda u Splitu od 3.6.2024. (Us I-254/24) u točkama 31. i 36. iste. Nadalje se navodi da Aneks zakupnog ugovora od 9.1.2024. ne može predstavljati valjanu osnovu prava korištenja predmetnog hotela jer da je isti ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Ističe se i da navodi iz tužbe nisu od značenja za odluku u ovom sporu, niti su bili od značenja za donošenje rješenja tuženika od 11.9.2024. jer da tužitelj nema pravo korištenja predmetne nekretnine, kako to tuženik i utvrđuje, neovisno o tome je li na navedene pravne poslove bilo potrebno i supotpisivanje zainteresiranih osoba 1)-3). Tužitelj da nema suglasnost Ministarstva pravosuđa a to da je ona minimalna pretpostavka i već da je to dovoljno da se odbije tužbeni zahtjev.
8.Nadalje, zainteresirane osobe, a vezano za prijedlog tužitelja radi odgodnog učinka tužbe ističu da su navodi i prijedlozi tužitelja više nego očigledno usmjereni na zloupotrebu procesnih odredbi s ciljem daljnjeg odugovlačenja postupanja tijela Republike Hrvatske i nastavka korištenja predmetnog objekta za što da je izgubio pravo najkasnije u listopadu 2019. Tužitelj da se u tužbi i u prijedlogu poziva na „svoje" poslovne podatke i na „svoju" štetu iako da je gotovo svo to razdoblje obavljao ugostiteljsku djelatnost iako za to nije imao uvjete te stjecao značajnu imovinsku korist ne vodeći računa što je sa interesom Republike Hrvatske, javnim interesom te zainteresiranih osoba 1)-3) kao suvlasnika predmetne nekretnine sukladno u RH pravomoćno priznatoj presudi i sukladno ZK stanju te da su oni ti koji trpe nenadoknadivu štetu a ne tužitelj. Tuženo Ministarstvo turizma RH da pravilno ističe da je ukidanje rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u javnom interesu. Slijedom svega navedenog zainteresirane osobe predlažu da se tužbeni zahtjev odbije te da tužitelj bude obvezan naknaditi im troškove ovog upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.
9.Tužitelj u podnesku od 23. siječnja 2025. vezano za odgovor na tužbu zainteresiranih osoba navodi da posluje u predmetnom ugostiteljskom objektu već 18 godina te da odbacuje navode usmjerene na vrijeđanje poduzetnika koji zapošljava 50 ljudi i uplaćuje javna davanja. Zainteresirane osobe da ne trpe nikakvu štetu jer da je tužitelj u 18 godina svojim ulaganjem od ugostiteljskog objekta koji se raspadao stvorio renomirani ugostiteljski objekt – jedan od dva koji u [adresa] rade cijelu godinu i pružaju usluge smještaja. Nadalje se ističe da je notorno postupanje tuženika u interesu zainteresiranih osoba jer da se ne može drugačije tumačiti paralelno vođenje dva ista postupka o istoj pravnoj stvari i nepoštivanje pravomoćne odluke Upravnog suda u Splitu. U tom smislu da je i sugestivno traženje očitovanja od Ministarstva pravosuđa od strane tuženika prezentiranjem činjeničnog stanja jednostrano i u skladu sa interesima zainteresiranih strana. Cilj zainteresiranih osoba da je zaustaviti rad tužitelja pod svaku cijenu, pa da tako nema govora da se institucije RH izruguju s njima, naprotiv na primjeru tuženika da se vidi da im uvelike pomažu. Tuženik da umjesto da nastavi postupanje unutar okvira postupka u kojem im je ukinuto rješenje, na prijedlog punomoćnika zainteresiranih strana da pokreće novi postupak o istom, dok da se istovremeno vodi stari postupak. Zaključno se navodi da se radi o elementarnim načelima pravnog poretka koji da se od strane tuženika ne poštuju te da i iz tog razloga, ako zbog ni jednog drugog, pobijano rješenje treba ukinuti.
