Poslovni broj: P-357/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja MANSIONS-HOMES d.o.o. Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 49554317516, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Kreso, odvjetnica u Krku, J.J. Strossmayera 3, protiv tuženika KVALITETNA GRADNJA d.o.o. Split, Put Supavla 1, OIB: 37975143759, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje Čota, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Bepa Marušića, odvjetnika u Splitu, 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o građenju, sklopljen između tužitelja MANSIONS-HOMES d.o.o. Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 49554317516, kao investitora i tuženika KVALITETNA GRADNJA d.o.o. Split, Put Supavla 1, OIB: 37975143759, kao izvođača, dana 3. veljače 2023. godine, raskinut dana 2. svibnja 2023. godine.

2. Nalaže se tuženiku KVALITETNA GRADNJA d.o.o. Split, Put Supavla 1, OIB: 37975143759, da napusti gradilište u vlasništvu tužitelja zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - NOVO, te nekretninu preda u posjed tužitelju MANSIONS-HOMES d.o.o. Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 49554317516, slobodnu od osoba i stvari, uklanjanjem svih alata, strojeva i vozila, te da radnici tuženika napuste gradilište, sve u roku od 15 dana.

3. Ovlašćuje se tužitelj da preko treće osobe, ukloni sa gradilišta sve stvari, strojeve i vozila tuženika i pozove tuženika da odredi mjesto gdje će iste odložiti ili ih uskladišti, a sve na trošak tuženika."

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.032,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. lipnja 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi utvrđenja i predaje u posjed. U tužbi, tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Novo, a koja u naravi predstavlja građevinsku parcelu u Kaštel Štafiliću po nazivu "Resnik" na kojoj tužitelj kao investitor gradi turističko naselje. Tužitelj i tuženik da su 3. veljače 2023. sklopili Ugovor o građenju kojim se tuženik kao izvođač obvezao, za tužitelja kao investitora, izvesti građevinske radove na objektima - vilama u građevinskom projektu označenim brojevima 2,3,4,5,6,7 i zajedničkom objektu, od faze niski roh-bau do uporabljivosti, te urediti okoliš, a sve u skladu s projektnom dokumentacijom. Navedeni ugovor o građenju da je potpisalo i društvo Starac d.o.o. Kaštel Kambelovac, kao jamac investitoru za kvalitetu i pravovremenost izvršenja radova od strane tuženika i jamstvo da neće blokirati gradilište. Cijena radova da je ugovorena u iznosu od 1.834.650,16 EUR, bez PDV-a, te da su ugovoreni rokovi gradnje prema Terminskom planu koji je sastavni dio ugovora, sa završetkom svih radova do 14. kolovoza 2023. Tužitelj navodi da je ispunio sve ugovorene obveze koje je kao investitor preuzeo.

2. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik bio u posjedu gradilišta u trenutku sklapanja ugovora, kao podizvođač, te da mu je uručena sva potrebna projektna i građevinska dokumentacija, osigurano financiranje putem ugovora o kreditu, imenovan nadzorni inženjer te da mu je plaćen predujam u iznosu od 275.000,00 EUR. Međutim, tuženik da nije ispunio niti jednu ugovorenu obvezu kao izvođač. Prema izvještajima nadzornog inženjera, obilaskom gradilišta od strane ovlaštene osobe kreditora Erste & Steiermaerkische bank i investitora, tužitelj da je utvrdio da: na gradilištu nije bilo mehanizacije potrebne za gradnju; na gradilištu su radila dva do tri radnika, a često i nitko; na gradilištu su bila smještena samo vozila u vlasništvu tuženika; tuženik nije imenovao stručne osobe za kontrolu i koordiniranje radova; tuženik nije vodio građevinski dnevnik; tuženik nije surađivao sa nadzornim inženjerom te je ispostavio nadzornom inženjeru samo jednu situaciju, na koju su date primjedbe o kojima se tuženik nije izjasnio. Zaključno, na gradilištu da nije bilo značajnijih pomaka. Objekti - vile 2 i 3 da su prema terminskom planu trebale biti završene do uporabljivosti i predane u posjed tužitelju kao investitoru do 24. travnja 2023., a ostale vile i zajednički objekt te vanjsko uređenje s primopredajom do 14. kolovoza 2023. Obzirom na sve navedeno, tužitelj da je uvidio kako nema izgleda da će radovi biti okončani u roku, već da je izvjesno da tuženik uopće nema namjeru graditi i da za to nema potrebne kapacitete.

3. Tužitelj u tužbi navodi i da mu je tuženik dostavio prijedlog s novim rokovima gradnje, koji prijedlog tužitelj nije prihvatio, a obzirom na očiglednu nemogućnost tuženika da ispuni ugovorene obveze u novom roku, pa i uopće. Isto tako, tuženik da je dva mjeseca nakon sklapanja Ugovora o građenju dostavio tužitelju i novi troškovnik. Stavka od 1.834.650,16 EUR prema Ugovoru i troškovniku iz ugovora, da je sada po zahtjevu tuženika povećana na iznos od 2.426.470,40 EUR. To povećanje da nije obrazloženo, već je „stavljeno na stol kao konačan zahtjev“. Tužitelj ističe da je raskinuo Ugovor o građenju dana 2. svibnja 2023., pozivom na odredbe članaka 626., 627. i 628. Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na ugovor o građenju, te članka 599. koji se odnosi na ugovor o djelu. Kako je tuženik kasnio sa izvođenjem radova, nije imao rukovoditelja gradilišta ni stručnu osobu koja bi jamčila stručno i pravovremeno obavljanje građevinskih radova, bez plana građenja, bez organizacije gradilišta, ljudskih i stručnih kapaciteta na gradilištu, planiranja realizacije projekta i logistike gradilišta, tužitelj da je osnovano zaključio da tuženik nije u stanju izvesti preuzete poslove i da je u takvom kašnjenju da poslovi neće biti izvedeni. Iz tog razloga, u skladu sa člankom 363. i 599., a ispunjeni su i uvjeti iz drugih članaka Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na raskid ugovora, tužitelj da je dostavio tuženiku obavijest o raskidu ugovora o građenju s prijedlogom da stručna osoba procjeni kvalitetu i vrijednost izvedenih radova, kako bi stranke uredile svoje međusobne odnose. Isto tako, tužitelj da nije prihvatio povećanje cijene radova, smatrajući da u periodu od dva mjeseca cijene radova i materijala nisu mogle porasti za preko 30%, pa je stoga obavijestio tuženika da ne prihvaća novi troškovnik te je slijedom toga raskinuo ugovor o građenju.

4. Tuženik da je obavijestio tužitelja da ne pristaje na raskid ugovora te je odbio napustiti gradilište, a isti da neovlašteno obavlja sitne poslove na gradilištu bez dozvole tužitelja, nabavlja keramičke pločice i sl. te iste ugrađuje, blokira gradilište vozilima, aktivira zadužnicu, iako tužitelj smatra da je plaćenim predujmom tuženik preplaćen, te da mu svakodnevno tuženik nanosi štetu. Tuženik da je protiv tužitelja pokrenuo spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-290/2023, radi isplate iznosa od 835.380,00 EUR. U tom predmetu, tuženiku (kao tužitelju) da je sporno je li Ugovor o građenju raskinut ili je i dalje na snazi, te se gore navedeni iznos traži na ime neovjerenih građevinskih situacija i traži se naknada štete zbog raskinutog ugovora, unatoč tvrdnji tuženika da ugovor nije raskinut. Iz tog razloga tužitelj smatra da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe na utvrđenje. Tuženik da je protiv tužitelja pokrenuo postupke pod poslovnim brojevima R1-59/2023 i R1-61/2023, u kojima traži određivanje privremene mjere protiv tužitelja. Svim navedenim postupcima tuženik da, bez vođenja građevinske knjige, bez voditelja gradilišta, bez stručne osobe koja će komunicirati sa nadzornim inženjerom tužitelja kao investitora te bez ispostavljenih situacija, potražuje sve veće i veće novčane iznose od tužitelja, a da pri tome gradilište miruje i da je izgledno da tuženik ne namjerava graditi, već namjerava zlouporabom postupka prisiliti tužitelja da plati te iznose. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je Ugovor o građenju, koji je između tužitelja i tuženika sklopljen 3. veljače 2023., raskinut dana 2. svibnja 2023., kao i da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana napusti gradilište u vlasništvu tužitelja oznake k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - NOVO te tu nekretninu preda u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari, uklanjanjem svih alata, strojeva i vozila, te da radnici tuženika napuste gradilište, odnosno da se tužitelj ovlašćuje, na trošak tuženika, ukloniti sa gradilišta sve stvari, strojeve i vozila tuženika uz poziv tuženiku da odredi mjesto gdje će iste odložiti ili ih uskladišti.

