REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-317/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GASTRO LP d.o.o., OIB: 40121715817, Zagreb, Bukovački vijenac 17, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Luke Kipe u zamjeni za odvjetnika Zvonimira Raića i punomoćnice tuženika Srđane Barić, odvjetnice, 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 7.500,00 kn (995,42 EUR), zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim:

1.1. na iznos od 3.500,00 kn od 18.VII.2019.g. do isplate, te

1.2. na iznos od 4.000,00 kn od 5.I.2020.g. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju MR naknaditi tuženiku GASTRO LP d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.546,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja MR za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom 2019. sa tuženikom postigao dogovor da koristiti tuženikovu kongresnu dvoranu u Zagrebu tzv. Gastro-Globus na dan 24. listopada 2020. za potrebe vjenčanja tužitelja i TR. Po osnovi akontacije za zakup navedene dvorane tužitelj je uplatio tuženiku iznos od ukupno 7.500,00 kn i to: 17. srpnja 2019. iznos od 3.500,00 kn, te 4. siječnja 2020. iznos od 4.000,00 kn. Predmetno vjenčanje nije održano obzirom na epidemiološko stanje u Republici Hrvatskoj od ožujka 2020. nadalje pa tako osobito i u listopadu 2020. Dana 17. srpnja 2020. tužitelj se obratio tuženiku pozivom za povrat navedenih 7.500,00 kn obzirom na činjenicu kako je već tada bilo izgledno da vjenčanje neće moći biti održano u listopadu 2020.g. uslijed tada aktualnih, ali i izglednih budućih zabrana stožera civilne zaštite glede svih većih okupljanja, činjenicu kako priprema svadbe podrazumijeva znatnije razdoblje pripreme, činjenicu kako je brojna rodbina tužitelja i TR trebala pristupiti na navedeno vjenčanje iz Kosova te Njemačke i drugih zapadnoeuropskih zemalja. Tuženik je odbio postupiti po navedenom traženju tužitelja od 17. srpnja 2020. stoga je otpala osnova na temelju koje je tuženik imao pravo zadržati primljenih 7.500,00 kn, i to uslijed činjenice nastupanja više sile u vidu pandemije COVID-19 odnosno zabrane stožera civilne zaštite održavanja svadbi s više uzvanika. Tuženik je znao kako tužitelj i TR namjeravaju na svadbi imati više stotina uzvanika, tako da je tužitelj upravo iz navedenog razloga i dogovorio s tuženikom zakup upravo predmetne dvorane koja ima dovoljno kapaciteta za primitak svih uzvanika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.500,00 kn (995,42 eura) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 3.500,00 kn (464,53 eura) od 18. srpnja 2019., te na iznos od 4.000,00 kn (530,89 eura) od 5. siječnja 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Tuženik prije svega ukazuje kako je u cijelosti neosnovan navod tužitelja da se svadbena svečanost tužitelja i TR zakazana za 24. listopada 2020. nije mogla održati. Po mišljenju tuženika, tužitelj je zapravo u potpunosti odustao od navedenog vjenčanja te COVID-19 koristi samo kao izliku za povrat dane kapare koju tuženik ima pravo zadržati. Na dan 24. listopada 2020., odnosno na dan kada je trebala biti održana tužiteljeva svadbena svečanost, na snazi nije bilo ograničenja broja uzvanika na svadbenim proslavama, a što je jasno iz same Odluke o ograničavanju društvenih okupljanja (NN br. 111-2204/20 od dana 12. listopada 2020. godine) dostavljene uz tužbu. Tuženik je svojim Odgovorom na zahtjev tužitelja od 04. kolovoza 2020. izričito skrenuo pozornost tužitelju da ne postoje prepreke za održavanje svadbene svečanosti te je tužitelju odmah ponudio i zamjenski termin ili vaučer za tuženikove usluge. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik znao da tužitelj namjerava na svadbi imati „više stotina uzvanika“ tuženik ističe da tužitelj nikada nije precizirao točan broj uzvanika, a s obzirom da je uskoro i odustao od svadbe to se jedina komunikacija između tužitelja i tuženika odnosila na zahtjev tužitelja za povratom kapare i otkazivanjem termina. No bez obzira na eventualni broj uzvanika tuženikovi prostorni kapaciteti su za istovremeno održavanje triju i više svadbenih proslava. Iz razloga pandemije tuženik je za dan 24. listopada 2020. predvidio organizaciju isključivo vjenčanje tužitelja kako bi na taj način raspoloživim kapacitetima omogućio tužitelju da održi svadbenu proslavu s kojim god brojem uzvanika poželio, a uz pridržavanje epidemioloških mjera. Stoga, kada tužitelj navodi da je za održavanje svadbene svečanosti odabrao prostore tuženika upravo zbog velikih kapaciteta, time izričito potvrđuje mogućnosti tuženika da primi „više stotina uzvanika“ uz pridržavanje svih tada važećih epidemioloških vjera. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je „brojna rodbina tužitelja i TR trebala pristupiti na navedeno vjenčanje iz Kosova te Njemačke i drugih zapadnoeuropskih zemalja“ tuženik ističe da navedeno nije pravno relevantno za ovu pravnu stvar jer se svrha ugovora na koju upućuje Zakon o obveznim odnosima ne može izjednačavati s motivom, tj. subjektivnim očekivanjima i planovima stranke, već se mora raditi o objektivnoj svrsi ugovora. Jedino što je pravno relevantno u ovom predmetu je – je li tuženik mogao pružiti tužitelju ugovorenu uslugu. Kao što je navedeno, tuženik je svoju ugovornu obvezu mogao izvršiti u potpunosti jer na snazi nisu bile epidemiološke mjere koje bi ga u time sprječavale ili ograničavale. Ističe da ne postoji način da se ovi tužiteljevi navodi verificiraju. Tužitelj navodi ove okolnosti samo paušalno i za iste ne nudi dokaze. Tužitelj paušalnim navodima ostavlja mogućnost da je takvih uzvanika bilo od 1% do 99% od ukupnog broja planiranih uzvanika. No, čak kada bi i bila istina da je „brojna rodbina“ trebala doputovati iz inozemstva, i dalje bi tužiteljev zahtjev bio neosnovan jer nisu postojale zakonske prepreke za dolazak takvih članova obitelji na svadbenu svečanost. Netočan je navod tužitelja o postojanju zabrane dolaska članovima obitelji iz Njemačke i drugih zapadnoeuropskih zemalja, dok bi se u odnosu na članove obitelji iz Kosova, primijenio izuzetak kao na državljane trećih država sukladno tada važećoj Odluci jer su osobe koje putuju zbog turističkih razloga ili koje imaju drugih neodgodivih osobnih razloga. U odnosu na tužiteljev „Zahtjev“ od 17.7.2020. tužitelj netočno navodi da je istim raskinuo ugovorni odnos stranaka u smislu čl. 373. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da ispunjenje obveza tuženika nije postalo nemoguće zbog više sile. Povrh toga, tuženik je svojim Odgovorom na zahtjev tužitelja od 04.08.2020. izričito skrenuo pozornost tužitelju da ne postoje prepreke za održavanje svadbene svečanosti te je tužitelju odmah ponudio i zamjenski termin u skladu sa tužiteljevim željama i mogućnostima ili vaučer koji može iskoristiti kod tuženika. Tužitelj na isto nije odgovorio. S obzirom da nije postojala niti pravna, niti subjektivna nemogućnost ispunjenja tuženikove ugovorne obveze, to se ima smatrati da je tužitelj odustao od ugovornog odnosa s tuženikom zbog čega tuženik ima pravo zadržati primljeno na ime kapare kao odustatnine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da naknadi tuženiku parnične troškove.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra (list 5-7 spisa), odgovor na zahtjev MR (list 8 spisa), Odluku o izmjenama i dopuni Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Zagrebačke županije od 25.09.2020. (list 10 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o nužnoj mjeri ograničavanja radnog vremena ugostiteljskih objekata iz kategorije "Barovi" od 22.09.2020., 7.09.2020., 7.10.2020., 21.08.2020., 13.08.2020 (list 11, list 23, 29, 37 i 46 spisa spisa), Odluku o ograničavanju društvenih okupljanja (list 12-13 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 14.09.2020., 29.09.2020., 14.10.2020., 29.10.2020., 30.06.2020. (list 14, 15, 17, 25 i 52-53 spisa), Odluku o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski (list 18-19 spisa), Odluku o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Grada Zagreba (list 21-22 spisa), Odluku o izmjenama Odluke o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od sto sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 od 12.10.2020., 10.07.2020. (list 24 i 50-51spisa), Odluku o izmjeni Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Grada Zagreba (list 26 spisa), Odluku o privremenom uređenju rada i ograničavanju radnog vremena ugostiteljskih objekata i drugih pružatelja ugostiteljskih usluga (list 27-28 spisa), Odluku o izmjenama Odluke u nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od pedeset sudionika za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (list 32 spisa), Uputu županijskim službama za primjenu odluka kojima se uređuje način organiziranja i ograničavanja okupljanja (list 33-34 spisa), račun (list 35 i 54 spisa), Odluku o dopuni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (list 36 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 31.07.2020., 12.08.2020. i 31.08.2020., 15.06.2020., 14.07.2020., 18.04.2020. (list 38, 39, 40, 41, 47, 56 spisa), Odluku o nužnoj mjeri pojačane kontrole provođenja upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelja socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi (list 42-43 spisa), Odluku o dopuni Odluke o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (list 48 spisa), Odluka o dopuni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (list 49 spisa), Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja (list 55 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva od 19.04.2020., 4.05.2020., 27.05.2020. (list 57, 62 i 63 spisa), Odluku o dopuni Odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj (list 59 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID -19 od 10.05.2020., 27.05.2020. (list 60-61 i 65-66 spisa), Odluka o dopuni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (list 64 spisa), Odluku o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (list 67-69 spisa), Odluku o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima (list 70 spisa), odluku o izmjeni i dopuni Odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj (list 72-73 spisa), Odluku o izmjenama i dopuni Odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (list 74 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijem trajanja proglašene epidemije COVID-19 (list 75 spisa), Odluku o mjerama prilikom sklapanja braka i životnog partnerstva (list 76 spisa), Oduku o izmjeni Odluke o nužnim mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19 (list 77 spisa), Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj (list 78-79 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima (list 80 spisa), saslušani su svjedoci TR (list 112-113 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka u postupku (list 123-124 spisa), zz tuženika AR (list 124-126 spisa), pročitana je Odluka o ograničavanju društvenih okupljanja (list 130-131 spisa), preporuke za sprječavanja zaraze bolešću COVID-19 tijekom održavanja svadbenih obreda i slavlja (list 132 –135 spisa), Odluka o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Grada Zagreba (list 136-137 spisa) i Odluka o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski (list 138-139 spisa).