10.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu 26. veljače 2025. te 16. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
11.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici na ročištu za raspravu održanom dana 26.veljače 2025. ustrajao u navodima tužbe i podnesaka dodatno predlažući da se izvrši uvid u spis Državnog inspektorata područnog ureda Split, Službe za ugostiteljstvo pružanje usluga u turizmu i za boravišnu – turističku pristojbu Klasa:
334-01/24-025960 navodeći da su tom spisu priložena sva rješenja o kategorizaciji tužitelja počev od 2008. godine zaključno sa zadnjim rješenjem o kategorizaciji od 30. rujna 2019. u kojem je kao pravna osnova korištenja nekretnine naveden aneks ugovora o najmu od 4. veljače 2008. i prateće suglasnosti Ministarstva pravosuđa na citirani ugovor. Nadalje, da se ustraje u uvidu u spis zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj za z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz razloga što je upis z.o. nepravomoćan te na rješenje o upisu izjavljena žalba od strane OD Makarska. Predlaže se izvršiti i uvid u presudu Općinskog suda u Sarajevu od 23. studenog 2016. pravomoćno sa danom 23. siječnja 2018. u kojoj da je upravo u odnosu na predmetnu nekretninu kao vlasnik utvrđeno društvo ŽGP Sarajevo kao i uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu R185/24 povodom priznanja te sudske odluke. Ponavlja da je temeljna činjenica zašto je pobijano rješenje tuženika nezakonito da je isto doneseno u istoj pravnoj stvari za vrijeme dok je raniji postupak kod istog tijela u tijeku i nije okončan, što da je protuzakonito i protupravno postupanje kojem je tužitelju nanesena velika materijalna šteta.
12.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod osporavanog rješenja i odgovora na tužbu protiveći se prijedlozima tužitelja za uvidom u spise uz navod da isti nisu relevantni za rješavanje predmetne stvari. Ističe naime da je jedino relevantno to da li tužitelj ima odgovarajući dokaz prava korištenja u smislu članka 24. stavka 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
13.Zainteresirane osoba pod 1., 2. i 3. su po svom opunomoćeniku ostale pri navodima iz odgovora na tužbu. Navode tužitelja smatraju pravno neosnovanima te irelevantnim. Protive se dokaznim prijedlozima tužitelja jer smatraju da su isti usmjereni na odugovlačenje ovog postupka. Nadalje, ističu da rješenja o kategorizaciji na koje se referira tužitelj, čak i da jesu izdana, da su i irelevantna kod činjenice o kojoj odlučuje ovaj sud da ne postoji suglasnost Ministarstva pravosuđa. Kako priznaje i sam tužitelj suglasnost da je bila izdana samo na ugovor a ne na iti jedan od aneksa. Osim toga smatraju da se ne radi o istim postupcima, kako to tužitelj želi istaknuti, jer da je prijašnji postupak pokrenut na zahtjev ŽGP Sarajevo dok da je ovaj pokrenut po službenoj dužnosti. Nadalje, uz navod da, s obzirom da tužitelj zasniva sva svoja prava na ugovoru o zakupu odnosno aneksu sa ŽGP Sarajevo, u spis prilažu kupoprodajni ugovor od 10. ožujka 2023. zaključen između ŽGP Sarajevo i Braća Karić d.o.o. Ističu i da presuda suda iz Sarajeva, na koju se referira tužitelj, nije priznata u Republici Hrvatskoj dok da je presuda suda u Doboju priznata u Republici Hrvatskoj. Osim toga ta presuda da je kasnija presuda u odnosu na presudu u Sarajevu te da je presuda suda u Sarajevu u ovom drugom postupku ocjenjena u dokaznom postupku pred sudom u Doboju. Zaključno ističu da z.k. spis, koji predlaže tužitelj uzeti u obzir, nije relevantan za presuđenje ove upravne stvari s obzirom da njegov ishod ne mijenja činjenicu da tužitelj nema suglasnost Ministarstva pravosuđa. Slijedom svega navedenoga sve odlučne činjenice da se mogu utvrditi već i iz postojećeg stanja spisa.
14.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici, a s obzirom na predani kupoprodajni ugovor, predložio da se izvrši uvid u spis ovoga suda poslovni broj: UsI-254/24 kojem spisu da prileži dokumentacija iz stečajnog postupka ŽGP Sarajevo iz kojeg da je razvidno da je citirani ugovor osporen kao i potraživanja ovdje zainteresiranih osoba prijavljena u tom stečajnom postupku a tom spisu da prileži i presuda Općinskog suda u Doboju na koju se pozivaju zainteresirane osobe i koja da nije utvrđujućeg karaktera odnosno ista da se izrekom ne odnosi na imovinu ranijeg društva ŽGP Sarajevo. Nadalje vezano za kupoprodajni ugovor (koji su u spis priložile zainteresirane osobe) ističe da isti očito nije odobren od strane Ministarstva pravosuđa za razliku od ugovora o najmu ovdje tužitelja i pripadajućih aneksa što da je do 2023. godine bilo za tuženika dokaz o pravnoj osnovi korištenja nekretnina.