5. U podnesku od 21. rujna 2023., koji je dostavljen u spis prije zaprimanja odgovora na tužbu tuženika, tužitelj je naveo da je već u svibnju 2023. gradilište bilo napušteno te je služilo tuženiku za odlaganje smeća, građevinskog materijala koji nije korišten za gradnju, već uskladišten za potrebe gradnje na drugim objektima, a iz kojeg razloga da je tužitelj ušao u posjed gradilišta 11. rujna 2023. Na gradilištu da je zatečeno nešto sitnog alata unutar objekata, dva kombi vozila i jedan kamion koji su tamo trajno parkirani te očito služe za onemogućavanje tužitelju uvođenja u gradilište novog izvođača. Na gradilištu da se povremeno pojavljuje predstavnik tuženika, a tuženik da je na objekte postavio reklamu svoje firme kako bi se predstavljao kao vlasnik. Tužitelj je naveo da je sastavni dio Ugovora o građenju bio terminski plan od 26. siječnja 2023., koji od strane tuženika nije poštivan, što da proizlazi i iz izvješća nadzornog inženjera od 24. svibnja 2023. Tuženik da je 18. travnja 2023. dostavio izmijenjeni terminski plan, kojeg tužitelj nije prihvatio, a prema kojem su radovi pomaknuti do 7. listopada 2023. Nadalje, Ugovorom o građenju u članku 7. da je ugovorena cijena u ukupnom iznosu od 1.834.650,16 EUR, bez PDV-a, a u koju cijenu da su uključeni svi troškovi rada, materijala, rada strojeva, transporta, porezi, plaće, pripremni radovi i dobit glavnog izvođača. Tužitelj navodi da je osigurao financiranje kreditom banke, koji je određen sukladno ugovorenim troškovima, te da je na ime avansa platio na račun tuženika 3. veljače 2023. iznos od 5.000,00 EUR, zatim 6. veljače 2023. iznos od 180.000,00 EUR, a banka – kreditor da je 23. ožujka 2023. uplatila tuženiku iznos od 90.000,00 EUR. Tuženik da je nakon toga, 6. travnja 2023. dostavio tužitelju novi troškovnik na iznos od 2.426.470,00 EUR, bez PDV-a, i to bez obrazloženja, a koji troškovnik tužitelj nije prihvatio. Tuženik da nije vodio građevinsku knjigu te da je nadzornom inženjeru 20. ožujka 2023. dostavio prvu situaciju, a nadzorni inženjer da je građevinsku knjigu zaprimio tek 25. travnja. Od tuženika da je traženo da se uruči ispravljena prva situacija i građevinska knjiga, ali da to nije učinjeno. Kada je građevinska knjiga 25. travnja 2023. uručena nadzornom inženjeru, da je bilo evidentno da radovi neće biti izvršeni, ne samo u ugovorenom terminu, već uopće, te da je stoga izvjesno da je namjera tuženika bila sključivo naplaćivati se od tužitelja bez ikakve osnove.

6. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2023. tuženik je naveo da osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik potvrđuje da je između stranaka sklopljen Ugovor o građenju od 3. veljače 2023. te ističe da je kao glavni izvođač iz predmetnog ugovora izvršio preuzete obveze u vidu do tada završene 4. situacije. Dakle, tuženik da je ispostavio tužitelju 4. privremene situacije za izvršene radove, zaključno sa 1. lipnja 2023., a po kojima tužitelj da duguje tuženiku iznos od 685.219,04 EUR. Tuženik navodi da je svaka od tražbina iz tih situacija specificirana kako u pogledu izvršenih radova tako i za iznos troškova te da je isto vidljivo iz građevinske knjige koja da je uredno vođena za cijelo vrijeme obavljanja radova. Međutim, za izvršene ugovorne obveze od tužitelja kao investitora da nije zaprimio isplatu, a tužitelj da svojim postupanjem čini sve kako bi se opstruiralo izvršavanje ugovornih obveza od strane tuženika i to, osim neplaćanjem izvršenih i ugovorenih situacija, plasirajući lažne navode o obustavi financiranja te zahtijevajući hitno napuštanje gradilišta i prekid radova, a čime da je tuženiku počinjena šteta. Tuženik ističe da svojim postupanjem ne krši ugovorne odredbe te da iste ispunjava u svim vremenskim rokovima i sukladno Ugovoru. To da potvrđuje i Elaborat građevinskog vještačenja od 14. lipnja 2023. izrađen od strane sudskog vještaka Slavena Runje, kojeg je naručio tuženik, a u kojem zaključnom mišljenju da se navodi kako gradilište nije napušteno, odnosno da izvođač nije prestao s izvođenjem radova te da je izvođač za radove koji su izvedeni, po predmetnom ugovoru, dostavio atestnu dokumentaciju ugrađenih materijala. Tuženik navodi da je zbog podmirenja dospjelog dugovanja na ime ispostavljenih privremenih situacija protiv tužitelja ustao tužbom, koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P- 290/2023. Tuženik navodi i da je tužitelj neistinito, u e-mail poruci od 13. svibnja 2023., obavijestio tuženika da je došlo do obustave financiranja projekta od strane Erste banke zbog odstupanja izvedenih radova od radova predviđenih terminskim planom te da je isto tako od tuženika zahtijevao prestanak radova i napuštanje gradilišta. Nadalje, tuženik je naveo i da je aktivirao zadužnicu koju mu je izdao tužitelj, a s obzirom da mu tužitelj nije podmirio ispostavljene privremene situacije, ali isto tako i da je tužitelj aktivirao zadužnicu koju mu je izdao tuženik i to neosnovano te je istom račun tuženika blokiran za iznos od 150.000,00 EUR. Upravo stoga, tuženik da je kao ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i prijedlog za odgodu ovrhe pred Općinskim sudom pod poslovnim brojem Ovr- 1420/2023.

7. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da je bio u stalnom, zakonitom te neprekidnom posjedu predmetnog gradilišta temeljem Ugovora o građenju od 3. veljače 2023. i to sve do 11. rujna 2023. kada mu je posjed nezakonito i nasilno oduzeo upravo tužitelj. Toga dana da su u popodnevnim satima tužitelj, odnosno zaštitari društva Villa in finitus d.o.o. Split po nalogu i uputi tužitelja, nasilno i nezakonito oduzeli tuženiku posjed gradilišta na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je uostalom i sam tužitelj priznao u svom podnesku od 21. rujna 2023. Osim nezakonitog oduzimanja posjeda gradilišta, navedeni zaštitari da su nezakonito zadržali i sve stvari, strojeve i alate u vlasništvu tuženika koji su se nalazili na gradilištu i time onemogućili tuženiku pristup istom te korištenje njegovih stvari. Tuženik da poduzima sve pravno dopuštene radnje radi povrata svog zakonitog posjeda. Tuženik također navodi i da je nezakonito postupanje tužitelja razvidno iz činjenice da je tužitelj protiv tuženika, u postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-69/2023, zatražio donošenje privremene mjere, a kojom bi se zabranilo tuženiku provođenje bilo kakvih promjena na predmetnom gradilištu odnosno nekretnini te da sud privremeno uredi sporni odnos između stranaka tako što će naložiti tuženiku da napusti gradilište i ukloni svoje stvari, alate i strojeve te gradilište preda u posjed tužitelju. Taj prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere da je pravomoćno odbijen rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2375/2023 od 25. srpnja 2023. Tuženik također navodi da je u noći s 19. na 20. rujna 2023. tužitelj, odnosno prethodno navedeni zaštitari po njegovom nalogu, uveo novog izvođača radova na predmetno gradilište – društvo Elaboratus d.o.o. Split te da je tom prilikom ogradio gradilište žičanom ogradom kako bi onemogućio pristup tuženiku te ogradio njegova vozila te ga ujedno onemogućio da obavlja ugovorene radove na predmetnoj nekretnini. Zbog svega navedenog, tuženik da je protiv osoba ovlaštenih za zastupanje tužitelja podnio kaznenu prijavu. Sukladno navedenom, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Podnescima od 30. siječnja 2024. tužitelj je dodatno pojasnio razloge zbog kojih je raskinuo Ugovor o građenju, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu tuženika te je podnio prijedlog za određivanje privremene mjere. Nakon što je tužitelj raskinuo Ugovor o građenju jednostranim otkazom ugovora dana 2. svibnja 2023., tužitelj navodi da ga je tuženik obavijestio kako ne pristaje na raskid ugovora, a što da je neosnovano, te da je odbio napustiti gradilište. Isto tako, tuženik da je blokirao gradilište svojim vozilima, aktivirao zadužnicu na iznos od 150.000,00 EUR, iako je tužitelj smatrao da je tuženik plaćen. Nadalje, tuženik da je pokrenuo cijeli niz postupaka protiv tužitelja, pozivajući se na 2. i 3. situaciju i tražeći isplatu prema tim situacijama, a da iste nikada nije dostavio nadzornom inženjeru kako je to Ugovorom o građenju predviđeno. Protiv tužitelja da je podnio i prijedloge za određivanje privremenih mjera, kojima je tražio zabranu otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine na kojoj se nalazi gradilište, a koji prijedlozi da su pravomoćno odbijeni. Tuženik da je unatoč činjenici raskida ugovora, nastavio koristiti predmetno gradilište i kao parkiralište za vozila koja ne koristi, a na gradilište da je i dalje povremeno dolaze nepoznate osobe koje se legitimiraju kao zaposlenici tuženika i ulaze u objekte. Zbog toga, tužitelj da je bio prisiljen sklopiti ugovor o pružanju usluga zaštite s društvom Villa in finitus d.o.o. Split. Krajem rujna 2023. tuženik da je s nekolicinom osoba nasilno ušao u ograđeno i zatvoreno gradilište te da je tom prilikom od zaštitara uzeo ključeve svih objekata. Tužitelj da je pokušao promijeniti brave na objektima, ali tuženik da ga je u tome onemogućio. Tuženik da i dalje onemogućava tužitelja da uvede u posao novog izvođača, a čime da mu dnevno nanosi štetu. Dakle, tuženik da onemogućava tužitelju ulazak u objekte, jer drži ključeve od objekata i ne dopušta promjenu brava. Tuženik da je, a da bi prestao s blokadom gradilišta i onemogućavanjem nastavka radova, tražio od tužitelja da mu plati najprije 800.000,00 EUR, nakon toga 1.000.000,00 EUR pa onda 1,5 milijuna eura, a na koju iznudu tužitelj da nije pristao. Tuženik da je stoga postao nasilan. Pored toga što su 10. listopada 2023. otuđili ključeve objekata u izgradnji, koje i dalje drže, djelatnici tuženika da su 24. siječnja 2024. upali na gradilište i počeli izvoditi radove na objektu, a tužitelju da nije dopušteno postavljanje nadzornih kamera na gradilištu. Dakle, tuženik da drži posjed predmetnog gradilišta kako bi tužitelja iznuđivao i nanosio mu štetu, a radi čega tužitelj da ostaje kod tužbenog zahtjeva iz točke 2., odnosno kod zahtjeva da se presudom naloži tuženiku da napusti gradilište i preda ga u posjed tužitelju, slobodno od osoba i stvari.