4. Sud nije posebno cijenio Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o uvođenju nužne epidemiološke mjere ograničenja svadbenih svečanosti za područje Varaždinske županije od 29.09.2020. i od 29.08.2020. (list 20 i 44 spisa), Odluke o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje Zagrebačke županije (list 30-31 spisa), Odluku o uvođenju nužne epidemiološke mjere ograničavanja svadbenih svečanosti za područje Brodsko-posavske županije (list 45 spisa) i Odluku o izmjeni Odluke o načinu održavanja pogreba i posljednjih ispraćaja (list 71 spisa) jer se odnose na mjere propisane za druge županije, a ne za Grad Zagreb, kao i za održavanje pogreba i posljednjih ispraćaja, a što nije predmet ovog postupka.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

6. Predmet postupka je potraživanje tužitelja s osnova isplaćene kapare za korištenje dvorana tuženika u svrhu održavanja svadbene svečanosti tužitelja i TR na dan 24. listopada 2020., u ukupnom iznosu od 995,42 eura.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj na ime kapare za korištenje dvorane uplatio tuženiku iznos od 995,42 eura, kao niti da je svadbena svečanost trebala biti održana 24. listopada 2020.

8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li ugovor između stranaka raskinut zbog nemogućnosti tuženika da pruži dogovorenu uslugu uslijed situacije uzrokovane bolešću COVID-19.

9. Čitanjem potvrda o isplaćenoj akontaciji sud je utvrdio da je tužitelj prvi dio kapare u iznosu od 3.500,00 kuna (464,53 eura) platio tuženiku 17. srpnja 2019., dok je drugi dio kapare u iznosu od 4.000.00 kuna (530,89 eura) platio 4. siječnja 2020.

10. Iz dopisa nazvanog Zahtjev za povratom novca koji je tužitelj podnio tuženiku 17. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na povrat isplaćenih akontacijskih rata zbog epidemiološkog stanja u Republici Hrvatskoj koja traje od ožujka 2020. te aktualnih i izglednih zabrana stožera civilne zaštite glede većih okupljanja.

11. Tuženik je u svom odgovoru od 4. kolovoza 2020. naveo da prema trenutnoj epidemiološkoj situaciji u Republici Hrvatskoj i trenutno važećim epidemiološkim mjerama, tuženik je u mogućnosti pružiti kompletnu uslugu pripremanja i održavanja svadbene večere. Također, tuženik je tužitelju ponudio zamjenski termin u skladu sa željama i mogućnostima tužitelja, a isto tako i vaučer koji se može iskoristiti za bilo koju uslugu poput ceteringa, organizacije večera, poslovnih ručkova i sl. 12. Čitanjem Odluke o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja na kojima je prisutno više od sto sudionika za vrijeme trajanja proglašenje epidemije bolesti COVID-19 od 10. srpnja 2020. (list 50 spisa) sud je utvrdio da na dan slanja zahtjeva tužitelja za povratom kapare, nisu postojale mjere ograničenja broja sudionika već da je organizator (u konkretnom slučaju tuženik) koji očekuje dolazak više od sto sudionika bio obvezan teritorijalno nadležnoj službi civilne zaštite Ravnateljstva civilne zaštite putem elektroničke pošte, najkasnije 48 sati prije planiranog početka okupljanja, dostaviti obavijest o održavanju okupljanja.