15.Tuženik je po svojoj opunomoćenici istakao da je sukladno članku 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti dužan u slučaju utvrđivanja prestanka ispunjavanja nekog od uvjeta iz članka 24. citiranog zakona ukinuti rješenje. Usprotivio se prijedlogu za uvid u spis ovog suda, kako to traži tužitelj, navodeći da isti nije od utjecaja u predmetnom sporu.
16.Navodima tuženika su se pridružile i zainteresirane osobe.
17.Tuženik je uz podnesak od 07. travnja 2025. dostavio rješenje Klasa: UP/I- I-034-02/20-03/37, Urbroj: 529-06-01-01/1-25-34 od 4.ožujka 2025. Kojim je obustavljen postupak ukidanja rješenja Klasa: UP/I-034-02/19-03/130, Urbroj: 529- 06-02-02/1-19-4 od 30.rujna 2019. u ponovnom postupku koji se vodio povodom presude ovoga suda, poslovni broj: 8 UsI-254/24-21 od 3.lipnja 2024.
18.Tužitelj u podnesku od 14. travnja 2025. potvrđuje da je zaprimio navedeno rješenje o obustavi, na koje se poziva tuženik, te navodi da je protiv istog pravovremeno dana 09. travnja 2025. pokrenuo upravni spor koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem Us I-821/2025. Ističe da tuženik time zapravo priznaje svoje protuzakonito postupanje čiji je rezultat rješenje koje je predmet ovog postupka jer da je razvidno da je pored postojećeg postupka, pokrenut novi o istoj upravnoj stvari te da su dva postupka o istom paralelno egzistirala.
19.Na ročište za raspravu dana 16. travnja 2025. nije pristupio tuženik, no, podneskom od 15. travnja 2025. predložio je da se ročište održi u njegovoj odsutnosti, a što je i učinjeno.
20.Tužitelj je na istom ročištu ustrajao u svemu kao do sada ponavljajući u bitnome navode iz tužbe i podnesaka vezano za to da je tuženik istovremeno vodio dva postupka.
21.Zainteresirane osobe pod 1., 2. i 3. su se po svom opunomoćeniku usprotivili navodima tužitelja kao neosnovanim navodeći da u ovoj upravnoj stvari uopće nije odlučno i relevantno vođenje postupka koji se vodio pred ovim sudom pod brojem UsI-254/24, a prema saznanjima zainteresirane osobe postupak da je obustavljen zbog procesnih razloga.
22.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora, dokumentaciju u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj: Us I-254/2024. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelj da se izvrši uvid u spis Državnog inspektorata područnog ureda Split, Službe za ugostiteljstvo pružanje usluga u turizmu i za boravišnu – turističku pristojbu Klasa: 334-01/24-025960, da se izvrši uvid u spis zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj za z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se izvrši uvid u spis, kao suvišne i nepotrebne držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedlog stranke nisu imale.
23.Tužitelj je po svom opunomoćeniku, tuženik te zainteresirane osobe po svom opunomoćeniku, su zatražili i popisali troškove ovog upravnog spora.
24.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
25.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 11. rujna 2024.
26.Vezano za tužbene navode da je u konkretnom slučaju djelomično ukinuto rješenje Klasa: UP/1-034-02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. te da to nije u skladu s odredbom članka 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti je za navesti da je iz osporavanog rješenja tuženika od 11.rujna 2024. razvidno, a kako to i tuženik pravilno navodi u odgovoru na tužbu, da je isto ukinuto u točkama I.1., 1.2. i II.izreke (u dijelu u kojem je utvrđeno da tužitelj ispunjava propisane uvjete za određenu vrstu i kategoriju, kao i u dijelu u kojemu je tužitelju naložena obveza istaknuti standardiziranu oznaku (ploču) tako razvrstanog i kategoriziranog objekta). U preostalom dijelu rješenje od 30. rujna 2019. je trebalo ostaviti na snazi jer se isto u točki I.3.izreke odnosi na naplaćene troškove očevida, koji su i konzumirani a jednako tako i točka III. izreke (kojom je ukinuto ranije rješenje Klasa: UP/I-335- 05/15-02/61, Urbroj: 529-03-17-5 od 16. ožujka 2017. koje je izdano tužitelju za isti ugostiteljski objekt) obzirom da bez ukidanja tog rješenja niti rješenje od 30. rujna 2019. (ukinuto ovdje osporavanim rješenjem) tužitelju ne bi moglo biti u tom trenutku izdano, jer tužitelj za isti objekt ne može imati dva važeća rješenja kao i u dijelu u kojem je utvrđeno upisivanje predmetnoga rješenja od 30. rujna 2019. u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju pod odgovarajućim upisnim brojem (točka IV. izreke rješenja) jer bi u suprotnom došlo do „reaktivacije" ranijeg rješenja izdanog tužitelju (od 16. ožujka 2017. godine). Stoga se navedeni prigovor tužitelj ukazuje neosnovanim.