9. Tužitelj je također, a vezano za razloge raskida ugovora, istakao da mu je tuženik 6. travnja 2023. dostavio novi troškovnik, u odnosu na koji je tužitelj 17. travnja 2023. pisano obavijestio tuženika da ga ne prihvaća. Kako bi ukazao na opravdanost raskida ugovora, tužitelj je izvršio usporedbu razlika u cijeni i to za objekt 4, navodeći da je svih 6 objekata, osim zajedničkog objekta, gotovo identično. Usporedbom ugovornog troškovnika i novog troškovnika kojeg je tuženik dostavio tužitelju nakon sklapanja ugovora, da je razvidno da su se cijene pojedinih radova prema tom novom troškovniku znatno povećale. Tužitelj je tako analizirao cijene iz dvaju troškovnika za pojedine radove (ab radove, zidarske, izolaterske, kamenarske, parketarske, ličilačke, stolarske, bravarske, montažne radove te radove bazenske tehnike) za objekt 4, ističući kako je razvidno da je razlika između ugovorene cijene i cijene u neprihvaćenom troškovniku 54.256,65 EUR, a što da predstavlja povećanje od 39%. Povećanje cijena da je gotovo u potpunosti jednako i za ostale objekte iz ugovora o građenju pa kada se navedeno prenese na 6 objekata, bez zajedničkog objekta, onda da je razvidno kako povećanje cijene, samo za navedene radove koji predstavljaju dio ugovorenih radova, iznosi oko 330.000,00 EUR. Dakle, iz navedenog da je razvidno kako je cijena radova po tuženiku, od dana sklapanja ugovora 3. veljače 2023. do 6. travnja 2023., kada je tuženik dostavio tužitelju novi troškovnik, porasla za enorman iznos, a što da je neprihvatljivo.

10. Podneskom od 15. ožujka 2024. tužitelj je naveo da mu je tuženik 13. ožujka 2024. dostavio 6. Situaciju – rekapitulaciju za izvršene radove u periodu od 29. veljače 2024., a iz koje da proizlazi kako je tuženik navodno obavio radove na gradilištu u vlasništvu tužitelja i to u vrijednosti od 14.884,86 EUR. Ta situacija da nije ovjerena te tužitelju nije poznato o kakvim se to izvedenim radovima radi, ali isti da potvrđuje navode tužitelja da se tuženik i danas nalazi u posjedu gradilišta te pokušava dobiti još novčanih sredstava. Uz tu situaciju da je priložen troškovnik radova u koje tuženik traži naknadu za raskid ugovora u iznosu od 200.000,00 EUR, a čime da isti zapravo priznaje da je raskid ugovora nastupio, ali istovremeno tuženik da drži gradilište u posjedu i onemogućava tužitelja da nastavi s izvođenjem radova s drugim izvođačem.

11. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u osporavanju tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da je izvršio i izvršava obveze preuzete ugovorom o građenju u rokovima i sukladno ugovoru, dok tužitelj da je taj koji radi sve ne bi li se ugovoreno opstruiralo. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Josipa Šituma, koje je izrađeno za potrebe postupka osiguranja dokaza pod posl. br. R1-63/2023, kao i već ranijeg dostavljenog elaborata građevinskog vještačenja vještaka Slavena Runje od 14. lipnja 2023., da je razvidno kako tuženik izvršava preuzete ugovorne obveze.

12. Podneskom od 19. rujna 2024. tužitelj je ponovno istakao da tuženik prisilno drži gradilište u posjedu i ne dopušta tužitelju ulazak s novim izvođačem, a što da proizlazi i iz zapisnika od 13. rujna 2024. u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-132/2023, a u kojem punomoćnik tuženika da izjavljuje kako je tuženik u posjedu gradilišta i da taj posjed i danas drži.

13. Ovdje valja navesti da je tuženik nakon zaključenja glavne rasprave, u podnesku od 25. veljače 2025. predložio preotvoriti raspravljanje u ovom predmetu, a koji prijedlog tuženika sud nije ocijenio osnovanim. Naime, tuženik je takav prijedlog podnio navodeći da je zaprimio presudu Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-298/2024, a što da bi predstavljalo novo zaprimljeni dokaz koji ukazuje na činjenicu da ugovor među strankama nije raskinut. Međutim, iz sadržaja presude ovog suda P-298/2024-26 od 7. veljače 2025. je razvidno da se radi o postupku koji je tuženik, kao tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe, odnosno naplate po bjanko zadužnici. Budući da sama ta presuda ne predstavlja novo zaprimljeni dokaz te da je tuženik bio u mogućnosti sve isprave koje se nalaze u tom predmetu dostaviti i u ovaj spis, to je stoga sud ocijenio da ne postoje razlozi za ponovno otvaranje glavne rasprave u ovom predmetu, a to u smislu odredbi članka 305. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

14. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu, izvršen je uvid u spise ovog suda pod poslovnim brojevima R1- 59/2023, R1-61/2023, R1-63/2023, R1-69/2023 i P-290/2023, te su isto tako izvedeni dokazi saslušanjem prokuriste tužitelja ČI, kao i svjedoka NI, LI, AI, TI i DI. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza kombiniranim električnim vještačenjem izvedenih radova (iz podneska tuženika od 23. svibnja 2024.), jer je smatrao da je izvođenje tog dokaza suvišno te da isto ne bi doprinijelo donošenju odluke u ovom predmetu, budući da su relevantne činjenice utvrđenje iz ostalih izvedenih dokaza. Uostalom, tuženik u odnosu na taj svoj dokazni prijedlog nije naveo odnosno obrazložio na koje sporne okolnosti, a koje su bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, predlaže izvođenje tog dokaza. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke radi usporedbe troškovnika te prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem (suočenjem) prokuriste tuženika PI i direktora tužitelja ČISĐ (prijedlozi iz podneska tuženika od 17. prosinca 2024.), jer se radi o prijedlozima tuženika koji su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle protivno odredbi članka 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, pri čemu tuženik nije naveo opravdano razloge zbog kojih te dokazne prijedloge nije mogao predložiti i ranije, odnosno prije zaključenja prethodnog postupka.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da sud presudom utvrdi da je Ugovor o građenju, koji je između parničnih stranaka sklopljen 3. veljače 2023., raskinut 2. svibnja 2023., kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da napusti gradilište u vlasništvu tužitelja oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zu.1547 k. o. [katastarska općina]-Novo i da to gradilište odnosno nekretninu preda u posjed tužitelju slobodnu od osoba i stvari, uklanjanjem svih alata, strojeva i vozila te da radnici tužitelja napuste gradilište, odnosno da se tužitelj ovlašćuje, na trošak tuženika, ukloniti sa gradilišta sve stvari, strojeve i vozila tuženika.

17. U konkretnom slučaju nije sporno da je između tužitelja kao investitora i tuženika kao glavnog izvođača sklopljen Ugovor o građenju od 3. veljače 2023. Predmet tog ugovora je izvođenje građevinskih radova i koordinacija radova podizvođača u gradnji turističkog naselja Resnik na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Novo, prema projektnoj dokumentaciji, ugovornom troškovniku i terminskom planu kao sastavnim dijelovima ugovora. Prema članku 5. tog ugovora, tuženik se kao glavni izvođač obvezao za tužitelja izvesti radove do faze niski roh-bau do uporabljivosti objekata 2,3,4,5,6,7 i zajedničkog objekta, uređenog okoliša i infrastrukture. Člankom 7. stranke su ugovorile jediničnu cijenu za radove u iznosu od 1.834.650,16 EUR, a u koju cijenu nije uključen PDV. Nadalje, u ugovoru je sadržana i obavijest tuženiku kako je izvjesno da će se izmijeniti način grijanja i hlađenja u objektima te se umanjiti iznosi iz troškovnika pod stavkom "strojarski radovi" te da će se i naknada za radove "keramika u bazenima" redefinirati ovisno o tome hoće li se u bazene stavljati keramika iz troškovnika ili će se umjesto keramike ugraditi zaštitna folija. U članku 7. je nadalje ugovoreno i da se na cijene iz ponudbenog troškovnika primjenjuje zakonska klizna skala vezana za promjenu nabavne cijene materijala. Isto tako, ugovoreno je da su u navedenu cijenu uključeni svi troškovi rada, materijala, rada strojeva, transporta, porezi, plaće, pripremni radovi i dobit glavnog izvođača.

18. Iz sadržaja e-mail poruke od 2. svibnja 2023., a koju je tužitelj uputio tuženiku, razvidno je u toj poruci sadržana izjava tužitelja o raskidu naprijed navedenog Ugovora o građenju, a kao razlog izjavljenog raskida navedeno je povećanje ugovorene cijene radova za znatan iznos. U tom dopisu tužitelj navodi kako je nakon obilaska gradilišta prošlog tjedna, s grupom investitora na čelu sa ŽI, održao niz sastanaka s Erste&Steiermarkische bank d.d. te da je obilaskom gradilišta utvrđeno da: troškovnik koji je dostavljen naknadno, a nakon sklapanja Ugovora o građenju, ne odgovara cijenama koje su bile navedene u troškovniku koji je bio osnova za sklapanje tog ugovora, kao i da cijena elemenata na temelju kojih se određuje cijena radova nije porasla od veljače 2023. kada je ugovor sklopljen; terminski plan koji je dostavljen prilikom sklapanja ugovora o građenju da nije ispoštovan te da je razvidno kako tuženik nije u mogućnosti radove izvršiti u roku te da dinamika radova na gradilištu ne ukazuje na mogućnost ubrzanja radova, a kašnjenje da je toliko da investitor nema interes tražiti ispunjenje ugovora; isto tako tužitelj navodi da ne prihvaća naknadno dostavljeni dinamički plan jer da je dinamički plan koji je sastavni dio ugovora o građenju prihvaćen upravo na tuženikov prijedlog, a tužitelj da sumnja u mogućnost tuženika da ispoštuje novo predloženi dinamički plan. Nadalje, tom e-mail porukom tuženik je pozvan izraditi knjigu za preostale izvedene radove, kako bi tužitelj izvršio plaćanje, te da u roku od dva dana napusti gradilište.