13. Čitanjem Odluke o ograničavanju društvenih okupljanja od 12. listopada 2020. (list 130 spisa), a koja je bila na snazi na dan planiranog održavanja svadbene svečanosti, 24. listopada 2020., sud je utvrdio da je postojala mjera ograničavanja društvenih okupljanja u zatvorenim i na otvorenim prostorima na koje je pozvano ili se očekuje dolazak više od 50 osoba, ali da se ta mjera ne odnosi na vjerske obrede i okupljanja tijekom svadbenih obreda i svadbenih svečanosti.

14. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da u vrijeme slanja Zahtjeva za povratom novca kao i na dan planiranog održavanja vjenčanja nije postojala mjera koja bi ograničavala broj uzvanika na svadbenim svečanostima već je isključivo postojala obveza tuženika obavijestiti o broju sudionika Ravnateljstvo civilne zaštite.

15. Čitanjem odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske (list 52, 49 i 47 spisa) sud je utvrdio da su, u vrijeme slanja Zahtjeva za povratom kapare kao i za vrijeme planiranog održavanja svadbene svečanosti, bile na snazi mjere ograničavanja prelaska osoba preko svih graničnih prijelaza Republike Hrvatske, s time da se ta zabrana nije odnosila na državljane država članica Europske unije odnosno, države članice schengenskog prostora i država priduženih schengenskom prostoru kao i članove njihovih obitelji, te državljane trećih zemlja koji su osobe s dugotrajnim boravištem. Za osobe koje dolaze iz Bosne i Hercegovine, Kosova, Republike Srbije i Sjeverne Makedonije bio je utvrđen poseban režim ulaska u Republiku Hrvatsku na način da su osobe iz navedenih država bile dužne boraviti u samoizolaciji u vlastitom domu, odnosno, drugom odgovarajućem prostoru u vremenskom trajanju od 14 dana od dana ulaska u Republiku Hrvatsku. Međutim, i za to je Odlukom o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 30. lipnja 2020. postojala iznimka koja se odnosila na državljane trećih država koje putuju zbog turističkih ili drugih neodgodivih osobnih razloga.

16. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je postojala mogućnost dolaska gostiju iz inozemstva te da mjere u vrijeme slanja Zahtjeva za povratom novca kao i na dan planiranog održavanja vjenčanja nisu bile takve da uzvanici izvan Republike Hrvatske ne bi mogli pristupiti, a što je potvrdio i iskaz svjedokinje TR u kojem je navela da s tužiteljem nisu razgovarali o problematici dolazaka gostiju iz inozemstva, kao i činjenica da je tužitelj još za vrijeme trajanja mjera COVID-19 zakapario drugu salu.

17. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog i pravnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje TR, tužitelja kao stranke u postupku i zakonske zastupnice tuženika ZR.

18. Svjedokinja TR je u svom iskazu navela da je tužitelj isplatio kaparu krajem 2019. jer su čuli da će Globus u sljedećoj godini povisiti cijenu. Navela je da je bila uključena u pregovore s tuženikom, prisustvovala je sastanku, zaključenju predugovora kao i biranju menija zajedno s tužiteljem, dok su preostale samo finese koje su se trebale dogovoriti sa rasvjetom, a što nije bilo u ponudi tuženika. Početkom 2020. godine uvidjeli su da tuženik neće ispoštovati predugovor koji su s njim zaključili prilikom uplate kapare, te da će im obračunati cijenu po toj povišenoj cijeni što je jedini razlog zbog kojeg je otkazan ugovor s tuženikom. Svjedokinja je navela da nema saznanja kako je tekao daljnji tijeka pregovora s tuženikom u svezi raskida predugovora jer je to tužitelj rješavao. S tužiteljem više nije u vezi, do raskida veze i zaruka došlo je u rujnu ili listopadu 2020., u svakom slučaju nakon planiranog dana vjenčanja. U svom iskazu svjedokinja je nadalje navela da je na svadbi trebalo biti oko 600-650 ljudi, da je s njezine strane sigurno 100 uzvanika trebalo doći izvan Hrvatske, odnosno iz Bosne i Hercegovine, a da ne zna koliko je trebalo biti gostiju iz inozemstva sa tužiteljeve strane. Tužitelj i ona nisu razgovarali o tome kako će uzvanici koji žive izvan Repulike Hrvatske doći na svadbu s obzirom na mjere korona virusa, da pozivnice nikada nisu poslane, a razlog zbog čega je to tako je taj što je tužitelj u ljeto 2020. otišao na sezonu te su odnosi između njih u rujnu, listopadu postali "klimavi". Otkazivanju termina vjenčanja svjedokinja nije bila prisutna budući da su nakon saznanja da će tuženik dizati cijene, potražili drugu salu koju su također kaparili, a u odnosu na kaparu koje je dana tuženiku zaključili su da će se rješavati sudskim putem.