27.Nadalje, vezano za navode tužitelja da je tuženik vodio dva paralelna postupka o istoj upravnoj stvari te da je stoga ovdje osporavano rješenje tuženika nezakonito, za navesti je da je uvidom u spis ovoga suda, poslovni broj: Us I- 254/2024 utvrđeno je da je presudom, poslovni broj: Us I-254/2024-21 od 03.lipnja 2024. poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/I-034-02/20-03/37, Urbroj: 529-06-01- 01/1-23-15 od 14. prosinca 2023. (kojim je poništeno gore navedeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti od 30. rujna 2019. a koji postupak je pokrenut po zahtjevu GP ŽGP d.d. Sarajevo). Navedenom presudom predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak u bitnome stoga što tuženik u postupak nije uključio GP ŽGP d.d. u stečaju Sarajevo odnosno stečajnog upravitelja tog društva kao jedinog zakonskog zastupnika već je postupak nakon otvaranja stečajnog postupka nad GP ŽGP d.d. Sarajevo nastavilo voditi kao GP ŽGP d.d. u stečaju Sarajevo zastupao po Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak &Partneri iako to odvjetničko društvo nije imalo punomoć izdanu od osobe ovlaštene za zastupanje GP ŽGP d.d. – u stečaju odnosno punomoć izdanu od stečajnog upravitelja niti je takva punomoć priložena spisu te je tuženiku naloženo da u ponovnom postupku ukloni utvrđene nepravilnosti i utvrdi sve činjenice bitne za donošenje odluke.
28.U izvršenju navedene presude tuženik je donio rješenje Klasa:UP/I-034- 02/20-03/37, Urbroj: 529-06-01-01/1-25-34 od 04. ožujka 2025., koje rješenje je u spis ovog upravnog spora dostavio uz podnesak od 07.travnja 2025. Tim rješenjem je obustavljen upravni postupak ukidanja rješenja tuženika Klasa: Klasa: UP/1-034- 02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019., uz obrazloženje da se po zaključku tuženika od 25. rujna 2024. stečajni upravitelj GP ŽGP d.d. u stečaju, očitovao da ranijim punomoćnicima GP ŽGP d.d. Sarajevo, odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, nikada nije dao ovlaštenje ili punomoć da zastupaju stečajnog dužnika i da ne priznaju pravne radnje koje je to odvjetničko društvo poduzelo, uključujući i zahtjev za ukidanje rješenja tuženika Klasa: UP/1-034- 02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. Navedeno je i da je tuženik, po službenoj dužnosti, ovdje osporavanim rješenjem od 11. rujna 2024. ukinuo točku I.1., I.2. i II.izreke rješenja od 30.rujna 2019. o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu. Stoga je sukladno članku 46. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku obustavljen postupak ukidanja rješenja od 30.rujna 2019.
29.Nadalje, u odnosu na prigovor tužitelja da je ovdje osporavano rješenje tuženika od 11. rujna 2024. doneseno isključivo u privatnom interesu a ne u javnom interesu je za reći da je osporavano rješenje tuženika od 11. rujna 2024., doneseno, kako je razvidno u uvodnom dijelu istoga, temeljem odredbe članka 27. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019, 98/2019, 32/2020, 42/2020, 126/2021 - dalje ZoUG) po službenoj dužnosti. U obrazloženju osporavanog rješenje tuženik, između ostalog, navodi da je prilikom ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, uzeo u obzir nužnost zaštite javnog interesa koje se ogleda u potrebi osiguravanja da svi ugostitelji obavljaju ugostiteljsku djelatnost pod jednakim uvjetima, uz ispunjavanje svih propisanih uvjeta, sukladno članku 24. stavku 1. Zakona. Jedan od tih uvjeta ukazuje i na nužnost da ugostitelj ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, a koji uvjet je propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona.
30.Člankom 27. stavak 1. ZoUD propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2., članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 2. Zakona, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavak 1. Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost te ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.
31.Člankom 40. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
32.Člankom 42. stavkom 1. Istog Zakona propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Stavkom 2. toga članka propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.