19. Iz nove e-mail poruke tužitelja od 4. svibnja 2023. razvidno je da je tuženik izjavio da ne pristaje na raskid ugovora, a radi čega ga tužitelj poziva na izjašnjenje o spremnosti na sporazumni raskid uz navođenje radova koje će još do kraja odraditi i u kojem roku će ih izvesti, a zbog činjenice da je tuženik naručio potrebne materijale, kao i uz obračun izvedenih radova.

20. Iz daljnjih e-mail poruka tužitelja od 13. svibnja 2023., 15. svibnja 2023. te 24. svibnja 2023. razvidno je da tužitelj poziva tuženika da napusti gradilište te da prestane sa svim aktivnostima na istom.

21. Na ročištu održanom kod ovog suda 16. srpnja 2024. saslušan je prokurist tužitelja ČI i u svojstvu svjedoka nadzorni inženjer NI.

22. U svom iskazu svjedok NI je naveo da je na predmetnom gradilištu obavljao poslove nadzornog inženjera za građevinsko-zanatske radove, radove instalacije vode i kanalizacije. Tuženik da je započeo s izvođenjem radova iza 16. veljače 2023. jer je tada građevinska dozvola postala pravomoćna. Sastavni dio sklopljenog ugovora među strankama da je bio i troškovnik te plan izvođenja radova, a koji da su mu dostavljeni tek naknadno i sa zakašnjenjem. Nakon što je zaprimio terminski plan, a prema vlastitom iskustvu, smatrao je da se radovi neće moći završiti u terminima koji su predviđeni tim planom, zbog malog broja ljudi tuženika koji su bili na gradilištu. Taj terminski plan da se mogao ispoštovati da je bilo više radnika i to uz ulaganje znatnog napora. Radnici tuženika da su započeli zapravo obrnuto izvoditi radove i to na način da su se na početku koncentrirali na izvođenje vanjskih radova, umjesto radova na samim objektima, a na kojima da su radili malo i sa smanjenim intenzitetom. Svjedok je nadalje naveo da je krajem travnja ili početkom svibnja 2023. investitor donio odluku o prekidu suradnje s tuženikom te da je po zaprimanju te odluke svjedok naložio radnicima tuženika da prestanu s izvođenjem radova. Iskazao je i da je nakon zaprimanja troškovnika radova primijetio da je ukupan iznos naveden u tom troškovniku za 600.000,00 EUR veći od iznosa navedenog u ugovoru. Tim troškovnikom da nisu bili obuhvaćeni radovi elektroinstalacija i strojarskih instalacija. Zbog čega je došlo do prestanka suradnje među strankama da mu nije točno poznato, ali da misli da je bilo više razloga za to, između ostalog kašnjenje s izvođenjem radova, povećanje cijene radova i dr. Svjedok NI je iskazao i da od svibnja 2023. više ne obavlja bilo kakve radove niti nadzire izvođenje istih na predmetnom gradilištu. Tuženik da je ukupno ispostavio jednu privremenu situaciju, za koju je dostavio građevinsku knjigu i koju je svjedok pregledao, ovjerio i odobrio. Nakon toga, tuženik da je dostavio i drugu građevinsku knjigu, a koja da nije bila potpuna jer nije sadržavala grafički dio. Svjedok je potvrdio da je u svibnju 2023. sastavio zapisnik o radovima koje je do prestanka suradnje izveo tuženik. Naveo je i da mu nije poznato je li što plaćeno tuženiku za izvedene radove niti kakvo je trenutno stanje na gradilištu.

23. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok NI je naveo da je tuženik tek nakon određenog vremena i na njegovo inzistiranje imenovao inženjera gradilišta, a to je bio MI, kojeg gotovo da i nije bilo na gradilištu, te je imenovao voditelja zanatsko obrtničkih radova i voditelja elektroinstalaterskih radova, dok voditelja strojarskih radova da nije imenovao. Isto tako, tuženik da nije dostavio sve potrebne isprave koje je sukladno ugovoru trebao, kao što su primjerice atesti za beton, isprave vezano uz iskolčenje građevine i slično, a razlog tomu je što tuženik nije platio svoje podizvođače za te izvedene radove. Te isprave da su potrebne vezano za tehnički pregled te dobivanje uporabne dozvole za izgrađenu građevinu. Naveo je i da je prvu privremenu situaciju vraćao tuženiku na ispravak zbog cijene radova uređenja zemljišta na okolišu, jer je ista ispostavljena prema kategorijama iz ugovornog troškovnika, a stvarno da su izvedeni manje složeni radovi kategorije C. Svjedok je iskazao i da je prije sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika, tužitelj imao sklopljen ugovor o izvođenju građevinskih radova s društvom Starac d.o.o., kao glavnim izvođačem, a čiji podizvođač da je bio tuženik. Do veljače 2023., do kada je vrijedio ugovor s društvom Starac d.o.o., da su izvedeni grubi građevinski radovi na objektima 2 – 7 te na zajedničkom objektu, a isti da su uključivali zemljane radove, betonske radove, zidarske radove te dio hidroizolaterskih radova. Vezano za te radove da je postojao troškovnik kojeg je izradio upravo tuženik. Svjedok je iskazao i da je do formiranja cijene od 1.834.650,16 EUR za izvođenje radova iz ugovora o građenju koji je između parničnih stranaka sklopljen u veljači 2023., došlo tako da je ta cijena zapravo predstavljala razliku između ugovornog troškovnika ranijeg glavnog izvođača radova Starac d.o.o. te radova koji su izvedeni do veljače 2023. Razliku u troškovniku da predstavljaju i troškovi za izgradnju objekata 1 i 8, a ukupan iznos cijene iz ugovora iz veljače 2023. da je umanjen za vrijednost troškova izgradnje tih objekata. Na kraju, naveo je da mu je tuženik dostavio samo jednu i to 1. privremenu situaciju, a da ostale situacije koje je tuženik ispostavio mu nisu dostavljene niti ih je vidio. Prema 1. privremenoj situaciji koja je izdana na iznos od nešto manje od 100.000,00 EUR, tuženik da je obavio oko 5% od ukupno ugovorenih radova prema ugovoru o građenju iz veljače 2023.

24. Prokurist tužitelja ČI u svom iskazu u bitnom je naveo da je tužitelju u veljači 2023. odobren kredit od strane Erste banke d.d. upravo radi financiranja predmetnih radova. Na predmetnom gradilištu, a prije sklapanja ugovora o građenju između stranaka u veljači 2023., tužitelj da je imao sklopljen ugovor o građenju s društvom Starac d.o.o., kao glavnim izvođačem, a čiji je podizvođač je bio tuženik, koji je zapravo stvarno izvodio radove na gradilištu. Početkom 2023. vlasnik tužitelja gosp.ŽI da je predlagao promjenu glavnog izvođača radova, međutim tuženik da je inzistirao da on ostane izvođač radova te da će preuzeti ulogu glavnog izvođača, navodeći kako su svi raniji problemi bili vezani uz činjenicu da mu Starac d.o.o. nije isplaćivao odrađene radove. Tuženik da je čak sastavio i dostavio terminski plan izvođenja radova, a koji je sastavni dio ugovora o građenju iz veljače 2023. Navedeni terminski plan tuženik da je izradio u siječnju 2023. Sastavni dio ugovora između parničnih stranaka da je bio i troškovnik, a koji je također izrađen od strane izvođača radova. Cijena navedena u ugovoru o građenju iz veljače 2023. da je zapravo predstavljala razliku između troškovnika koji je bio dogovoren s društvom Starac d.o.o., umanjen za radove koji su izvedeni do veljače 2023. te cijene objekata 1 i 8, odnosno troškove izgradnje istih, a sve obzirom da poslovna banka nije htjela te troškove uključiti u odobreni kredit. Tuženik da je krenuo s izvođenjem radova sredinom veljače 2023. te je trebao ispostaviti prvu privremenu situaciju krajem veljače 2023. Međutim, ona da je ispostavljena tek sredinom ožujka 2023. Nakon što je tužitelj zaprimio tu privremenu situaciju da je utvrđeno kako su cijene znatno veće od onih koje su navedene u ugovornom troškovniku. Tu da su zapravo nastali problemi u odnosu između stranaka. Naime, gosp. PI, koji je bivši vlasnik i direktor tuženika, da je naveo kako mu nije poznat ugovorni troškovnik te da je on tužitelju dostavio svoj troškovnik, odnosno troškovnik po kojem je tuženik obračunao radove iz prve privremene situacije, a koji troškovnik da je bio za cca 600.000,00 EUR veći od ugovornog troškovnika. Uzimajući u obzir da je tuženik kasnio s izvođenjem radova, da je samostalno povećao cijene iz troškovnika te da je nestručno izvodio radove, odnosno nije dostavljao potrebne ateste, tužitelj da je pisanim dopisom od 2. svibnja 2023. izjavio raskid ugovora tuženiku. Nakon toga, tužitelj da je tražio od tuženika da se obračunaju do tada izvedeni radovi te da tuženik nakon toga napusti gradilište.

