REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kenndyev trg 11
P – 1412/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja ANORTI d.o.o. za nautiku i savjetovanje, Biograd na moru, Šetalište kneza Branimira 1, OIB: 01887517317, zastupan po punomoćnici Maji Bosnić Tabain, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika FURST GUNTER, Steinbruchgasse 25, 2540 Bad Voslau, Austrija, zastupan po punomoćniku Borni Okroša, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. travnja 2025 na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o europskom platnom nalogu, pod poslovnim brojem: P-eu-109/2021, Trgovačkog suda u Zagrebu, od 24.11.2021, u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku FURST GUNTER, STEINBRUCHGASSE 25, 2540 BAD VOSLAU, AUSTRIJA, namiriti, ovrhovoditelju ovdje tužitelju - ANORTI d.o.o. za nautiku i savjetovanje, Biograd na moru, Šetalište kneza Branimira 1, OIB: 01887517317, tražbinu u iznosu od 9.273,85 eur, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 12.06.2019. godine do isplate, te troškove u iznosu od 215,67 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2021. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od petnaest (15) dana.
II Nalaže se ovršeniku ovdje tuženiku - FURST GUNTER, STEINBRUCHGASSE 25, 2540 BAD VOSLAU, AUSTRIJA naknaditi ovrhovoditelju ovdje tužitelju ANORTI d.o.o. za nautiku i savjetovanje, Biograd na moru, Šetalište kneza Branimira 1, OIB: 01887517317, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.319,55 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest (15) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je zatražio izdavanje europskog platnog naloga ovom sudu neizmirenog duga s osnova nenaplaćenog računa za izvršenu uslugu opravka plovila s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate.
2. Tuženik je pravodobno uložio prigovor protiv izdanog Europskog platnog naloga te je sud primjenom odredbe čl. 507 l Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22, 114/22., 155/23, dalje ZPP) navedeno rješenje stavio izvan snage i postupak nastavio u parnici primjenom odredbi u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 445. a, čl. 451 do 456. ZPP-a, budući da obzirom na naznačeni vps nisu primjenjiva pravila europskog postupka za sporove male vrijednosti (Uredba br. 861/2007).
3. U provedenom parničnom postupku tužitelj ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom upravljenim na održanje na snazi europskog platnog naloga na isplatu utuženog. Izlažući činjenične tvrdnje u bitnome navodi da se tuženik tužitelju obratio sa zahtjevom za radi popravka plovila: tip plovila Azimut 55, ime plovila White pearl, da je u trenutku naručivanja usluge popravka Plovila, bio vlasnik Plovila, da je tužitelj sukladno zahtjevu tuženika napravio pregled Plovila te obavijestio tužitelja o okvirnoj cijeni popravka, da ga je ujedno obavijestio da postoje problemi na gelcoatu te da se popravak neće moći adekvatno izvršiti ako se gelcoat bude popravljao partikularno, da je tuženik međutim inzistirao na partikularnom popravku, te da je tužitelj izdao Ponudu 107-2018 od dana 10.09.2018. godine koju je dostavio mailom dana 10.09.2018. Da je prihvaćanjem Ponude 107-2018 od dana 10.09.2018. godine od strane tuženika bio zaključen usmeni Ugovor o popravku broda, te je tužitelj krenuo s popravkom plovila. Da se temeljem Ugovora o popravku plovila tužitelj obvezao izvršiti popravke na Plovilu sukladno Ponudi za popravak, a tuženik se obvezao za izvršenu uslugu platiti dogovorenu naknadu. Da je tužitelj uredno izvršio svoju uslugu te je tuženiku izdao Račun broj 47-001-1 od 23.05.2019. godine. Kada je plovilo bilo spremno za preuzimanje tužitelj je obavijestio tuženog putem maila od 23.05.2019. godine. Da je Plovilo spušteno u more dana 02.06.2019. godine, te su djelatnici tužitelja pomogli tuženiku da odnese stvari s skladišta na plovilo. Tom prilikom da je na sastanku koji je održan taj dan dogovoreno da će se obračunati popust na izdani račun u visini od 3.000,00 EUR, a što je tužitelj i napravio. Tuženik nije postupio po usmenom dogovoru već je tužitelju uputio mail dana 07.06.2019. godine. U navedeno mailu tuženik je čak prijetio tužitelju i prigovarao na izvršene radova iako je sam htio da se radovi izvrše sukladno radovima specificiranim u Ponudi. Međutim tuženik da je priznao kao neosporno iznos od 2.790,00 EUR bez PDV-a, da je tužitelj je nakon e maila tuženika izdani Račun broj 47-001-1 ispravio te umanjio za 3.000,00 EUR dogovorenog popusta, te dostavio tuženiku Račun broj 47-001-1 od 10.06.2019. godine u kojem potražuje iznos od 9.425,15 EUR, odnosno 69.873,85 kuna. Zaključno da međutim niti nakon mnogobrojnih pokušaja naplate tuženik nije podmirio Račun broj 47-001-1, niti je podmirio iznos koji je on u svom mailu naveo 07.06.2019. godine kao nesporan.