33.Dakle, u smislu citiranih zakonskih odredbi tuženik je ovlašten po službenoj dužnosti, neovisno o predstavkama, obavijestima, zahtjevima trećih osoba, pokrenuti postupak radi utvrđenja prestanka odobrenja za rad tužitelju na navedenom poslovnom prostoru te u svezi s tim donijeti rješenje. Stoga su bez osnova prigovori tužitelja u navedenom smislu.
34.Nije osnovan ni prigovor tužitelja da su donošenjem osporavanog rješenja tuženika povrijeđena stečena prava tužitelja jer mu nije dopuštena žalba koja odgađa izvršenje rješenja. Ovo stoga što je odredbom članka 23. ZoUD propisano da se protiv rješenja koja na temelju ovoga Zakona donosi Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Tužitelj je sukladno tome te uputi o pravnom lijeku sadržanoj u osporavanom rješenju tuženika tako i postupio te pokrenuo predmetni upravni spor. Donošenjem rješenja kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti tužitelj ima pravo obavljati tu djelatnost dok za to ispunjava zakonom propisane uvjete. No, ukoliko dođe do prestanka ispunjavanja nekog od uvjeta propisanih člankom 24. stavkom 1. ZoUD rješenje se može ukinuti.
35.Člankom 24. stavkom 1. ZoUD propisano je da će se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona i 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, o ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima propisima kojima se ureduje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
36.Sporno je da li je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba članka 27. stavak 1. ZoUD odnosno je li tužitelj prestao ispunjavati uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavak 1. točka 2. ZoUD.
37.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je rješenjem Ministarstva turizma, Klasa:UP/I-034-02/19-03/130, Urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. tužitelju (po njegovom zahtjevu od 12.kolovoza 2019. za razvrstavanje i kategorizaciju ugostiteljskog objekta naziva Bonaca u [adresa]) odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u hotelu Bonaca u [adresa] izdano ugostitelju Blanka d.o.o. (ovdje tužitelju), a koje rješenje je tužitelju izdano temeljem Ugovora o najmu, zaključenog dana 04. veljače 2008. između GP ŽGP d.d. Sarajevo, Ulica Dolina 11, Bosna i Hercegovina i Glavne podružnice za ugostiteljstvo i turizam Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 124 (najmodavci) te Blanka d.o.o. [adresa] (najmoprimac), Aneksa VII Ugovora o najmu od 04. veljače 2008., zaključenog između istih ugovornih strana dana 31. listopada 2018. (kojim je produžen rok zakupnog odnosa na period od jedne godine i to od 01. studenog 2018. do 31. listopada 2019.), te Suglasnosti na ugovor o najmu od 04. veljače 2008. izdane od strane Ministarstva pravosuđa dana 07. srpnja 2008.
38.Navedenu suglasnost na Ugovor o najmu od 04. veljače 2008. je tadašnja ministrica Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske dala na temelju članka 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00).
39. Među strankama nije sporno te je razvidno i iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižnog odjela Makarska, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Makar od 30. siječnja 2024. da je predmetni hotel izgrađen na kat. čest. broj [katastarska čestica] koja je u društvenom vlasništvu; da je u Teretovnici pod rednim brojem 1.1, primljeno 1. listopada 1964 Z-509, upisano da je na osnovu Rješenja Skupštine općine Makarska, broj: 01-4659/1-1960 od 30. siječnja 1964. uknjiženo pravo korištenja u svrhu izgradnje odmarališta na parceli zem. 1699/4 dio tijela 8. - osmog, u korist: Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12-Sarajevo dok je u Vlastovnici, između ostalog, pod rednim brojem 4.1 upisana zabilježba zabrane raspolaganja i opterećenja na čest. zem. [katastarska čestica], ZU-808, od strane ODO- [adresa]-građanski odjel, temeljem Uredbe Vlade NN 36/91, zaprimljeno 27. srpnja 2012. godine, broj: Z-2287/12.