19. Sud je u potpunosti povjerovao iskazu svjedokinje TR jer je svjedokinja, uz tužitelja, jedina osoba koja je bila upoznata sa stvarnim razlozima otkazivanja sale kao i drugim okolnostima koje su dovele do prekida ugovornog odnosa između parničnih stranaka u ovom postupku. Sud iz iskaza saslušane svjedokinje zaključuje da razlog otkazivanja sale nisu mjere stožera civilne zaštite, a što proizlazi iz jasnog i nedvosmislenog iskaza svjedokinje u kojem kaže da s tužiteljem nije razgovarala o tome kako će gosti iz inozemstva doći na svadbu, štoviše, da pozivnice nisu niti poslali jer su počeli problemi u njihovom odnosu nakon ljeta 2020., dakle, neposredno prije planiranog datuma vjenčanja. Sud takav iskaz svjedokinje u cijelosti prihvaća kao logičan i životno uvjerljiv.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je svadbena svečanost trebala biti održana 24. listopada 2020. u sali tuženika, da je zakapario salu, nakon čega je došla korona i mjere zabrane održavanja svadbenih svečanosti, iz kojeg razloga se svadba nije mogla održati jer da je trebao imati oko 650 ljudi koji bi dolazili iz Njemačke i iz drugih država. Predlagao je prodaju svog termina nekome drugome, ali kako su od drugih mladenaca tražili kaparu u iznosu od 2.000,00 eura, isti su od toga odustali. Tužitelj je naveo da nije točno kako to navodi svjedokinja TR da je kapario drugu salu još u vrijeme pregovora s tuženikom već da je to bilo u 11. mjesecu 2020., dakle nakon termina vjenčanja u Gastro LP. Prilikom razgovora s IR, djelatnikom tuženika, isti mu nije predlagao odgodu termina zbog korona mjera niti je u tom smjeru išao njihov razgovor već je tužitelj predlagao da eventualno zadrže 500 eura, a 500 eura da mu vrate. Naime, smatra kako je na strani tuženika bila okolnost zbog koje se nije moglo održati vjenčanje s onim brojem uzvanika za koji je salu zakapario. Tužitelj je naveo da nije postojao drugi razlog za otkazivanjem vjenčanja. Ističe kako je neposredno prije termina vjenčanja odnosno 2-3 mjeseca prije dobio obavijest od tuženika da će cijene rasti, na što je također pristao. Shvatio je da ništa od realizacije termina svadbe otprilike mjesec dana prije. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li tužitelj izričito rekao tuženiku „Ja otkazujem svadbu“, tužitelj je naveo da nikada nije otkazao na taj način već da se iz držanja jedne i druge strane dalo zaključiti da se svadba neće održati, a to iz razloga što je tri puta predlagao tuženiku da mu se vrati kapara, ili pak dio kapare ili da se termin ustupi nekome drugome. Tužitelj je također naveo da su pozivnice napravili otprilike mjesec dana prije datuma predviđenog održavanja vjenčanja, da je dio svojih pozivnica dao uzvanicima, ali većina nije podijeljena. Na poseban upit suda tužitelj pojašnjava kako je postao svjestan epidemiološke situacije i da neće moći pristupiti toliki broj uzvanika početkom donošenja odluka stožera, a da je pozivnice odlučio ipak napraviti kako navodi, mjesec dana prije jer se ipak nadao da će mjere popustiti. Navodi kako još tri tjedna prije datuma održavanja svadbe nije bio siguran hoće li se svadba održati, a goste je konačno obavijestio o neodržavanju svadbe otprilike dva tjedna prije. Tužitelj je također naveo da je vezu s TR prekinuo u 12. mjesecu 2020., a svaki kontakt u siječnju 2021.

