REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-169/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LG, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog LG podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-121/2025 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog LG odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LG, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog LG produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir- 174/2025 od 1. ožujka 2025. i produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-271/2025 od 27. ožujka 2025., iz zakonskih osnova sadržanih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Pod točkom II. izreke je okrivljenom VG u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegovog uhićenja 28. veljače 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni EG po braniteljici po službenoj dužnosti Tei Šulentić, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog LG nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ne navodeći o kojoj bitnoj povredi se radi, no sadržajno proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., odnosno da u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud u rješenju nije obrazložio postojanje osnovane sumnje te zašto smatra da u trenutku produljenja istražnog zatvora i dalje postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, već da je samo paušalno nabrojena dokumentacija koja je priložena spisu, a bez analize sadržaja iste. Nadalje, žalitelj smatra da su izostali i razlozi kojima se obrazlaže postojanje iteracijske opasnosti odnosno da ti razlozi nisu jasno i konkretno izloženi već da se ograničavaju na paušalne zaključke o ranijem ponašanju okrivljenika. Također, žalitelj navodi da nisu dani nikakvi razlozi zašto se u konkretnom slučaju ne bi odredile mjere opreza kao blaže mjere, kao i da su izostali razlozi zbog koji sud smatra da se istražni zatvor ne bi mogao zamijeniti jamstvom.
5.1. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, potrebno je napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LG iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja da u rješenju nisu navedeni jasni i konkretni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i oni koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđene opasnosti mogu prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora i da zbog svih utvrđenih okolnosti nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., a čime je otklonjena svrhovitost primjene bilo koje blaže mjere propisane odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer su valjani i dostatno konkretizirani te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
5.2. Slijedom navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja pa nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Uz istaknuto, napominje se žalitelju da nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
5.3. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu i nije počinjen neki drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, žalitelj u žalbi osporava osnovanu sumnju na počinjenje terećenog kaznenog djela navodeći da se događaj nije odvio onakvom dinamikom kako to opisuje prvostupanjski sud jer suprotno proizlazi iz obrane okrivljenika i izjava drugih zatvorenika koji su u vrijeme događaja boravili u sobi. Žalitelj ističe da on nije napao oštećenika, već da je bio izložen njegovim uvredama i prijetnjama te fizičkom napadu u kojemu je oštećenik prvi krenuo na njega s namjerom da ga ozlijedi. Isto tako, žalitelj osporava opasnost od bijega, ističući da on nikako ne želi napustiti teritorij Republike Hrvatske, gdje živi već više od 10 godina i radi kao građevinski radnik, već da želi regulirati svoj status kako bi mogao nastaviti raditi u Republici Hrvatskoj te da planira prijaviti se u [adresa], na adresi [adresa]. Također, žalitelj osporava i iteracijsku opasnost, navodeći da ista ne postoji jer on nikada nije bio osuđen za tešku tjelesnu ozljedu, a da se njegovim boravkom u istražnom zatvoru ne otklanja opasnost od ponavljanja djela pa da je stoga produljenje istražnog zatvora besmisleno. Nastavno na navedeno, žalitelj drži da je sud pogrešno, uslijed zaključka o postojanju i iteracijske opasnosti, prilikom donošenja rješenja o produljenju istražnog zatvora odbio razmotriti jamstvo. Zaključno, žalitelj drži da je sud mogao okrivljeniku odrediti mjere opreza, primjerice obvezu redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu odnosno zabranu napuštanja boravišta.
6.1. Suprotno istaknutim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni EG počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Naime, osnovana sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podizanjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomku 4. na drugoj i trećoj stranici pobijanog rješenja, čime je ostvaren opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašteno ovo vijeće prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Stoga, prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći da ga je oštećenik vrijeđao i prijetio mu te da je prvi krenuo na njega s namjerom da ga ozlijedi, nisu od utjecaja na pravilan zaključak suda o postojanju osnovane sumnje.
7. Također, po ocjeni ovoga vijeća, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, postoje i posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni EG puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima, kao i da bi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljeni EG je državljanin Bosne i Hercegovine gdje ima prijavljeno prebivalište, a na području Republike Hrvatske nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište, već neprijavljeno boravi u [adresa]. Dakle, okrivljenik za teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji drugi način vezan, nema nekretnina, a niti ga neka druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga je razvidno da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i postati nedostupan pravosudnim tijelima. Imajući u vidu navedeno, kao i propisanu kaznu za kazneno djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a što bi mu mogao biti daljnji motiv za napustiti Republiku Hrvatsku, te uzimajući u obzir i navode okrivljenika, koje je isti na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru rekao istražnoj sutkinji, da će odmah po puštanju na slobodu napustiti Republiku Hrvatsku, to je okrivljeniku pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega te mjere kojom će se osigurati prisutnost okrivljenika u kaznenom postupku.
7.2. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno i da postoje posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je okrivljenik višestruko osuđivan, zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. i iz članka 229. stavka 2. KZ/11., razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11. te prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i to na višegodišnje kazne zatvora koje su mu objedinjene na način da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam godina i deset mjeseci. Sve navedeno ukazuje na izrazitu upornost okrivljenika u protupravnom postupanju te na visoki stupanj kriminalne volje, kao i na okrivljenikovu nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja pa je razvidno da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo te je, i po ocjeni ovoga vijeća, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
8. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da su posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora, a ne može se ostvariti jamstvom niti nekom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