40.Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj od 25. srpnja 2024. za predmetnu nekretninu je razvidno da je u Vlastovnici pod: rbr. 2. upisan suvlasnički dio: 1/4 društveno vlasništvo, rbr. 3. suvlasnički dio: 1/4 ŽGP AD „Doboj“ Doboj, rbr. 4. suvlasnički dio: 1/4 ŽGP GP Beograd d.o.o. Beograd-Čukarica, rbr. 5. suvlasnički dio: 1/4 ŽGP Zenica d.d. Zenica (ovdje zainteresirane osobe pod 1., 2. i 3.), dok je pod rednim brojem 4.1 i nadalje upisana zabilježba - zabrana raspolaganja i opterećenja na čest. zem. [katastarska čestica], ZU-808, od strane ODO [adresa] građanski odjel, temeljem Uredbe Vlade NN 36/91, zaprimljeno 27. srpnja 2012. godine, broj: Z-2287/12, te da je u Teretovnici pod rednim brojem 2. na suvlasnički dio: 2 (1/4), 2.1. zaprimljeno 23. travnja 2024., prim. 1. listopada 1964 Z-509, upisano da je na osnovu Rješenja Skupštine općine Makarska, broj: 01-4659/1-1960 od 30. siječnja 1964. uknjiženo pravo korištenja u svrhu izgradnje odmarališta na parceli zem 1699/4 dio tijela 8. -osmog, u korist: Željezničkog građevinskog poduzeća broj: 12-Sarajevo.
41.Iz podataka spisa razvidno je i to da je Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, podnijela žalbu na rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2892/24 od 10. srpnja 2024. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist predlagatelja (ovdje zainteresiranih osoba pod 1., 2. i 3.) za po ¼ dijela uz istodobno brisanje društvenog vlasništva u navedenim dijelovima sa čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- Makar, kao i brisanje uknjiženog prava korištenja s navedenih dijelova ranije upisanog u korist ŽGP broj: 12-Sarajevo.
42.Po pravnom shvaćanju ovoga suda, za rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja to što je navedeni upis zainteresiranih osoba pod 1., 2. i 3. kao suvlasnika predmetne nekretnine nepravomoćan. Ovo stoga što će se, ukoliko navedeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj bude ukinuto odnosno preinačeno uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja, dakle, predmetna nekretnina će biti upisana kao društveno vlasništvo odnosno vlasništvo Republike Hrvatske.
43.U konkretnom slučaju je bitno je li zakupni odnos u konkretnom slučaju istekao s danom 31. listopada 2019. (po Aneksu VII produžen zakupni odnos od 01. studenog 2018. do 31. listopada 2019.) odnosno je li ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije dao suglasnost na Aneks VIII (zaključen 01. siječnja 2024. između tužitelja i GP ŽGP d.d. u stečaju) Ugovora o najmu od 04. veljače 2008. kojim je produžen zakup (najam) poslovnog prostora-ugostiteljskog objekta Hotel Bonaca u [adresa] izgrađenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na razdoblje od 01. travnja 2023. do 05. travnja 2025. Ugovoreno je i da taj Aneks ne sprječava zakupodavca GP ŽGP d.d. Sarajevo da shodno odredbama Zakona o stečaju oglasi prodaju navedenog poslovnog prostora bez posljedica za sebe te da ukoliko se poslovni prostor proda u stečaju da taj Aneks prestaje važiti.
44.Tužitelj se poziva na presudu Općinskog suda u Sarajevu od 23. studenog 2016. pravomoćnu sa danom 23. siječnja 2018. tvrdeći da je upravo u odnosu na predmetnu nekretninu kao vlasnik utvrđeno društvo ŽGP Sarajevo (ta presuda prileži spisu ovoga suda Us I-254/2024) te da se izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu br. R1 85/24 povodom priznavanja te sudske odluke.
45.S druge strane zainteresirane osobe pod 1., 2. i 3. se pozivaju na presudu Okružnog gospodarskog suda u Doboju poslovni broj 60 0 Ps 023285 17 Ps 2 od 25. srpnja 2018., kojom su uz (GP) ŽGP d.d. Sarajevo (sada GP ŽGP d.d. u stečaju, Sarajevo), i ŽGP-GP „Beograd, ZGP AD Doboj te ŽGP Zenica" DD (ovdje zainteresirane osobe) pravni slijednici pravne osobe koja je prestala postojati Željezničkog građevinskog poduzeća broj 12 Sarajevo, s vlasničko-osnivačkim- upravljačkim pravima u Željezničkom poduzeću broj 12 Sarajevo svaki u 1/4 ili 25%. Zainteresirane osobe ističu i da presuda suda iz Sarajeva, na koju se poziva tužitelj, nije priznata u Republici Hrvatskoj dok da je presuda suda u Doboju priznata u Republici Hrvatskoj. Osim toga ta presuda da je kasnija presuda u odnosu na presudu u Sarajevu te da je presuda suda u Sarajevu u ovom drugom postupku ocjenjena u dokaznom postupku pred sudom u Doboju.
46.Presuda na koje se poziva tužitelj kao ni presuda na koju se pozivaju zainteresirane osobe nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari jer nije na ovome sudu da rješava imovinsko pravne i druge odnose između društva GP ŽGP Sarajevo u stečaju i zainteresiranih osoba te trećih osoba. Iz iz istih razloga na rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja niti Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 10. ožujka 2022. između GP ŽGP d.d. Sarajevo i društva Braće Karić d.o.o. [adresa] predmet koje ugovora je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] (hotel i dvorište u površini od 611 m2, upisani u zk.u. 808 k. o. [katastarska općina].
47.Naime, o davanju suglasnosti radi izuzimanja od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske određenih pravnih osoba odlučuje se u postupku koji se provodi sukladno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91-dalje Uredba) koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991. i Odluci Vlade o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini (Narodne novine, broj 46/00 – dalje Odluka Vlade).
48.Člankom 1. stavak 1. Uredbe propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, dok je stavkom 2. Istog članka propisano da se zabrana iz stavka 1. Ovog članka odnosi i na poduzeća i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Člankom 2. Uredbe je propisano da Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane utvrđene člankom 1. ove uredbe. Odredbom članka 3. Uredbe je propisano da je pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno odredbama ove uredbe, ništav.
49.Točkom I. Odluke Vlade je propisano da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], a točkom II. Odluke Vlade propisano da se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (sada ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke 1. Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske (sada Državno odvjetništvo Republike Hrvatske), izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.
50.Iz sadržaja spisa je razvidno da je tuženik zaključkom 23. srpnja 2024. pozvao tužitelja da u roku od deset dana od dana primitka zaključka dostavi, između ostalog, dokaz o pravu korištenja poslovnim prostorom suglasnost ministra pravosuđa i uprave na Aneks VIII Ugovora o zakupu (najmu) hotela Bonaca u [adresa], izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ujedno je tužitelj upozoren da će se, ukoliko ne dostavi traženo, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. točke 1. ZoUD zbog prestanka ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD, odnosno prava korištenja poslovnim prostorom ili objektom, ukinuti rješenje o razvrstavanju i kategorizaciji Hotela Bonaca u [adresa], Klasa: UP/I-034-02/19-03/130, Urbroj:
529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. U obrazloženju tog zaključka tuženik se, između ostalog, pozvao na mišljenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 12. ožujka 2024. u kojem je, vezano za gore navedeni Aneks VIII Ugovora o najmu, navedeno da u evidencijama tog Ministarstva nisu pronađeni podaci o zaprimanju zahtjeva GP ŽGP d.d. u stečaju, Sarajevo za izdavanje suglasnosti radi izuzimanja od zabrane raspolaganja nekretninama na navedeni Aneks VIII Ugovora o najmu te da je taj pravni posao sklopljen protivno odredbama Uredbe ništavan.
51.Tužitelj je putem svoje punomoćnice, a vezano za navedeni zaključak, u podnesku od 20. kolovoza 2024. naveo da je ostavljeni rok prekratak; da je još dana 27. svibnja 2024. zatražio dodatno mišljenje Ministarstva pravosuđa vezano za mišljenje od 12. ožujka 2024. na koje se tuženik poziva; da je u upravnom postupku potrebno osim presude suda Republike Srpske uzeti u obzir i presudu suda Federacije Bosne i Hercegovine koja se odnosi na zk.č.br. 1699/4 k. o. [katastarska općina]- Makar; da se radi o Zaključku koji je dan u nevrijeme jer je dan u vrijeme turističke sezone; da je stranci potrebno dati detaljan i nedvosmislen nalog jer da se ne može jasno utvrditi koja se točno dokumentacija traži te da proizlazi da Naslov već raspolaže određenim Ugovorom o zakupu, pa traži da mu se isti dostavi radi utvrđenja vjerodostojnosti istog.
52.Tuženik tužitelju nije ostavio dodatni rok za dostavu traženog obzirom da je, kako se navodi u obrazloženju osporavanog rješenja, ugostitelj (ovdje tužitelj) i u postupku utvrđivanja ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u hotelu Bonaca u [adresa] pokrenutim na njegov zahtjev, zaključkom Klasa: UP/I-335-05/24-01/31, Urbroj: 529-06-1-24-4 od 16. travnja 2024. bio pozvan u roku od 30 dana od dana primitka tog zaključka dostavi dokaz o pravu korištenja poslovnim prostorom te suglasnost ministra pravosuđa i uprave na Aneks VIII Ugovora o zakupu (najmu) hotela Bonaca u [adresa], izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar; da je Aneks VIII ugovora o zakupu (najmu) ugostitelj dostavio tuženiku uz zahtjev za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom hotelu Klasa: UP/I-335- 05/24-01/31 podnesenim 11. ožujka 2024. te da ga je dostavio i uz zahtjev od 15. siječnja 2024. za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje Ministarstva Klasa:
UP/I-034-02/20-03/37, Urbroj: 529-06-01-01/1-23-15 od 14. prosinca 2023. Sve navedeno tužitelj izrijekom ne osporava.