21. Sud je ocijenio iskaz tužitelja proturječan kako sam sebi tako i materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu i iskazu svjedokinje TR čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio. Naime, tužitelj je naveo da nije točan navod svjedokinje TR da je zakapario drugu salu još u vrijeme pregovora s tuženikom, već da je to bilo u 11. mjesecu 2020. Budući da iz iskaza svjedokinje TR proizlazi da su se odnosi između nje i tužitelja pogoršali nakon što je tužitelj došao sa sezone, nije životno niti logično da bi tužitelj u tom razdoblju kada je ishod odnosa između njega i TR neizvjestan odlučio zakapariti drugu salu. Sve da je to točno, valja imati na umu da su u studenom 2020. i nadalje bile na snazi mjere stožera civilne zaštite kao i mjere ograničenja prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske stoga je i tom trenutku postojala okolnost zbog koje je navodno tužitelj otkazao salu tuženiku. Nadalje, proturječan je navod tužitelja da je shvatio da ništa od realizacije termina svadbe otprilike mjesec dana prije planiranog vjenčanja, a unatoč tome je također mjesec dana prije datuma predviđenog održavanja vjenčanja podijelio dio pozivnica. U nastavku svog iskaza tužitelj je naveo da se još tri tjedna prije planiranog vjenčanja nadao da će mjere popustiti te da je otprilike dva tjedna prije planiranog vjenčanja obavijestio pozvane goste o neodržavanju svadbe. Sud je također utvrđenja da tužitelj nikada nije tuženiku dostavio konačan popis gostiju, nije dokazao koliko je pozvao gostiju već je naveo da je pozvao samo dio, stoga ostaje nejasno je li tužitelj samoinicijativno odlučio održati manju svadbu. Također, kontradiktoran je navod tužitelja da mu ČR, zaposlenik tuženika, nije predlagao odgodu termina jer upravo suprotno proizlazi iz pisanog odgovora tuženika na zaprimljeni zahtjev za povratom kapare (list 8 spisa) iz kojeg je razvidno da je tuženik ponudio tužitelju zamjenski termin u skladu sa željama i mogućnostima tužitelja i vaucher koji je tužitelj mogao iskoristiti za bilo koju uslugu tuženika, a navedeno također proizlazi i iz iskaza zakonske zastupnice tuženika. Nadalje, nije logičan niti životan navod tužitelja da je postao svjestan da se svadba neće moći održati u tolikom broju početkom donošenja epidemioloških mjera, dakle u ožujku 2020., da bi u srpnju 2020. zatražio povrat kapare, a u rujnu 2020. (otprilike mjesec dana prije održavanja svadbe) ipak odlučio dati izraditi pozivnice i podijeliti ih jednom dijelu uzvanika, a da je potom, nakon dana predviđenog vjenčanja, u studenom 2020., u vrijeme kada su i nadalje bile na snazi mjere stožera civilne zaštite i ograničenje prelaska graničnih prijelaza Republike Hrvatske zakapario i drugu salu umjesto da je iskoristio ponuđenu mogućnost da iskoristi vaučer ili da prebaci datum vjenčanja u sali tuženika na neki drugi datum. Zbog izloženih razloga, sud nije povjerovao iskazu tužitelja te je ocijenio da koristi situaciju korona mjera u svrhu prikrivanja stvarnih razloga za otkaz ugovora.

22. Nadalje, sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika AR koja je u svom iskazu navela da osobno nije pregovarala sa tužiteljem u vezi organizacije svadbenih svečanosti, već su to činili voditelji restorana M i ČR, ali da se o svemu informirala. Ističe da je uobičajena praksa da se prilikom zaključenja ugovora daje kapara u iznosu od 1.000,00 eura dok se tužitelju izašlo u susret da kaparu da u dvije rate. Također uobičajeno je da se kapara ne vraća već se ista za vrijeme korone nudila u obliku vaučera za krstitke ili za bilo koju drugu svečanost ili pak zamjenu termina. Iznos kapare vraćao se samo kada je zbog korona mjera sve bilo zatvoreno, a što na dan 24. listopada 2020. nije bio slučaj jer nisu postojale mjere civilne zaštite o zabrani održavanja svadbenih svečanosti. Tužitelj je dao kaparu za salu, zimski vrt i kongresnu dvoranu koje su u vlasništvu Zagrebačkog velesajma, radi se o velikim dvoranama, dakle bilo je jasno da će biti puno uzvanika. Ujedno je zakonska zastupnica tuženika navela da je u uobičajenim uvjetima dakle, kada nije bilo korone minimalan broj ljudi za zakaparenu dvoranu 350, međutim, za vrijeme korona mjera nisu uvjetovali minimalan broj ljudi već su mladenci plaćali stolicu točno po broju prijavljenih gostiju. U odnosu na navode tužitelja vezano za otkazivanje termina, navodi kako su njeni djelatnici vidjeli na Facebooku profilu tužitelja da tužitelj prodaje termin za 24.10.2020. s čime nisu imali nikakvih problema međutim nitko se nije javio da je zainteresiran na taj dan održati svoju svadbu, stoga je kapara dana Zagrebačkom velesajmu, također propala i njima. Navodi da se svadba mogla održati za 500 ljudi budući da te dvije sale zimski vrt i kongresna dvorana čine prostor od cca 1500 m2. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi kako konkretan popis uzvanika tužitelj nikada nije dostavio, ali već prilikom prvih sastanaka komuniciralo se u smjeru da bi bilo oko 500-600 gostiju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi kako je ponuda o zamjeni kapare za vaučer ili drugog termina vrijedila od prvog trenutka kako se tužitelj obratio tuženiku vezano za otkazivanje termina pa sve do datuma održavanja svadbe s time da bi mu se vjerojatno vaučer odobrio i naknadno, sve u svrhu mirnog rješenja postupka. Na poseban upit tužitelja je li na prvom sastanku bilo rečeno da će biti mjera ograničenja broja uzvanika, održavanja razmaka, maski i uvjet cijepljenje, zakonska zastupnica tuženika navele je da naravno da nije bilo govora o tim mjerama jer nitko nije mogao znati što će se događati.

23. Tužitelj je prigovorio iskazu zakonske zastupnice u dijelu u kojem je zakonska zastupnica AR navela da je tužitelju bio odobren popust već prilikom sklapanja ugovora, a da je na Danima otvorenih vrata tražio dodatni popust koji mu nije odobren. Također, tužitelj je prigovorio iskazu zakonske zastupnice u dijelu u kojem je navela da je porast cijena uslijedio tek u lipnju 2022. i da u vrijeme korone nisu povećavali cijene. Tužitelj je dodatno pojasnio da je prvo dobio jedan cjenik, a da je par mjeseci prije datuma svadbe dobio drugi cjenik sa većim cijenama. Ujedno je naveo da ga je tuženik obavijestio da mora platiti dodatnih 8.000,00 kuna za postavljanje baldahina, a što je i prihvatio, ali mu je to bilo čudno jer baldahini tamo ionako stoje. Navedeno protivljenje tužitelja iskazu zakonske zastupnice tuženika ujedno potvrđuje navode svjedokinje TR o razlozima raskida ugovora s tuženikom, odnosno, da je povećanje cijena uistinu uslijedilo.

24. Sud je iskaz zakonske zastupnice tuženika u bitnim dijelovima ocijenio vjerodostojnim, istinitim i životno logičnim. Naime, notorna je činjenica da se razmjeri epidemije nisu mogli predvidjeti u 2019. niti početkom 2020. kada je tužitelj dao prvu i drugu ratu kapare, međutim, činjenica je da su se mjere stožera nastavile i u 2021. godini, stoga ostaje nejasno zašto je tužitelj dao kaparu drugoj sali, umjesto da je iskoristio ponuđenu mogućnost da termin održavanja svadbene svečanosti u sali tuženika prebaci na neki kasniji datum. Stoga, sud je utvrđenja da je razlog otkazivanja bio prije svega cijena koja se očito, suprotno navodima zakonske zastupnice tuženika, mijenjala uslijed 2020. godine, a što potvrđuje i iskaz svjedokinje TR i navod tužitelja, međutim, kako stranke nisu dostavile Ugovor niti Predugovor koji je regulirao međusobna prava i obveze parničnih stranaka, sud nije u mogućnosti provjeriti je li postojala kakva ugovorna odredba o promjeni cijene i mogućnosti raskida ugovora zbog navedene okolnosti.

25. U odnosu na navode tužitelja da je na svadbi trebalo prisustvovati više stotina gostiju, valja navesti da tužitelj svoje navode ni sa čime nije dokazao budući da nije dostavio popis gostiju niti dokaz da su gosti pozvani, štoviše, izričito je naveo da je samo manji broj gostiju pozvan, a nije poznato niti bi li se pozvani gosti odazvali pozivu imajući na umu da su se radilo o razdoblju trajanja zaraze corona virusom. Slijedom navedenog, ovakvi se navodi tužitelja ne mogu ni na koji način provjeriti niti postoji konkretan materijalni dokaz za navedene tvrdnje tužitelja.

26. Činjenica što je tuženiku bilo poznato prilikom prvih pregovora, dakle, u vrijeme kada još nije nastupila pandemija korona virusa, da će tužitelj imati oko 500- 600 gostiju ne utječe na ocjenu ovog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka, a posebno iz iskaza tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnova iz drugih razloga, stoga je ocijenio da je neekonomično i nepotrebno provoditi vještačenja po vještaku građevinske i medicinske struke. Tim više što je tužitelj predlagao građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja da se radi o velikim salama, a koja okolnost među strankama nije niti sporna. Također, sud je mišljenja da je nepotrebno i nesvrsishodno provoditi vještačenje glede pitanja mogućnosti održavanja svadbene svečanosti s većim brojem sudionika tijekom 2020., a osobito tijekom srpnja i kolovoza te listopada 2020. jer je sud u tijeku postupka utvrdio da tužitelj i TR nisu niti razgovarali o problemu dolaska gostiju iz inozemstva na svadbu, niti su pozvali tuženika na očitovanje na navedenu okolnost, a što upućuje na zaključak da navedeno nije niti bio razlog otkazivanja svadbene svečanosti u sali tuženika. Također, tužitelj ni na koji način nije dokazao da je pozivnice izradio, niti da ih je poslao, odnosno, da je tuženiku dostavio konačan popis gostiju slijedom čega nije moguće niti utvrđivati je li sala tuženika bila dovoljno velika da primi predviđeni broj gostiju pridržavajući se pri tome mjerama o održavanju potrebne udaljenosti. Tužitelj nije dokazao da je neposredno prije datuma održavanja svadbene svečanosti pozvao tuženika da se očituje je li moguće održati svadbu s konkretnim brojem gostiju. Sud je također mišljenja da bi određivanjem vještačenja po vještaku medicinske struke zadatak vještaka bio suviše apstraktan i zasnovan na pretpostavkama, prije svega na pretpostavci koliko bi tužitelj pozvao gostiju te koliko bi se njih odazvalo pozivu. Slijedom navedenog, provođenje takvog vještačenja, prema mišljenju suda, ne bi dovelo do drugačije odluke u pogledu glavne stvari, posebno imajući u vidu prethodno utvrđenje suda koje proizlazi iz provedenih dokaza da razlog otkazivanja svadbe nije uzrokovan mjerama niti situacijom izazvanom bolešću COVID-19 već razlozima koji leže na strani tužitelja.

27. Sud je odustao od saslušanja svjedoka ER i OR na okolnost da su stranke ugovorile da će moći raskinuti ugovor uz povrat kapare u slučaju promijenjenih okolnosti ili više sile. Naime, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se radilo o višoj sili, odnosno, nemogućnosti održavanja svadbene svečanosti na dan 24. listopada 2020., a nije niti logično i životno uvjerljivo da bi tijekom 2019. stranke spominjale višu silu u vidu epidemioloških mjera kada se u to vrijeme nije moglo niti naslutiti što će uslijediti u ožujku 2020. Također, sud nije povjerovao navodima tužitelja danim kroz postupak da predloženi svjedoci imaju neposrednih saznanja o tijeku pregovora jer niti TR niti tužitelj nisu u svojim iskazima naveli da su prilikom odlazaka na pregovore s tuženikom išli u pratnji oca i prijatelja tužitelja. Navedeno utvrđenje suda potvrđuje činjenica što se uredno pozvani svjedoci nisu odazvali pozivu suda, niti su opravdali svoj nedolazak.

28. Sukladno članku 373. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023) kada je ispunjenje obveze jedne strane u obveznopravnom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

29. Sukladno čl. 307. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da kada je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

30. Slijedom svega navedenog, kako je sud utvrdio da nema primjene čl. 373. st. 1. ZOO-a jer tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i 221. a ZPP-a nije dokazao da tuženik zbog izvanrednih vanjskih događaja ne bi mogao ispuniti svoju obvezu, već da je razlog odustajanju na strani tužitelja, sud je primjenom čl. 307. st. 1. i 2. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

31. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu je dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), trošak sastava podnesaka od 29. studenoga 2023. Tbr. 8. toč. 1. OT 75 bodova, trošak zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja 2022., 13. listopada 2022., 24. siječnja 2023., 31. kolovoza 2023., 28. studenoga 2024. i 3. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT (6x75 bodova), te trošak pristupa na ročište odgođeno prije početka raspravljanja od 12. travnja 2023. u iznosu od 18,75 eura što sveukupno uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.546,88 eura.

32. Sud je našao neosnovanim zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe po odmjeri suda jer tuženik ne navodi na što potražuje sudsku pristojbu. Međutim, ukazuje se tuženiku da tuženik nije niti obveznik plaćanja sudske pristojbe niti na presudu, koja obveza pripada tužitelju, a niti na odgovor na tužbu jer ta obveza nastaje tek po pravomoćnosti presude, a prema uspjehu stranaka u postupku, sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018, 51/2023)

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. Izreke presude.

34. Sud je našao neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova pristupa na ročište održano 12. travnja 2023. sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je zakonska zastupnica tuženika, AR, opravdala nedolazak na predmetno ročište kako preko punomoćnika tuženika tako i dostavom potvrde o službenom putovanju (list 121 spisa). Također, nije osnovan tužiteljev trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika