Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-333/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici GHU, protiv prvotuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, drugotuženika GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice prvotuženika i zamjenice punomoćnice drugo i treće tuženika, te objavljene presude dana 13. svibnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, drugotuženiku GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, solidarno isplate iznos od 15.748,92 € (slovima: petnaesttisućasedamstočetrdesetosameuraidevedesetdvacenta) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da prvotuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 € (slovima: tritisućesedamstopedeseteura), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da drugotuženiku GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 3.231,25 € (slovima: tritisućedvjestotridesetjedaneuroidvadesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 27. rujna 2024., radi isplate.

1.1.U tužbi navodi da se dana 20. srpnja 1995. u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća koju su skrivili drugotuženik kao vozač i trećetuženik kao vlasnik kombajna marke "Deutz Fahr 1322". U ovoj prometnoj nesreći KH, osiguranik tužitelja zadobio je teške tjelesne povrede, uslijed čega je odmah umro.

1.2. Upravnim Rješenjem tužitelja udovci umrlog osiguranika PH priznato je pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika KH prouzročenoj u ovoj prometnoj nesreći, a koja je priznata kao ozljeda na radu (dogodila se prilikom putovanja osiguranika kući s mjesta rada). Štetu koju je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine prvotuženik je temeljem police osiguranja podmirio do 30. rujna 2021.

1.3. S obzirom da se korisnici PH obiteljska mirovina isplaćuje i nadalje, za razdoblje od 1. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024., imenovanoj je na ime obiteljske mirovine isplaćen iznos od 31.497,84 €. Kako je u ranijem postupku utvrđen doprinos preminulog osiguranika u nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, tužitelj potražuje naknadu štete u istom omjeru, što iznosi 15.748,92 €.

1.4. Tužitelj se prvotuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom 12. travnja 2024. radi plaćanja naknade štete u mirnom postupku, no istu je prvotuženik odbio naknaditi dopisom od 14. svibnja 2024. Stoga tužitelj postavlja regresni zahtjev prema prvotuženiku kao osiguratelju, te drugotuženiku i trećetuženiku kao štetnicima sukladno čl. 161., 162. i 164. Zakona o mirovinom osiguranju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu u prometnoj nesreći, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguratelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku (regresno) potražuje od prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, s obzirom da šteta do dana podnošenja ove tužbe nije podmirena.

1.5. Stoga postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 15.748,92 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik Triglav osiguranje priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Opreza radi, osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i omjer podijeljene odgovornosti. Osporava se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2.1. Prvotuženik navodi da samo ako je obiteljska mirovina koja se isplaćuje, veća od obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj ozljede na radu, samo ta razlika bi predstavljala štetu za tužitelja i samo bi taj dio tužitelj imao pravo potraživati kao naknadu štete. Kako tužitelj već isplaćuje obiteljsku mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu, ne postoji razlika koja bi predstavljala štetu za tužitelja. Dakle, tužitelj bi morao dokazati razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem koje je donio tužitelj i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a ta razlika ne postoji. Stoga se tužbeni zahtjev u svakom slučaju ukazuje kao neosnovan, a teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik GH navodi da osporava tužbu i protivi se tužbenom zahtjevu jer tužitelj nema pravo na regres u odnosu na njega na ime isplaćene obiteljske mirovine zbog štetnog događaja od 20. srpnja 1995., s obzirom da je trećetuženik bio osiguran kod prvotuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa ukoliko postoji osnovano potraživanje tužitelja, tada bi prvotuženik bio dužan snositi svu štetu proizišlu iz predmetnog štetnog događaja. Drugotuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

4. U odgovoru na tužbu trećetuženik ZH navodi da tužitelj nema pravo na regres u odnosu na njega na ime isplaćene obiteljske mirovine zbog štetnog događaja od 20. srpnja 1995. jer je trećetuženik bio osiguran kod prvotuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa ukoliko postoji osnovano potraživanje tužitelja, tada bi prvotuženik bio dužan snositi svu štetu proizišlu iz predmetnog štetnog događaja.

Trećetuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-133/1997-45, Presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Kž-165/1999-3, Rješenja MIO PS u Bjelovaru od 17. listopada 1995., Rješenja o obiteljskoj mirovini od 12. rujna 2002., Prijave o povredi na radu, Obavijesti o zaprimljenom zahtjevu za isplatu štete, dopisa HZMO od 12. travnja 2024., povratnice (list 34 i 35), Otklona zahtjeva za isplatu štete Triglava osiguranje d.d. od 13. travnja 2024., podatka HZMO o isplati obiteljske mirovine sa pojedinačnim podacima (list 38-61), te spisa HZMO broj 03001450758 o ostvarenju prava na mirovinu iza pok. KH.

5.1. Sud je odbio provođenje dokaznih prijedloga prometno-tehničkim vještačenjem, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem isplaćenih mirovina PH, kao i dokazne prijedloge za saslušanje drugo i treće tuženika kao stranaka u svrhu, te pribavu spisa broj K-133/1997, a ovo iz razloga jer je sud na temelju provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio činjenično stanje potrebno za donošenje ove odluke.

6. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga suda (Rev-5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2020-2 od 23. ožujka 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2020., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.).

9. Prvotuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

10. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Slijedom navedenoga, u konkretnoj situaciji zaključak je suda da bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene obiteljske mirovine koju prima osiguranica tužitelja ĆH samo ukoliko bi se utvrdilo da su iznosi obiteljske mirovine koju ona prima po smrti KH, osiguranika tužitelja veći od iznosa invalidske mirovine koja bi se isplaćivala na temelju invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

12. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika prema tužitelju na isplatu sukladno članku 27. ZOOP-a može se utvrditi samo knjigovodstveno-financijskim vještačenjem razlike isplaćene obiteljske mirovine za utuženo vrijeme i iznosa mirovine zbog povrede na radu kroz isto vrijeme, a tužitelj, na kojem je teret dokazivanja visine štete, je na ročištu održanom dana 7. svibnja 2025. naveo da ne predlaže knjigovodstveno-financijsko vještačenje sukladno čl. 27. ZOOP-a, s obzirom da tužbeni zahtjev postavlja temeljem odredbi Zakona o mirovinom osiguranju. Slijedom navedenoga, tužitelj nije predložio dokazna sredstva na temelju kojima bi sud mogao utvrditi visinu potraživanja tužitelja, a sukladno navedenoj zakonskoj odredbi koja se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Tuženici isto tako nisu predložili provođenje navedenog dokaznog prijedloga, a koji teret dokazivanja i je na tužitelju. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, na način naveden u točki I. izreke presude.

13. Čitanjem Presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-133/1997-45 od 23. ožujka 1999. utvrđeno je da su istom prvooptuženi GH i drugooptuženi MH proglašeni krivim za prometnu nesreću koja se dogodila 20. srpnja 1995., a pri čemu je KH zadobio povrede, uslijed kojih je odmah umro. Istom presudom utvrđeno je da su oba optuženika prouzročila nesreću iz nehata, sudjelujući u prometu, ne pridržavajući se prometnih propisa, te su tako ugrozili javni promet na način da su doveli u opasnost život ljudi, uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe, a drugooptuženik iz nehata na opisan način izazvao opasnost za život ljudi, uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-165/1999-3 od 8. srpnja 1999. djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, pa je prvostupanjska presuda preinačena u oduci o kaznenopravnoj sankciji za drugooptuženika ZH.

14. U odnosu na drugotuženika i trećetuženika nije sporno da su isti skrivili prometnu nesreću i to drugotuženik kao vozač, a trećetuženik kao vlasnik kombajna, međutim isti u trenutku štetnog događaja nisu bili alkoholizirani, a niti su štetu počinili s namjerom, kako to proizlazi iz navedenih kaznenih presuda. Vozilo kojim je prouzročena nesreća kombajn, bilo je osigurano kod prvotuženika Triglav osiguranja policom osiguranja, a što između stranaka nije sporno, pa bi proizlazila odgovornost prvotuženika prema tužitelju, a koja se procjenjuje sukladno čl. 27. ZOOP-a. Odgovornost drugo i trećetuženika nije propisana odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim odnosima, nego u konkretnoj situaciji proizlazi odgovornost prvotuženika, s obzirom da je vozilo kod njega bilo osigurano, a na strani vozača nije utvrđena namjera, niti alkoholiziranost. Stoga je i u odnosu na drugo i treće tuženika odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

15. Budući da su tuženici uspjeli u cijelosti u parničnom postupku sud im je dosudio parnični trošak temeljem članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

16. Prvotuženiku Triglav osiguranju priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 €, sastava podneska od 20. studenog 2024. i 27. siječnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 €, zastupanje na ročištima 14. siječnja 2025., 1. travnja 2025. i 7. svibnja 2025., svako u iznosu od 500,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 750,00 €, što ukupno iznosi 3.750,00 €, koji iznos je dosuđen prvotuženiku na način naveden u točki II. izreke presude.

17. Drugotuženiku GH i trećetuženiku ZH priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, za svaki iznos od 500,00 €, sastava podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 €, zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025. i 7. svibnja 2025., svako u iznosu od 500,00 €, za pristup radi objave presude u iznosu od 100 €, uvećanje 10% za zastupanje dvije stranke (Tbr. 40. OT) u iznosu od 235,00 €, PDV na navedene radnje u iznosu od 645,25 €, što ukupno iznosi 3.231,25 €, koji iznos je dosuđen na način naveden u točki III. izreke presude.

18. Sud tuženicima nije dosudio zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, s obzirom da je navedeni trošak preuranjen jer pristojbena obveza za davanje odgovora na tužbu nastupa po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranu srazmjerno uspjehu u parnici temeljem odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018.)

19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 13. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, n/r punomoćnice GHU

2. Odvjetnik Hrvoje Lui, Zelinska 4, Zagreb

3. Odvjetnica Ružica Piličić Šinko, Antuna Mihanovića 2 c, Bjelovar