25. ČI je naveo i da je tužitelj, a sukladno sklopljenom ugovoru, tuženiku uplatio avans od 15% od ugovorene cijene i to na način da mu je početkom veljače platio iznos od 180.000,00 EUR, a što je bilo 10% avansa, nakon toga, sredinom ožujka da je uplaćeno 90.000,00 EUR, a što je bio preostali ostatak avansa, pri čemu da je iznos od 5.000,00 EUR za ranije izvedene a pretplaćene radove, koje je kao podizvođač priznao i tuženik, ušao u obračun avansa tako da je tužitelj u cijelosti isplatio tuženiku ugovoreni avans. Ponovio je da je tužitelj 2. svibnja 2023. izjavio raskid ugovora tuženiku, a u odnosu na e-mail poruku koju je 4. svibnja 2023. uputio tuženiku, a u kojoj se između ostalog poziva tuženika na obavijest o spremnosti na sporazumni raskid, naveo je da se to zapravo odnosilo na sporazum stranaka o tome koji su radovi do tada izvedeni i koja je vrijednost tih izvedenih radova, da se ti radovi plate te da se nakon toga stranke jednostavno raziđu. Vezano uz kašnjenje u izvođenju radova u odnosu na terminski plan, naveo je da je istog utvrdio zbog činjenice nedovoljnog broja radnika tuženika na gradilištu te s konstantnim upozorenjima nadzornog inženjera vezano uz to. To da je bilo vidljivo već sredinom ožujka 2023., a kašnjenje u izvođenju radova se prije svega odnosilo na objekte 2, 3 i 4, a zatim i na ostale objekte. Na kašnjenje u izvođenju radova da ga je upozorio i gosp. TI iz Erste nekretnina d.o.o., a koji je u ime Erste banke kontrolirao izvođenje radova vezano uz odobreni kredit tužitelju. Nakon što je tužitelj izjavio raskid ugovora 2. svibnja 2023., tuženik da je nastavio samoinicijativno sa izvođenjem određenih radova i to na bazenskoj tehnici te da je čak za to ispostavio i privremenu situaciju koja je dostavljena uz tužbu. Istakao je i da tužitelj u ovom trenutku nije u posjedu predmetnog gradilišta. Zbog upozorenja od opasnosti nastanka nezgode na gradilištu, tužitelj da je predmetno gradilište u rujnu 2023. ogradio te je doveo i zaštitarsku službu radi čuvanja gradilišta. Međutim, mjesec dana nakon toga, tuženik da je doveo svoju zaštitarsku službu te je putem samopomoći ponovno ušao u posjed predmetnog gradilišta. Tom prilikom, djelatnici tuženika da su otuđili ključeve svih objekata te su onemogućili tužitelja, koji je naknadno htio postaviti video nadzor u siječnju 2024., u postavljanju istoga. Iskazao je da nema saznanja kakvo je stanje trenutno na gradilištu i da li se izvode bilo kakvi radovi. Naveo je da osim isplaćenog avansa, tužitelj nije bilo što isplatio tuženiku pa tako ni cijenu radova obračunatih po prvoj privremenoj situaciji, jer je smatrao da je ista plaćena putem avansa.

26. Odgovarajući na posebna pitanja prokurist tužitelja je naveo i da je tužitelj u siječnju 2024. angažirao bravara, koji je došao na gradilište, ali da mu radnici tuženika koji su bili na gradilištu nisu dopustili da zamjeni brave te su ga u tome spriječili te da je stoga tužitelj odustao od pokušaja ponovnog stupanja u posjed gradilišta te zbog straha od nasilja. Naveo je i da je nakon provedenog vještačenja u postupku osiguranja dokaza vještak Šitum utvrdio nesporno izvedene radove te je tužitelj bio spreman te radove platiti tuženiku, pod uvjetom da tuženik preda u posjed gradilište tužitelju, kako bi tužitelj mogao uvesti novog izvođača radova. U tom smislu da je bio je upućen prijedlog tuženiku, a na kojeg tuženik da nije pristao, već je tražio uplatu iznosa od 1.500.000,00 EUR, a kao uvjet napuštanja gradilišta. Potvrdio je i da je tužitelj aktivirao bjanko zadužnicu na iznos od 150.000,00 EUR te je temeljem iste blokiran račun tuženika, a sve to prema uputi vlasnika tužitelja.

27. Svjedok LI je u svom iskazu naveo da je u razdoblju od 2021. do lipnja 2024. bio zaposlenik tuženika te da je kao radnik radio na gradilištu koje je predmet ovog spora. Naveo je da mu nisu poznati uvjeti ugovora o građenju koji je sklopljen između stranaka. Na predmetnom gradilištu da je počeo raditi u 2022. te je radio do rujna 2023., a na gradilištu da nije bio prisutan svakodnevno, već povremeno, po potrebi. Tuženikov nadzorni inženjer da se zvao Č, koji je sa svjedokom i RI vršio obračun izvedenih radova od strane tuženika te je Č ispunjavao obračunske situacije i dostavljao ih glavnom nadzornom inženjeru koji se zove NI. Naveo je da su se oni s glavnim nadzornim inženjerom NI usmeno dogovarali što će i na koji način izvesti, a nakon što bi radovi bili izvedeni ili nakon što bi primjerice ugradili cijevi za kanalizaciju, glavni nadzorni inženjer da bi se povukao te bi od strane tužitelja dolazile primjedbe da su ti radovi loše izvedeni. Na predmetnom gradilištu da je radilo u pravilu oko 8 radnika tuženika, a svi oni da nisu istovremeno radili na tom gradilištu, već su oni, kao i svjedok, istovremeno radili na dva do tri gradilišta. Razlog tomu je što ispostavljene situacije tuženika nisu bile plaćene od strane tužitelja. Problem između stranaka da je nastao vezano uz obračunate količine izvedenih radova. Svjedok je naveo da su postojali rokovi i dinamika izvođenja radova koji su između stranaka ugovoreni te da je krajnji rok za izvođenje svih radova bio 8. listopada 2023. Međutim, dinamika radova da je poremećena prilikom izvođenja radova ugradnje prozora, vrata te konstrukcije krova, a što da je bilo u ožujku 2023. Dakle, naprijed navedeni radovi da su na objektima 2 i 3 stoga kasnili mjesec dana, dok na ostalim objektima ti radovi da nisu ni izvedeni. Naveo je i da je u dokumentaciji, odnosno troškovniku koji je sastavljen prilikom sklapanja ugovora bilo navedeno koji će se materijali ugrađivati, ali da je njima glavni nadzorni inženjer davao drugačije usmene upute. Svjedok je iskazao da mu nisu poznati detalji oko izdavanja privremenih situacija od strane tuženika za izvedene radove, a niti da li su te situacije plaćene od strane tužitelja. Naveo je i da je u 2023. na predmetno gradilište dolazila policija, jer su neki drugi radnici bili dovedeni na gradilište, a oni da su svoje alate za rad tada s tog gradilišta preuzeli i isto gradilište napustili. Posljednji put na predmetnom gradilištu da je bio ove godine kada je u ime tuženika došao preuzeti jedno vozilo.

28. Svjedok LI je iskazao i da je dinamika postavljanja prozora bila spora te da je ista kasnila, a razlog tomu da je bio taj što je drugo društvo koje je trebao dobaviti i postaviti ta stakla na objekte kasnilo s istim. Zbog toga, tuženik da je kasnio s postavljanjem staklene prizme na objektima. U svezi s tom staklenom prizmom da je bio i problem odabira materijala i vrste, a što su oni trebali usmeno dogovoriti s nadzornim inženjerom NI. Vezano uz dolazak policije na gradilište, naveo je da mu nije poznato kako je to završilo, jer više ne radi za tuženika, a zbog čega da mu nije poznato ni današnje stanje na gradilištu. Naveo je i da je nakon dolaska policije na predmetno gradilište nakon toga bio jedan do dva radnika tuženika koji su izvršavali određene radove, a to da je trajalo do lipnja 2024. Isakazao je i da nadzorni inženjer NI nije imao primjedbi sve dok se nije započelo s ispostavljanjem privremenih situacija od strane tuženika. Na ispostavljenu prvu privremenu situaciju da je bilo primjedbi te se ista više puta mijenjala, a stranke da se nisu konačno usuglasile oko te situacije. Iskazao je da mu nije poznato kada su ispostavljene ostale privremene situacije, a niti su mu bile poznate ugovorene jedinične cijene, budući da je on bio zadužen za određivanje količine izvedenih radova. Glavni nadzorni inženjer da je otvoreno navodio da su jedinične cijene za neke od stavki veće nego što su trebale biti, kao i da su za neke stavke količine također veće od ugovorenih.

29. Svjedok JI, koji je saslušan na ročištu od 23. rujna 2024., je u svom iskazu naveo da je na predmetnom gradilištu radio kao poslovođa za tuženika te da samostalno nije izvodio bilo kakve građevinske radove. Te poslove da je obavljao od početka, a iste da obavlja i danas. Radnici tuženika na gradilištu da sada obavljaju radove čišćenja, žbukanja i slično, a on da nadgleda obavljanje tih radova. Trenutno da je 1 do 2 radnika tuženika na predmetnom gradilištu. Iskazo je da mu nije mi poznato pod kojim je uvjetima i na koji način sklopljen ugovor o građenju između stranaka, a niti su mu detaljno poznati rokovi za izvođenje radova. Na gradilištu da se pričalo da je krajnji rok za dovršetak radova bio kraj 2023., a inženjer Č da je bio zadužen za praćenje tih rokova od strane tuženika. Naveo je da mu nije poznato da bi ugovor između stranaka bio raskinut, a isto tako da mu nije poznato da je bilo kašnjenja u rokovima izvođenja radova. Radovi da su se uredno odvijali sve dok glavni nadzorni inženjer odnosno tužitelj nije napustio gradilište, a što da je bilo **.**.2023. N je i da mu nije poznato da bi bilo prigovora od strane glavnog nadzornog inženjera ili investitora na privremene situacije koje je tuženik ispostavio tužitelju, ali da mu je poznato da većina ispostavljenih privremenih situacija nije plaćeno od strane tužitelja. Svjedok je nadalje naveo da je do sklapanja ugovora između stranaka došlo preko DI, koji je direktor društava Starac d.o.o., a to društvo da je prethodno bilo glavni izvođač radova, dok je tuženik bio njegov podizvođač. Naveo je i da on nije sudjelovao u sastavljanju privremenih situacija, ali da je bilo prigovora glavnog nadzornog inženjera u odnosu na količine izvedenih radova i to na način da su stavljene u situaciji veće količine od onih ugovorenih. Glavni nadzorni inženjer da je svoje prigovore na količinu iskopa iskazivao nakon što bi iskopi već bili obavljeni, navodeći da su isti trebali biti manji, a tuženik da je iskope radio isključivo prema projektu. Iskazo je i da je poremećen dinamički plan gradnje vezano uz ugradnju prozora na objektima, a prozori na objektima da ni dan danas nisu ugrađeni. Te radove da je trebao obaviti drugi kooperant tužitelja pa da stoga smatra da prigovori koji su tuženiku vezano uz to upućivani nisu bili osnovani.