4. Nakon što je prvotno donesena odluka suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovodni broj Pž- 1025/24 od 20. lipnja 2024. i predmet vraćen na ponovno suđenje tužitelj ustraje u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom dočim tuženik ustraje s osporavanjem osnovanosti utuženja.
5. Provodeći postupak ponovljenog suđenja ovaj je sud sukladno pravnim shvaćanjima izloženim u ukidnoj odluci žalbenog suda ponovno razmotrio činjenične i pravne navode parničnih stranaka te je uvažavajući navode iz odnosne odluke suda drugog stupnja i ponovno ocijenivši izvedene dokaze u kontekstu ukazanog materijalnog prava ponovno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Za izložene činjenične tvrdnje tužitelj je kao dokaze ponudio: dozvola za plovidbu za plovilo u vlasništvu tuženika na kojem su izvršeni radovi popravka pod zastavom Republike Austrije, mail korespondencija između tužitelja i tuženika, račun za popravak Plovila broj 47-001-1, ispis elektroničke korespondencija između ovlaštenog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, ponuda 107-2018 od dana 10.09.2018. godine, račun broj 47-001-1 od 10.06.2019. Tužitelj je kao dokaze ponudio također i ispis elektroničke mobitelne elektroničke Whatssup komunikacije te javnobilježnički ovjerene iskaze zaposlenika tužitelja LE i UE.
7. Tuženik pak ustraje s već izloženim oporavanjem osnovanosti utuženja i prigovornim te pobijajućim navodima i prigovorima, prvenstveno nevaljane pasivne legitimacije ističući u bitnome da Tuženik nije pregovarao ni dogovorio sa tužiteljem nikakve usluge, niti usmeno niti pismeno a pogotovo ne usluge servisa brodskog motora, manjih popravaka, pjeskarenja, fugiranja, poliranja, pranja broda itd. Po nalogu tuženika da nisu izvedeni nikakvi radovi. Tuženik da nije prihvatio ponudu 107- 2018. Da je iz ponude 107-2018 koja prileži podnesku tužitelja, razvidno da ponuda glasi na trgovačko društvo Furst ges.m.b.H, Leobersdorferstrasse 22, 2520 L, a ne na ime tuženika. Da se, sva korespondencija između tužitelja i tuženika odvijala sa poslovnog e-maila trgovačkog društva Furst ges.m.b.H, na koje je i izdana ponuda. Da je predračun broj 12-2019. od 23. svibnja 2019. također izdan na trgovačko društvo Furst ges.m.b.H, Leobersdorferstrasse 22, 2520 Gunselsdorf u kojem društvu je tuženik direktor, dok je račun broj 47-001-1 od 10. lipnja 2019. izdan na ime tuženika sa kojim tužitelj da nije bio u nikakvom ugovornom odnosu. Nadalje da nije da je tuženik priznao potraživanje tužitelja. Ističe da nikada nije priznao nikakvo potraživanje niti postojanje duga prema tužitelju te da je bilo kakva komunikacija vezano za mogući iznos plaćanja bila jedino u svrhu mirnog rješavanja spora. Tuženik da nije dogovarao nikakve usluge sa tužiteljem u svoje osobno ime. Da nikakvi radovi od strane tuženika nisu naručeni niti su dogovorene cijene za bilo kakve radove niti je tuženik pristao na bilo kakve radove niti na cijenu tih radova. Da osporava potraživanje po predmetnom računu u cijelosti jer da je račun neosnovan. Tuženik da je osporio potraživanje po predmetnom računu odmah nakon izdavanja računa, dana 07. lipnja 2019. Da je šteta koja je nastala na brodu uslijed vršenja određenih radova od strane tužitelja daleko veća od vrijednosti izvršenih radova. Da se tuženik obratio tužitelju s primjedbama na određene radove koji su vršeni na brodu međutim da se tužitelj na te primjedbe oglušio. Zaključno da tužitelj nema pravo potraživati od tuženika utuženi iznos jer ne samo da stranke nisu bile u ugovornom odnosu već da tužitelj pokušava neosnovano naplatiti od tuženika usluge koje nikada faktično nisu niti bile izvršene. U potkrijepu svojih osporavajućih navoda spisu prilaže javnobilježnički ovjerenu i prevedenu izjavu tuženika PE.
8. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ). Riječ je o ugovoru iz odredbe čl. 430. st. 2. u vezi sa st. 3. PZ-a.
9. Navedene odredbe se ukazuju mjerodavnim materijalnim pravom za ocjenu osnovanosti istaknutih činjeničnih navoda i prigovora te one upućuju na činjenice odlučne za njihovu primjenu.
10. Iz stanja predmeta (obzirom na pobijajuće tvrdnje tuženika) u ponovno provedenom suđenju i nadalje proizlazi spornim da je između ovdje stranaka uopće bio zasnovan ustvrđeni poslovni i pravni odnos.
11. Sud je bilo stoga radi donošenja odluke o meritumu predmetnog prijepora ponovno razmotrio tužbene tvrdnje tužitelja odnosno pobijajuće tvrdnje tuženika te ponovno ocijenio izvedene dokaze radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica u kontekstu kako predmetne tužbe tako i mjerodavnog materijalnog prava.
12. Sud je izvršio razgled i isčitavanje spomenutih isprava i dokumentacije koja je privijena spisu.
13. Razmotrivši isprave, posebice prevedenu i ispisanu e prepisku između stranaka te cijeneći vjerodostojnost iste u kontekstu nasuprotnih navoda parničnih stranaka sud istu nalazi i cijeni vjerodostojnom.
14. Iz rezultata provedenog postupka i izvedenog dokaznog postupka kao utvrđenja proizlaze dokazane slijedeće činjenice i okolnosti prijepornog poslovnog odnosa: tuženik je komunicirao s tužiteljem vezano uz popravak plovila za radi popravka plovila: tip plovila Azimut 55, ime plovila White pearl, da je u trenutku naručivanja usluge popravka Plovila, bio vlasnik Plovila, da je tužitelj sukladno zahtjevu tuženika napravio pregled Plovila te obavijestio tužitelja o okvirnoj cijeni popravka, da ga je ujedno obavijestio da postoje problemi na gelcoatu te da se popravak neće moći adekvatno izvršiti ako se gelcoat bude popravljao partikularno, da je tuženik međutim inzistirao na partikularnom popravku, te da je tužitelj izdao Ponudu 107-2018 od dana 10.09.2018. godine koju je dostavio mailom dana 10.09.2018. Tužitelj je na plovilu u vlasništvu tuženika izvršio radove i obavio popravak koji je bio dogovoren. Tuženik je mailom od dana 07.06.2019. godine potvrdio da je tužitelj izvršio radove na plovilu, ali da mu je spreman samo platiti iznos od 2.790,00 EUR bez PDV-a. - Nesporno je i iz mail tuženika da on taj mail nije potpisao kao direktor neke tvrtke, već samo kao FURST GUNTER odnosno isključivo kao fizička osoba, osobno u svoje ime. Stoga, tuženik je radove na svom plovilu naručio, tužitelj mu ih je izvršio što je tuženik potvrdio u mailu od 07.06.2029. godine, te je stoga u obvezi platiti naknadu za izvršenu uslugu popravka.
15. Sud izložena utvrđenja nalazi i cijeni osnovanim na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temelju rezultata cjelokupnog ponovno provedenog postupka pa time posljedično i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim ( arg. iz čl. 8. ZPP-a).
16. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne pisano sačinjene iskaze zaposlenika tuženika tužitelja LE i UE nalazeći da su isti logično konzistentni i detaljni glede izlaganja i opisa prijepornog poslovnog odnosa a posebice obzirom na sukladnost s ostalim izvedenim dokazima – razviđenim ispravama - mail korespondencije između tužitelja i tuženika, računa za popravak Plovila broj 47-001-1, ispisa elektroničke korespondencije, telefonske whatssup prepiske. Navedeno pak nije slučaj sa ovjerenim iskazom tuženika PE, koji se u odsutnosti uvjerljivih i detaljno izloženih činjenica ukazuje uopćenim i površnim te u suprotnosti s kontekstualnom cjelovitošću utvrđenja koja proizlaze iz ostalih provedenih dokaza (kako je to već naprijed izloženo) pa stoga i nevjerodostojnim.