53.Tužitelj, prema podacima spisa tuženog tijela, uz podnesak od 20. kolovoza 2024. a ni do donošenja osporavanog rješenja nije dostavio dokaz da je dana 27. svibnja 2024. zatražio dodatno mišljenje Ministarstva pravosuđa vezano za mišljenje od 12. ožujka 2024., kako to tvrdi u tom podnesku, niti je dostavio dokaz da je ishođena suglasnost radi izuzimanja od zabrane raspolaganja nekretninama na navedeni Aneks VIII Ugovora o najmu a to nije učinio ni tijekom ovog upravnog spora. Stoga, te zbog činjenice da spisu tuženog tijela prileži relevantna dokumentacija kako je to gore pojašnjeno, ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis Državnog inspektorata područnog ureda Split, Službe za ugostiteljstvo pružanje usluga u turizmu i za boravišnu – turističku pristojbu Klasa: 334-01/24-025960.
54.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud drži nedvojbeno utvrđenim da u konkretnom slučaju na Aneks VIII ugovora o zakupu (najmu) od 08. siječnja 2024. nije niti zatražena suglasnost ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije a što je uvjet da bi se ugovor mogao smatrati valjanim dokazom o pravu korištenja u smislu odredbi ZoUD. Naime, polazeći od odredba članka 24. stavak 1. ZoUD ugostitelji su dužni cijelo vrijeme obavljanja ugostiteljske djelatnosti ispunjavati sve uvjete propisane tom odredbom pa tako i uvjet propisan točkom 2. tog članka tj. da imaju pravo korištenja poslovnog prostora ili objekta, a što ovdje nije slučaj. Naime, iz prednjih utvrđenja proizlazi da je zakupni odnos po Aneksu VII Ugovora o najmu od 04. veljače 2008. (kojim je produžen rok korištenja poslovnog prostora na period od 01. studenog 2018. do 31. listopada 2019.) prestao s danom 31. listopada 2019. te da nije ishođena odnosno nije ni zatražena suglasnost ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na Aneks VIII Ugovora o zakupu (najmu), kojim je produžen zakup (najam) poslovnog prostora- ugostiteljskog objekta Hotel Bonaca u [adresa] na razdoblje od 01. travnja 2023. do 05. travnja 2025. Time je tužitelj sukladno članku 27. stavak 1. ZoUD prestao ispunjavati uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD.
55.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavano rješenje tuženika je pravilno i zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istog, suprotno tvrdnjama tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
56.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.
57.Tužitelj je dana 12. svibnja 2025. dostavio sudu podnesak sa prilozima, a koje ovaj sud nije uzeo u razmatranje jer su dostavljeni nakon zaključenja raspravljanja odnosno dan prije ročišta za objavu presude.
58.Tužitelj je nakon podnošenja tužbe podnio dana 31. listopada 2025. prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe do pravomoćnog okončanja ovoga spora.
59.Odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
60.Dakle, za određivanje odgodnog učinka, trebaju biti kumulativno ispunjeni svi zakonom određeni uvjeti.
61.Kako je tužitelj, iz gore navedenih razloga, sukladno članku 27. stavak 1. ZoUD prestao ispunjavati uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD, te je tuženik osporavano rješenje donio po službenoj dužnosti rukovodeći se upravo javnim interesom, to bi, po ocjeni ovoga suda, odgoda bila protivna javnom interesu. Stoga je prijedlog tužitelja odbijen odnosno odlučeno je kao u izreci rješenja.
62.O troškovima ovog upravnog spora odlučit će se zasebnim rješenjem.
U Splitu, 13. svibnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju, putem opunomoćenice,
-tuženiku,
-zainteresiranim osobama pod 1., 2. i 3., putem opunomoćenika
-u spis.
Na znanje:
Odvjetniku Jadranku Kozariću, Makarska, Jadranska ulica br. 5. (opunomoćenik za prijam pismena za DD GP ŽGP u stečaju, Sarajevo, Blažuj broj 44.)