30. Na ročištu od 19. studenog 2024. saslušani su svjedoci TI i GI.

31. Svjedok TI je iskazao da je od rujna 2018. zaposlenik društva Erste nekretnine d.o.o. Zagreb, a koje društvo je zapravo "kćer" društva Erste&Steiermarkische bank d.d. Ta banka da je bila kreditor investitora na izgradnji predmetnih objekata, a za koje su stranke iz ovog postupka sklopile ugovor o građenju. Njegova uloga u svemu tome da je zapravo bila nadzirati da li se plasirana sredstva po kreditu troše namjenski. Predmet da mu je ostao u sjećanju jer je isti bio specifičan po tome što se na gradilištu konstantno kasnilo, odnosno dinamika izvođenja radova je bila usporena i slaba. On osobno da je odlazio na gradilište u više navrata i to u periodu od 12. mjeseca 2022. ili prvog mjeseca 2023. pa do 4. ili 5. mjeseca 2023. U nekoliko navrata s njim da je bio i nadzorni inženjer predmetnog gradilišta. Prilikom tih izlasaka na gradilište, da je uočio kako se radovi odvijaju dosta usporeno te bi izlaskom na gradilište vidio da je svega nekoliko radnika koji izvode bravarske radove, a što je smatrao nedovoljnim s obzirom na veći broj objekata koje je trebalo izgraditi. Naveo je da mu je dostavljen terminski plan izgradnje te da je s istim bio upoznat. Upravo iz toga da je zaključio kako izvođenje radova znatno kasni. O kašnjenju tih radova da je jednom prilikom i putem e-maila obavijestio investitora odnosno tužitelja, tražeći objašnjenje za sporost izvođenja radova te s tim u svezi eventualnu dostavu novog terminskog plana. Na gradilištu da su bila prisutna dva voditelja radova u ime izvođača radova, koji su pričali ruskim jezikom. Banka da je u dogovoru s investitorom donijela odluku o prestanku financiranja predmetnog projekta, a što je bilo nakon petog mjeseca 2023.

32. Svjedok GI je u svom iskazu naveo da je do 2018. bio suvlasnik tužitelja, a isto tako da ima i svoje građevinsko društvo koje je osnovano 2007. te se radi o društvu Starac d.o.o. Kaštel Kambelovac, u kojem društvu da je on jedini osnivač i direktor društva. Naveo je da je najprije između tužitelja kao investitora i društva Starac d.o.o. kao glavnog izvođača radova bio sklopljen ugovor o građenju za predmetne objekte. Podizvođač društva Starac d.o.o. da je bio tuženik. Radovi na predmetnom gradilištu, a temeljem ugovora između tužitelja i Starac d.o.o. da su započeli u 2021. te su isti trajali otprilike jednu do dvije godine. Nakon toga, između svih stranaka da je dogovoreno da se ugovor između tužitelja i Starac d.o.o. raskine te da tužitelj sklopi ugovor s tuženikom kao glavnim izvođačem radova, a što se u konačnici i dogodilo. U tom novom ugovoru tužitelj da je tražio od društva Starac d.o.o. da bude naveden kao jamac i to na način da on jamči kako novi glavni izvođač neće blokirati gradilište. To iz razloga jer se i prije potpisivanja ugovora između stranaka u ovom postupku znalo događati da tuženik kao podizvođač blokira gradilište. To da se događalo iz više razloga, između ostalog zbog neovjeravanja građevinskog dnevnika od strane nadzornog inženjera, a isto tako i nepriznavanja troškovnika, kao i zbog neplaćenih izvedenih radova, a koje radove je tuženiku u to vrijeme trebao platiti glavni izvođač Starac d.o.o. Nakon što je ugovor između tužitelja i Starac d.o.o. raskinut, svi izvedeni radovi društvu Starac d.o.o. od strane tužitelja kao investitora da su plaćeni. U svezi s tim, između svo troje navedenih društava da je sastavljen zapisnik o izvedenim radovima u kojem je usuglašeno koji su radovi izvedeni te da su isti plaćeni. Dakle, tim sporazumom da je također utvrđeno i da su tuženiku, kao podizvođaču, plaćeni svi do tada izvedeni radovi. Nakon što je između stranaka ovog spora potpisan novi ugovor društvo Starac d.o.o. da više nije sudjelovalo u izvođenju bilo kakvih radova. Svjedok da je osobno bio upoznat s situacijom koja se događala nakon toga te da je pokušao stranke "pomiriti" odnosno sudjelovati u pregovorima radi rješenja spora koji je između njih nastao, jer je poznavao jednu i drugu stranu. Iskazao je da je u trenutku sklapanja ugovora između parničnih stranaka bio dogovoren i troškovnik, a koji troškovnik je zapravo postojao već od ranije. Nakon sklapanja ugovora između stranaka da je došlo do prijepora vezano uz dodatno izvedene radove od strane tuženika, a koji nisu bili predviđeni troškovnikom i koje tužitelj zbog njihove visine nije htio priznati.

33. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok GI je naveo da je u trenutku sklapanja ugovora između tuženika i tužitelja bio ugovoren troškovnik te da se zapravo radilo o troškovniku koji je već ranije postojao te se radilo o nastavljanju istih radova. Dakle, sve da je ostalo isto samo što je umjesto društva Starac d.o.o., glavni izvođač radova postao tuženik. Tuženik da se prema dogovoru između sve tri pravne osobe koje su bile uključene u ovaj projekt obvezao da će kao glavni izvođač izvesti ugovorene radove prema već postojećem troškovniku i terminskom planu izgradnje, a od trenutka kada je Starac d.o.o. potpisao ugovor s tužiteljem, tuženik da je zapravo bio taj koji je već tada sastavio ugovorni troškovnik i terminski plan izgradnje. Naveo je i da je prema njegovim saznanjima do prijepora između stranaka došlo jer je tuženik u ispostavljenim privremenim situacijama prema tužitelju naveo veće cijene od onih koje su između stranaka dogovorene. Naveo je i da mu je poznato da je tuženik kao glavni izvođač izvodio određene radove, ali točno koje da ne zna, kao i da ispostavljene situacije tuženiku nisu plaćene.

34. Uvidom u spise ovog suda pod poslovnim brojevima R1-59/2023 i R1- 61/2023, utvrđeno je da se radi o postupcima koje je tuženik kao predlagatelj osiguranja pokrenuo protiv tužitelja kao protivnika osiguranja prijedlozima za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine tuženika, a koji prijedlozi tuženika su pravomoćno odbijeni. Nadalje, u predmetu ovog suda poslovni broj R1-69/2023 razvidno je da se radi o predmetu kojeg je tužitelj kao predlagatelj osiguranja pokrenuo protiv tuženika kao protivnika osiguranja, također prijedlogom za određivanje privremene mjere, a koji prijedlog je također pravomoćno odbijen. U odnosu na predmet pod poslovnim brojem R1-63/2023, utvrđeno je da se radi o postupku osiguranja dokaza kojeg je tužitelj, kao predlagatelj, pokrenuo protiv tuženika kao protivnika osiguranja i u kojem predmetu je izveden dokaz očevidom na licu mjesta te vještačenjem po vještaku građevinske struke Josipu Šitumu. Konačno, u odnosu na predmet pod poslovnim brojem P-290/2023, uvidom u taj predmet je utvrđeno da se radi o parničnom postupku kojeg je tuženik, kao tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, radi isplate i naknade štete u ukupnom iznosu od 635.380,00 EUR, a u kojem predmetu se ovaj sud rješenjem pod poslovnim brojem P-290/2023-6 od 8. rujna 2023. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet po pravomoćnosti tog rješenja ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci.

35. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je u tužbi postavio dva zahtjeva i to prvi kojim traži utvrđenje da je ugovor o građenju između stranaka raskinut te drugi kojim traži da se naloži tuženiku napustiti gradilište, odnosno nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Novo te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.

36. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o građenju od 3. veljače 2023. raskinut, iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj izjavio raskid ugovora iz razloga što je tuženik kasnio s izvođenjem radova i iz razloga znatnog povećanja ugovorene cijene radova od strane. Isto tako, razvidno je da je tuženik izjavio da ne pristaje na taj raskid ugovora.

37. S tim u svezi, potrebno je i navesti da do prestanka ugovora može doći suglasnošću stranaka ili pak jednostranom izjavom o raskidu ugovora. Kod jednostranog raskida ugovora nije potrebno da druga strana da pristanak na raskid ugovora, već do raskida dolazi po izjavi ugovorne strane ukoliko su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora. Tako je odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

38. Prema odredbama članka 362. ZOO-a, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

39. Prema članku 363. ZOO-a, vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Odredbom članka 364. ZOO-a je propisano da kada je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