17. Iz sadržaja razviđene dokumentacije pa tako i posebice sadržaja e maila od 07. lipnja 2019. (list 70 spisa) proizlazi tako da su upravo ovdje stranke bile u poslovnom i pravnom odnosu. Iz prepiske između stranaka a posebice iz maila koji je sadržajno specifičan, jasan, određen pa i prekomjerno akribičan da bi bio fabriciran ili pak da bi uopće cjelokupna komunikacija u prijepornom poslu, a koju sadržajno prikazuju priložene isprave koje kao dokaze u potkrijepu ustvrđenog spisu privija (u ovjerenom prijevodu) tužitelj, bila tek konfabulacija tužitelja. Navedena se ocjena nadaje slijedom pravila životnog iskustva, imajući u vidu kontekstualno logičan te konzistentan tužbenim navodima sadržaj priloženih isprava. Stoga nije prihvatljiva kao vjerodostojna sugerirana implicitna tvrdnja tuženika da je tužitelj fabricirao isprave kojima dokazuje svoje tvrdnje (svoju navodnu konfabulaciju prijepornog poslovnog odnosa) Štoviše iz sadržaja navedenog maila od 07. lipnja 2019. proizlazi i posredno djelomično priznanje tuženika u odnosu na iznos od 2.790,00 eur.
18. Sud stoga ostaje pri svojoj ocjeni da su tuženikovi formalnopravni prigovori glede valjane legitimacije parničnih stranaka u ovoj parnici supstancijalno promašeni te upravljeni na izbjegavanje odgovornosti tuženika za izmirenjem preuzetih obveza iz međusobnog poslovnog ( i pravnog) odnosa, navedeno cijeneći kontekstualno odlučne činjenice u cjelokupnom odnosu između stranaka. Pored utvrđenih činjenica da ovdje parnične stranke jesu komunicirale u poslu oko opravka tuženikova plovila sud cijeni srazmjerno neznačajnom činjenicu na kojem je memorandum bilo sačinjeno pismeno te kome je bilo upravljeno u međusobnoj komunikaciji (fizičkoj ili pravnoj osobi) pored nesporne činjenice povezanosti tih osoba (na tuženikovoj strani).
19. Za zaključiti je u konačnici dakle da tuženik da nije uspješno doveo u razumnu sumnju tužbene navode tužitelja te se isti nalaze i cijene uvjerljivo utvrđenim.
20. Slijedom navedenog u kontekstu ukazanog mjerodavnog materijalnog prava sud dakle nalazi utvrđenim da je tužitelj tuženiku izvršio uslugu koju je adekvatno specificirao u ispostavljenom računu, čime je tužitelj izvršio svoje obveze dočim tuženik nije za primljeno izmirio ispostavljeni račun - platio naknadu.
21. Slijedom svega izloženog je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i održan na snazi osporeni platni nalog, a temeljem čl. 451. stav 3. ZPP-a.
22. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava, čl. 183. st. 1. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. važećeg ZOO-a tužitelju je također valjalo dosuditi i pravo na isplatu zahtijevane zakonske zatezne kamate obzirom na zakašnjelo ispunjenje utužene novčane obveze.
23. U skladu s odredbom članka 9. ZOO-a, svaki sudionik obveznopravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze, što obuhvaća i plaćanje zatezne kamate u slučaju da se obveza ne ispuni pravovremeno.
24. Na temelju odredbe članka 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određuje se u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.
25. Budući da je od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude došlo do izmjene dotadašnje odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a to je sud, vodeći računa o mjerodavnom materijalnom pravu i tužiteljevoj procesnoj dispoziciji (uređenju tužbenog zahtjeva), o stopi zatezne kamate odlučivao u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom i navedenom zakonskom izmjenom.
26. U skladu s navedenom izmjenom mjerodavne odredbe materijalnog prava, sud je dosudio tužitelju zatezne kamate od dospijeća do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena (odnos iz trgovačkog ugovora).
27. Troškovi postupka odmjereni su primjenom odredbe članka 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a, te je stoga tužitelju obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu troška postupka odvjetničkim zastupanjem prema odvjetničkoj Tarifi potrebnog radi vođenja ove parnice, a sastoji se od troškova pristupa sudu na četiri ročišta u iznosu od po 200,00 eur temeljem tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav četiri podneska u iznosu od po 200,00 eur sve uvećano za 25% pdv, ukupno 2.250,00 eur, čemu se pridodaje trošak sudske pristojbe u iznosu od 69,55 eur, sveukupno 2.319,55 eur o čemu je riješeno kao u točki II izreke presude.
28. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
29. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
SUDAC:
Vjekoslav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude a podnosi se putem ovog suda e komunikacijom.
Dna:
- tužitelj po pun
- tuženik po pun
- kal 30