40. U odnosu na kašnjenje u izvođenju radova, a kao razlog za raskid predmetnog ugovora o građenju, navodi se da je u članku 6. Ugovora o građenju od 3. veljače 2023. određeno da je tuženik dužan s radovima započeti odmah po sklapanju ugovora i završiti ih u rokovima iz terminskog plana gradnje. Tužitelj je uz tužbu i priloženi Ugovor o građenju dostavio i terminski plan gradnje kao sastavni dio tog ugovora, a iz kojeg plana proizlazi osnovanost navoda tužitelja o rokovima dovršetka objekata - vile 2 i 3 do 24. travnja 2023., a za ostale vile i zajednički objekt te vanjsko uređenje s primopredajom do 14. kolovoza 2023. Pritom se napominje da tuženik nije osporio navode tužitelja da bi taj terminski plan (stranice 29 – 31 spisa) bio upravo onaj terminski plan koji je bio sastavni dio Ugovora o građenju. Nadalje, iz e-mail poruka tuženika i tužitelja od 18. travnja 2023. i od 25. svibnja 2023. (stranice 92 – 96 spisa) razvidno je da je tuženik tužitelju 18. travnja 2023. dostavio novi terminski plan (dinamički plan Resnik), u kojem se kao krajnji rok završetka svih radova navodi datum 7. listopada 2023., a za koji terminski plan je tužitelj naveo da ga ne prihvaća. Dakle, razvidno je kako se ugovoreni rokovi gradnje novim terminskim planom produžuju od strane tuženika, a tuženik tijekom ovog postupka nije osporio navode tužitelja da mu je dostavio taj novi terminski plan, isto tako nije osporio sadržaj tog novog terminskog plana, a niti je obrazložio zbog čega je taj novi terminski plan naknadno dostavljen tužitelju. Iz toga proizlazi osnovanost navoda tužitelja o kašnjenju u izvođenju radova od strane tuženika, odnosno o nepoštivanju rokova iz terminskog plana koji je bio sastavni dio ugovora o građenju. Da je tuženik kasnio s izvođenjem radova razvidno je i iz izvješća o izvedenim radovima na predmetnoj građevini koje je sastavio glavni nadzorni inženjer NI **.**.2023. (stranica 57 spisa), a u kojem se između ostalog navodi da tuženik radove na predmetnoj građevini izvodi s neprimjerenim brojem ljudi, a s obzirom na rad od 7 zasebnih cjelina i pristupnom prometnicom, kao i da radovi ne prate "terminski plan" odnosno da je kašnjenje izvođenja neopisivo. Kašnjenje u izvođenju radova proizlazi i iz dopisa odnosno e-mail poruke TI od 30. ožujka 2023. (koja je poslana s adrese erstebank.hr), a u kojoj se isti obraća zz tužitelja ČI navodeći da je prošli tjedan obišao gradilište turističkog naselja Resnik te da dinamika izvođenja radova na gradilištu kasni dva mjeseca u odnosu na aktualni terminski plan izgradnje, kao i da je prilikom obilaska gradilišta zatečeno svega nekoliko radnika, a što da je nedovoljno da bi se radovi izvodili normalnim intenzitetom (stranica 56 spisa). Činjenicu kašnjenja u izvođenju radova od strane tuženika u svojim iskazima potvrdili su i nadzorni inženjer NI, svjedok TI, kao i zz tuženika ČI. Da je kašnjenja u radovima bilo potvrdio je i svjedok LI, radnik tuženika, s time da je on kao razlog kašnjenja u izvođenju radova naveo i da je to bilo zbog kašnjenja u isporuci i postavljanju opreme (stakala) od strane drugog izvođača.

41. Uzimajući u obzir činjenicu da je između stranaka u trenutku sklapanja Ugovora o građenju postojao dogovoren terminski plan, koji je bio sastavni dio tog ugovora, to stoga ostaje nejasno zbog čega je tuženik dostavljao tužitelju novi terminski plan u travnju 2023., dakle više od dva mjeseca nakon sklapanja ugovora i početka izvođenja radova, ako ne zbog činjenice da je doista došlo do kašnjenja u izvođenju radova od strane tuženika te da se terminski plan iz ugovora o građenju neće moći ispuniti. Ovdje valjda navesti da tuženik u odgovoru na tužbu, a niti u daljnjem tijeku postupka nije naveo zbog čega je tužitelju dostavio novi terminski plan, dakle ničim nije obrazložio razloge za to, već je tvrdio da sve svoje obveze ispunjava u ugovorenim vremenskim rokovima, a što očito nije točno. Stoga bi tužitelju pripadalo pravo na raskid ugovora u smislu odredbi članka 363. i 364. ZOO- a.

42. Međutim, sve i kad bi se uzelo da, zbog činjenice da rok izvođenja radova nije bio bitan sastojak ugovora o građenju, jer taj ugovor ne sadrži raskidnu klauzulu odnosno odredbu kojom se ugovara raskid kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku, kao i zbog toga što tužitelj nije ostavio tuženiku naknadni rok za ispunjenje, nisu bile ispunjene pretpostavke za tužiteljev jednostrani raskid ugovora u smislu naprijed navedenih odredbi ZOO-a, ističe se da je zbog promjene ugovorene cijene za izvođenje radova, odnosno zbog znatnog povećanja cijena u odnosu na onu koja je ugovorena, tužitelj po ocijeni ovog suda s pravom izjavio raskid ugovora.

43. Kao što je to već naprijed navedeno, tužitelj je tuženiku u e-mail poruci od 2. svibnja 2023. izjavio raskid ugovora te je kao razlog raskida navedeno i povećanje cijene radova za znatan iznos. Ovdje valja navesti da su u članku 7. Ugovora o građenju stranke odredile da se na cijene iz ponudbenog troškovnika primjenjuje zakonska klizna skala vezana za promjenu nabavne cijene materijala. Prema članku 24. ZOO-a, u ugovorima u kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete dopušteno je ugovoriti da će cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i drugih čimbenika koji utječu na visini troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na tržištu. Dakle, stranke su odredile mogućnost izmjene ugovorene cijene, ovisno o promjeni cijena materijala, rada i drugih čimbenika. Međutim, ugovaranje mogućnosti izmjene cijena ne sprječava ugovaratelja naručitelja radova da raskinu ugovor ukoliko bi ta cijena bila znatno povećana. Naime, prema članku 628. stavak 1. ZOO-a, naručitelj može raskinuti ugovor ako bi ugovorena cijena trebala biti znatno povećana.

44. Iz samog Ugovora o građenju je razvidna ugovorena cijena za izvođenje radova između stranaka u iznosu od 1.834.650,16 EUR. Da je ta cijena radova bila predmet pregovora stranaka prije sklapanja ugovora te da su se stranke u tome usuglasile razvidno je i iz e-mail poruka koje su stranke razmijenile prije sklapanja ugovora o građenju (stranice 97 – 99 spisa), pa je tako iz poruke tuženika upućene tužitelju 27. siječnja 2023. razvidno da je upravo tuženik sastavio prijedlog ugovora o građenju, kao i da je cijena radova upravo ona koja je navedena u pisanom ugovoru o građenju. O sastavljanju ugovornog troškovnika, odnosno određivanja ugovorene cijene za izvođenje radova u svojim iskazima suglasno su navodili zz tužitelja ČI te svjedok GI, a koji su naveli da je ugovorni troškovnik zapravo bio isti onaj troškovnik koji je već bio sastavljen za potrebe ranijeg ugovora koji je bio sklopljen između tužitelja i društva Starac d.o.o., a koji troškovnik je umanjen za do tada već izvedene radove, kao i radove na objektima koji nisu predmet Ugovora o građenju od 3. veljače 2023. Također, isti su suglasno izjavili i da je taj troškovnik sastavio upravo tuženik. Međutim, iz e-mail poruka od 6. travnja 2023. i 17. travnja 2023. (stranice 100 – 104 spisa) razvidno je da je tuženik 6. travnja 2023. dostavio tužitelju novi troškovnik, a u odnosu na koji je tužitelj odgovorio porukom od 17. travnja 2023. navodeći da iznosi ne odgovaraju cijeni iz ugovora o građenju, jer je razlika gotovo 600.000,00 EUR. Iz tog novog troškovnika, "Mepling inženjering Split" (stranica 101 spisa) kojeg je tuženik naknadno dostavio tužitelju elektroničkom poštom 6. travnja 2023., dakle dva mjeseca nakon sklapanja ugovora o građenju od 3. veljače 2023., razvidno je da je u tom troškovniku napisano da je ugovorena cijena radova 1.834.650,16 EUR (jednako kao i cijena određena u ugovoru), a da ukupna cijena po tom troškovniku iznosi 2.426.470,49 EUR, bez PDV-a (odnosno s PDV-om ukupno 3.033.088,11 EUR). Dakle, iz tog novog troškovnika je razvidno da je cijena za izvođenje radova znatno povećana i to za iznos od 591.820,33 EUR. Činjenicu povećanja cijene ugovorenih radova u znatnom iznosu u svom iskazu potvrdio je ne samo zz tužitelja ČI, već i svjedok NI, nadzorni inženjer na predmetnom gradilištu, a koji je iskazao da je primio troškovnik radova naknadno te da je primijetio da je iznos naveden u troškovniku za 600.000,00 EUR veći od iznosa navedenog u ugovoru. Iskaze zz tužitelja ČI i svjedoka NI tuženik nije u niti jednom dijelu osporio. Isto tako, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije osporio navode tužitelja da mu je u travnju 2023. tuženik dostavio novi (znatno povećan troškovnik), a niti je tuženik osporio sadržaj naprijed navedenog dostavljenog troškovnika, iz kojeg proizlazi povećanje cijene ugovorenih radova. Tuženik isto tako nije ničim obrazložio razloge dostave novog troškovnika tužitelju, odnosno razloge povećanja ugovorenih cijena, a niti je u tom pravcu do zaključena prethodnog postupka dostavio bilo kakve dokaze.

45. Tuženik je tek nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što je u ovom postupku izvedena gotovo većina dokaza, započeo problematizirati pitanje troškovnika. Tako je u podnesku od 9. prosinca 2024. naveo kako je troškovnik koji slijedi ugovor koji je sklopljen između parničnih stranaka potpuno suglasan iznosima iz predmetnog ugovora te da se radi o različitom troškovniku od onog koji je postojao između tužitelja i društva Starac d.o.o. Nakon toga, tuženik je u podnesku od 17. prosinca 2024. predložio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke koji bi usporedio troškovnike koji su pratili ugovor o građenju između parničnih stranaka i ugovor o građenju koji je prethodno bio sklopljen između tužitelja i društva Starac d.o.o. a sve to radi utvrđenja radi li se o istom ili različitim troškovnicima. Takav prijedlog tuženika sud nije mogao prihvatiti, jer se radi o iznošenju činjenica odnosno predlaganju dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je u suprotnosti s odredbama članka 299. stavak 1. ZPP-a. Navode tuženika kako navedeni prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem nije mogao ranije predložiti, jer da nije mogao znati što će iskazivati svjedok GI, odnosno da će ta činjenica uopće biti osporavana, ovaj sud nije prihvatio kao osnovan. To stoga, jer je tuženik bio u mogućnosti podnijeti prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja već u odgovoru na tužbu, odnosno prije zaključenja prethodnog postupka, jer je kao glavni razlog izjave o raskidu ugovora od strane tužitelja navedeno upravo znatno povećanje cijena od strane tuženika dostavom novog troškovnika.

46. Uzimajući u obzir da je po novom troškovniku koji je tuženik dostavio tužitelju u travnju 2023. cijena radova povećana za iznos od 591.820,33 EUR, a koje povećanje cijene je znatno (za više od 30%), to je stoga sud zaključio da je tuženik višestruko povećao ugovorenu cijenu radova te da je tužitelj, a temeljem odredbe članka 628. stavak 1. ZOO-a, imao pravo raskinuti ugovor zbog takvog znatnog povećanja cijene, što je tužitelj i učinio svojom izjavom u e-mail poruci od 2. svibnja 2023. koju je dostavio tuženiku. Sukladno tome, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti traži da se utvrdi da je Ugovor o građenju između stranaka raskinut.

47. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno zahtjev tužitelja za predaju u posjed gradilišta – nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Novo, slobodnu od osoba i stvari od tuženika, navodi se da je i taj zahtjev tužitelja sud ocijenio osnovanim.

48. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

49. Prema odredbi članka 162. stavak 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

50. Dakle, a sukladno citiranim odredbama ZV-a, bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj vlasnik naprijed navedene nekretnine (gradilišta) čiju predaju u posjed traži od tuženika te nalazi li se tuženik u posjedu te nekretnine.

51. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Kaštel Lukšić (stranica 7 spisa) razvidno je da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], Resnik, pašnjak, površine 5611 m2, a koja nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Novo. Dakle, radi se o nekretnini na kojoj su se prema Ugovoru o građenju od 3. veljače 2023. izvodili ugovoreni građevinski radovi između stranaka. Tuženik u konkretnom slučaju nije ni osporavao činjenicu da je tuženik vlasnik predmetnog gradilišta, odnosno navedene nekretnine.

52. U odnosu na posjed navedene nekretnine, ističe se da između stranaka nije bilo sporno da je naprijed navedenu nekretninu, a sukladno sklopljeno Ugovoru o građenju između stranaka, tužitelj predao u posjed tuženiku kao glavnom izvođaču radova, odmah po sklapanju tog ugovora. Dakle, nije bilo sporno da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj je u podnesku od 21. rujna 2023. naveo da je 11. rujna 2023. ušao u posjed gradilišta, a isto tako je obavijestio sud da je angažirao zaštitare radi zaštite gradilišta te da je u tom smislu s društvom Villa infinitus d.o.o. Split 10. rujna 2023. sklopio ugovor o pružanju usluga zaštite. Iz toga bi proizlazilo da je tužitelj nakon podnošenja tužbe preuzeo posjed predmetne nekretnine od tuženika. Međutim, naknadnim podnescima od 30. siječnja 2024., 15. ožujka 2024. te 19. rujna 2024., tužitelj je naveo kako je tuženik ponovno stupio u posjed predmetnog gradilišta, a koju činjenicu da potvrđuje i 6. Situacija – rekapitulacija za izvedene radove do 26. veljače 2024., kojom situacijom tuženik traži plaćanje naknade, između ostalog, i za hladni pogon gradilišta i za neiskorištene radne dane uslijed nemogućnosti pristupa gradilištu od strane investitora u razdoblju od 11. rujna do 10. listopada 2023. u iznosu od 9.100,00 EUR. Takve navode tužitelja tuženik nije osporio. Iz iznesenih navoda proizlazi da je tuženik ponovno stupio u posjed predmetne nekretnine, odnosno da je posjed vratio od tužitelja. Na takav zaključak upućuju i iskazi zz tužitelja ČI, kao i svjedoka AI, poslovođe kod tuženika. Naime, u svom iskazu danom na ročištu od **.**.2024. ČI je naveo da je mjesec dana nakon što je tužitelj u rujnu 2023. doveo zaštitarsku službu radi čuvanja gradilišta, tuženik doveo svoju zaštitarsku službu te da je putem samopomoći ponovno ušao u posjed predmetnog gradilišta, kao i da je preuzeo ključeve objekata na gradilištu, a sam zz tuženika je naveo da nema saznanja kakvo je trenutno stanje na gradilištu i da li se izvode bilo kakvi radovi. Isto tako, svjedok AI je u svom iskazu na ročištu od 23. rujna 2024. naveo da i dalje na predmetnom gradilištu obavlja poslove poslovođe za tuženika te da se na istom nalaze jedan do dva radnika tuženika. Dakle, iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da je tuženik ponovno preuzeo (vratio) posjed predmetne nekretnine od tužitelja. Na takav zaključak suda također upućuje i sadržaj zapisnika sastavljenog u predmetu kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Psp-132/2023 od 13. rujna 2024. (stranica 587 spisa), u kojem postupku su iste stranke kao i u ovom postupku, a iz kojeg zapisnika je razvidno da je punomoćnik ovdje tuženika izjavio da je tuženik kao izvođač radova na objektu bio u posjedu predmetne nekretnine, da ga je tužitelj nasilno izbacio iz posjeda, ali da je tuženik iskoristio pravo samopomoći te da se u roku od 30 dana vratio u posjed kojeg da drži i sada. Dakle, iz svega naprijed navedenog ovaj sud je zaključio da je u vrijeme podnošenja tužbe, ali isto tako i u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, a koje je mjerodavno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, tuženik bio u posjedu odnosno da drži posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Novo.

53. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Novo te da tuženik drži posjed te nekretnine, kao i obzirom da je Ugovor o građenju od 3. veljače 2023. raskinut, a temeljem tog ugovora je tuženiku predana predmetna nekretnina u posjed, to je stoga prestao pravni osnov za tuženikov posjed predmetne nekretnine te stoga, a u smislu naprijed navedenih odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 2. ZV-a, postoji obveza tuženika vratiti tužitelju, kao vlasniku, posjed predmetne nekretnine, slobodnu od osoba i stvari tuženika. Dakle, od trenutka dostave izjave o raskidu ugovora, tuženikov posjed ne samo da više nije zakonit, nego isti nije ni pošten, jer ga je tom izjavom tužitelj pozvao da napusti gradilište te mu vrati posjed nekretnine, a na što ga je pozivao i naknadno. Radi navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu u kojem isti traži da se naloži tuženiku predati tužitelju u posjed predmetnu nekretninu (gradilište) slobodnu od osoba i stvari te da radnici tuženika napuste gradilište, odnosno da se tužitelj ovlašćuje preko treće osobe sa gradilišta ukloniti sve stvari, strojeve i vozila tuženika.

54. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

55. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 26.600,00 EUR. Budući da je tužbeni zahtjev usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

56. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 27. lipnja 2023. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav podneska od 30. siječnja 2024. (predan u 14:03:51 sati) u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, za sastav podnesaka od 21. rujna 2023., 30. siječnja 2024. (predan u 10:00:54 sati) i od 1. veljače 2024. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 24. svibnja 2024., 16. srpnja 2024., 24. rujna 2024., 19. studenog 2024. i 17. prosinca 2024. u visini od po 250 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 1825 bodova, odnosno 3.650,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 912,50 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat i zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 470,00 EUR, a kako je to tužitelj zatražio u popisu troška, sve to u smislu odredbi Tar. br. 1. stavak 1. te Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

57. Tužitelju nisu kao osnovani priznati zatraženi troškovi za sastav podneska od 6. rujna 2023. u visini od 250 bodova, jer tužitelj tog datuma nije podnio podnesak niti u spisu postoji podnesak tužitelja od toga datuma pa ga stoga taj trošak ne pripada. Tužitelju isto tako nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 21. rujna 2023., 30. siječnja 2024. (predan u 10:00:54 sati) i 1. veljače 2024. u visini od po 225 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalim podnescima za koje tužitelju pripada naknada troška po odredbama Tbr. 8. t. 4. OT-a, odnosno u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka, koliko mu je i priznato, a ne u visini od po 250 bodova (500,00 EUR) koliko je tužitelj zatražio za sastav istih. Naime, u odnosu na podnesak od 21. rujna 2023. navodi se da se radi o podnesku tužitelja koji je podnesen nakon tužbe, a prije podnošenja odgovora na tužbu od strane tuženika, u kojem podnesku je tužitelj u većem dijelu ponovio navode iz tužbe, odnosno iznio navode koje je mogao iznijeti već u tužbi te se tim podneskom tužitelj ne očituje na bilo kakve navode tuženika pa se stoga radi o ostalom podnesku. U odnosu na podnesak od 30. siječnja 2024. (predan u 10:00:54 sati) ističe se da se tužitelj tim podneskom nije očitovao na navode iz odgovora na tužbu, već je pojasnio razloge raskida ugovora između stranaka, a što je mogao iznijeti već u tužbi. Tužitelj je 30. siječnja 2024. predao u spis dva podneska te je drugim podneskom od 30. siječnja 2024. (predan u 14:03:51 sati) dao odgovor na tužbu te ujedno podnio prijedlog za privremenu mjeru, a za koji podnesak je tužitelju priznat zahtjev za naknadu troška u punom iznosu. Sukladno tome, za prvi predani podnesak od 30. siječnja 2024. (predan u 10:00:54 sati) tužitelju je priznata naknada troška kao za ostale podneske, jer se ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a. Isto tako, niti podnesak od 1. veljače 2024. ne predstavlja jedan od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već se radi o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a. Pored navedenog, sud nije priznao tužitelju ni zatraženi trošak za izbivanje punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta od 24. svibnja 2024., 16. srpnja 2024., 24. rujna 2024. i 19. studenog 2024. u ukupnoj visini od 700 bodova (4 ročišta x 175 bodova), jer se po ocjeni ovog suda ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i koji bi trebali pasti na teret tuženika. Tužitelj je mogao angažirati za zastupanje i odvjetnika s područja nadležnosti ovog suda te mu stoga taj trošak ne bi ni nastao. Dakle, tužitelju nisu kao osnovani priznati više zatraženi troškovi postupka u ukupnoj visini od 1625 bodova, odnosno u iznosu od 3.250,00 EUR, a na koji nepriznati trošak tužitelju ne pripada ni obračunati PDV-e u iznosu od 820,50 EUR.

58. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.032,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje, po stopi propisanoj za ostale odnose, teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 4.062,50 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 13. svibnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis